REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5088/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud, mr. sc. Neri Radas i Slavka Pavkovića članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Željko Mendeš, odvjetnik u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., sa sjedištem u Rijeci, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlozima tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2704/2025-2 od 15. srpnja 2025., kojima su djelomično potvrđene, djelomično preinačene i djelomično ukinute presuda i rješenje Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-37/2025-43 od 2. travnja 2025., u sjednici održanoj 8. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se tužitelju PĐ podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2704/2025-2 od 15. srpnja 2025. u dijelu pod točkom II. izreke kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-37/2025-43 od 2. travnja 2025. pod točkom III. izreke i odbijen tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na pojedinačne iznose preplata na ime utvrđenih ništetnih odredaba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF, tekućih od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do dana 30. rujna 2015., u odnosu na pitanje:
„Ima li potrošač (tužitelj), unatoč tome da je sklopio sporazum s bankom (tuženikom) te proveo konverziju na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15. - dalje: ZIDZPK), pravo na isplatu zateznih kamata obračunatih na pojedine preplaćene iznose po osnovi ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u švicarskim francima, a koje su odredbe utvrđene ništetnima?“.
II. Dopušta se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. podnošenje revizije protiv odluke o trošku sadržane u presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2704/2025-2 od 15. srpnja 2025. u dijelu pod točkom II.2. izreke u odnosu pitanje:
„Imajući u vidu odredbu članka 154. stavka 1. ZPP-a, može li sud, u slučaju kada je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, pozivanjem na pravo tužitelja na pristup sudu kao njegovog konvencijskog prava, primjenjujući odredbu članka 154. stavka 4. ZPP - a, odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka?“.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem Općinskog suda u Požegi poslovni broj P - 37/2025-43 od 2. travnja 2025., pod točkom I. izreke dopuštena je preinaka tužbe tužitelja iz podneska od 14. prosinca 2024., pod točkom II. izreke utvrđene su ništetnim odredbe čl. 2., čl. 3. i čl. 7. predmetnog Ugovora o kreditu kojeg su sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor u dijelu kojim je iznos kredita i mjesečnih anuiteta vezan uz valutnu klauzulu vezanu uz tečaj CHF odnosno švicarskog franka, a pod točkom III. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznosa od 2.526,05 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa (pobliže navedenog u izreci prvostupanjske presude) pa do isplate. Pod točkom IV. izreke utvrđeno je da ne postoji tražbina tuženika, prema tužitelju s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 169,30 eura sa zakonskim zateznim kamatama pobliže navedenim u izreci prvostupanjske presude. Pod točkom V. izreke utvrđeno je da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 562,33 eur sa zakonskim zateznim kamatama pobliže navedenim u izreci prvostupanjske presude. Pod točkom VI. izreke odbijen je kao neosnovan tuženikov prigovor radi prijeboja, a pod točkom VII izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.148,17 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. travnja 2025. do isplate, a preostali zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka je odbijen kao neosnovan.
2. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž - 2704/2025-2 od 15. srpnja 2025. pod točkom I. izreke odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, a pod točkom II. izreke preinačena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke te u dijelu pod točkom VII. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.148,17 eura sa zakonskom zateznom kamatom, na način da je pod točkom II./1 izreke odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.526,05 eur sve sa zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos (pobliže naveden u izreci drugostupanjske presude od dospijeća pa do isplate), a pod točkom II./2 izreke je određeno da svaka stranka snosi svoj trošak cijele parnice.
2.1. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje u dijelu prvostupanjske presude pod točkom I. izreke, a pod točkom II. izreke je ukinuta prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom IV., V. i VI. izreke.
3. Stranke nisu podnijele odgovore na prijedlog za dopuštenje revizije.
U odnosu na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije
4. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj predlaže da se dopusti revizija radi postavljenih pravnih pitanja kako slijedi:
„1. Ima li tužitelj, koji je prihvatio konverziju i čiji je osnovni Ugovor o kreditu u švicarskim francima konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015), unatoč izvršenoj konverziji, pravo na povrat u cijelosti preplaćenih iznosa po svakom pojedinom anuitetu kredita do koje preplate je došlo zbog primjene valutne klauzule, odnosno na temelju odredbe o valutnoj klauzuli iz osnovnog Ugovora o kreditu u švicarskim francima koju je sud utvrdio ništetnom?
2. Može li se u situaciji kada se samo dio preplaćenoga iznosa na temelju odredbe o valutnoj klauzuli iz osnovnog Ugovora o kreditu u švicarskim francima uobziri u Aneksu Ugovora o kreditu i konzumira za ispunjenje kreditne obveze tužitelja, kao korisnika kredita, zaključiti da Aneks Ugovora o kreditu ima potpuni restitucijski učinak za tužitelja, kao korisnika kredita, u odnosu na ništetnu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli iz osnovnog Ugovora o kreditu ili pak tužitelj, kao korisnik kredita, ima pravo zahtijevati isplatu razlike do punog iznosa preplate?“.
4.1. Tužitelj smatra da pitanja koja postavlja udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
4.2. U prijedlogu je tužitelj također naveo da mu se pobijanom odlukom čini povreda temeljnih prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i to pravo na pravično suđenje.
5. Prijedlog tužitelja je dopušten.
6. Postupajući prema odredbi čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ocijenjeno je da je postavljeno pravno pitanje naznačeno u prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu kako je u bitnom navedeno u izreci ovog rješenja, važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je shvaćanje u pobijanoj presudi suprotno shvaćanju ovog suda izraženom u odlukama ovog suda broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022., Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025., Rev-9/2025-2 od 15. srpnja 2025. kao i Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026.
7. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
8. U odnosu na preostali dio postavljenih pitanja, te u odnosu na navod tužitelja da su mu povrijeđena temeljna prava, uzima se da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a.
U odnosu na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije
9. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik predlaže da se dopusti revizija radi postavljenih pravnih pitanja kako slijedi:
„1. Ima li tužitelj pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredaba osnovnog Ugovora o kreditu u slučaju kada su potrošač i Banka sukladno glavi "IV.a KONVERZIJA KREDITA DENOMINIRANIH U CHF I DENOMINIRANIH U KUNAMA S VALUTNOM KLAUZULOM U CHF" iz ZIDZPK/15, zaključili Aneks ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovanog kredita iz CHF u EUR?
2. Imajući u vidu odredbu članka 154. stavka 1. ZPP-a, može li sud, u slučaju kada je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, pozivanjem na pravo tužitelja na pristup sudu kao njegovog konvencijskog prava, primjenjujući odredbu članka 154. stavka 4. ZPP - a, odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka?“.
9.1. Tuženik smatra da pitanja koja postavlja udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a ZPP.
9.2. U prijedlogu je tuženik naveo da su mu pobijanom odlukom povrijeđena ustavna prava na pravično suđenje.
10. Prijedlog tuženika je dopušten.
11. Postupajući prema odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP, ocijenjeno je da je drugo pravno pitanje naznačeno u prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, kako je pobliže navedeno u izreci ovog rješenja, važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s obzirom na odluku ovog suda broj Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026.
12. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
13. U odnosu na preostalo postavljeno pitanje, te u odnosu na navod tuženika da su mu povrijeđena temeljna prava, uzima se da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a
Zagreb, 8. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
