Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-875/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužiteljice ĐP (ranije KP) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marija Grbavac, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice OP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ana Manoli, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5227/2020-62 od 5. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 18. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i dopuna žalbe tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5227/2020-62 od 5. prosinca 2025. pod točkom I. izreke te pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženici da na iznos od 5.390,00 eura plati zateznu kamatu tekuću od 11. travnja 2025. do isplate.

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5227/2020-62 od 5. prosinca 2025. pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženici da na iznos od 5.390,00 eura plati zateznu kamatu za razdoblje od 26. listopada 2018. do 10. travnja 2025. i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice da se naloži tuženici da na iznos od 5.390,00 eura plati zateznu kamatu tekuću od 26. listopada 2018. do 10. travnja 2025.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženici OP isplati tužiteljici ĐP iznos od 5.390,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. listopada 2018. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za refe rentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 3.989,81 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. prosinca 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem od tuženice potražuje isplatu iznosa od 142,68 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od

30. siječnja 2020. do isplate."

2. Protiv prvostupanjske presude pod točkom I. i II. izreke tuženica je podnijela žalbu i dopunu žalbe zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti. Traži trošak žalbe.

3. Žalba i dopuna žalbe je neosnovana u odnosu na glavnu stvar, a djelomično osnovana u odnosu na tijek kamata.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu 5.390,00 eura, koji iznos tužiteljica potražuje s osnova troškova otklanjanja skrivenih nedostataka na stanu koji je kupila od tuženice.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj sud nije utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju povredu određeno ukazuje tuženica u žalbi. Pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika. Jednako tako nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

6. Neosnovani su žalbeni navodi tuženice kojima obrazlaže svoje tvrdnje da je prvostupanjski sud povrijedio načelo pružanja pomoći neukim strankama jer pravilo o pružanju pomoći neukoj stranci ne obuhvaća dužnost suda da stranci pomaže u sporu s sukobljenom strankom i da joj ukazuje kako u odnosu na tu stranku može ishoditi povoljniju poziciju i konkretno ima štititi svoje pravo, kao ni da joj sugerira koje bi dokaze imala predlagati - jer bi sud time zašao u ono za što nema ovlasti: u davanje poduke stranci o meritumu spora, o pravu koje ne proizlazi iz zahtjeva stavljenog u postupku (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 2809/15-2 od 3. srpnja 2018.).

7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovu izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom u smislu odredbe čl. 8. ZPP utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

8. Prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan polazeći od utvrđenja i zaključaka:

- da je sud proveo sve dokaze predložene od parničnih stranaka jer su iste na ročištu održanom 22. listopada 2025. navele da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, te su odustale od svih predloženih, a neprovedenih dokaza i predložile su zaključenje glavne rasprave temeljem stanja spisa,

- da je iz izvedenih dokaza utvrđeno, a među strankama i nije sporno, da je tužiteljica od tuženice kupila predmetni stan na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 26. listopada 2018., te da je u posjed stana ušla početkom 2019.,

- da je tuženica 2018., dok je predmetni stan bio u njezinom vlasništvu, dakle prije prodaje istog tužiteljici, prilikom adaptacije uklonila pregradni zid kojim je bio ograđen WC, odnosno koji je dijelio WC od kuhinje, te je uklonila i WC i za taj prostor je proširila spavaću sobu,

- da je utvrđeno iz nalaza i mišljenja vještaka Žarka Željka dipl. ing. da je uklanjanjem pregradnog zida u stanu dio grednika dosegnuo granično stanje nosivosti što je ugrozilo mehaničku otpornost i stabilnost, a što se očitovalo nastalim progibom drvenog grednika, da je zbog uklanjanja pregradnog zida već prilikom adaptacije došlo do oštećenja, odnosno pukotine na zidu u stanu svjedokinje FP čije stan se nalazi u istoj zgradi na 2. katu neposredno iznad stana tužiteljice,

- da je svjedokinja HP još 9. ožujka 2018. o tome obavijestila tuženicu koja je izvršila estetski popravak navedenog zida (gletanje), ali da time problem nije riješen te se svjedokinja FP u vezi s navedenim 2019. godine, dakle nakon što je tužiteljica kupila stan, obratila i tužiteljici i tuženici koje su se pokušale dogovoriti zbog čega je po narudžbi tužiteljice u siječnju 2020. godine (dakle prije potresa u Zagrebu i Petrinji) društvo Satira d.o.o. izradilo preliminarno i načelno mišl jenje o stanju pregradnog zida nakon vizualnog pregleda (TD-02/2020),

