Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-451/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Zoranu Nikoliću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SPLIT PARKING d.o.o. OIB: 85127306373, Ruđera Boškovića br. 28, Split, kojeg zastupa član uprave-direktoru ĆF OIB [osobni identifikacijski broj], a kao punomoćnik DF OIB [osobni identifikacijski broj] na temelju generalne punomoći deponirane pod poslovnim brojem OU-100/17, protiv tuženika BF, OIB [osobni identifikacijski broj]. iz [adresa]., radi novčane tražbine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-208/2025 od 29. siječnja 2026., 13. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija žalba tuženika, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-208/2025 od 29. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovce:

„ I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Helene Dragun iz Splita broj Ovrv-3240/20 od 27.11.2020. u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju ukupan iznos od 48,00 kuna/6,37 EUR -a sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1.4.2019. po stopi koja se određuje za

svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Helene Dragun iz Splita broj Ovrv-3240/20 od 27.11.2020. u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju nastali trošak postupka ovrhe u iznosu od 93,25 kuna /12,38 Eur-a jer je o troškovima cijelog postupka trebalo donijeti posebnu odluku.

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime troškova postupka iznos od 25,65 EUR-a.“

2. Protiv navedene presude pravodobnu žalbu izjavio je tuženik "zbog svih žalbenih razloga", a osobito zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP). Predlaže prihvatiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu i ukinuti platni nalog, te obvezati tužitelja na troškove parničnog postupka, a podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda valja istaknuti da se radi o sporu male vrijednosti u smislu članka 458. ZPP-a, s obzirom da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR.

6. Prema odredbama članka 467. stavaka 1. i 2. ZPP-a presuda i rješenje kojim se završava spor male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U sporovima male vrijednosti ne primjenjuje se odredbe čl. 370. ZPP-a (ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja).

7. Ovaj postupak započeo je kao ovršni postupak u kojem je, po prijedlogu za ovrhu tužitelja kao ovrhovoditelja, protiv ovršenika kao tuženika, doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Helene Dragun iz Splita, broj OVRV- 3240/2020. od 27. studenog 2020. Protiv tog rješenja o ovrsi, prigovor je izjavio ovršenik navodeći u bitnom prigovor promašene pasivne legitimacije, da bi on bio obveznik predmetne obveze i korisnik parkirališta, da se ne vidi na koje se vremensko razdoblje potraživanje odnosi, da se ne vidi o kojem se vozilu radi, o kojem parkiralištu, i ističe prigovor zastare, te prigovora troškovima postupka, kao i da tužitelj nije specificirao svoje potraživanje.

8. Prvostupanjski je sud rješenjem od 24. svibnja 2021. stavio izvan snage predmetno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo sve provedene radnje i odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

9. U predmetu je već ranije bilo presuđeno, ali je prvostupanjska presuda po žalbi tuženika uvažena, a pobijana presuda ukinuta i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, kako bi se tuženiku omogućilo da se očituje na podnesak tužitelja koji mu nije dostavljen i da o njemu raspravlja pred sudom .

10. U ponovljenom prvostupanjskom postupku sud je utvrdio:

- da se je tuženik upravljajući vozilom registarske oznake [registarska oznaka], 04. veljače 2019. parkirao na parkirnom mjestu u Gundulićevoj ulici u Splitu , bez da je kupio parkirnu kartu,

- da je ovlaštena osoba tužitelja za nadzor parkiranja izdala tuženiku nalog za naplatu dnevne karte koja je za to parkiralište iznosila 48,00 kn/6,37 eura,

- da temeljem izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja broj 6164 od 12. ožujka 2020. proizlazi da je tuženiku izdan račun broj 5551/parkis/2 28. veljače 2019. s dospijećem od 31. ožujka 2019. u iznosu od 48,00 kn/6,37 eura, radi neplaćanja parkirne karte.

