Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2596/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Željke Rožić Kaleb, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnika stambene zgrade na otoku [adresa] i to: VJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], MJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], ČJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], PJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], NJ , OIB: [osobni identifikacijski broj], KJ OIB: [osobni identifikacijski broj], IJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], ŽJ OIB: [osobni identifikacijski broj], SJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], GJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], JJ OIB: [osobni identifikacijski broj] svi iz [adresa], zastupanih po upravitelju zgrade Lind -Grad d.o.o., iz Zagreba, [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po z.z. direktru LJ, a ovaj po punomoćnici Ljiljani Maravić-Pirš, odvjetnici u Zagrebu protiv tuženika RJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Goranu Vujanić, odvjetniku u Zagrebu, radi isključenja iz suvlasničke zajednice, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, posl.br. P-1983/2017-49 od 1. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 28. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, posl.br. P-1983/2017-49 od 1. veljače 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se postojanje razloga za isključenje iz suvlasničke zajednice nekretnine koja se nalazi na otoku [adresa], tuženika ĆJ iz [adresa], zbog nagomilanog duga kojim tuženik onemogućava provođenje adekvatnog održavanja predmetne stambene zgrade.

II Nalaže se tuženiku ĆJ iz [adresa], da otuđi svoj suvlasnički dio nekretnine označene kao 11. suvlasnički dio: 112/1000 dijela nekretnine povezanog sa vlasništvom stana u potkrovlju, površine 64,40 čm, koji se sastoji od sobe, kupatila, kuhinje s dnevnim boravkom i natkrite terase i hodnika, u etažnom elaboratu označen A11, obojan svjetlo ljubičastom bojom, a koji poseban dio nekretnine se nalazi na otoku [adresa] i napusti posjed iste nekretnine, zajedno sa svim osobama i stvarima u roku od 3 mjeseca od dana pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom na zahtjev tužitelja njegov suvlasnički dio prodati na javnoj dražbi, radi namirenja neplaćenih iznosa zajedničke pričuve, zakonskih zateznih kamata na neplaćene iznose u roku dospijeća i svih troškova povezanih s naplatom dužnih iznosa, koji će se utvrditi nakon provedenog financijsko –knjigovodstvenog vještačenja.

III Nalaže se tuženiku ĆJ iz [adresa] da tužiteljima nadoknadi troškove ovog parničnog postupka, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, tekućom od dana donošenja presude I. stupnja pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana.“

Točkom 2. izreke nalaženo je tužiteljima da tuženiku naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 1.990,80 Eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku počevši od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena sve to u roku od 15 dana.

2. Presudu pobijaju tužitelji zbog bitne povrede odredaba čl. 6. st. 1., čl. 13 Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava temeljnih sloboda, čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju, čl. 29. st. 1. Ustava RH, u vezi s čl. 48. st. 1. Ustava RH , povrede prava na pristup sudu, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o trošku postupka. Predlaže, prihvatiti navode žalbe i preinač iti prvostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev i naknadi tužiteljima troškove postupka, podredno da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl . 354.st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Nisu ostvarene niti bitne povrede ZPP na koje se ukazuje u žalbi, jer je sve provedene dokaze prvostupanjski sud pravilno ocijenio, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, te je o istom dao i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Radi toga nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju određeno ukazuju žalitelji.

5. U predmetnom postupku tužitelji, kao suvlasnici stanova i poslovnih prostora u zgradi na adresi [adresa], traže isključenje tuženika, kao vlasnika stana u istoj zgradi jer da isti ne udovoljava dužnostima koje proizlaze iz suvlasničke zajednice, te od prosinca 2008. ne plaća pričuvu, da svojim neplaćanjem dovodi druge suvlasnike nekretnine u poziciju da podnose teret održavanja nekretnine umjesto njega, te svojim bezobzirnim ponašanjem čini tegobnim zajedničko stanovanje.

6. Osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je cijenio, prije svega, temeljem materijalno pravnih odredbi čl. 98. st. 1., 3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/08, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZV), a na koje se pozivaju tužitelji u tužbi i tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom.

7. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima: da tuženik nikada nije ishodio upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na predmetnom stanu budući je za isti sklopio samo predugovor, a ne i glavni ugovor o kupoprodaji koji bi bio temelj upisa; da je odbijen sa zahtjevom da se izvrši ispravak zemljišnoknjižnog upisa s obrazloženjem da tuženik nije dokazao opravdanim izmjenu zemljišno-knjižnog stanja, jer iz priloženih isprava (Predugovora zaključenog između UJ i tuženika), ne proizlazi osnovanost prijedloga; da tuženik zbog takve odluke ne želi plaćati pričuvu, jer smatra da bi mogao ostati bez predmetne nekretnine; da iz iskaza tužitelja DJ, koji je predstavnik stanara za predmetnu stambenu zgradu od 2010. proizlazi da on nema saznanja zašto tuženik nije naveden u Međuvlasničkom ugovoru, a u istom nije vidljiv ni potpis UJ, kao prednice tuženika po citiranom predugovoru; da nije utvrđeno da bi sa predmetnom zgradom bilo nekih problema, a stanje na računu pričuve je na nuli.

8. Temeljem navedenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje kako nisu ispunjene zakonske pretpostavke predviđene odredbom čl. 98. st.1.,3. i 4. ZV, slijedom čega tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan. Pritom se poziva na odredbu čl. 98. st. 1. ZV, kojom je propisano da suvlasnici koji zajedno imaju većinu suvlasničkih dijelova, mogu odlučiti da će zahtijevati isključenje iz suvlasničke zajednice određenog suvlasnika na čijem je odgovarajućem suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo nekog posebnog dijela nakretnine, ako za to postoji neki od razloga iz st. 3., odnosno 4. istog članka.