- da do dogovora nije došlo te da je FP u svom stanu, o svom trošku, 2021. godine izvršila popravak na način da je na zidu od pukotine naviše tešku ciglu zamijenila s laganim siporeksom, te da je popravila vrata, dok je tužiteljica popravak izvršila na način da je stavljena traverza koja podupire gredu,

- da tuženica prilikom prodaje stana nije obavijestila tužiteljicu o oštećenjima koji su uslijed adaptacije i micanja pregradnog zida u predmetnom stanu dogodili u stanu svjedokinje FP,

- da je u odredbi čl. 8. Ugovora navedeno da kupac potpisom toga Ugovora potvrđuje da je pregledao predmetni stan i da u njemu nije primijetio nikakvih vidljivih nedostataka, te da se navedena nekretnina kupuje u viđenom stanju bez namještaja,

- da je uvidom u e-mail korespondenciju (stranica 13, 117-12 i 241-243 spisa) utvrđeno da se ista odvijala između FP (vlasnice stana iznad predmetnog) te tužiteljice i tuženice, u razdoblju od siječnja 2020. do svibnja 2020., a u vezi s popravljanjem oštećenja u predmetnom stanu i u stanu FP,

- da je prvu poruku FP poslala tuženici 9. ožujka 2018. u kojoj je istu obavijestila da zbog radova u predmetnom stanu (tada u vlasništvu tuženice) ima nekoliko pukotina u nekoliko prostorija u svom stanu, a koje su većinom male, ali da se na zidu u kuhinji, koji je točno iznad zida koji je tuženica rušila, stvorila dosta velika pukotina, te ju je obavijestila i da je pričala s majstorom koji joj je rekao da neće biti problema s popravljanjem ako se tuženica s time suglasi,

- da je sud kao stručan, jasan i obrazložen prihvatio nalaz i mišljenje građevinskog vještaka EP, dipl. ing., iz Ing ekspert d.o.o. i to posebno dopunski nalaz i mišljenje koji je vještak izradio nakon što je na očevidu izvršio uvid u stanje dasaka i greda koje čine međukatnu konstrukciju,

- da je prvostupanjski sud u bitnim dijelovima koji su sukladni nalazu i mišljenju građevinskog vještaka, prihvatio iskaze tužiteljice, te svjedoka FP, KP i RP jer su isti životni, logični i uvjerljivi te međusobno sukladni,

- da nije prihvatio iskaz tuženice u dijelu u kojem je navela da uklanjanje zida i adaptacija za vrijeme dok je stan bio u njezinom vlasništvu nije u vezi s oštećenjima u stanu tužiteljice, te da je uzrok tih oštećenja potres jer je isti proturječan drugim prihvaćenim dokazima i to prije svega nalazu i mišljenju vještaka Žarka Željka, dipl. ing., koji je naveo da je uklanjanjem pregradnog zida na 1. katu stambene zgrade u stanu u vlasništvu tužiteljice, dio grednika dosegnuo granično stanje nosivosti te je ugrožena mehanička otpornost i stabilnost, a što se očituje iz nastalog progiba drvenog grednika,

- da je vještak prilikom usmenog očitovanja naveo da potres ne bi trebao utjecati na nastalu situaciju budući da nisu rušeni ni dirani nosivi zidovi, te smatra da su problemi nastali isključivo iz razloga što je nakon uklanjanja zida u donjem stanu ostalo opterećenje od pregradnog zida na tom mjestu,

- da iz izvedenih dokaza proizlazi da tužiteljica navedeni nedostatak nije mogla uočiti u trenutku primopredaje stana u siječnju 2019., već je za njega saznala tek nakon što ju je o istom obavijestila svjedokinja FP,

- da je odredbom čl. 410. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018.; dalje: ZOO) u st. 1. propisano da kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku može po svom izboru zahtijevati od prodavatelja da nedostatak ukloni, zahtijevati od prodavatelja da mu preda drugu stvar bez nedostatka, zahtijevati sniženje cijene te izjaviti da raskida ugovor, u st. 2. iste odredbe propisano je da u svakom od tih slučajeva kupac ima pravo i na popravljanje štete prema općim pravilima o odgovornosti za štetu, uključujući i štetu koju je ovaj zbog nedostatka stvari pretrpio na drugim svojim dobrima, dok je u st. 3. propisano da troškove otklanjanja nedostatka i predaje druge stvari bez nedostatka snosi prodavatelj,

