REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-2366/2021-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković, uz sudjelovanje zapisničarke Jasminke Janković, u upravnom sporu tužitelja QUEHENBERGER LOGISTICS d.o.o., OIB: 20901416727, Sveta Nedjelja, Gospodarska ulica 2c, kojeg zastupa opunomoćenica Nika Petić, odvjetnica u Zagrebu, Radnička cesta 22, protiv tuženog Ministarstva financija Republike Hrvatske, OIB: 18683136487, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43, radi naplate uvoznog duga za neprijavljenu robu, 17. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-415-05/18- 01/57, URBROJ: 513-04-21-2 od 18. lipnja 2021. te se predmet vraća na ponovni postupak u kojem je obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.
II. Nalaže se Ministarstvu financija Republike Hrvatske, OIB: 18683136487, da u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude naknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 1.000,00 eura (tisuću eura).
Obrazloženje
1. Rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-415-05/18-01/57, URBROJ: 513-04- 21-2 od 18. lipnja 2021. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Carinskog ureda Rijeka KLASA: UP/I-415-02/17-19/124, URBROJ: 513-02-6044/3- 18-9 od 2. ožujka 2018. kojim je utvrđeno da je tužitelj kao carinski dužnik za određenu robu, a za koju nije bila ispunjena obveza utvrđena carinskim zakonodavstvom koja se odnosi na unos robe koja nije roba Unije na carinsko područje Unije, dužan platiti iznos uvoznog duga od ukupno 79.703,56 kn.
2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da podnosi tužbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede odredaba postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, a što u konačnici pobijano rješenje čini nezakonitim u cijelosti. Dodaje da je prvostupanjskim rješenjem donesenim po službenoj dužnosti, obvezan na plaćanje uvoznog duga, i to iz razloga što za robu nije bila ispunjena obveza utvrđena carinskim zakonodavstvom odnosno što se u predmetnom kontejneru pored prijavljene robe nalazila i neprijavljena roba, a koje je prvostupanjsko rješenje drugostupanjskim rješenjem u cijelosti ostavljeno na snazi. Smatra da je prvostupanjsko rješenje arbitrarno i kontradiktorno, dok je drugostupanjsko tijelo samo paušalno potvrdilo utvrđenja prvostupanjskog tijela bez ulaženja u meritum predmeta, a o nekim se žalbenim razlozima nije ni očitovalo, zbog čega su oba rješenja u cijelosti nezakonita. Prvenstveno ističe da je predmetna roba uništena po nalogu carinskih tijela u predmetnom postupku, zbog čega je došlo do gašenja carinskog duga, sukladno članku 233. UREDBE VIJEĆA (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice. Nastavlja da je drugostupanjsko tijelo nekritički prihvatilo sljedeća pogrešna utvrđenja prvostupanjskog tijela koje je:
a) odredilo carinski dug za zvučnike u količini od 5.890 komada, a nije uzelo u obzir da je 4.890 od 5.890 ovih zvučnika uništeno pod carinskim nadzorom; b) odredilo carinski dug za slušalice u količini od 1.570 komada, a nije uzelo u obzir da su sve ove slušalice uništene pod carinskim nadzorom;
c) odredilo je carinski dug za punjače za mobitele u količini od 375 komada, a nije uzelo u obzir da su svi ovi punjači uništeni pod carinskim nadzorom; d) odredilo carinski dug za plastične oznake P za slušalice, a nije uzelo u obzir da su sve ove oznake uništene pod carinskim nadzorom.
Napominje kako prilikom uništenja navedene robe nije nastao nikakav koristan otpad, tako da ni po ovom osnovu nije mogao nastati carinski dug. Konstatira da je, s obzirom da je drugostupanjsko tijelo bez ikakvog kritičkog pristupa paušalno preuzelo utvrđenja prvostupanjskog tijela, povrijedilo načela pravičnog postupka potvrđena i u praksi Ustavnog suda. U odnosu na navode tuženika da je u konkretnom slučaju bilo osnove za naplatu carinskog druga, a budući da je utvrđena njegova prekršajna odgovornost, ističe da je pobijano rješenje nejasno, tim više što se prvostupanjsko rješenje nije temeljilo na prethodno provedenom prekršajnom postupku, pa se o ovoj činjenici on nije mogao ni očitovati. Dodaje da nije naveden ni poslovni broj spisa odnosno da prekršajni postupak uopće nije identificiran, niti je navedeno kojom je kaznom kažnjen, a što je bitno jer se u svakom slučaju mora poštovati načelo razmjernosti. Opisuje da je, kako se nije ni mogao očitovati na činjenicu prekršajnog postupka s kojom je tek sada suočen kao temeljem za odmjeravanje carinskog duga, razvidno da su povrijeđena pravila upravnog postupka, a posebice članak 30. odnosno izjašnjavanje stranke u postupku. Konstatira da iz navedenog proizlazi da je drugostupanjsko tijelo potvrđujući prvostupanjsko rješenje postupilo protivno načelu zakonitosti te da je donošenjem citiranog rješenja došlo do narušenja pravne sigurnosti, kao i da su ostvareni svi žalbeni razlozi na koje on upire. Predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje uz naknadu troškova upravnog spora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da smatra da tužba nije osnovana te da u cijelosti ostaje kod drugostupanjskog rješenja iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja. Slijedom navedenog predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.
