REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1974/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Svjetlane Vidović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ON iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Nikola Klaić i Mladen Klaić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Klaić & Klaić j.t.d. Kutina, protiv tuženice Javne vatrogasne postrojbe Grada Siska, Sisak, Vatrogasna 1, OIB 16951063251, koju zastupa punomoćnica Vlasta Joksimović, odvjetnica u Sisku, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž R-166/2025-2 od 14. siječnja 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-20/2024-22 od 17. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.

1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije je postavio pravna pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu.

1.2. Uz to se pozvao i na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010. i 13/2017. - dalje: Konvencija).

2. U dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 1.1. ovoga obrazloženja ovaj ga je sud kvalificirao kao prijedlog za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), dok je u dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 1.2. ovoga obrazloženja, taj prijedlog kvalificirao u smislu st. 2. toga članka.

3. Ovaj sud je prijedloge razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP.

U pogledu prijedloga podnesenog u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP

4. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj nije uputio na određene odluke viših sudova (navedenih u čl. 385.a st. 1. ZPP) u kojima bi bilo, u pogledu naznačenih pravnih pitanja, izraženo pravno shvaćanje nepodudarno s onim izraženim u pobijanoj odluci, niti je na ikoji drugi način dokazao razlog važnosti postavljenih pravnih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava.

5. Zato prijedlog za dopuštenje revizije (u pogledu postavljenih pravnih pitanja) ne zadovoljava formalne uvjete i sadržaj (određen čl. 387. st. 2. toč. 3., u svezi čl. 385.a st. 1. ZPP ZPP) da bi se smatrao dopuštenim.

U pogledu prijedloga podnesenog u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP

6. U pogledu tuženikovih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

7. Ovaj sud ocjenjuje da, iz njemu dostupnih dijelova spisa (v. čl. 387. st. 3. ZPP), ne proizlazi da bi u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo onemogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne strane, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku – a proizlazi da su u svojim presudama nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja; njihove presude su dostatno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak o vjerojatnosti da tužitelj nije imao pravično suđenje.

8. Tužitelj navodi da je pravno shvaćanje u pobijanoj presudi bilo utemeljeno na pravnom shvaćanju izraženom u oglednom postupku radi rješavanja pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava (dakle u tzv. oglednom sporu) poslovnog broja Gop- 2/2024, u kojem da on nije sudjelovao, pa da tamo nije mogao iznijeti svoju pravnu argumentaciju i tako utjecati na ishod tog postupka. Međutim, bitno je za napomenuti da prvostupanjski sud svoje pravno shvaćanje nije utemeljio na pravnom shvaćanju u navedenom u spomenutom oglednom sporu, nego je formirao i obrazložio svoje, neovisno (no oglednom sporu identično) pravno shvaćanje. Sud je u pobijanoj odluci upravo to pravno shvaćanje preispitao, ocijenio ga pravilnim (dakle, onakvim kako je detaljno obrazloženo u prvostupanjskoj odluci), a uz to dalje, povrh toga, dodatno (i neovisno o prethodnom) ocijenio pravilnost toga shvaćanja i pozivom na čl. 502.n ZPP.

9. Tužitelj se također poziva na zabranu diskriminacije, ali on u prijedlogu za dopuštenje revizije nije obrazložio o kakvoj bi se to konkretnoj diskriminaciji radilo i to na temelju koje diskriminatorne osnove (niti na razini vjerojatnosti).

10. Dakle, tužitelj nije učinio vjerojatnim povredu navedenih temeljnih ljudskih prava.

11. Zato je, na temelju čl. 389.a st. 3. i 4. ZPP, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 21. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug