Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Prekršajni odjel

Poslovni broj: Pp-483/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Lejli Rašidkadić, uz sudjelovanje Ivane Džafić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv prvookrivljenika ĐR, drugookrivljenika DR i trećeokrivljenika JR, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. u svezi članka 10. točke 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24, dalje: ZZNO) temeljem optužnog prijedloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko-goranske, I. policijske postaje Rijeka klasa: 211-07/25-5/1418, urbroj: 511-09-23-25-1 od 05. veljače 2025. godine, nakon nejavne i glavne rasprave održane 21. srpnja 2026., u prisutnosti okrivljenika i odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, istoga dana, javno je objavio i

p r e s u d i o

I Prvookrivljenik ĐR sin Đ i D rođ. J, rođen **.**.1965. u [adresa], državljanin RH, OIB [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], umirovljenik, primatelj mirovine u iznosu od 700,00 eura, oženjen, otac 5 punoljetne djece, prekršajno nekažnjavan, kazneno neosuđivan – prema vlastitoj izjavi, trenutačno se protiv njega ne vodi drugi kazneni ili prekršajni postupak,

drugookrivljenik ŠR, sin Š, rođ. **.**.1997. u [adresa], državljanin RH, s prebivalištem u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], pekar, zaposlen u Birota Rijeka, sa mjesečnim primanjima od 1.100,00 eura, neoženjen, bez djece, prekršajno nekažnjavan, kazneno osuđivan – prema vlastitoj izjavi, trenutačno se protiv njega vode drugi kazneni i prekršajni postupak, i

trećeokrivljenik JR, sin Š, rođ. **.**.2001. u [adresa], državljanin RH, OIB [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], čistač, zaposlen u Čistoća Rijeka, sa mjesečnim primanjima od 1.400,00 eura, živi u izvanbračnoj zajednici, otac 1 mlt. djeteta, prekršajno kažnjavan, kazneno osuđivan – prema vlastitoj izjavi, trenutačno se protiv njega ne vodi drugi kazneni ili prekršajni postupak.

na temelju članka 183. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; dalje: PZ)

krivi su

što su

dana 17. siječnja 2025. godine oko 14:00 sati u Rijeci, Ulici Orlanda Kučića 18 počinili psihičko nasilje u obitelji naspram GR koje je kod iste uzrokovalo povredu dostojanstva i uznemirenost, na način da kada je JR došao na navedenu adresu i na ulici zatekao majku GR koja se uputila od kuće sina G prema centru [adresa], JR je u namjeri da istu odvede na adresu svoga prebivališta, počeo istu nagovarati da idu doma, a zatim su pristigli i njezin suprug ĐR i sin ŠR, te su isti također govoriti na GR da ide doma, dok ista nije htjela ići sa suprugom i sinovima te je govorila da ne želi živjeti s njima, nakon čega su sinovi ŠR i JR nastavili nagovarati majku GR da ide s njima. Navedeni događaj je kod GR izazvao strah, uznemirenost i povredu dostojanstva.

dakle, počinili psihičko nasilje u obitelji koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost

čime su počinili prekršaj iz članka 22. st.1. u svezi članka 10. točke 3. ZZNO-a,

pa se prvookrivljeniku ĐR na temelju članka 22. stavka 1. ZZNO-a, uz primjenu čl. 37. st. 2. i 3. PZ-a

i z r i č e

novčana kazna u iznosu od 129,82 eura (sto dvadeset i devet eura i osamdeset i dva centa),

Na temelju članka 40. PZ prvookrivljeniku ĐR se u izrečenu novčanu kaznu uračunava vrijeme uhićenja od dana 17. siječnja 2025. u 14:25 sati do dana 17. siječnja 2025. u 18:05 sati, odnosno u trajanju od 1 (jednog) dana, dana što iznosi 39,82 eura (trideset i devet eura i osamdeset i dva centa) pa je okrivljenik dužan platiti novčanu kaznu u iznosu od 90,00 eura (devedeset eura i nula centi).