11. Na tako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski je sud u pobijanoj presudi, temeljem čl. 451. stavak 3. ZPP-a odlučio da se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u cijelosti održava na snazi u dijelu za isplatu iznosa od 48,00 kn/6,37 eura s pripadajućom zateznom kamatom (kako je već navedeno). Odluku je utemeljio na čl. 26. Odluke o javnim parkiralištima na području Grada Splita (Službeni glasnik Grada Splita broj: 2/96, 1/00, 21/01, 33/03, 26/05, 33/09, 6/10 pročišćeni tekst i 24/10; dalje Odluka) koja govori o obvezi isticanja parkirne karte na vozilu, i obvezi pridržavanja vremenskog ograničavanja parkiranja, a u protivnom ako parkirna karta nije istaknuta da se smatra da je sklopio ugovor o parkiranju uz plaćanje dnevne parkirne karte koja predstavlja umnožak cijena s ukupnim dnevnim satima koji se naplaćuju u pojedinoj zoni parkiranja. Pozvao se i na odredbe čl. 28. stavak 1. i 2. (postupak naplate dnevne parkirne karte), čl. 29. stavak 2. (pokretanje sudskog postupka ukoliko ne bude plaćena dnevna karta) i čl. 31. stavak 1. Odluke kojom se smatra obveznikom plaćanja dnevne karte vlasnik vozila po evidencijama u MUP-u, s tim da se može osloboditi plaćanja dnevne karte ako sudu dostavi podatke osobe koja je koristila vozilo. Prvostupanjski sud je smatrao da tuženik nije dokazao da je dostavio te podatke, iako je to naveo tek podneskom od 31. listopada 2025. navodeći da je vozilom upravljala njegova supruga, a da to nije mogao prije navesti jer nije znao na koji se period obveza odnosi. Prvostupanjski sud smatra da je taj prigovor paušalan i da tuženik ničim nije dokazao da bi tada njegova supruga upravljala vozilom, te smatra da se upravo tuženik parkirao predmetne zgode, pa da je i dužan platiti dnevnu parkirnu kartu s pripadajućim kamatama po čl. 29. stavak 2. ZOO-a. Smatra da je neosnovan prigovor zastare jer zastarni rok iznosi 5 godina, pa nije protekao, budući je potraživanje tužitelja dospjelo 31. ožujka 2019., a prijedlog za ovrhu je zaprimljen 25. studenog 2020.

12. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud je utvrdio da ne postoje bitne povrede parničnog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 354. stavak 2. točka 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a u vezi s čl. 365. stavak 2. ZPP-a). Također ovaj sud smatra da nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo (čl. 356 ZPP-a u vezi s čl. 365. stavak 2. ZPP-a) na koju povredu ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a na nju ukazuje i tuženik (nedostatak aktivne legitimacije). Ovaj sud nije našao postojanje drugih povreda.

O bitnim žalbenim razlozima tuženika:

13. Neosnovano tuženik žalbom ukazuje da Odluka Grada Splita nije zakonita jer nije imala prethodno pribavljenu suglasnost MUP-a Republike Hrvatske temeljem čl. 5. stavak 1. točka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ( Narodne novine, broj: 67/2008, 48/2010; u daljem tekstu ZSPC) koji je bio na pravnoj snazi u vrijeme neplaćanja parkirne karte, a ni po ranijem ZSPC (Narodne novine, broj: 105/04,142/06, 60/08,67/08). Ovaj sud smatra da ne postoji obveza davanja prethodne suglasnosti MUP-a RH na tu Odluku (na kojoj je utemeljena pobijana odluka) jer se tom Odlukom ne određuju „parkirališne površine, način parkiranja i mjesta ograničenog parkiranja“ , a niti „zone smirenog prometa“, a niti druge pretpostavke iz čl. 5. stavak 1. točka 6. ZSPC, koje bi zahtijevale „prethodnu suglasnost“ MUP-a RH, već se određuje način naplate parkinga u gradu.

14. Ovaj sud nije ovlašten u ovom sporu male vrijednosti ispitivati činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, pa tako ni utvrđenje prvostupanjskog sud o tome tko je vozio automobil, tuženik ili njegova supruga (čl. 467, stavak 1. ZPP-a) jer se iz tih razloga ne može pobijati prvostupanjska presuda.

15. Također nije povrijeđena odredba čl. 461a, stavak 3. ZPP -a na koju žalbom ukazuje tuženik jer je postupak vođen kao „pisani“, a kako tužitelj nije upozoren u smislu čl. 461a, stavak 8. ZPP-a prilikom dostavljanja rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi, te kojim je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, to nije ni mogao snositi štetne posljedice iz čl. 461a, stavak 10. ZPP-a, te mu nije nastupila prekluzija u iznošenju dokaza. Međutim, tu se na radi o bitnoj povredi parničnog postupka zbog koje je dopuštena žalba iz čl. 354. stavak 2. ZPP-a u vezi s čl. 467, stavak 1. ZPP-a.

16. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tuženika kao neosnovanu te je potvrdio pobijanu presudu temeljem čl. 368. stavak 1. ZPP-a jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Tuženik nije konkretno ukazao na neku povredu vezano za odluku o parničnim troškovima, niti je ovaj sud našao da ona postoji, a na koju bi ovaj sud pazio po službenoj dužnosti (čl. 365. stavak 2. ZPP-a). Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

17. Ovaj sud je o troškovima žalbenog postupka odlučio temeljem čl. 154. stavak 1. u vezi sa čl. 166. stavak 1. ZPP-a s obzirom da je žalba tuženika odbijena u cijelosti, te je zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka odbio kao neosnovan.

Dubrovnik, 13. srpnja 2026.

Sudac

Zoran Nikolić