REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1795/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Neri Radas članice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Stipi Vuletiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnici Ivi Markotić Bagarić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlozima tužiteljice i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3952/2025-2 od 19. studenoga 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9309/2023-37 od 17. srpnja 2025., u sjednici održanoj 15. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se revizija tužiteljici protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3952/2025-2 od 19. studenoga 2025. u dijelu pod toč. II. izreke u odnosu na pravno pitanje koje u bitnom glasi:
„Je li sklapanjem sporazuma o konverziji sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj: 102/2015) prestala pravna osnova potrošača (tužitelja) potraživati povrat novčanih sredstava plaćenih temeljem ništetnih odredaba iz osnovnog ugovora o kreditu o promjeni kamatne stope jednostranim odlukama poslovne banke, ako konverzijom ti iznosi nisu vraćeni?“.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja odbija se.
III. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.
IV. O troškovima povodom prijedloga tužiteljice za dopuštenje revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3952/2025-2 od 19. studenoga 2025. u dijelu pod toč. II. izreke kojim je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9309/2023-37 od 17. srpnja 2025. U prijedlogu postavlja pitanja koja smatra pravnim pitanjima važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
„1. Je li se pod terminom „derogiranja drugih prava“ iz Zakona o potrošačkom kreditiranju koji u članku 19.e. stavak 9. propisuje: „(9) Ako potrošač prihvati izračun konverzije kredita, vjerovnik neće tražiti dodatne instrumente osiguranja plaćanja, u odnosu na ugovorene, niti postavljati dodatne uvjete potrošaču kojima bi se derogirala njegova druga prava.“ smatraju prava instituta stjecanja bez osnove odnosno da li je Zakonom o potrošačkom kreditiranju zakonodavac izričito naznačio kako usprkos sklapanju sporazuma o konverziji potrošač i dalje ima prava potraživati preplaćene iznose na temelju instituta stjecanja bez osnove?
2. Je li sklapanjem sporazuma o konverziji sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj: 102/2015) prestala pravna osnova potrošača (tužitelja) potraživati povrat novčanih sredstava plaćenih temeljem ništetnih odredaba iz osnovnog ugovora o kreditu o promjeni kamatne stope jednostranim odlukama poslovne banke ili potrošač (tužitelj) i dalje ima pravo potraživati sve što je banka (tuženik) stekla bez osnove, ako konverzijom ti iznosi nisu vraćeni?
3. Je li se može smatrati da je na dan sklapanja sporazuma o konverziji i dalje dio imovine potrošača ostao u imovini banke ako je to tako utvrdio sudski vještak? 4. Ukoliko je odgovor na prethodno pitanje pozitivan, da li je na banci teret dokazivanja da je taj iznos naknadno (dakle nakon sklapanja sporazuma o konverziji) vraćen potrošaču?
5. Ukoliko je odgovor na prethodno pitanje pozitivan, da li banka u istoj parnici može navedeno dokazivati ako se takva parnica vodi isključivo u ime povrata preplaćenih iznosa do konverzije ili banka mora pokrenuti zasebnu parnicu (ili podnijeti protutužbu u postojećoj)?
6. Je li se smatra da je potrošač u cijelosti obeštećen u svom potraživanju s osnova promjene kamatne stope koje je Banka tijekom ugovornog odnosa mijenjala svojim odlukama, samim sklapanjem Sporazuma o konverziji, a s obzirom da je poslovna Banka i EUR kreditu mijenjala kamatnu stopu svojim jednostranim odlukama, bez sudjelovanja potrošača, na isti način kao i u Ugovorima o kreditu u CHF valutnoj klauzuli, a koje odredbe su utvrđene nepoštene u kolektivnom postupku ? 7. Ima li potrošač u postupcima pokrenutih protiv poslovne banke radi utvrđenja nepoštenosti ugovorne odredbe i isplate – povrata preplaćenih iznosa pravo na cjelokupni parnični i sudski trošak, bez obzira na uspjeh stranaka u postupku, a obzirom je potrošač slabija ugovorna strana, a djelomični uspjeh u parnici je posljedica neustaljene sudske prakse?“.
2. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije podnesen je i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), jer tužiteljica smatra da joj je donošenjem pobijane odluke povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3952/2025-2 od 19. studenoga 2025. u dijelu pod toč. I. izreke, te protiv odluke o trošku sadržane u toč. II. i III. izreke rješenja suda drugog stupnja. U prijedlogu tuženik postavlja više pitanja koja smatra pravnim pitanjima važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
„1. Ima li tužitelj pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredaba osnovnog Ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje promjenjive kamatne stope u valuti CHF u slučaju kada su potrošač i Banka sukladno odredbama ZIDZPK/15, zaključili Aneks ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR?
2. Prekoračuje li sud granice odlučivanja ukoliko na temelju subjektivne procjene odluči da svaka strana snosi svoj trošak unatoč činjenici da je jedna stranka u većem dijelu izgubila parnicu i dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka sukladno objektivnom kriteriju uspjeha u parnici?“.
4. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije također je podnesen i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, jer tuženik smatra da mu je donošenjem pobijane odluke povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom.
5. Odgovori na prijedloge za dopuštenje revizije nisu podneseni.
6. Postupajući povodom prijedloga tužiteljice u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. ZPP i čl. 387. st. 1. ZPP, ovaj sud je ocijenio da je pitanje koje u bitnom glasi kao u izreci ovog rješenja važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava u sudskoj praksi, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od shvaćanja revizijskog suda izraženog u odluci proširenog vijeća broj Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026.
7. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP, u izreci ovog rješenja navedeno je pravno pitanje u odnosu na koje se tužiteljici dopušta revizija protiv pobijanog dijela drugostupanjske presude, dok se u svezi ostalih pravnih pitanja i povreda temeljnih ljudskih prava iz prijedloga za dopuštenje revizije na temelju iste zakonske odredbe ima smatrati da je prijedlog povučen.
8. U odnosu na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije, postupajući sukladno čl. 385.a st. 1. ZPP i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da je pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda u odnosu na prvo postavljeno pitanje u skladu s pravnim shvaćanjem revizijskog suda sadržanim u odluci broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019., pri čemu se ne radi o pitanju u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati sudsku praksu. Nadalje, u odnosu na drugo postavljeno pitanje, valja istaknuti kako iz sadržaja prijedloga ne proizlazi da se radi o pravnom pitanju o kojem postoji nejedinstvena praksa viših sudova, a zbog čega bi postojala potreba usuglašavanja i razvijanja sudske prakse intervencijom ovog suda putem izjavljene revizije. Prema tome, u konkretnom slučaju izostali su razlozi važnosti u smislu čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP, zbog čega nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu dopuštenja revizije.
9. Nadalje, prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom, te da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
10. Ocjena je ovoga suda da tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je zbog pogrešne primjene materijalnog i procesnog prava u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje, a kako to tvrdi u svojem prijedlogu. Naime, ocijenjeno je da presuda drugostupanjskog suda sadrži razloge o svim bitnim činjeničnim utvrđenjima i pravnim zaključcima, slijedom čega se ne može smatrati arbitrarnom, pri čemu činjenica da tuženik nije zadovoljan tumačenjem i primjenom materijalnog prava, a posljedično i ishodom spora, ne dovodi do povrede prava na pravično suđenje. Stoga je ocijenjeno kako nisu ispunjene pretpostavke po ovoj osnovi za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije tuženiku.
11. Iz navedenih razloga, primjenom odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP odlučeno je kao u toč. I. izreke, primjenom odredbi čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno je kao u toč. II. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u toč. III. izreke .
12. O troškovima povodom prijedloga tužiteljice za dopuštenje revizije odlučit će se u konačnoj odluci (toč. IV. izreke).
Zagreb, 15. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