- da se u konkretnom slučaju radi o skrivenom nedostatku te da sukladno odredbi čl. 407. ZOO tužiteljica kao kupac ne gubi pravo da se pozove na nedostatak, pa sve i da nije ispunila obvezu da stvar pregleda bez odgađanja ili obvezu da u određenom roku obavijesti prodavatelja o postojanju nedostatka, a s obzirom da je navedeni nedostatak bio poznat tuženici,

- da tuženica nije isticala prigovor prekluzije,

- da je iz provedenih dokaza utvrđen skriveni nedostatak u stanu tužiteljice do kojeg je došlo uklanjanjem pregradnog zida od strane tuženice prilikom adaptacije stana 2018., a zbog čega je dio grednika dosegnuo granično stanje nosivosti što je ugrozilo mehaničku otpornost i stabilnost, a što se očitovalo nastalim progibom drvenog grednika,

- da tuženica neosnovano navodi da bi potresi koji se dogodili u Zagrebu 22. ožujka 2020. i u Petrinji 28. i 29. prosinca 2020., uzrokovali navedeni nedostatak,

-da iz izvedenih dokaza proizlazi da su i oštećenja u stanu na 2. katu, koji se nalazi neposredno iznad stana tužiteljice, također, nastala prije navedenih potresa, a što potvrđuju svjedokinje FP i KP te tužiteljica u svojim iskazima, a proizlazi i iz gore navedene e-mail komunikacije,

- da tuženica neosnovano smatra da nema njezine odgovornosti jer je uklonila pregradni, a ne nosivi zid, a s obzirom na to da je vještak u svom nalazu i mišljenju naveo da u zgradama izgrađenim krajem 19. i početkom 20. stoljeća pregradni zidovi od opeke protekom vremena u određenoj mjeri preuzimaju opterećenja od pregradnih zidova gornjih etaža te da prilikom njihovog uklanjanja dolazi do dodatnog opterećenja od pregradnih zidova u stanu iznad, te da je do progiba drvenog grednika u konkretnom slučaju došlo upravo zbog uklanjanja pregradnog zida od strane tuženice,

- da je za sanaciju navedenog nedostatka potreban iznos od 5.390,00 eura, a kako je građevinski vještak naveo u svom nalazu i mišljenju (u tablici 1, t. 1.4. nalaza i mišljenja) pa je isti nedostatak umanjio vrijednost stana tužiteljice za navedeni iznos,

- da je sukladno odredbi čl. 410. ZOO prvostupanjski sud tužiteljici dosudio zatraženi iznos od 5.390,00 eura,

- da je utvrđeno da je tužiteljica za popravak navedenog nedostatka platila čak i veći iznos od navedenoga (oko 6.000,00 eura),

- da zahtjev tužiteljice za isplatu novčanog iznosa zbog umanjene vrijednosti nekretnine kao posljedice postojanja nedostatka, zapravo predstavlja zahtjev za sniženje cijene (čl. 410. st. 1. t. 2. ZOO), te su u slučaju takvog zahtjeva kupca cijena snižava prema odnosu između vrijednosti stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari s nedostatkom, u vrijeme sklapanja ugovora (čl. 420. ZOO), te na taj iznos kupcu pripadaju kamate od dana sklapanja ugovora,

- da su stoga tužiteljici na dosuđeni iznos od 5.390,00 eura dosuđene i zatezne kamate tekuće od dana sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnine, odnosno od 26. listopada 2018. do isplate, po stopi određenoj u čl. 29. st. 2. ZOO,

-da u odnosu na navode tuženice da je ugovorena klauzula "kupljeno viđeno" prvostupanjski sud ističe da prema odredbi čl. 400. st. 1. ZOO prodavatelj odgovara kupcu za materijalne nedostatke stvari koje je ona imala u vrijeme prijelaza rizika na kupca, bez obzira je li mu to bilo poznato, sukladno st. 2. navedene odredbe prodavatelj odgovara kupcu i za one nedostatke koji se pojave nakon prijelaza rizika na kupca, ako su posljedica uzroka koji je postojao prije toga,