Prvostupanjskog suda navodi kako tuženik nije upisan u zemljišnu knjigu, te nije vlasnik posebnog dijela nekretnine već samo predmnijevani vlasnik.

Obzirom na materijalno pravne odredbe iz čl. 98. st. 1., 3., 4. ZV -a institut isključenja iz suvlasničke zajednice na zahtjev većine predviđen je jedino i isključivo radi isključenja suvlasnika na čijem je odgovarajućem suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo nekog posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo), što u konkretnom predmetu nije slučaj jer je tuženik prema tužbenom zahtjevu predmnijevani suvlasnik predmetne nekretnine, pa je s tim u vezi pravilan zaključak prvostupanjskog suda da u slučaju udovoljavanja tužbenom zahtjevu, presuda ne bila ovršiva jer tužitelji ne bi mogli dokazati vlasništvo i suvlasništvo zajedničkih prostora.

9. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda je pravilan i prihvaća ga i ovaj žalbeni sud.

10. Vezano za žalbene navode tužitelja, valja navesti slijedeće:

Zajednička pričuva je namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, pa kako tuženik nije istu platio to su tužitelji kao suvlasnici navedene zgrade aktivno legitimirani tražiti od tuženika, kao jednog od suvlasnika plaćanje zajedničke pričuve (čl. 90. st. 1. ZV). Pritom, osnovano navodi žalitelj da sama činjenica da tuženik nije u zemljišnim knjigama upisan kao suvlasnik navedene nekretnine, ne dovodi do zaključka da tuženik nije predmnijevani vlasnik. Naime, tuženik je spornu nekretninu kupio temeljem valjanog pravnog posla, a tijekom postupka je utvrđeno da su tužitelji znali za tu kupnju, pa se stoga može zaključiti da je tuženik predmnijevani vlasnik nekretnine, te da je u obvezi plaćati pričuvu.

12. Međutim, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da institut isključenja iz suvlasničke zajednice na zahtjev većine, predviđen je jedino i isključivo radi isključenja suvlasnika na čijem je odgovarajućem suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo nekog posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo). U konkretnom predmetu to nije slučaj jer tuženik nije upisan u zemljišnu knjigu.

13. S tim u vezi tuženik nije formalno suvlasnik zgrade, a tužba za isključenje temelji se na statusu suvlasnika, a taj status u pravilu proizlazi iz zemljišno knjižnog upisa. Kako je nesporno kako je kao vlasnik spornome nekretnine i dalje upisan prodavatelj, a ne tuženik kao kupac, to nisu ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu instituta isključenja iz suvlasničke zajednice.

14.1. Neosnovan je i žalbeni navod tužitelja da je počinjena povreda prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. i čl. 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u aspektu prava na pristup sudu .

8.1. Prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, žalbeni navodi tužiteljice su potpuno proizvoljno i ničim utemeljeni te postupanjem suda prvog stupnja nije došlo do povrede prava odredbe članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

14.2. Naime, ovaj parnični postupak je dokaz da je tužiteljima omogućen pristup sudu i na raspravljanje u sudskom kontradiktornom postupku, a pravo na pravično i pošteno suđenje ne isključuje mogućnost da tužba tužitelja bude odbijena. Pravo na pošteno suđenje prema odredbi članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih sadrži u sebi upravo zadatak suda da u sudskom postupku, primjenjujući unaprijed utvrđena procesna pravila jednako postupa prema svima. Tužba je odbijena jer institut isključenja iz suvlasničke zajednice na zahtjev većine, predviđen je jedino i isključivo radi isključenja suvlasnika na čijem je odgovarajućem suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo nekog posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo), a u konkretnom predmetu to nije slučaj jer tuženik nije upisan u zemljišnu knjigu.

15. Cjelokupan sadržaj žalbe tužiteljice svodi se na osporavanje pravnog pristupa prvostupanjskog suda te osporavanje načina na koji je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo.

16. Imajući u vidu žalbene razloge koje navode tužitelji, isključenje iz suvlasničke zajednice, otuđenjem i napuštanjem posjeda stana te njegovom prodajom, prema shvaćanju ovoga suda, a na temelju utvrđenih činjenica bi bilo kršenje prava vlasništva u smislu odredbe čl 1. Protokola 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, jer tužiteljima stoje na raspolaganju i mogućnost naplate pričuve od upisanog vlasnika obzirom prijenos vlasništva nije proveden.

17. Vezano za žalbene navode, valja navesti da sudska praksa na koju se pozivaju tužitelji u svojoj žalbi ni na koji način ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

18. Izvan rečenog na navode žalbe tuž itelja nije bilo potrebno odgovarati (čl. 375. st. 1. ZPP).

19. U odnosu na žalbene navode tužitelja iz kojih se zaključuje da im se nalaganjem plaćanja troškova postupka stavlja prekomjerni teret, ističe se da se prema praksi Europskog suda za ljudska prava (Derbuc i drugi protiv Hrvatske zahtjev broj 53977/14 i 41902/15 od 15. ožujka 2022.) u situaciji isticanja prekomjernog tereta moraju dostaviti dokazi koji bi pokazali da im je obvezom plaćanja troškova postupka nametnut prekomjerni financijski teret, a kako tužitelji navedene dokaze nisu dostavili, to nisu dokazali da bi im plaćanje troškova postupka predstavljalo prekomjeran financijski teret.

20. S obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu, 28. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Andrina Raspor Flis