Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž Ovr-88/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Zoranu Nikoliću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja PIVOT MEDIA d.o.o. Zagreb, Petrinjska ulica 29, OIB 54823782654, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Kusalić, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenka DRNIŠKA TRADICIJA d.o.o. Čavoglave, Blaževići–Vrba 9, OIB: 54957506101, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Stipaničev, odvjetnik u Zagrebu, radi ovrhe na računima, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku, pod poslovnim brojem Ovr-959/2025-10 od 23. ožujka 2026., 17. kolovoza 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku, pod poslovnim brojem Ovr-959/2025-10 od 23. ožujka 2026.
II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Zaključkom i rješenjem Općinskog suda u Šibeniku, pod poslovnim brojem Ovr- 959/2025-10 od 23. ožujka 2026. odlučeno je zaključkom:
„ Upućuje se ovršenik DRNŠKA TRADICIJA d.o.o. Čavoglave, Blaževići – Vrba 9, OIB 54957506101, da u roku od 15 dana od dana dostave ovog zaključka i rješenja pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem ovog suda posl. broj Ovr-959/2025 od dana 27. siječnja 2026., a to iz razloga propisanih odredbom članka 50. stavak 1. točka 7., 9. i 10. OZ-a zbog kojih razloga je izjavio žalbu“.
Istom odlukom odlučeno je rješenjem:
„Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe.“
2. Protiv navedenog rješenja kojim je odbijen prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe dopuštenu i pravodobnu žalbu je izjavio ovršenik pobijajući ga u cijelosti iz svih žalbenih razloga „propisanih čl. 50. stavak 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – u daljnjem tekstu: OZ) i zbog bitnih povreda OZ-a“. Konkretno ukazuje na povredu odredbe čl. 354. (očito pogrešno navedeno čl. 353.), stavak 2. točka 11. ZPP-a u vezi čl. 21. OZ-a jer rješenje ima nedostataka zbog kojeg se ne može ispitati, odnosno nema razloga o odlučnim činjenicama, a smatra da se zanemaruju navodi ovršenika istaknuti u točkama 17. do 19. žalbe na rješenje o ovrsi (nemogućnost korištenja ugostiteljske terase, zbog potresa i troškovi vezano za obnovu nakon potresa).
Žalitelj predlaže da ovaj sud uvaži žalbu i pobijanu odluku preinači, te odgodi provođenje ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika, a podredno da ukine pobijano rješenje i vrati predmet na ponovni postupak. Zahtjeva i trošak žalbenog postupka.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u smislu čl. 50. stavak 5. OZ-a u vezi sa čl. 50. stavak 1. OZ- a, u vezi sa čl. 365. stavak 2. supsidijarnog ZPP-a („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP), i u vezi sa člankom 381. supsidijarnog ZPP-a, a koji se ZPP primjenjuje supsidijarno temeljem članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – u daljnjem tekstu: OZ)., ovaj sud nije utvrdio postojanje bilo koje povrede postupovnih odredbi od onih na koje pazi po službenoj dužnosti iz čl. 50. stavak 1. točka 1., 3., 5. i 6. (vezano za čl. 4, stavak 4. i 5.) OZ-a, niti bitnih povreda parničnog postupka iz čl. 354. stavak 2. točka 2., 4, 8., 9., 13., i 14. supsidijarnog ZPP-a na koje također sud pazi po službenoj dužnosti, a niti bitnih povreda ovršnog postupka (čl. 50. stavak 5. OZ). Nisu nađene niti povrede materijalnog prava iz čl. 356. supsidijarnog ZPP-a na koje ovaj sud također pazi po službenoj dužnosti (čl. 50. stavak 5. OZ), a o kojima je ovlašten odlučivati.
6. Nije osnovan žalbeni navod ovršenika da se obrazloženje pobijanog rješenja svodi na paušalne navode. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.
7. Člankom 65. stavak 1. OZ-a propisano je da sud može na prijedlog ovršenika odgoditi u cijelosti ili djelomice ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, te ako je uz to ispunjena koja od pretpostavki iz točke 1. do 11. članka 65. OZ-a.
8. Čak i ako bi protupotraživanje ovršenika prema ovrhovoditelju u iznosu od 24.273,00 eura bilo osnovano (troškovi montaže i demontaže terase, zakup javnog parkinga, te već dani depozit po čl. 5 Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 3. ožujka 2020.), to ne znači da bi provođenjem ove ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Ovršenik je kao pravna osoba koristio kao zakupac poslovni prostor ovrhovoditelja te je po ugovoru o zakupu dužan plaćati ugovorenu zakupninu. Ako mu to nije odgovaralo iz bilo kojeg razloga, pa i više sile, mogao je raskinuti ugovor (čl. 343. čl. 373. i čl. 548. Zakona o obveznim odnosima Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 i 69/26) i napustiti predmetni poslovni prostor, te preći u novi odgovarajući poslovni prostor, a svoje protupotraživanje ostvarivati sudskim putem ili ostati u prostoru, plaćati zakupninu, a svoje protupotraživanje ostvarivati sudskim putem. Stoga plaćanje dužne zakupnine , što je temeljni poslovni trošak, ne može biti nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, već predvidiv poslovni trošak kojeg savjesna strana plaća. Ako ovršenik pak ostvari svoje protupotraživanje prema ovrhovoditelju, nema poznatog razloga da se s tim novčanim potraživanjem ne naplati od ovrhovoditelja, niti na takav razlog ovršenik ukazuje, pa ni ovaj sud ne smatra da bi provođenjem ovrhe ovršenik pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, niti na taj razlog ovršenik ukazuje pa se ne može uzeti da je to ovršenik učinio vjerojatnim u ovom postupku.
9. Tim prije što je ovršenikova žalba na rješenje o ovrsi pravomoćno odbijena rješenjem Županijskog suda u Zadru, poslovni broj: Gž Ovr-74/2026-2 od 22. travnja 2026. (l.s. 123) čime je dodatno otpao i kumulativni uvjet iz čl. 65. stavak 1. točke 5. OZ-a da je podnesena žalba protiv rješenja o ovrsi, jer je sada rješenje o ovrsi postalo pravomoćno. Istodobno ovršenik nije obavijestio sud je li pokrenuo parnični postupak radi nedopuštenosti ovrhe na koji je upućen zaključkom u ovom ovršnom postupku.
10. Kako žalba nije osnovana u odnosu na povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a nije osnovana ni u odnosu na povrede na koje konkretno ukazuje ovršenik (čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a) odlučeno je kao u izreci temeljem članka 380. točka 2. supsidijarnog ZPP-a u svezi sa člankom 21. stavak 1. OZ.
11.Ovaj sud je odbio zahtjev ovršenika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan temeljem čl. 166. stavak 1. u vezi s čl. 154. stavak 1 ., supsidijarnog ZPP- a s obzirom da ovršenik nije uspio sa žalbom.
U Dubrovniku, 17. kolovoza 2026.
Sudac
Zoran Nikolić