- da se tuženica kao prodavateljica ne može osloboditi svoje odgovornosti pozivom na odredbu čl. 408. st. 1. ZOO tvrdnjom da su stranke isključile njezinu odgovornost za materijalne nedostatke (kupnja po viđenju i stanju stvari kakvo je bilo u vrijeme prodaje stvari), jer je za navedeni nedostatak znala, a o njemu nije obavijestila tužiteljicu kao kupca, pa je sukladno odredbi čl. 408. st. 2. ZOO odredba čl. 8. Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 26. listopada 2018., o isključenju odgovornosti ništetna,

- da tužiteljica neosnovano potražuje iznos od 142,68 eura s pripadajućim zateznim kamatama i to prema [broj] od 23. siječnja 2020. (stranica 12 spisa) koji je tužiteljici izdan od strane društva Satira d.o.o., a koji se odnosi na troškove izrađivanja preliminarnog i načelnog mišljenja o stanju zida, da navedeni dokaz nije određen od strane suda, te isti trošak nije bio ni potreban za vođenje ovog postupka, i kada bi bio potreban o istom bi se odlučivalo u okviru troškova postupka.

9. Imajući u vidu utvrđenja prvostupanjskog suda, koja utvrđenja tuženica navodima žalbe nije s uspjehom osporila, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice u pobijanom dijelu u odnosu na glavnu stvar osnovanim, a za koji zaključak je dao valjane i argumentirane razloge, pa suprotni navodi žalbe tuženice takav zaključak suda nisu doveli u sumnju.

10. Vezano za žalbene navode tuženice koji se odnose na ocjenu dokaza sa tvrdnjom da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio provedene dokaze u odnosu na utvrđenje da je nedostatak bio poznat prodavatelju (tuženici), valja reći da su isti u cijelosti neosnovani jer je prvostupanjski sud pri ocjeni provedenih dokaza dao jasne i valjane razloge, dok se prigovori žaliteljice u suštini svode na preocjenjivanje tih dokaza i davanje vlastite i pogrešne ocjene izvedenih dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud, pa stoga nije ostvarena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP, na koju ukazuje tuženica.

11. Žalbeni navodi tuženice svode se na drugačiju ocjenu provedenih dokaza od one ocjene dokaza suda prvog stupnja te o pravnoj (ne)utemeljenosti zahtjeva tužitelj ice, a koji navodi i tvrdnje nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke budući je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti važne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu i za svoj zaključak dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud. Žaliteljica u žalbi ne iznosi relevantne razloge za drugačiju ocjenu navedenih okolnosti, već daje svoju ocjenu provedenih dokaza, međutim takvim navodima žalbe ne dovodi s uspjehom u sumnju osnovanost pobijane presude.

12. Nadalje, okolnosti na koje se poziva tuženica u svojoj žalbi, a koje se svode isključivo na njezinu ocjenu nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, nisu odlučne za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari budući je prvostupanjski sud, suprotno navodima žalbe, prihvativši nalaz i mišljenje vještaka i njegovu pisanu dopunu (stranica 100 i 257 spisa), kao i njegovo usmeno očitovanje kojim je otklonio prigovore stranaka (list 144 spisa), pa tako i prigovor tuženice da je do spornih nedostataka na stanu došlo zbog strukturnih problema zgrade i zbog potresa, pravilno primijenio odredbu čl. 259. st. 1. i čl. 260. st. 1. i 2. ZPP. S obzirom da se vještak očitovao da potres ne bi trebao utjecati na nastalu situaciju budući da nisu rušeni ni dirani nosivi zidovi, te da smatra da su problemi nastali isključivo iz razloga što je nakon uklanjanja zida u donjem stanu ostalo opterećenje od pregradnog zida na tom mjestu, nije od značaja za odlučivanje okolnost da je zgrada u kojoj se nalazi stan nakon potresa dobila žutu naljepnicu. Pri čemu je prvostupanjski sud utvrdio da se svjedokinja FP u vezi s navedenim još 2018. godine obratila tuženici, a 2019. godine obratila i tužiteljici i tuženici koje su se pokušale dogovoriti zbog čega je po narudžbi tužiteljice u siječnju 2020. godine (dakle prije potresa u Zagrebu i Petrinji) društvo Satira d.o.o. izradilo preliminarno i načelno mišljenje o stanju pregradnog zida nakon vizualnog pregleda (TD-02/2020).

13. Nisu uočene proturječnosti niti nedostaci u nalazu i mišljenju vještaka u smislu odredbe čl. 261. st. 2. i 3. ZPP, te je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke jasno i detaljno izložio razloge zbog kojih je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka, kao i rezultate provedenih uviđajima poduzetih u smislu odredbe čl. 227. st. 1. 2. ZPP(stranice 45 i 252 spisa), a sve sukladno odredbi čl. 8. ZPP.

14. Prvostupanjski sud je dao jasne i argumentirane razloge zašto nije prihvatio preliminarno i načelno mišljenje o stanju pregradnog zida nakon vizualnog pregleda (TD-02/2020) društva Satira d.o.o. iz siječnja 2020., pri čemu nije sporno da je navedeno mišljenje dano isključivo na temelju vizualnog pregleda, a da je vještak izvršio dodatni uviđaj nakon otvaranja međukatne konstrukcije, pa žalbeni navodi tuženice kojima upire na to mišljenje nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

15. Tuženica je sama izjavila da prije uklanjanja spornog zida nije tražila stručno mišljenje (list 45 spisa), a okolnost da ona nema građevinskog znanja, kako to upire u žalbi, nije od značaja.

16. U odnosu na žalbene navode tuženice da je tužiteljica odustala od provođenja vještačenja po statičaru, a da je vještačenje provedeno po stalnom sudskom vještaku građevinske struke, valja reći da je vještak jasno i određeno odgovorio na sve primjedbe tuženice i svoj nalaz dao u skladu sa odredbom čl. 260. ZPP, pa nije bilo razloga na temelju odredbe čl. 261. st. 3. ZPP za provođenje vještačenja po vještaku statičaru.

17. Na daljnje žalbene navode tuženice kojima osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da je do nedostataka na stanu došlo uslijed rušenja pregradnih zidova od strane tuženice, kao i sačinjeni nalaz i mišljenje vještaka, valja reći da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Prvostupanjski sud je ocijenio provedene dokaze sukladno odredbi čl. 8 ZPP, te je za svoja uvjerenja dao logične i uvjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Okolnosti na koje se tuženica ponovo poziva u svojoj žalbi, a koje se svode na njezinu ocjenu provedenog vještačenja, nisu odlučne za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari budući je prvostupanjski sud, suprotno navodima žalbe, prihvativši nalaz i mišljenje vještaka, kao i njegovo usmeno dopunsko očitovanje kojim je otklonio prigovore tuženice, pravilno primijenio odredbu čl. 260. ZPP.

18. S obzirom da je utvrđeno da je tužiteljica otklonila nedostatke za vrijeme trajanja ovog postupka, koja utvrđenja prvostupanjskog suda tuženica navodima žalbe nije osporila, u konkretnom slučaju treba primijeniti odredbu čl. 410. st. 4. ZOO (primjenom odredbe čl. 22. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine", broj 126/2021./), koja propisuje da troškove otklanjanja nedostatka i predaje druge stvari bez nedostatka snosi prodavatelj. Tuženica je dužna tužiteljici nadoknaditi troškove otklanjanja nedostataka u visini koju je utvrdio vještak, imajući u vidu da iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da su troškovi bili i veći.

19. Imajući u vidu navedeno, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 2. ZPP odbiti žalbu tuženice i potvrditi prvostupanjsku presudu u odnosu na glavnu stvar.

20. Međutim, tuženica nije bila u zakašnjenju u smislu odredbe čl. 29. st. 1. ZOO prije nego što su nedostaci otklonjeni, odnosno prije nego što su nastali troškovi otklanjanja nedostatka, a kako je tužiteljica zahtjev za isplatu s osnova troškova otklanjanja nedostataka postavila na ročištu 11. travnja 2025. (stranica 278 spisa), a nije dokazala da je trošak nastao ranije, valjalo je primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti zahtjev za zateznu kamatu prije 11. travnja 2025. te primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP u preostalom dijelu u odnosu na tijek kamate odbiti žalbu tuženice.

21. Odluka o trošku je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 5. i 155 ZPP te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023.) pri čemu drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP).

22. Tuženici nije priznat trošak sastava žalbe jer je djelomično uspjela samo u odnosu trošak postupka, a sukladno odredbi čl. 35. st. 1. i 2. ZPP kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, dok se kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni zahtjev.

U Zagrebu 18. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj