REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1167/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Neri Radas, Darka Milkovića i Marine Paulić članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Vučinić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika OTP banka Hrvatska d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB 52508873833, kao pravni sljednik Splitske banke d.d., kojeg zastupa punomoćnica Karmen Pende Kovačević, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kovačević, Koren i partneri u Rijeci, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-260/2025-3 od 2. srpnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-2834/2019-31 od 13. prosinca 2024., u sjednici održanoj 8. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Tuženici se dopušta podnošenje revizije protiv točke I. izreke presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-260/2025-3 od 2. srpnja 2025. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P- 2834/2019-31 od 13. prosinca 2024. pod točkom II. i IV. izreke, u odnosu na pitanje:
„Ima li tužitelj koji je prihvatio konverziju i čiji je CHF kredit konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15) unatoč izvršenoj konverziji pravo na povrat iznosa plaćenih temeljem odredbe o načinu promjene redovne kamatne stope iz ugovora o kreditu sklopljenog s CHF valutnom klauzulom i pravo na povrat iznosa plaćenih temeljem odredbe ugovora o kreditu kojom se glavnica kredita veže uz CHF, iako su te odredbe retroaktivno, sklapanjem dodatka o konverziji, nadomještene (zamijenjene) valjanim odredbama i time prestale postojati kao da ih nikad nije ni bilo? “.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv točke I. i III. izreke presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-260/2025-3 od 2. srpnja 2025. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P- 2834/2019-31 od 13. prosinca 2024. pod točkom I., II., III., IV. i V. izreke za iznos od 2.740,90 eura.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik predlaže da se dopusti revizija radi postavljenih pravnih pitanja kako slijedi:
„1. Je li provođenjem konverzije sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/15) i sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu položaj potrošača s kreditom denominiranim u valuti CHF izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR i ima li u tom slučaju takav potrošač pravno osnovano potraživanje temeljem stjecanja bez osnove temeljem osnovnog ugovora o CHF kreditu?
2. Ima li tužitelj koji je prihvatio konverziju i čiji je CHF kredit konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15) unatoč izvršenoj konverziji pravo na povrat iznosa plaćenih temeljem odredbe o načinu promjene redovne kamatne stope iz ugovora o kreditu sklopljenog s CHF valutnom klauzulom i pravo na povrat iznosa plaćenih temeljem odredbe ugovora o kreditu kojom se glavnica kredita veže uz CHF, iako su te odredbe retroaktivno, sklapanjem dodatka o konverziji, nadomještene (zamijenjene) valjanim odredbama i time prestale postojati kao da ih nikad nije ni bilo?
3. Je li sklapanjem i učincima sporazuma o konverziji u skladu s odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15 – dalje: ZIDZPK) prestala pravna osnova potrošača (tužitelja) po kojoj može osnovano potraživati povrat novčanih sredstava plaćenih na temelju odredbe osnovnog ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF?“.
2.1. Tuženik smatra da pitanja koja postavlja udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP).
2.2. U prijedlogu je tuženik također naveo da mu je donošenjem pobijane presude povrijeđeno temeljeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, a ujedno da je narušeno i načelo vladavine prava i pravne sigurnosti objektivnog pravnog poretka iz čl. 3. i 5. Ustava RH.
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
4. Prijedlog je dopušten.
5. Postupajući prema odredbi čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ocijenjeno je da je drugo pravno pitanje naznačeno u prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, kako je navedeno u izreci ovog rješenja, važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je shvaćanje u pobijanoj presudi suprotno shvaćanju ovog suda izraženom u odlukama ovog suda broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. i Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025.
6. Stoga je na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
7. U odnosu na ostala (prvo i treće) pitanja, te u odnosu na navod tuženika da su mu povrijeđena temeljna prava, uzima se da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 8. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
