REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3584/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Svjetlane Vidović članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice GI, OIB: [osobni identifikacijski broj], i II- tužitelja JI, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Tomislav Kuren, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika AI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Saša Anđelković, odvjetnik u Zagrebu, radi činidbe, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru br. Gž-146/2025-3 od 3. veljače 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-7625/2021-36 od 3. prosinca 2024., u sjednici održanoj 21. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljeno pitanje pod H.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja pod A, B, C, D, E, F, G, I i J.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru br. Gž-146/2025-3 od 3. veljače 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-7625/2021-36 od 3. prosinca 2024.

2. Prijedlog je podnesen u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni koja glase:

„A. Da li sudovi moraju obrazložiti odluku zbog čega smatraju preinaku tužbe svrsishodnom?

B. Da li sudovi mogu dopustiti preinaku tužbe izvršenu nakon zaključenja prethodnog postupka, ukoliko je tužitelj istu mogao preinačiti bez svoje krivnje do zaključenja prethodnog postupka?

C. Da li sudovi mogu samoinicijativno mijenjati činjenična utvrđenja stalnog sudskog vještaka u pogledu činjenica za utvrđivanja kojih sudovi nemaju potrebna pravna znanja, te činjenice za koje nema potrebna stručna znanja utvrditi ili razjasniti na drugačiji način od stalnog sudskog vještaka?

D. Da li su sudovi ovlašteni nalaz i mišljenje vještaka samo parcijalno prihvatiti, a u preostalom dijelu donijeti odluku po svom nahođenju?

E. Da li sudovi mogu koristiti navode vještaka koji su dani izvan zadatka koji mu je sud zadao rješenjem o određivanju vještačenja?

F. Da li su sudovi ovlašteni sami po svojem nahođenju utvrđivati činjenice i donositi svoje zaključke, a vezano za zahtjeve koje stranke nisu iznijele, odnosno navode koje stranke nisu iznijele tijekom postupka?

G. Da li je sud ovlašten dati zaštitu od uznemiravanja stranci u postupku koja je svojim radnjama sam doprinijela da neka stvar možda predstavlja izvor opasnosti, odnos izvor uznemiravanja?

H. Da li se naknada troškova parničnog postupka, u slučaju djelomično uspjeha u sporu, obređuje primjenom odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, ili se tužiteljima koji su djelomično uspio u sporu priznaje i obređuje cjelokupni zatraženi trošak, a u cijelosti zanemaruje da je tuženik također u određenom dijelu uspio u sporu, te ga se odbije sa zahtjevom za naknadom troškova postupka?

I. Da li sudovi mogu strankama priznati kao opravdan trošak postupka radnje koje nisu bile potrebne za vođenje parnice.

J. Da li su drugostupanjski sudovi ovlašteni sami iznositi tvrdnje i obrazlagati razloge prvostupanjske presude, a koje razloge prvostupanjski sud nije naveo u svojoj presudi?“

3. Tuženik je prijedlog za dopuštenje revizije podnio i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP navodeći da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na pravično suđenje zaštićeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17 – dalje: Ustav) i čl. 6. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija), odnosno pravo vlasništva (čl. 48. Ustava i čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju).

4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

5. Prijedlog dijelom nije osnovan, a dijelom nije dopušten.

6. Prema odredbi čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije, između ostalog, treba sadržavati jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud treba dopustiti reviziju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ili st. 2. ZPP, uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih spisa.

7. U konkretnom slučaju tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije uz pitanja navedena pod A, B, C, D, E, F, G, I i J nije naveo nikakve razloge važnosti za postavljena pitanja, ne ukazuje na postoje drugačije sudske prakse drugostupanjskih odnosno revizijskog suda, odnosno navedena pitanja su dijelom činjenične naravi, pa glede tih pitanja prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten jer ne sadrži sve što je propisano čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP. Stoga je u tom dijelu valjalo prijedlog tuženika odbaciti primjenom odredbe čl. 389.a st. 1. ZPP.

8. U odnosu na pitanje pod H tuženik kao razlog važnosti ukazuje na odluke revizijskog suda br. Rev-871/10, Rev-1052/11, Rev-200/2001, Rev-885/06, Rev-1687/09. Međutim, navedene odluke nisu odgovarajuće, jer u konkretnom slučaju odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP, a ne na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP.

9. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije glede pitanja pod H.

10. Tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i to pravo na pravično suđenje, odnosno pravo vlasništva.

11. Odluke nižestupanjskih sudova donesene su u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravno shvaćanje i primjena zakona u nižestupanjskim odlukama obrazloženi su na valjan i prihvatljiv način. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je detaljno obrazložio svoju presudu, tako da se ista ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Iz sadržaja prijedloga za dopuštenje revizije može se zaključiti da je tuženik nezadovoljan pobijanom presudom, a to samo po sebi ne znači da je došlo do osobito teške povrede odredaba parničnog postupka odnosno materijalnog prava.

12. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.

13. Stoga je valjalo prijedlog za dopuštenje revizije podnesen u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti jer tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena gore navedena temeljna ljudska prava, sve na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP.

Zagreb, 21. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug