REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1371/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić, članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice - protutuženice ŠCA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Bojan Žarnić, odvjetnik u Makarskoj, protiv tuženice - protutužiteljice ŠC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Domagoj Dražić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i predaje u posjed, odlučujući o prijedlogu tuženice - protutužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-2910/2025-2 od 4. prosinca 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj P-509/2025-5 od 5. rujna 2025., u sjednici održanoj 14. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženice - protutužiteljice ŠC za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na naznačena pravna pitanja.

II. Prijedlog tuženice - protutužiteljice ŠC za dopuštenje revizije se odbacuje u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavnom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženica - protutužiteljica ŠC je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-2910/2025-2 od 4. prosinca 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj P - 509/2025-5 od 5. rujna 2025. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositeljica cijeni da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, i to zbog neujednačene prakse drugostupanjskih sudova pri čemu je ukazano na rješenje Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-2652/2018-2 od 15. studenoga 2018. kojim je ukinuta prethodna prvostupanjska presuda donesena u ovom postupku (P-1553/2015). Pored toga, dopuštenje revizije se predlaže i zbog povrede temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje u aspektima prava na obrazloženu odluku i zabrane arbitrarnosti, kao zasebne osnove za dopuštenje revizije.

2. Pitanja naznačena u prijedlogu glase:

1) Je li kod stjecanja prava vlasništva na temelju valjanoga pravnog posla, ugovora o kupoprodaji nekretnine, jedna od pretpostavki za stjecanje prava vlasništva kupca, uz takav sklopljeni valjani ugovor o kupoprodaji nekretnine, a nakon uknjižbe prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, i stupanje u posjed nekretnine od strane kupca nakon sklapanja ugovora;

2) Ima li činjenica ne stupanja u posjed nekretnine od strane kupca, sve temeljem sklopljenog i ispunjenog valjanog ugovora o kupoprodaji nekretnine, za posljedicu nemogućnost stjecanja prava vlasništva;

3) Koja je posljedica za kupca kao ugovorne strane ugovora o kupoprodaji nekretnine, ukoliko isti po sklapanju ugovora o kupoprodaji nekretnine i isplati kupoprodajne cijene, nikada ne stupi u posjed kupljene nekretnine iz bilo kojeg razloga, opravdanog ili neopravdanog;

4) Ima li činjenica da prodavatelji kao ugovorna strana ugovora o kupoprodaji nekretnine nikad nisu bili u posjedu nekretnine koju prodaju, bilo kakav utjecaj ili pravnu posljedicu za kupca nekretnine koji je sklapanju pravnog posla pristupio u dobroj vjeri?

3. Tužiteljica - protutuženica nije odgovorila na prijedlog tuženice - protutužiteljice za dopuštenje revizije.

4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nemaju potrebno obilježje važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP te stoga ne opravdavaju dopuštenje revizije.

5. Tuženica - protutužiteljica osporava pravilnost pobijane presude u dijelu kojim je odbijen kao neosnovna njezin protutužbeni zahtjev za predaju u posjed dijelova zgrade izgrađene na k. č. zgr. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina], i to prostora koji su na skici prizemlja i prvog kata sudskog vještaka ing. građevine AC od 3. prosinca 2014., označeni brojem 8, površine 22,97 m², brojem 22, površine 8,30 m²; brojem 23, površine 1,96 m²; te prostorije označene brojem 24, površine 6,26 m². Ovaj je zahtjev bio utemeljen na tvrdnji da je spomenute dijelove nekretnine tuženica - protutužiteljica stekla na temelju kupoprodajnog ugovora od 27. prosinca 1996., Anexa tog ugovora od 23. prosinca 2000. i Anexa istog ugovora od 9. prosinca 2002.

5.1. Razloge za odbijanje protutužebnog zahtjeva sudovi su utemeljili na utvrđenju da tuženica - protutužiteljica temeljem Anexa ugovora o kupoprodaji od 9. prosinca 2002. nije mogla steći vlasništvo spornih posebnih dijelova predmetne nekretnine jer prodavatelji nisu bili niti vlasnici, niti posjednici tih posebnih dijelova, niti su tuženici - protutužiteljici predali posjed istih, kao i pravnom shvaćanju da kod prijenosa prava vlasništva vrijedi načelo prema kojem nitko ne može na drugoga prenijeti više p rava nego što ga sam ima (nemo plus iuris ad alium transfere potest quam ipse habet), pa se vlasništvo ne može steći preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže sa stvari. Stjecanje prava vlasništva pravnim poslom je derivativno i po toj osnovi može se steći pravo vlasništva samo u granicama vlasništva pravnog prednika - ovdje prodaje, uz ispunjenje i ostalih pretpostavki za valjanost tog pravnog posla.

5.2. No, valja napomenuti da je u ovom predmetu odbijen i tužbeni zahtjev za utvrđenje prava suvlasništva s kojim su neraskidivo povezani posebni dijelovi nekretnine čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (prostorija u prizemlju, prostorija na prvom katu, prostor predulaza u prizemlju precizno opisani u skici vještaka mjernika). Razlozi za odbijanje tužbenog zahtjeva utemeljeni su, u bitnom, na utvrđenju da u zemljišnim knjigama nisu upisani posebni dijelovi zgrade izgrađene na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojima tužiteljica - protutuženica traži utvrđenje prava vlasništva, niti je ona ishodila potvrdu nadležnog tijela da prostorije opisane u postavljenom tužbenom zahtjevu, predstavljaju samostalne uporabne cjeline. Stoga je ocijenjeno da za prihvaćanje ovog zahtjeva nisu ostvarene zakonske pretpostavke iz članka 9., članka 67. stavaka 1., 2., 3., 4. i 5., članka 69. stavka 1. i članka 366. stavaka 1., 2., 3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22 /00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 125/14, 81/15).

