REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-1303/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Jasminki Janković, u upravnom sporu tužitelja VR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženog Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, OIB: 95131524528, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, radi prava na dodjelu stambenog kredita, 22. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske KLASA: UP/I-371-06/21-01/248, URBROJ: 522-4/2-2- 23-15 od 23. veljače 2023.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske KLASA: UP/I- 371-06/21-01/248, URBROJ: 522-4/2-2-23-15 od 23. veljače 2023. utvrđeno je da tužitelj, rođen **.**.1969., HRVI 50% - VII. grupe, ima pravo na stambeni kredit za razliku u površini između stambene površine koju koristi i odgovarajuće stambene površine koja mu pripada, a određuje se prema broju članova obitelji, te da je dodijeljeni stambeni kredit dužan namjenski iskoristiti u roku od jedne godine od dana njegove realizacije i dostaviti dokaz o namjenskom utrošku sredstva. Nadalje, odlučeno je da tužitelj ima pravo na stambeni kredit u iznosu od 13.562,00 EUR te da je korisniku stambenog kredita utvrđeno pravo na popust pri otplati dodijeljenog kredita u visini od 50% tako da je dužan vratiti razliku u iznosu od 6.781,00 EUR s pripadajućom kamatom od 2% fiksno – godišnje, na utvrđeni rok otplate od 15 godinu.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da iz osporavanog rješenja proizlazi da je Ministarstvo utvrdilo da su članovi njegovog obiteljskog kućanstva supruga BR i troje mldb. djece, a što ne odgovara njegovom zahtjevu za dodjelu stambenog kredita i priloženoj dokumentaciji. Ističe da u zajedničkom kućanstvu s njima već 20 godina živi i suprugina majka LR, koja nema vlastite prihode, nesposobna je za privređivanje i u svom vlasništvu nema nekretnine, te da mu u skladu s odredbom člankom 90. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine" br.: 121/17., 98/19. i 84/21.) pripada pravo na stambenu površinu od 27,03 m2, a ne kako je utvrđeno rješenjem pravo na stambenu površinu u iznosu od 17,03 m2, a s obzirom da suprugina majka nije priznata kao član njihovog zajedničkog kućanstva, a što ona je. Napominje da se u obrazloženju rješenja navodi da se prema odredbama članka 13. Uredbe o stambenom zbrinjavanju članova obitelji smrtno stradalih i nestalih hrvatskih branitelja te hrvatskih ratnih vojnih invalida i dragovoljaca Domovinskog rata ("Narodne novine" br: 57/18. i 147/20.) kredit određuje kao umnožak vrijednosti važeće etalonske cijene građenja (E) i pripadajuće površine stana (P), pa mu je stoga utvrđen iznos stambenog kredita u iznosu od 13.562,00 EUR. Dodaje da je nesporno i opće poznato da za odobreni iznos kredita u iznosu od 13.562 EUR na području grada Zagreba nije moguće kupiti 17,03 m2, a pogotovo ne 27,03 m2 stana, odnosno nije moguće prodajom stana kojeg supruga i on imaju u suvlasništvu i navedenim kreditom kupiti stan u površini koji im pripada u skladu s odredbom člankom 90. Zakona. Objašnjava da je pri tome, potrebno posebno naglasiti da je rješenje doneseno isključivo primjenom odredbe članka 13. st. 1 Uredbe, te da nadležno tijelo nije vodilo računa o odredbi članka 13. stavka 10. Uredbe koja bi za njega bila povoljnija i prema kojoj bi imao pravo na veći iznos stambenog kredita. Na ročištu ističe da bi želio da se to nekako riješi. Navodi da sa 13.000,00 eura ne može riješiti stambeno pitanje. Obrazlaže da ima troje djece i to tri cure, a da s njima živi i majka njegove supruge. Iznosi da mu je iznos premali, da ga to samo uzrujava, da je bolestan i da je pisao ministru. Smatra da se ne radi o potpunom iznosu jer on njime ne može riješiti stambeno pitanje. Ponavlja da je LR član njegovog kućanstva, da je ona to već 25 godina, a da je i prije toga živjela s njegovom suprugom. Ponavlja da ne može riješiti stambeno pitanje s dodijeljenim iznosom. Ističe da stan ima 57 m2 koje koristi za stanovanje, a da se ostalo odnosi na vrt, spremište i balkon. Nije mu jasno zašto se to ne može riješiti kad se on borio za ovu državu. Predlaže da se poništiti osporavano rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome navodi da su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani. Naglašava da je u obrazloženju pobijanog rješenja utvrđeno da se sukladno odredbi članka 11. Uredbe o stambenom zbrinjavanju članova obitelji smrtno stradalih i nestalih hrvatskih branitelja te hrvatskih ratnih vojnih invalida i dragovoljaca iz Domovinskog rata ("Narodne novine" broj: 57/18. i 147/20.), članovima uže obitelji podnositelja zahtjeva smatraju bračni i izvanbračni drug i djeca (bračna, izvanbračna, pastorčad i posvojena) koja u trenutku podnošenja zahtjeva s podnositeljem zahtjeva žive u zajedničkom kućanstvu do punoljetnosti odnosno do završetka redovnog školovanja, kao i djeca koja su proglašena nesposobnom za privređivanje, odnosno samostalan rad, neovisno o godinama života, stoga su u rješavanju zahtjeva kao članovi uže obitelji podnositelja zahtjeva priznati BR (supruga) te V, B i MR (djeca), jer gospođa LR nije mogla biti priznata kao član kućanstva tužitelja sukladno citiranoj Uredbi. Konstatira da je slijedom navedenog, utvrđeno da obiteljsko kućanstvo, članovi uže obitelji, uključujući podnositelja zahtjeva, ima pet članova, te da mu u skladu s odredbom članka 90. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji pripada 80 m2 stambenog prostora umanjeno za 62,97 m2 koliko iznosi stambena površina stana u zgradi u [adresa], slijedom čega podnositelju zahtjeva pripada pravo na stambenu površinu od 17,03 m2. Napominje da je vrijednost etalonske cijene građenja utvrdilo Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine te iznosi 796,34 eura po m2 korisne površine stana ("Narodne novine" broj: 154/2022.), a prema odredbama članka 13. citirane Uredbe stambeni kredit određuje su kao umnožak vrijednosti važeće etalonske cijene građenja (E) i pripadajuće površine stana (P), stoga je podnositelju zahtjeva utvrđen iznos stambenog kredita u iznosu od 13.562,00 eura. Smatra da je na temelju navedenog, neprijeporno utvrđeno kako tužitelj s obzirom na stambenu površinu koju koristi i odgovarajuću stambenu površinu koja mu pripada ostvaruje pravo na stambenu površinu od 17,03 m2, a time i pravo na stambeni kredit za razliku u površini u iznosu od 13.562,00 eura. Na ročištu ističe da je stambeno zbrinuo tužitelja u skladu sa zakonskim okvirom. Poziva se na članak 11. Uredbe koji ističe da se radi o pravnom pitanju te da prema njegovom stavu majka supruge podnositelja zahtjeva ne može biti priznati član kućanstva. Dodaje da je supruga tužitelja vlasnica stana od 63 m2 pa da tužitelj može ostvariti pravo na stambeni kredit za razliku u površini. Poziva se na članak 83. stavak 3. Zakona o hrvatskim braniteljima i članovima njihove obitelji u vezi članka 19. Uredbe i članka 84. istog Zakona, a kojim su propisane zapreke na strani člana kućanstva. Vezano uz pozivanje tužitelja na članak 13. stavak 10. Uredbe ističe da se isti odnosi na organizirano stambeno zbrinjavanje putem APN-a te da se u predmetnom slučaju primjenjuje članak 13. stavak 1. Uredbe jer se radi o stambenom zbrinjavanju u vlastitoj organizaciji. Predlaže da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Tijekom spora izvršen je uvid u spis i u spis tuženika te je održano ročište.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Nesporno je da je tužitelj 4. listopada 2021. podnio zahtjev za dodjelu stambenog kredita.

7. Sporno je, je li u osporavana odluka pravilna i zakonita.

8. Člankom 83. stavkom 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine", broj: 121/17., 98/19. i 84/21.) propisano je da pravo na stambeno zbrinjavanje, prednost pri stambenom zbrinjavanju te mogućnost kupnje stanova uz obročnu otplatu pod pristupačnijim uvjetima od tržišnih u pogledu kamata i rokova otplate, imaju osobe utvrđene tim Zakonom ako nemaju riješeno stambeno pitanje ili je riješeno na neodgovarajući način.

9. Nadalje, člankom 85. stavkom 4. istog Zakona propisano je da osobe koje ostvare pravo na stambeno zbrinjavanje dodjelom stambenog kredita, stambeni kredit mogu koristiti:

a) za kupnju stana izgrađenog u organiziranoj izgradnji

b) za kupnju stana ili kuće u vlastitoj organizaciji

c) za izgradnju kuće

d) za kupnju korištenog stana ili kuće u vlasništvu Republike Hrvatske

e) za razliku u površini

f) za nastavak izgradnje i dovršenje kuće ili

g) za poboljšanje uvjeta stanovanja.

10. Člankom 11. stavkom 1. Uredbe o stambenom zbrinjavanju članova obitelji smrtno stradalih i nestalih hrvatskih branitelja te hrvatskih ratnih vojnih invalida i dragovoljaca iz Domovinskog rata ("Narodne novine" broj: 57/18. i 147/20.) propisano je da se pri odlučivanju o dodjeli stana, stambenih kredita odnosno financijskoj potpori, pod članovima uže obitelji podnositelja zahtjeva sukladno toj Uredbi podrazumijevaju njegov bračni i izvanbračni drug i djeca (bračna, izvanbračna, pastorčad i posvojena) koja u trenutku podnošenja zahtjeva s podnositeljem zahtjeva žive u zajedničkom kućanstvu do punoljetnosti odnosno do završetka redovnog školovanja.

11. Imajući u vidu sadržaj članka 11. stavka 1. navedene Uredbe pravilno punica tužitelja nije priznata kao član kućanstva prilikom utvrđivanja odgovarajuće stambene površine u skladu s člankom 90. stavkom 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihove obitelji.

12. Vezano za visinu iznosa stambenog kredita ističe se da je taj iznos tuženik odredio u skladu s člankom 13. Uredbe o stambenom zbrinjavanju članova obitelji smrtno stradalih i nestalih hrvatskih branitelja te hrvatskih ratnih vojnih invalida i dragovoljaca iz Domovinskog rata.

13. Slijedom navedenog na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26.) valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

U Zagrebu 22. srpnja 2026.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. VR, [adresa]

2. Ministarstvo hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1

3. U spis