Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2035/2026-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednika vijeća, dr. sc. Jelene Čuveljak, suca izvjestitelja i Mirne Maržić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BANKA KOVANICA d.d., OIB 33039197637, Varaždin, Petra Preradovića 29, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja NP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Rašica & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv 1. tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., OIB 57500462912, Zagreb, Širolina 4 i 2. tuženika OSIJEK- KOTEKS d.d., OIB 44610694500, Osijek, Šamačka 11, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ostermann i Ivančić d.o.o. u Zagrebu, radi isplate iznosa od 413.814,28 EUR, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1364/2025 od 27. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2026.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1364/2025 od 27. ožujka 2026. u točkama III. i VI. izreke.

II. Odbija se žalba tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1364/2025 od 27. ožujka 2026. u točkama I., IV. i VII. izreke.

III. Odbija se žalba tuženika OSIJEK-KOTEKS d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1364/2025 od 27. ožujka 2026. u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku Osijek -Koteks d.d. platiti tužitelju iznos od 82.762,86 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od osam dana i u točki V. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku OSIJEK-KOTEKS d.d. naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 26.992,06 EUR sa zateznim kamatama od 27. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od osam dana, te u točki VIII. izreke.

IV. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1364/2025 od 27. ožujka 2026. u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku OSIJEK-KOTEKS d.d. platiti tužitelju iznos od 124.144,28 EUR s pripadajućim zateznim kamatama te u točki V. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku OSIJEK-KOTEKS d.d. naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 40.488,07 EUR s pripadajućim zateznim kamatama i sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu za isplatu od tuženika OSIJEK-KOTEKS d.d. iznosa od 124.144,28 EUR sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

2. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka od tuženika OSIJEK-KOTEKS d.d. u iznosu od 40.488,07 EUR sa zateznim kamatama od 27. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. r i j e š i o j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1364/2025 od 27. ožujka 2026.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku OSIJEK-KOTEKS d.d. troškove žalbenog postupka u iznosu od 3.315,67 EUR (tritisućetristopetnaest eura i šestdesetsedam centi), u roku od osam dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika OSIJEK-KOTEKS d.d. za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 7.076,07 EUR.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 9.728,13 EUR te troška sudske pristojbe na odgovor na žalbu u iznosu 165,91 EUR.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev umješača na strani tužitelja NP za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 10.391,74 EUR.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika OSIJEK-KOTEKS d.d. za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 7.782,50 EUR i sudske pristojbe u iznosu od 165,91 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1364/2025 od 27. ožujka 2026. naloženo je tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o. platiti tužitelju iznos od 206.907,14 EUR sa zateznim kamatama od dospijeća pojedinačnih iznosa do isplate po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora (točka I. izreke). Točkom II. izreke naloženo je tužitelju platiti tuženiku Osijek-Koteks d.d. iznos od 206.907,14 EUR sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2020. do isplate po istoj stopi. Točkom III. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu za solidarnu isplatu iznosa od 413.814,28 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od tuženika te u dijelu u kojem u odnosu na tuženika Osijek-Koteks d.d. tužitelj zahtijeva isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 206.907,14 EUR od dospijeća pojedinačnih iznosa do 31. prosinca 2019. Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o. naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 67.480,14 EUR sa zateznim kamatama od 27. ožujka 2026. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose. Točkom V. izreke naloženo je tuženiku Osijek-Koteks d.d. naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 67.480,13 EUR sa zateznim kamatama od 27. ožujka 2026. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose. Točkom VI. izreke odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za solidarnu naknadu troškova od tuženika u iznosu od 195.809,65 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamata od 27. ožujka 2026. do isplate, tužiteljev zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na troškove u iznosu od 134.960,27 EUR po stopi koja prelazi stopu određenu u točkama V. i VI. izreke i tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 61.807,50 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 27. ožujka 2026. do isplate. Točkom VII. izreke naloženo je tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o. naknaditi umješaču na strani tužitelja troškove u iznosu od 7.780,00 EUR. Točkom VIII. izreke naloženo je tuženiku Osijek- Koteks d.d. naknaditi umješaču na strani tužitelja troškove u iznosu od 7.780,00 EUR.

2. Pod istim poslovnim brojem prvostupanjski sud je donio rješenje kojim je prihvatio sudjelovanje NP kao umješača na strani tužitelja u ovom predmetu.

3. Protiv presude žalbu su podnijeli tužitelj i oba tuženika, dok su oba tuženika podnijela žalbu i protiv rješenja.

4. Tužitelj pobija presudu u točki I. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. za isplatu iznosa preko dosuđenog iznosa od 206.907,14 EUR do iznosa od 413.814,28 EUR sa zateznim kamatama na pojedine iznose po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora i u dijelu za solidarnu isplatu iznosa od 413.814,28 EUR od oba tuženika s pripadajućim zateznim kamatama po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora, u točki II. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika Osijek-Koteks d.d. za isplatu iznosa preko dosuđenog iznosa od 206.907,14 EUR do iznosa od 413.814,28 EUR sa zateznim kamatama na pojedine iznose po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora te u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za solidarnu isplatu iznosa od 413.814,28 EUR od oba tuženika s pripadajućim zateznim kamatama po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora, u točki III. izreke u cijelosti, u točkama IV. i V. izreke u dijelovima u kojima je odbijen zahtjev za solidarnom naknadom troškova postupka od tuženika i u točki VI. izreke u cijelosti iz svih žalbenih razloga. Predlaže ovome sudu preinačiti presudu i naložiti tuženicima solidarno platiti tužitelju iznos od 413.814,28 EUR sa zateznim kamatama na pojedine iznose po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora i naknaditi mu solidarno prouzročeni parnični trošak sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o trošku do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose, podredno da naloži tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o. platiti tužitelju iznos od 413.814,28 EUR, a tuženiku Osijek-Koteks d.d. iznos od 208.716,86 EUR, pri čemu su od cjelokupnog iznosa od 413.814,28 EUR tuženici dužni solidarno platiti iznos od 208.716,86 EUR, obveza tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. uvećava se za pripadajuću zahtijevanu zateznu kamatu koju na iznos od 413.814,28 EUR duguje sukladno tužbenom zahtjevu, a tuženik na iznos od 208.176,86 EUR sukladno predstečajnoj nagodbi sukladno žalbenim navodima i u kojem dijelu su za plaćanje kamate tuženici solidarno odgovorni te da naloži tuženicima solidarno naknaditi troškove parničnog postupka uključujući i troškove sastava žalbe sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o trošku do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 10.391,74 EUR.

5. Dakle, iz sadržaja tužiteljeve žalbe proizlazi da pobija zapravo točke III. i VI. izreke jer u točkama I. i II. izreke pobijane presude nije sadržan odbijajući dio tužbenog zahtjeva, već je on sadržan u točki III. izreke presude, dok u točkama IV. i V. izreke nije sadržan odbijajući dio zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka, već je on sadržan u točki VI. izreke. Stoga u točkama I., II., IV. i V. izreke nije sadržan dio odluke koju tužitelj navodi u svojoj žalbi, već je taj dio sadržan u odbijajućem dijelu presude (točke III. i VI. izreke).

6. Tuženik Hrvatske autoceste d.o.o. pobija presudu u točkama I., IV. i VII. izreke i rješenja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ovome sudu preinačiti presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev u kao neosnovan u odnosu na tog tuženika, uz naknadu troškova postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

7. Tuženik OSIJEK-KOTEKS d.d. pobija presudu u točkama II., V. i VIII. izreke i rješenja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ovome sudu preinačiti rješenje i odbiti miješanje NP u ovaj postupak, preinačiti presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev u odnosu na tog tuženika uz naknadu parničnog troška, a podredno ukinuti presudu i rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 10.391,74 EUR.

8. Tužitelj i umješač na strani tužitelja podnijeli su odgovor na žalbe tuženika, dok je tuženik Osijek-Koteks d.d. podnio odgovor na žalbu tužitelja. Tužitelj predlaže ovome sudu odbiti žalbe tuženika kao neosnovane. Zahtijeva naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 7.782,50 EUR uvećano za PDV od 25% u iznosu od 1.945,63 EUR, te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu 165,91 EUR, što ukupno iznosi 9.894,04 EUR. Umješač na strani tužitelja predlaže odbiti žalbe kao neosnovane te zahtijeva naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 10.391,74 EUR. Tuženik Osijek-Koteks d.d. predlaže odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i zahtijeva naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 6.226,00 EUR uvećano za PDV u iznosu od 1.556,50 EUR i sudske pristojbe u iznosu od 165,91 EUR.