6. Imajući na umu naprijed navedeno, valja zaključiti da naznačena pravna pitanja nemaju potrebno obilježje važnosti zato što u odnosu na ta pitanja nije istaknut odgovarajući razlog važnosti budući da predlagateljica smatra da razlog važnosti predstavlja ukidna odluka prethodno donesena u ovom predmetu (Gž-2652/2018-2 od 15. studenoga 2018.) u kojoj je bilo navedeno: „Slijedom navedenog nije moguće prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da tuženica temeljem navedenoga aneksa nije mogla na valjani način steći vlasništvo predmetnih nekretnina“, dok je pobijana presuda utemeljena na utvrđenju da je „u valjano provedenom dokaznom postupku utvrđeno da tuženica temeljem Aneksa Ugovora o kupoprodaji od 9. prosinca 2002. nije mogla steći vlasništvo spornih posebnih dijelova predmetne nekretnine jer prodavatelji nisu bili niti vlasnici ni posjednici tih posebnih dijelova, niti su tuženoj predali posjed istih“. Kako je navedeni zaključak izveden na temelju dokaznog postupka koji je proveden nakon ukidanja ranije prvostupanjske presude i sadrži jasne razloge koji ga opravdavaju, nije nužno da je isti suprotan zaključku iz ranije donesene ukidne odluke jer je zaključak iz tog postupka bio izražen u odnosu na tada utvrđeno činjenično stanje u odnosu na koje je kasnije dokazni postupak dopunjen. Osim toga, naznačena pravna pitanja zaobilaze utvrđenje i zaključak suda da je protutužbeni zahtjev odbijen zbog toga što prodavatelji nisu bili vlasnici nekretnine, pa utoliko o odgovorima na ta pitanja i ne ovisi odluka u sporu.

7. Zbog navedenih je razloga je u odnosu na naznačena pravna pitanja valjalo odbiti prijedlog tuženice - protutužiteljice za dopuštenje revizije na temelju odredbe članka 389.b stavka 1. i 2. ZPP i riješiti kao u točki I. izreke.

8. U odnosu na tvrdnje o povredi temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje u aspektima prava na zabranu arbitrarnosti i prava na obrazloženu sudsku odluku, valja istaći da je ovo pravo zajamčeno odredbom članka 6. stavka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija) i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav). Riječ je o skupu postupovnih jamstava kojima se osigurava pravičan postupak i koje je nužno poštovati tijekom cijelog postupka i u svim okolnostima. To pravo podrazumijeva da u sudskoj odluci moraju biti navedeni dostatni i relevantni razlozi koji objašnjavaju činjenične zaključke sudova, kao i razlozi, izneseni na pravno logičan i konzistentan način, o tome koje su točno činjenice utvrđene u postupku te koje je pravo dovelo baš do takve odluke.

8.1. Mjerilom dostatnosti sudske odluke ocjenjuje se je li sud u pisanom obrazloženju svoje odluke naveo sve razloge kojima se vodio pri njezinu donošenju s obzirom na sadržaj zahtjeva i razloge koji opravdavaju donošenje baš takve odluke koju je o zahtjevu donio. Što se, pak, tiče relevantnosti, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju u pravilu se smatraju relevantnima ako jasno upućuju na to da sudovi u konkretnom slučaju nisu obavljali svoje procjene na nerazuman način, da nisu učinili neku drugu očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenili postojanje nekog važnog čimbenika ili pak propustili razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, da nisu odbili provesti dokaze koji bi mogli dovesti do drukčije odluke i da pri tome nisu zanemarili dokaze koje su stranke prezentirale sudu i slično. Drugim riječima, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju moraju obuhvatiti sve važne aspekte svakoga pojedinog slučaja koji mogu utjecati na konačnu odluku u sporu.

8.2. Prema ocjeni revizijskog suda, razlozi koje su dali nižestupanjski sudovi za odbijanje zahtjeva tuženice - proutužiteljice zadovoljavaju kriterije relevantnosti i dostatnosti jer je iz pobijane presude vidljivo, i to na pravno logičan i konzistentan način, koje su točno činjenice utvrđene u postupku i koje je pravo dovelo baš do takvih odluka. Ti razlozi upućuju na to da u konkretnom slučaju ocjena neosnovanosti protutužbenog zahtjeva nije dana na nerazuman način, nije učinjena neka druga očita pogreška u prosudbi, pogrešno procijenjeno postojanje nekog važnog čimbenika, kao ni da je propušteno razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno da je propušteno uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, a pri tome nisu zanemareni dokazi koje su sudu prezentirale stranke. Kako su razlozi navedeni u obrazloženju pobijane odluke obuhvatili sve važne aspekte konkretnog slučaja koji su bili od utjecaja na konačnu odluku, to predlagateljica nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje u aspektu zabrane arbitrarnosti i prava na obrazloženu sudsku odluku.

9. Slijedom svega naprijed navedenoga, prijedlog je u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava valjalo odbaciti po osnovi odredbe članka 389.a stavaka 3. i 4. ZPP i riješiti kao u izreci.

Zagreb, 14. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil