REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI
Žrtava fašizma 7, 51000 RIJEKA
Poslovni broj : Kž-329/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Sandre Juranović kao predsjednika vijeća te Srebrenke Šantić i Gordane Denona-Kusijanović kao članova vijeća, uz sudjelovanje Sare Brnčić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljene AM zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24– dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljene AM izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja Kov-213/2025-4 od 25. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene AM.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Rijeci je odbijen kao neosnovan prijedlog okrivljene AM ponesen po branitelja Luki Božiću da se kao nezakoniti dokazi izdvoje iz spisa i to:
- kaznena prijava ŽM pri PP Vrbovsko (list 8-9 spisa) ,
- obrazac o provedenom postupku pojedinačne procjene potrebe žrtve za zaštitom (list 13 spisa),
- medicinska dokumentacija za ŽM (list 28-30 spisa),
- zapisnik o 1. ispitivanju okr. AM (list 38-40 spisa) s DVD snimkom ispitivanja (list 41 spisa),
- zapisnik o ispitivanju svjedoka IM (list 61-62 spisa) uz postavljeni prijedlog za kazneni progon,
- zapisnik o ispitivanju svjedoka ŽM (list 61-62 spisa),
- zapisnik o ispitivanju svjedoka FM (list 65-66 spisa),
Istim rješenjem je u točki II izreke usvojen prijedlog okrivljene AM podnesen po branitelju Luki Božiću da se kao nezakoniti dokazi izdvoje iz spisa i to:
- zapisnik o ispitivanju osumnjičenice AM pri PP Vrbovsko s DVD snimkom ispitivanja (list 18-20 i 23 spisa), službena bilješka o intervenciji policijskih službenika PP Vrbovsko na zahtjev oštećene ŽM na listu 25 -26 spisa i to u dijelu teksta od 16. retka pa do kraja teksta, a koji dio se odnosi na obavijesne razgovore koje su djelatnici policije vodili sa ŽM, IM, UM i AM a po pravomoćnosti rješenja izdvojeni se dokazi imaju zatvoriti u poseban omot i čuvati kod suca istrage odvojeno od ostalih spisa te se isti ne mogu razgledati niti se njima može služiti u dokaznom postupku.
2. Protiv ovog rješenja žalbu je podnijela okrivljena AM po branitelju Luki Božiću, odvjetniku iz Rijeke bez navođenja žalbenih osnova, a s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine u pogledu točke I. izreke na način da se svi dokazi iz te točke utvrde nezakonitim, a čime je predloženo preinačenje odluke, ili da se pobijano rješenje ukine u odnosu na točku I. izreke i vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.
3.Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci.
4. Žalba okrivljene AM nije osnovana.
5. Obzirom na žalbene navode ovaj drugostupanjski sud najprije navodi da je odluka suda prvog stupnja u obrazloženju dostatna i jasna u iznošenju stajališta suda iz kojih razloga ne nalazi da bi postojala nezakonitost u načinu pribavljanja ili uopće u dokazima ili ispravama koje se predlaže izdvojiti te ovaj sud drugog stupnja nije utvrdio da bi bila počinjena bitna postupovna povreda u smislu formalnih nedostataka presude, a radilo bi se o onoj iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, koju žalitelj ne spominje izričito, ali tvrdi da odluka nije obrazložena.
6. U prijedlogu za izdvajanje nezakonitih dokaza a zatim i u žalbi okrivljenika se navedeno činjenično obrazlaže na način da se kaznena prijava, prijedlog za kazneni progon te obrazac o provedenom postupku pojedinačne procjene potrebe žrtve za zaštitom ne bi smjeli koristiti u kaznenom postupku jer su po stajalištu žaliteljice očito navodni svjedoci neistinito teretili okrivljenicu za počinjenje djela. Osporava se i zakonitost zapisnika o ispitivanju svih svjedoka te medicinska dokumentacija ŽM.
7. U odnosu na kaznenu prijavu ovaj sud navodi da je ista u pravilu pisana isprava ili podnesak ( u smislu članaka 205. ZKP/08 može biti priopćena i na drugi način), kojom se inicira pokretanje kaznenog postupka i ista ne predstavlja dokaz u postupku, već je povod za kazneni progon. U pogledu kaznene prijave u članku 62. stavak 1. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima propisana je dužnost policije zaprimiti kaznenu prijavu, a u članku 65. istog zakona i o sastavljanju izviješća državnom odvjetniku (uz postojanje Protokola o zajedničkom radu policije i državnog odvjetništva u kaznenim stvarima). Dakle, radi se o ispravama kojima se obrazlaže i inicira kazneno postupanje, a ne radi se o dokazu. Stoga kada isprava u svom sadržaju ne može biti dokaz u postupku suvišno je ocjenjivati treba li ju izdvojiti kao nezakonit dokaz iz spisa predmeta jer se svojstvo zakonitosti ili nezakonitosti dokaza ispituje kod onih izvora saznanja na temelju kojih se u postupku utvrđuju pravno odlučne činjenice, a što kaznena prijava i posebno izviješće nisu. Također, po članku 47. ZKP/08 za kaznena djela za koja se progoni po prijedlogu žrtva je u obvezi podnijeti državnom odvjetniku pravovremeni prijedlog za progon, izravno ili na presumirani način, te se radi o formalnoj zakonom propisanoj pretpostavci za vođenje kaznenog postupka, a ne o dokazu, čija se zakonitost ispituje.
8. Nastavno na navedeno u ZKP/08 te Pravilniku o načinu provedbe pojedinačne procjene žrtve (Narodne novine 106/17) propisana je obveza tijela prethodnog i kaznenog postupka procijeniti potrebe žrtve uzimajući u obzir određene okolnosti i sačiniti zaključak o tome u Pravilnikom propisanom obrascu o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve za zaštitom. Smisao je ovog postupanja državnih tijela oblik podrške ili pomoći žrtvi u kaznenom postupku, a ne radi se o dokaznom sredstvu koji se utvrđuju okolnosti događaja ili počinitelja pa je prijedlog kao i žalbeno pozivanje u kontekstu ove isprave na „tobožnje svjedoke koji su ocrnili okrivljenicu“ promašeno jer predmetni postupak i ne znači utvrđivanje vjerodostojnosti svjedočkih iskaza.
9. Što se pak tiče ocjene vjerodostojnosti svjedočkih iskaza iz postupka o tome se uopće ne odlučuje kroz pitanje zakonitosti istih, već u razmatranju pravilnosti i potpunosti činjeničnog stanja u pogledu svakog dokaza za sebe i u odnosu s drugim dokazima. Suprotno tvrdnjama iz žalbe, sud prvog stupnja je iznio pravilno pravno shvaćanje o zakonitosti zapisnika o ispitivanju svjedoka jer se u konkretnom slučaju treba voditi računa o koncepciji državnoodvjetničke istrage ili istraživanja koju propisuje ZKP/08 i načelu da se konfrontacijsko pravo obrane ostvaruje u kontradiktornom postupku na raspravi, gdje obrana ima mogućnost ispitati i svjedoke optužbe, uz poštivanje načela pravičnog suđenja i jednakosti oružja, kao bitnih sastavnica načela kontradiktornosti. Odnosno, okolnost da državni odvjetnik nije obavijestio okrivljenika ili njegova branitelja o ispitivanju svjedoka u prethodnom postupku ne čini zapisnik o njihovom ispitivanju nezakonitim dokazima u smislu članka 10. stavak 2. točka 2. ili točka 3. ZKP/08, Okrivljenik svakako ima u kaznenom postupku pravo ispitivati svjedoke (kao i suokrivljenike te vještake) te sudjelovati u dokaznim i drugim postupovnim radnjama, ali su po odredbama ZKP/08 u prethodnom postupku prava okrivljenika u određenoj mjeri ograničena te je pravo državnog odvjetnika odlučiti hoće li ili ne pozvati obranu na ispitivanje svjedoka u istrazi ili istraživanju, ali nekonfrontirani iskaz ne smije biti korišten isključivo ili u odlučujućoj mjeri kao temelj za osudu, kako to izričito predviđa članak 431. stavak 2. ZKP/08. Stoga, nekonfrontirani svjedočki iskaz iznesen pred državnim odvjetnikom ne predstavlja sam po sebi nezakoniti dokaz, a pravičnost postupka ocjenjuje se u njegovoj cjelini, što znači da se konfrontacijsko pravo u pravilu ostvaruje na raspravi na kojoj okrivljenik ima mogućnost ispitati i svjedoke optužbe.
10. Također, činjenica da je u optužnici kao dokaz navedena i medicinska dokumentacija žrtve ŽM sačinjena od strane Zavoda za hitnu medicinu, ispostava Vrbovsko te Opće bolnice Karlovac, liječnički nalazi koji su datirani u istom datumu događaja kao inkriminacija, ponovno ne utječe na zakonitost predmetnih isprava kao dokaza u postupku, već se može raditi samo o ocjeni vjerodostojnosti podataka koje te isprave u sebi sadrže, ili uopće o njihovoj dokaznoj važnosti, o čemu u stvari navodi i sama žaliteljica u žalbi kada osporava dokazni značaj činjenice obraćanja na medicinske preglede, a ne ukazuje na ijednu okolnost po kojoj bi se radilo o nezakonitosti tih dokaza po članku 10. stavak 1. i 2. ZKP/08 .
11. Slijedom svega izloženog žalbenim tvrdnjama nije dovedena u sumnju pravilnost pobijanog rješenja koje je ispitano i u opsegu članka 494. stavka 4. ZKP/08 te drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena bitna postupovna povreda iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, na koju je dužan paziti, kao niti da je povrijeđen kazneni zakon na štetu okrivljenika, a rješenje je donijelo ovlašteno tijelo. pa je na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08 žalba odbijena kao neosnovana i odlučeno je kao u izreci.
Rijeka, 15. srpanj 2026.
Predsjednik vijeća
Sandra Juranović