a drugookrivljeniku ĆR na temelju članka 22. stavka 1. ZZNO-a, uz primjenu čl. 37. st. 2. i 3. PZ-a

i z r i č e

novčana kazna u iznosu od 129,82 eura (sto dvadeset i devet eura i osamdeset i dva centa),

Na temelju članka 40. PZ drugookrivljeniku ĆR se u izrečenu novčanu kaznu uračunava vrijeme uhićenja od dana17. siječnja 2025. u 15:27 sati do dana 17. siječnja 2025. u 18:00 sati, odnosno u trajanju od 1 (jednog) dana, dana što iznosi 39,82 eura (trideset i devet eura i osamdeset i dva centa) pa je okrivljenik dužan platiti novčanu kaznu u iznosu od 90,00 eura (devedeset eura i nula centi).

te trećeokrivljeniku JR na temelju članka 22. stavka 1. ZZNO-a, uz primjenu čl. 37. st. 2. i 3. PZ-a

i z r i č e

novčana kazna u iznosu od 129,82 eura (sto dvadeset i devet eura i osamdeset i dva centa),

Na temelju članka 40. PZ trećeokrivljeniku JR se u izrečenu novčanu kaznu uračunava vrijeme uhićenja od dana 17. siječnja 2025. u 15:57 sati do dana 17. siječnja 2025. u 17:55 sati, odnosno u trajanju od 1 (jednog) dana, dana što iznosi 39,82 eura (trideset i devet eura i osamdeset i dva centa) pa je okrivljenik dužan platiti novčanu kaznu u iznosu od 90,00 eura (devedeset eura i nula centi).

Na temelju članka 33. stavka 11. PZ okrivljenici su obvezni platiti novčanu kaznu u roku od 1 (jednog) mjeseca od pravomoćnosti presude.

Ako novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u određenom roku, naplatit će se prisilno.

Na temelju članka 152. stavka 3. i članka 183. stavka 2. PZ okrivljenici se upozoravaju da ako u roku koji je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

II Na temelju članka 139. stavka 3. u svezi s članka 138. stavka 2. točke 2. i 3. PZ okrivljenici su obvezani naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura i nula centa), i to svaki, u roku od 1 (jednog) mjeseca od pravomoćnosti presude.

Ako troškovi prekršajnog postupka ne budu u cijelosti ili djelomično plaćeni u određenom roku, naplatit će se prisilno.

Obrazloženje

1. Optužnim prijedlogom I policijske postaje Rijeka okrivljenici se terete za prekršaj iz članka 22. stavka 1. u svezi članka 10. točke 1. i 3. ZZNO-a.

2. Okrivljenici su iznijeli svoju obranu na glavnoj raspravi dana 21. srpnja 2026. godine te su sudu izjavili da se ne smatraju krivima za počinjenje prekršaja.

2.1. U svoju obranu prvookrivljenik ĐR je naveo sudu kako je njegova žena malo bolesna, da voli afere i radi šta hoće. Toga dana njegova žena je bila kod sina G, a njegov sin JR je došao po nju da ju vrati doma. Ona je već bila "napumpana" pričama od G i snahe, a bila je i bijesna. Naveo je sudu kako on nju nije napao, da je policiju zvao netko iz zgrade od susjeda koji su čuli njezinu galamu. Naveo je također da je on nju držao za ruku da ne padne, a da ju nije niti vukao niti gurao u vozilo te ju također nije srušio na pod. Ona je nakon ovog događaja otišla kod sina G i nakon par dana se vratila kući sama.

