Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-483/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Zoranu Nikoliću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP-Plin d.o.o. Osijek, Ulica cara Hadrijana 7, OIB: 41317489366, zastupanog po punomoćniku Juraju Mariniću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tužene GM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj Povrv-6/2026-7 od 19. svibnja 2026., dana 17. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužitelja, te se preinačava rješenje Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj Povrv-6/2026-7 od 19. svibnja 2026. u pobijanom dijelu (točka III. izreke), na način da se nalaže tuženici platiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 100,00 eura (sto eura) u roku od 15 dana, sa zateznom kamatom počevši od 17. srpnja 2026., pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. s rpnja te godine.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim pobijanim rješenjem Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj Povrv-6/2026-7 od 19. svibnja 2026., odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je u ovome predmetu tužba povučena.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Eme Nađ Bajsar iz Virovitice broj: Ovrv-6091/2025 od 24.9.2025. godine.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove."

2. Protiv tog rješenja dopuštenu i pravodobnu žalbu izjavio je tužitelj pobijajući ga u točki III. izreke (odluka o trošku) zbog apsolutno bitnih povreda parničnog postupka (čl. 354. stavak 2. u vezi s čl. 467. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novina, broj: (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava (odredaba o teretu dokaza i troškova postupka kod povlačenja tužbe; čl. 356. ZPP-a). Predlaže da su prihvati njegovu žalbu i preinači pobijano rješenje na način da naloži tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u cijelosti, a prema postavljenom zahtjevu tužitelja za naknadu troškova. Zahtjeva i troškove žalbenog postupka i to sastava žalbe u iznosu od 75,00 eura, i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 13,27 eura.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je naplata potraživanja od 54,48 eura po osnovni isporučenog plina, s tim da je postupak započeo po prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a nakon uloženog prigovora ovršenice, doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave je stavljeno izvan snage u dijelu u kome je naloženo plaćanje, ukinute su sve provedene radnje, te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Nakon što je tužitelj povukao tužbu u odnosu na glavnicu, doneseno je rješenje o povlačenju tužbe, ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, te je odlučeno o troškovima postupka. Žalbeni postupak je vezan za troškove postupka jer je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove, pa tu odluku žalbom pobija tužitelj jer smatra da njemu pripadaju troškovi postupka jer je tužba povučena nakon što je tijekom postupka tuženica podmirila dugovanje.

6. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda valja istaknuti da se radi o sporu male vrijednosti u smislu čl. 458. ZPP-a, s obzirom da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR.

7. Prema odredbama čl. 467. stavaka 1. i 2. ZPP-a presuda i rješenje kojim se završava spor male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U sporovima male vrijednosti ne primjenjuje se odredbe čl. 370. ZPP-a (ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja).

8. Također vezano za odluku o troškovima postupka ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava (čl. 365. stavak 2. ZPP-a), već samo ispituje prvostupanjsku odluku u granicama žalbenih razloga istaknutih u žalbi.

7. Prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju smatrao da ni tužitelj, ni tužena nisu dostavili dokaze o podmirenju duga, pa da nije utvrđeno da tužitelj ima daljnjih potraživanja na ime troškova postupka prema tuženoj. Stoga je odlučio, između ostalog da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Iako se ne poziva na konkretnu zakonsku odredbu proizlazi da je svoju odluku temeljio na odredbama ZPP- a o teretu dokazivanja (čl. 219. do 221.a ZPP-a).

8. Prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da je tužena je u prigovoru navela da je dug prema tužitelju podmiren u cijelosti u kolovozu mjesecu 2025. godine gdje je bilo uključeno dugovanje od 153,27 eura i da je kontaktirala tužitelja, te da joj je rečeno da nemaju nikakvih potraživanja prema njoj,

- da je na te navode tužene tužitelj istakao da je glavnica duga plaćena dana 2. rujna 2025., a da je prijedlog za ovrhu podnesen 29. kolovoza 2025., te da je stoga povukao tužbeni zahtjev za iznos glavnice u cijelosti, dok ostaje kod zahtjeva za plaćanje ovršnog troška u iznosu od 50,00 eura, kod zahtjeva za parnični trošak na ime jednokratne nagrade u iznosu od 125,00 eura i kod zahtjeva za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura, sve sa zateznim kamatama.

9. Ispitujući pobijano rješenje, kao i postupak koji je prethodio njegovom donošenju, ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a. Međutim, osnovano žalitelj ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava kod odluke o troškovima parničnog postupka (čl. 356. ZPP-a) na koju konkretno ukazuje u žalbi (pogrešna primjena pravila o teretu dokazivanja i kod odlučivanja o parničnim troškovima nakon povlačenja tužbe).

10. Člankom 219. stavak 1. ZPP-a je propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

10.1 Člankom 221.a ZPP-a je propisano da će sud o postojanju činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja ako na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu.

10.2 Člankom 158. stavak 1. i 2. ZPP-a je propisano:

„Tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka.

Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.“

11. Osnovano žalitelj navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio pravila o teretu dokazivanja. Naime, tužena je bila ta koja je temeljem čl. 219. stavak 1. u vezi s čl. 221.a ZPP-a, trebala dokazati da li je, kada i u kojem iznosu podmirila potraživanje tužitelja. Kako je tužitelj učinio nespornim da je podmirena glavnica, to su ostali sporni troškovi postupka (i ovršnog i parničnog) o kojima se odlučuje jednom odlukom u parničnom postupku. Tuženica nije dokazala da je podmirila potraživanje tužitelja prije pokretanja ovršnog postupka, a bila je to dužna jer je na njoj teret dokaza o toj činjenici. Stoga je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da „nije utvrđeno da tužitelj ima daljnjih potraživanja na ime troškova postupka“ (dakle, da je njegov zahtjev u tom dijelu neosnovan) kad je do povlačenja tužbe došlo nakon što je tuženica obavijestila sud da je potraživanje tužitelja plaćeno, bez da je to ičim dokumentirala, u situaciji kada je tužitelj nakon toga priznao da je plaćena glavnica ali nakon pokretanja ovog postupka

– podnošenja prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. U takvoj pravnoj situaciji radi se o povlačenju tužbe temeljem čl. 158. stava 2. ZPP-a, koje je nastupilo nakon što je tuženik „udovoljio zahtjevu tužitelja“, pa je onda troškove postupka dužan tužitelju naknaditi tuženik. Stoga ne postoji pravni osnov da bi svaka stranka snosila svoje troškove postupka, jer nije zadovoljen čl. 154. stavak 4. ZPP-a koji jedini omogućuje takvo snošenje troškova, jer se ne radi o uspjehu u parnici u jednakim dijelovima. Iz tog razloga u pobijanoj prvostupanjskoj odluci nije ni naveden pravni temelj za takvu odluku suda, jer ga nema. Svime navedenim pogrešno je primijenjeno materijalno pravo (čl. 356. ZPP-a).

12. Stoga je ukupne troškove postupka dužna platiti tuženica, a koji su to troškovi je posebno pitanje.

13. Člankom 155. stavak 1. i 2. ZPP-a je propisano da će sud odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, a da će pri tome brižljivo ocijeniti sve okolnosti.

14. Sud je tužitelju temeljem čl. 158. stava 2. u vezi s čl. 155 . stavak 1. i 2. i čl. 166. stavak 2. ZPP-a. priznao troškove odvjetničke nagrade s obzirom na vrijednost spora od 54,48 eura, za sastav prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 29. kolovoza 2025. u iznosu od 25 eura ( 25 bodova x 2 + 25% PDV-a; u granicama zahtjeva tužitelja od 25 eura; tbr. 11. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – Narodne novine broj: 138/23,107/25; u daljem tekstu Tarife), kao i odvjetničku nagradu za sastav žalbe u iznosu od 75,00 eura ( 30 bodova x 2 + 25% uvećanja za žalbu + 25% PDV-a u granicama zahtjeva tužitelja od 75,00 eura ; tbr. 10. točka 3. Tarife), što ukupno iznosi 100,00 eura, pa je tuženici naložio plaćanje tužitelju tog iznosa, sa zatraženom zateznom kamatom u paricijskom roku od 15 dana (čl. 328. stavak 2. ZPP-a).

15. Na taj iznos tužitelju pripada zatezna kamata temeljem čl. 151. stavak 3. ZPP-a u vezi s čl. 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 i 69/26) s obzirom da ju je tužitelj zatražio, a sud odredio počevši od donošenja ove odluke, pa do isplate.

16. Stoga je ovaj sud prihvatio djelomično žalbu tuženika te je temeljem čl. 380. točka 3. ZPP-a prihvatio žalbu tužitelja i preinačio pobijanu odluku o trošku kao u izreci ovog rješenja.

17. U spisu nije dokumentiran trošak javnog bilježnika. Sudska pristojba se ne plaća na rješenje o povlačenju tužbe (zatraženo za „presudu“) jer to nije predviđeno Zakonom o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/18 i 51/23) i Uredbom o tarifi sudskih pristojbi (NN 53/19 i 92/21). Također zatraženi parnični trošak od 125,00 eura na ime jednokratne odvjetničke nagrade (tbr. 7. točka 9. Tarife) nije bio potreban (čl. 155. stavak 1. i 2. ZPP-a) jer je kako sam tužitelj navodi tuženik dugovanje podmirio 2. rujna 2025. dakle prije donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave 24. rujna 2025., pa da je tužitelj odmah o tome obavijestio sud i povukao tada prijedlog, kao što je povukao tužbu tek podneskom od 22. siječnja 2026. u odnosu na glavnicu, do parničnog postupka ne bi ni došlo jer bi prijedlog za ovrhu bio povučen (čl. 193. supsidijarnog ZPP-a u vezi s čl. 21. stavak 1. Ovršnog zakona – Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 114/22 i 6/24 - dalje: OZ). Također nije dokumentirano u spisu niti plaćanje sudske pristojbe na žalbu. Stoga ovaj sud nije priznao tužitelju troškove postupka u tom dijelu.

U Dubrovniku, 17. srpnja 2026.

Sudac

Zoran Nikolić