4. Tijekom spora izvršen je uvid u spis i u spis tuženika te su održana ročišta.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Nesporno je da je prvostupanjskim rješenjem određeno da je tužitelj kao carinski dužnik za određenu robu, a za koju nije bila ispunjena obveza utvrđena carinskim zakonodavstvom koja se odnosi na unos robe koja nije roba Unije na carinsko područje Unije, obvezan platiti iznos uvoznog duga od ukupno 79.703,56 kn.
7. Sporno je, je li rješenje tuženika kojim je odbijena žalba tužitelja protiv tog prvostupanjskog rješenja zakonito i pravilno.
8. Člankom 233. UREDBE VIJEĆA (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice propisano je da se, ne dovodeći u pitanje važeće odredbe koje se odnose na zastaru carinskog duga ili neplaćanje takvog duga u slučaju pravno utvrđene nesposobnosti plaćanja dužnika, carinski dug gasi: (a) plaćanjem iznosa carine;
(b) otpustom iznosa carine;
(c) ako je za robu deklariranu u carinski postupak za koji nastaje obveza plaćanja carine:
- carinska deklaracija poništena prema članku 66.,
- roba prije puštanja bila zadržana i istodobno ili naknadno oduzeta, uništena po nalogu carinskih tijela, uništena ili ustupljena u skladu s člankom 182., ili uništena, ili nepovratno izgubljena kao posljedica njezine stvarne naravi, ili nepredvidivih okolnosti ili više sile;
(d) ako je roba za koju je carinski dug nastao prema članku 202. zadržana zbog nezakonitog unosa i istodobno ili naknadno oduzeta.
U slučaju zapljene i oduzimanja smatra se da carinski dug nije ugašen ako je, za potrebe kaznenog prava koje se primjenjuje na carinske prekršaje i prema kaznenom zakonu određene države članice, carina osnova za izricanje kazne ili da je postojanje carinskog duga osnova za pokretanje kaznenog postupka.
9. Tijekom spora Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Carinska uprava, Područni carinski ured Rijeka dostavilo je rješenje o uništenju robe Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka KLASA: UP/I-413-01/16-12/36, URBROJ: 513-02-6003/6-16-2 od 23. lipnja 2016., zapisnik o uništenju predmeta Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka KLASA: UP/I-413-01/16-12/36, URBROJ: 513-02-6003/6-16-8 od 8. srpnja 2016., rješenje o uništenju robe Ministarstva financije Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka KLASA: UP/I-413-01/16-12/37, URBROJ: 513-02-6003/6-16-2 od 23. lipnja 2016., zapisnik o uništenju predmeta Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka KLASA: UP/I-413-01/16-12/37, URBROJ: 513-02-6003/6-16-8 od 8. srpnja 2016., rješenje o uništenju robe Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka KLASA: UP/I-413-01/16-12/38, URBROJ: 513-02-6003/6-16-2 od 23. lipnja 2016. te zapisnik o uništenju predmeta Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka KLASA: UP/I-413-01/16-12/38, URBROJ: 513-02-6003/6-16-8 od 8. srpnja 2016.
10. Iz navedenih rješenja i zapisnika utvrđeno je da je veći dio robe za koje je prvostupanjskim rješenjem tužitelj kao carinski dužnik obvezan platiti iznos uvoznog duga od ukupno 79.703,56 kn uništen.
11. Stoga proizlazi da je, a imajući u vidu sadržaj članka 233. UREDBE VIJEĆA (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice, ugašen carinski dug za robu koja je uništena po nalogu carinskih tijela. Sud iz spisa tuženika nije mogao utvrditi da bi se u predmetnom slučaju trebala primijeniti odredba članka 233. UREDBE VIJEĆA (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice kojom je propisano da se u slučaju zapljene i oduzimanja smatra da carinski dug nije ugašen ako je, za potrebe kaznenog prava koje se primjenjuje na carinske prekršaje i prema kaznenom zakonu određene države članice, carina osnova za izricanje kazne ili da je postojanje carinskog duga osnova za pokretanje kaznenog postupka.
12. U ponovnom postupku će se pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje te će se donijeti nova odluka imajući u vidu pravna shvaćanja i primjedbe suda. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24. i 39/26.) odlučiti kao u točki I. izreke.
13. Nadalje, kako je tužitelj uspio u sporu priznati su mu kao opravdani troškovi, zatraženi trošak sastava tužbe, zatraženi trošak zastupanja na ročištu 7. siječnja 2025., trošak sastava podneska od 13. ožujka 2026. te trošak zastupanja na ročištu 18. lipnja 2026. u skladu s člankom 144. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima i Tbr. 27. t. 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. i 107/25., dalje: Tarifa) u vezi Tbr. 54. Tarife, a sve uvećano za pripadajući PDV u skladu s Tbr. 46. Tarife.
14. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 148. stavaka 1. i 4. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u točki II. izreke.
U Zagrebu 17. srpnja 2026.
Sutkinja
Vanja Crnković
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. odvjetnica Nika Petić – putem e. komunikacije
2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak – putem e. komunikacije
3. u spis