2.2. Iz obrane drugookrivljenog DR proizlazi kako je toga dana bio sa tatom na kavi, a majka je bila sa njegovim bratom Ć pa je JR išao po mamu da ju vrati kući. I njegov otac i on su išli sa njim kako bi sve bilo OK i da se ne svade. Mamu su zatekli na ulici i ona je počela galamiti da ne želi ići doma. Ona je pozvala i policiju, a on nije galamio niti gurao mamu u auto. Također je naveo sudu da je mama sama pala na pod i kada je pala rekla je da će tu na podu čekati policiju.

2.3. Iz obrane trećeokrivljenog JR proizlazi kako toga dana dobio poziv od DR i od tate koji su bili na kavi te su ga zamolili da nešto napravi kako bi mama došla kući jer je tata bolestan. On je tada nazvao brata G da pita da li je mama tamo, a MR je rekao da mama mora tamo čuvati djecu i da ne može doma. Kada je došao kod G, popričao je s mamom i rekao joj da je tata bolestan i da je više nije bilo doma nego što je te ju je zamolio da ne viče da ih ne bi čuli. Rekao sam joj da ne treba biti dadilja te su krenuli hodati prema doma, a znao je i da snaha mami daje tablete za smirenje za koje inače mama nema recept i bude od njih jako umorna i živčana. Nazvao je tatu da dođe po njih dok su hodali ulicom. U tom trenutku primijetio je brata G koji se vozio u autu i rekao majci da ju čeka doma, ali on je rekao mami da tata upravo dolazi i da ne ide kod G. Njegov brat MR je naime htio ići sa svojom suprugom u hotel a da majka čuva unuke pa joj je on rekao da je dovoljno odgajala njih petero i da ne mora sada ponovno čuvati unuke. Ona je na to rekla "evo što mi radite, neću nigdje" i počela se derati da ne želi nikoga. To su vidjeli susjedi i čuli kako se ona dere, a on joj je rekao da se prestane derati, međutim kada je došao njegov tata i na njega se derala da ima ljubavnicu te zašto je došao, na što se tata počeo smijati. Odjednom je rekla da ne ide nikuda, sjela na pod i zvala policiju, a nitko ju nije dirao niti gurao u auto jer je auto bio parkiran dalje i njegov tata je došao pješke.

2.4. U dokaznom postupku sud je zatim ispitao žrtvu nasilja u obitelji GR koja je sudu iskazala kako su toga dana po nju došli suprug i dva sina da se pomiri sa suprugom, međutim ona nije htjela ići sa njima i počela je vikati pa su susjedi zvali policiju. Navela je sudu da sada ne želi da njezin suprug i sinovi idu u zatvor. Također je rekla da njezini sinovi nisu vikali, a nije vikao niti suprug međutim muž ju je htio staviti u auto, a ona to nije htjela. Nije ju povukao za ruku nego joj je rekao da mu da ruku kako bi išla u auto, a ona nije htjela. Auto je bio negdje dalje parkiran, a ona jednostavno nije htjela ići u auto. Ona je sjela na pod i rekla da ne želi nikuda ići. Zbog toga što su oni došli po nju se osjećala loše. Bila je "katastrofa" psihički. Za par dana se vratila kući i sada i dalje živi sa mužem. Navodi da su se sada pomirili, ali da joj se nitko nije ispričao. Na poseban upit treće okrivljenika zašto je išla spavati baš kod G, žrtva je navela sudu da je on bliže nego drugi te također da pije tablete za smirenje jer se inače osjeća loše i treba joj da to popije, a tablete zna pitati snahu da joj da. Inače ona sama nema recept za tablete iako smatra da ih može dobiti.

2.5. U dokaznom postupku su zatim pročitani: zapisnik o ispitivanju osumnjičenika (list 12-13 spisa), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika (list 14-15 spisa), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika (list 16-17 spisa), službena zabilješka, odlomci 2,3 i četvrta rečenica trećeg odlomka (list 27 spisa), izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji (list 39-41 spisa) te izvod iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za prekršajne evidencije za okrivljenike od 21. srpnja 2026. (list 53-58 spisa).

2.6. Prvo, drugo i trećeokrivljeni kao i sama žrtva nisu željeli da se ispita kao svjedok MR. Također, sud nije kao dokaz mogao koristiti zapisnik o ispitivanju žrtve nasilja u obitelji koji je sastavljen na policiji s obzirom da isti predstavlja nezakonit dokaz. Naime, među upozorenjima svjedokinji nije bila zaokružena pouka da je osoba upoznata s pravom da joj se pročita zapisnik ili da ga sama pročita prije potpisivanja.

2.7. Okrivljenici nisu imali primjedbe na pročitane isprave niti daljnje dokazne prijedloge.

2.8. Iz zapisnika o ispitivanju osumnjičenika ĐR (list 12-13 spisa) proizlazi kako je došao sa sinom M na poziv sina JR da odvedu njegovu suprugu GR doma, a ona se bacila na pod i počela vrištati.

2.9. Iz zapisnika o ispitivanju osumnjičenika DR (list 14-15 spisa) proizlazi kako je bio na kavi s ocem ČR i da ga je brat JR pozvao da dođu po njega i majku GR, a kada su došli, majka se počela derati i bacati na pod.

2.10. Iz zapisnika o ispitivanju osumnjičenika JR (list 16-17 spisa) proizlazi kako je zvao tatu ĐR i brata DR do dođu po njega i majku, da dođe živjeti sa njim. Kada su došli, majka se počela bacati po podu i vrištati.

2.11. Iz službene zabilješke, (list 27 spisa) proizlazi da su policijski službenici zatekli žrtvu nasilja u rastrojenom stanju kako leži na podu te okrivljenike.

2.12. Iz izvješća o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji (list 39-41 spisa) proizlazi kako su na mjestu počinjenja prekršaja zatekli žrtvu nasilja u obitelji vidno uznemirenu i u strahu.

2.13. Iz izvoda iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za prekršajne evidencije za okrivljenike od 21. srpnja 2026. (list 53-58 spisa) proizlazi kako ĐR i ŠR nisu prekršajno kažnjavani, a JR jeste prekršajno kažnjavan za prekršaj po Zakonu o sigurnosti prometa na cestama

3. Iz članka 10. točke 1. ZZNO slijedi kako je fizičko nasilje u obitelji primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, dok točka 3. propisuje kako je psihičko nasilje ono koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost.

3.1. Iz članka 22. stavka 1. ZZNO slijedi da će se onaj tko počini nasilje iz članka 10. ZZNO kazniti za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 300,00 eura ili kaznom zatvora do 90 dana.

4. Na temelju provedenih dokaza sud smatra utvrđenim da su okrivljenici inkriminiranog dana, suprotno članku 10. točki 3. ZZNO-a, počinili psihičko nasilje u obitelji prema GR. Nesporno je utvrđeno da su trojica okrivljenika, suprug žrtve i dva odrasla sina žrtve, zajednički pristupili žrtvi na javnom prostoru i skupno inzistirali na njezinom odlasku u vozilo, suprotno izričito iskazanoj volji žrtve. Prvookrivljenik je pri tome osobno pokušao odvesti žrtvu u vozilo tražeći od nje da mu pruži ruku i uđe u auto. Upravo je takvo kolektivno ponašanje, skupni i insistirajući nastup troje muškaraca prema jednoj ženi koja je jasno iskazala da ne želi ići s njima, kod žrtve GR prouzročilo uznemirenost i povredu dostojanstva. Nastupanje ove posljedice nije pretpostavka suda, već je nedvosmisleno utvrđeno iskazom same žrtve pred ovim sudom: žrtva je izjavila da se, zbog toga što su oni (u množini, odnoseći se na sve trojicu okrivljenika) došli po nju, osjećala psihički izrazito loše. Uznemirenost je žrtva tako pripisala skupnoj pojavi sve trojice okrivljenika, a ne samo radnji jednog od njih.

4.1. Prema čl. 10. t. 3. ZZNO-a, psihičko nasilje postoji kada je ponašanjem počinitelja kod žrtve prouzročena povreda dostojanstva ili uznemirenost kao nastupila posljedica. Radi se o tzv. materijalnom kažnjivom djelu koje se ne iscrpljuje u samoj radnji, nego u svom biću sadrži i posljedicu kao učinak na objektu radnje pa bez nastupanja posljedice djelo nije ostvareno. Sud je dužan navedenu posljedicu u dokaznom postupku nedvojbeno utvrditi, nije dostatno zaključivati da je uznemirenost notorna, niti je dovoljno opisati samo ponašanje počinitelja bez razmatranja cjelokupnog konteksta i intenziteta toga ponašanja U ovom predmetu sud utvrđuje da su nastupila dva distinktna izvora psihičke uznemirenosti, oba potvrđena iskazom žrtve pred sudom. Prvo, skupni dolazak svih triju okrivljenika, tj. žrtva je pred sudom izjavila da se zbog toga što su oni (sva trojica) došli po nju osjećala psihički izrazito loše. Iskaz je dan u množini i uznemirenost je pripisana prisutnosti sve trojice. Situacija u kojoj suprug i dva odrasla sina žrtve zajednički pristupaju ženi na ulici i skupno inzistiraju na njezinom odlasku, dok ona to izričito ne želi, objektivno je ponašanje koje nadilazi granice društveno prihvatljivog i u sebi sadrži element psihičkog pritiska, nadmoći brojem i kontrolirajućeg ponašanja. Takvo ponašanje ima objektivnu snagu za ispunjenje zakonskih obilježja prekršaja psihičkog nasilja bez obzira na to što nitko od okrivljenika nije vikao ni fizički dirao žrtvu, jer psihičko nasilje nije ograničeno na verbalni ili fizički kontakt, već obuhvaća svako ponašanje koje kod žrtve objektivno može prouzročiti nelagodu, uznemirenost ili povredu dostojanstva Drugo je individualna radnja prvookrivljenika. Žrtva je izjavila da ju je suprug htio smjestiti u auto, a ona to nije htjela, da joj je rekao da mu pruži ruku kako bi ušla u vozilo. Ovaj aktivni pokušaj odvođenja žrtve u vozilo suprotno njezinoj volji predstavlja kontrolirajuće ponašanje prvookrivljenika koje je neovisno o skupnom nastup svih trojice okrivljenika individualizirani izvor uznemirenosti žrtve. Osjećaj uznemirenosti i povrede dostojanstva jest subjektivni doživljaj žrtve i kao takav sud ga ne dovodi u pitanje, ali ono što je predmet sudske ocjene jest i njegova objektivna snaga da predstavlja ostvarenje zakonskih obilježja prekršaja nasilja u obitelji. Sud ocjenjuje da su oba navedena elementa: skupni pritisak i individualna radnja prvookrivljenika, objektivne snage da predstavljaju ispunjenje biće prekršaja iz čl. 10. t. 3. ZZNO-a. Budući da žrtva na sudu nije potvrdila da je netko od okrivljenika vikao ili je fizički dodirnuo na nasilni način, sud u opis počinjenog prekršaja nije uvrstio radnje verbalnog nasilja ni fizičkog kontakta, ali to nije prepreka za zaključak o počinjenom psihičkom nasilju, biće prekršaja ostvareno je skupnim kontrolirajućim ponašanjem i pokušajem prisilnog odvođenja, koji su, prema iskazu žrtve, kod iste prouzročili uznemirenost.

4.2. Fizičko nasilje iz čl. 10. t. 1. ZZNO-a koje je prvookrivljeniku stavljeno na teret optužnim prijedlogom, konkretno navodna primjena fizičke sile rušenjem žrtve na pod i vučenjem za ruku, nije dokazano. Sud je pri toj ocjeni cijenio sljedeće: prvookrivljenik je u svojoj obrani izričito negirao bilo kakav fizički kontakt u smislu optužbe, navevši da je žrtvi dao ruku kako ne bi pala, a ne da bi ju vukao. Žrtva je pred ovim sudom, kao jedini neposredni svjedok-žrtva, izjavila da je ona sama sjela na pod i da je prvookrivljenik nije povukao za ruku, nego joj je rekao da mu pruži ruku kako bi ušla u auto. Nema liječničke dokumentacije o tjelesnim ozljedama niti ikojeg drugog dokaza koji bi potvrdio primjenu fizičke sile. Iskazi prvookrivljenika i žrtve pred sudom su u ovom dijelu međusobno suglasni, oboje negiraju primjenu fizičke sile u smislu optužbe. S obzirom da nije postignuta dokazna osnova potrebna za zaključak o fizičkom nasilju, opisani navodi nisu uvršteni u opis počinjenog prekršajnog djela u izreci ove presude.

5. Okrivljenici su krivi za prekršaj jer su kao i svaka prosječna osoba bili dužni i mogli biti svjesni da je njihovo postupanje zabranjeno.

6. Odabirući vrstu sankcije sud je imao u vidu stupanj krivnje, opasnost djela, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, ranije ponašanje počinitelja, ponašanje nakon počinjenog prekršaja te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja, kao i imovinsko stanje okrivljenika te svrhu kažnjavanja, a to je da se izrazi društveni prijekor zbog počinjenog prekršaja, utječe na počinitelja i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje, utječe na svijest počinitelja o povredi javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti te pravednosti kažnjavanja.

6.1. Također je u smislu članka 11. stavka 2. ZZNO imao u vidu da je svrha prekršajnopravnih sankcija predviđenih tim zakonom zaštita članova obitelji izloženih nasilju, poštivanje pravnog sustava te sprječavanje ponovnog počinjenja nasilja u obitelji primjerenim sankcioniranjem počinitelja prekršaja.

6.2. Sud je pri odabiru mjere kazne u smislu članka 36. PZ imao u vidu sljedeće olakotne i otegotne okolnosti.

6.2.1. Kao olakotne okolnosti sud je utvrdio prekršajnu nekažnjavanost za prekršaje po ZZNO-u za sva tri okrivljenika, stariju životnu dob prvookrivljenika i njegovo narušeno zdravstveno stanje te nisku mirovinu od 700,00 eura, niža primanja drugookrivljenika i trećeokrivljenika te činjenicu da se žrtva vratila kući i živi s okrivljenikom tj. došlo je do pomirenja.

6.2.2. Kao otegotne okolnosti sud je utvrdio izostanak samokritičnosti sva tri okrivljenika, poriču djelo, ne preuzimaju odgovornost i ne shvaćaju zašto bi ovakvo grupno ponašanje moglo predstavljati psihičko nasilje u obitelji. Upravo grupno djelovanje također predstavlja otegotnu okolnost, nasilje je počinjeno uz sudjelovanje supruga i dvojice sinova, čime je žrtva bila u inferiornom položaju. Treća otegotna okolnost prema mišljenju suda jest da se događaj dogodio na javnom prostoru, na ulici pred susjedima što je prouzročilo dodatnu nelagodu žrtvi. Sud je uzeo u obzir i da žrtva uzima tablete za smirenje bez recepta od snahe što je moguća indicija dugotrajnog stresa u obitelji koji osijeća. Drugookrivljenik ŠR je kazneno osuđivan i vode se kazneni i prekršajni postupci, a trećeokrivljeni JR je prekršajno kažnjavan i kazneno osuđivan, a koje okolnosti predstavljaju otegotne okolnosti za ova dva okrivljenika.

6.3. Sud je, imajući u vidu sve okolnosti utvrđene u točci 6.2. ovog obrazloženja, ocijenio da su ispunjeni uvjeti za primjenu ublažavanja kazne iz članka 37. stavka 2. PZ-a. Naime, u predmetnom slučaju postoje naročite olakotne okolnosti koje opravdavaju izricanje kazne ispod posebnog zakonskog minimuma propisanog člankom 22. stavkom 1. ZZNO-a (300,00 eura): sva tri okrivljenika imaju niža primanja, prvookrivljenik je i narušenog zdravstvenog stanja, a došlo je i do pomirenja u obitelji. Sud je ocijenio da se svrha kažnjavanja, tj. odvraćanje okrivljenika od daljnjeg počinjenja prekršaja i sprječavanje ponovnog nasilja u obitelji, može postići i kaznom nižom od posebnog minimuma.

6.3.1. Temeljem navedenog, sukladno članku 37. stavcima 2. i 3. točki 1. PZ-a kojim je određeno da se, kada je za prekršaj propisan minimum do 1.327,23 eura, kazna može ublažiti do općeg zakonskog minimuma iz članka 33. stavka 3. PZ-a, sud je okrivljenicima izrekao novčanu kaznu u iznosu od 129,82 eura (sto dvadeset i devet eura i osamdeset i dva centa), uzimajući pritom u obzir primanja okrivljenika, stupanj krivnje te stupanj ugrožavanja javnog poretka i društvene discipline. Sud smatra da se izrečenom kaznom može postići svrha kažnjavanja, a posebno da se okrivljenike odvrati od daljnjeg počinjenja prekršaja i spriječi ponavljanje nasilja u obitelji primjerenim sankcioniranjem.

6.4. Sukladno članka 40. PZ-a vrijeme provedeno u uhićenju, zadržavanju i svako oduzimanje slobode u vezi s prekršajem uračunava se u izrečenu kaznu zatvora, kaznu maloljetničkog zatvora i novčanu kaznu. Prilikom uračunavanja izjednačuje se svaki započeti dan uhićenja, zadržavanja i svakog drugog oduzimanja slobode te započetih 39,82 eura novčane kazne s jednim danom zatvora.

6.5. Iz podataka u spisu odnosno Izvješća o uhićenju slijedi da je okrivljenicima bila oduzeta sloboda uhićenjem od dana 17. siječnja 2025. u trajanju od 1 (jednog) dana, pa im se u izrečenu novčanu kaznu uračunalo to vrijeme.

6.6. Svaki okrivljenik je stoga dužan platiti 90,00 eura (devedeset eura i nula centi) izrečene novčane kazne, odnosno ako u roku koji je određen za plaćanje uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

6.7. Sud okrivljenicima nije izricao zaštitne mjere zabrane približavanja, uspostavljanja veze ili održavanja veze sa žrtvom kao niti zabranu približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve s obzirom da su se okrivljenici pomirili sa žrtvom, da žrtva živi sa prvookrivljenikom te je sudu iskazala da se ne boji supruga i sinova te ne traži posebne zaštitne mjere.

7. Odluka o troškovima donesena je primjereno dužini i složenosti trajanja prekršajnog postupka te imovnom stanju okrivljenika, a sastoji se od troška jednog ročišta u iznosu od 30,00 eura, a koji trošak će u tom iznosu podmiriti svaki od okrivljenika.

8. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Rijeci 21. srpnja 2026.

Sutkinja

Lejla Rašidkadić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude u dovoljnom broju primjeraka za prvostupanjski i drugostupanjski sud.

DNA:

1. ovlašteni tužitelj

2. prvookrivljenik ĐR , uz uplatnicu

3. drugookrivljenik ŠR, uz uplatnicu

4. trećeokrivljenik JR, uz uplatnicu

5. žrtvi GR – po pravomoćnosti

6. Hrvatski zavod za socijalni rad – po pravomoćnosti

7. u spis