9. Žalbe tužitelja i tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. nisu osnovane, dok je žalba tuženika Osijek-Koteks d.d. protiv presude djelomično osnovana.

10. Pobijana presuda i rješenje (članak 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), ispitani su u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 365. ZPP -a i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP -a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

11. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je predmet spora zahtjev tužitelja kao cesionara za solidarnu isplatu iznosa od 413.814,28 EUR (3.117.883,68 kn) od tuženika po osnovi Okvirnog ugovora o cesiji od 10. veljače 2012., koji iznos predstavlja razliku između ukupno prenesene tražbine u iznosu do 5.000.000,00 kn (663.614,04 EUR) po osnovi tog Ugovora i već plaćenog iznosa tužitelju po toj osnovi.

12. Prvenstveno valja napomenuti da je u ovoj pravnoj stvari već bila donesena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-2191/2013 od 26. studenoga 2015. kojom je naloženo tuženiku Osijek -Koteks d.d. platiti tužitelju iznos od 3.117.883,68 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i naknaditi mu troškove postupka u iznosu od 275.314,71 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka 1. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.117.883,68 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u odnosu na tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. (točka 2. izreke) i naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o. parnični trošak u iznosu od 380,00 kn (točka 3. izreke). Presudom ovog suda poslovni broj Pž-280/2016-2 od 16. listopada 2018. odbijene su žalbe tužitelja i tuženika Osijek - Koteks d.o.o. kao neosnovane i potvrđena je navedena prvostupanjska presuda. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 265/2022 -2 od 22. ožujka 2022. ukinuta je navedena presuda ovog suda i predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. U ponovnom suđenju je presudom ovog suda poslovni broj Pž-2428/2022-2 od 2. kolovoza 2022. odbijena tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda od 26. studenoga 2015. u točkama 2. i 3. izreke, ispravljena rješenjem tog suda poslovni broj P-2191/13-80 od 12. prosinca 2018. (točka I. izreke), preinačena je presuda u točki 1. izreke na način da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.117.883,68 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u odnosu na tuženika Osijek-Koteks d.d., naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku Osijek-Koteks d.d. troškove postupka u iznosu od 285.603,13 kn, dok je odbijen kao neosnovan zahtjev tog tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 77.300,00 kn (točka II. izreke). Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 90/2023-4 od 25. listopada 2023. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv navedene presude ovog suda i dopunskog rješenja ovog suda poslovni broj Pž-2428/2022-6 od 5. listopada 2022., radi pravnog pitanja: „Na koje se osobe odnosi odredba čl. 88. st. 4. ZOO u slučaju višestruke cesije (kojom cedent (cedent 1) prenosi tražbinu cesionaru 1 (cedentu 2) koju ima prema cesusu, a istovremeno cesionar 1 (cedent 2) tako prenesenu tražbinu prenosi dalje cesionaru 2) odnosno kome cesus može valjano ispuniti tražbinu? Da li tražbinu valjano može ispuniti i cedentu (cedentu 1)?“. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-656/2024-3 od 14. svibnja 2024. prihvaćena je tužiteljeva revizija i ukinute su presuda ovog suda poslovni broj Pž-2428/2022-2 od 2. kolovoza 2022., dopunsko rješenje ovog suda poslovni broj Pž-2428/202-6 od 5. listopada 2022. i prvostupanjska presuda od 26. studenoga 2015. ispravljena rješenjem tog suda poslovni broj P-2191/13-80 od 12. prosinca 2018., a predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. svibnja 2024. se u bitnome navodi da prilikom primjene materijalnog prava nižestupanjski sudovi ugovorni odnos stranaka nisu sveobuhvatno cijenili i u tom smislu utvrdili sve odlučne činjenice te da će nižestupanjski sudovi u ponovljenom postupku ponovno razmotriti predmet u svjetlu eventualne odgovornosti koja bi proisticala iz eventualnog nepridržavanja ugovornih obveza tuženika, u tom smislu eventualno dopuniti utvrđenje činjeničnog stanja i donijeti novu, zakonitu odluku. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1814/2024 od 24. veljače 2025. naloženo je tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o. platiti tužitelju iznos od 206.907,14 EUR sa zateznim kamatama od dospijeća pojedinačnih iznosa do isplate po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora (točka I. izreke); naloženo je tužitelju platiti tuženiku OSIJEK - KOTEKS d.d. iznos od 206.907,14 EUR sa zateznim kamatama od dospijeća pojedinačnih iznosa do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka II. izreke); odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu za solidarnu isplatu iznosa od 413.814,28 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od tuženika te u dijelu u kojem u odnosu na tuženika OSIJEK-KOTEKS d.d. tužitelj zahtijeva isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 206.907,14 EUR preko stope koja prelazi stopu određenu u točki II. izreke presude (točka III. izreke); naloženo je tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o. naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 54.505,83 EUR sa zateznim kamatama od 24. veljače 2025. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka IV. izreke); naloženo je tuženiku OSIJEK-KOTEKS d.d. naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 54.505,83 EUR sa zateznim kamatama od 24. veljače 2025. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka V. izreke) i odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za solidarnu naknadu troškova od tuženika u iznosu od 151.230,75 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamata od 24. veljače 2025. do isplate te tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 42.219,09 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 24. veljače 2025. do isplate (točka VI. izreke). Rješenjem ovog suda poslovni broj Pž-1550//2025 od 29. travnja 2025. ukinuta je navedena presuda prvostupanjskog suda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje s uputom da zbog pogrešnog pravnog pristupa nije ispitao sve opće pretpostavke za nastanak ugovorne odgovornosti za štetu tuženika te da utvrdi sadržaj sklopljene predstečajne nagodbe i utvrdi u kojoj visini bi tuženik OSIJEK-KOTEKS d.d. odgovarao tužitelju za naknadu štete koja mu je nastala povredom ugovorne obveze iz Okvirnog ugovora o cesiji jer, iako se konkretno radi o tražbini naknade štete zbog povrede ugovorne odredbe, u kojem slučaju bi tuženici bili solidarno odgovorni, u konkretnom slučaju tuženici ne mogu biti solidarno odgovorni tužitelju jer tuženik OSIJEK-KOTEKS d.d. može odgovarati samo u skladu sa sklopljenom predstečajnom nagodbom te tužitelj tu tražbinu prema njemu može ostvarivati samo u toj visini.

13. Prvostupanjski sud je ocijenio da u konkretnom slučaju postoji pravni interes NP za sudjelovanje u ovoj parnici u svojstvu umješača na strani tužitelja Stoga je primjenom odredbe članka 206. i članka 207. ZPP -a odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.

14. Prvostupanjski sud je u ponovnom postupku utvrdio nespornim da je 9. veljače 2012. sklopljen Ugovor o kreditu broj 004/01/2012 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine između tužitelja, društva Cesta građenje d.o.o. kao korisnika kredita, društva MGT d.o.o. kao jamca-platca i založnog dužnika, BP iz [adresa] kao jamca-platca, TP iz [adresa] kao založnog dužnika i RP iz [adresa] kao založnog dužnika, a kojim je tužitelj odobrio društvu Cesta građenje d.o.o. kredit u iznosu od 4.600.000,00 kn (članak 2. Ugovora) i kojom odredbom članka 9. Ugovora su ugovoreni instrumenti osiguranja naplate tražbine iz Ugovora, u kojima su kao jedni od instrumenata osiguranja navedeni i založna prava na nekretninama i to između ostalih založno pravo na odgovarajućem suvlasničkom dijelu nekretnine određene u članku 10. stavku 1. podstavku 3. Ugovora o vlasništvu NP kao založnog dužnika kao sporedna hipoteka te valjani ugovor o cesiji sklopljen između korisnika kredita Cesta građenje d.o.o. kao cedenta, tuženika OSIJEK-KOTEKS d.d., kao cedenta, tužitelja kao cesionara i tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. kao cesusa na iznos do 5.000.000,00 kn radi naplate i osiguranja potraživanja tužitelja; da su tuženik Hrvatske autoceste d.o.o. kao naručitelj i tuženik OSIJEK-KOTEKS d.d. kao izvođač sklopili Ugovor broj 45212-400-1111/09 od 9. svibnja 2009. - osnovni ugovor za izvođenje radova na izgradnji autoceste Zagreb - Sisak, dionica Velika Gorica Jug- Lekenik, izgradnja poddionice Buševec-Lekenik; da je na temelju tog ugovora tuženik Hrvatske autoceste d.o.o. platio tuženiku OSIJEK - KOTEKS d.d. iznos od 165.002.464,32 kn; da su društvo Cesta građenje d.o.o. kao izvođač i tuženik OSIJEK-KOTEKS d.d. kao naručitelj sklopili Ugovor o izvođenju radova broj 3355/09/9K/12 od 9. veljače 2012. za izvođenje radova na izgradnji navedene dionice i poddionice autoceste Zagreb-Sisak za cijenu radova od 9.723.980,72 kn; da je za radove koje je izvelo društvo Cesta građenje d.o.o. tuženik OSIJEK-KOTEKS d.d. naplatio od tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. iznos od 5.372.585,95 kn; da je u razdoblju od travnja do rujna 2012. tuženik OSIJEK - KOTEKS d.d. ovjerio društvu Cesta građenje d.o.o. šest privremenih situacija; postojanje pravnog odnosa između parničnih stranaka i treće osobe društva Cesta građenje d.o.o. na temelju Okvirnog ugovora o cesiji od 10. veljače 2012. sklopljenog između tuženika OSIJEK-KOTEKS d.d. kao cedenta I, Cesta građenje d.o.o. kao cedenta II, tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. kao cesusa i tužitelja kao cesionara te da su nakon sklapanja Okvirnog ugovora, parnične stranke i Cesta građenje d.o.o. sklopili dva posebna Ugovora o cesiji, 18. travnja 2012. i 13. kolovoza 2012., na temelju ovjerenih situacija broj 21 i 25, po kojim ugovorima je tužitelju uplaćeno ukupno 1.882.116,32 kn.

15. Utvrđuje da je odredbom članka 1. Okvirnog ugovora suglasno utvrđeno da je između tuženika Hrvatske ceste d.o.o. kao cesusa i tuženika OSIJEK -KOTEKS d.d. kao cedenta I sklopljen 9. svibnja 2009. Ugovor o izvođenju radova na projektu Autocesta Zagreb-Sisak, dionica Velika Gorica jug-Lekenik, izgradnja poddionice Buševec-Lekenik i daje 9. veljače 2012. sklopljen Ugovor o podizvođenju predmetnih radova između tuženika OSIJEK-KOTEKS d.d. kao cedenta I i Cesta građenje d.o.o. kao cedenta II. Utvrđuje da je odredbom članka 2. Okvirnog ugovora ugovoreno da tim Ugovorom tuženik OSIJEK-KOTEKS d.o.o. kao cedent I ustupa društvu Cesta građenje d.o.o. kao cedentu II, a to društvo kao cedent II tužitelju kao cesionaru dio svojih potraživanja od tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. kao cesusa koja će nastati temeljem izvršenih radova po Ugovoru iz članka 1. tog Ugovora u iznosu do 5.000.000,00 kn, u svrhu osiguranja i naplate obveza po Ugovoru o revolving kreditu u iznosu do 5.000.000,00 kn. Utvrđuje da je odredbom članka 3. Okvirnog ugovora ugovoreno da je tuženik Hrvatske autoceste d.o.o. kao cesus suglasan da će obveze/plaćanja koja proizlaze iz Ugovora iz članka 1. Ugovora, na temelju ispostavljenih ovjerenih mjesečnih situacija od strane tuženika OSIJEK-KOTEKS d.d. kao cedenta I, Cesta građenje d.o.o. kao cedenta II, tužitelja kao cesionara i tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. kao cesusa, izvršiti u ugovorenim rokovima na naznačeni račun tužitelja kao cesionara, kao i da se potpisom svakog pojedinačnog Ugovora o cesiji gasi cesusova (prvotuženiova) obveza prema tuženiku OSIJEK-KOTEKS d.d. kao cedentu I i obveza tog tuženika kao cedenta I prema Cesta građenje d.o.o. kao cedentu II do iznosa ustupljene tražbine i da će tuženik Hrvatske autoceste d.o.o. kao cesus svoje obveze prema tužitelju kao cesionaru izvršiti danom uplate na račun tužitelja kao cesionara. Također je utvrdio da je tom odredbom Ugovora ugovoreno da će iz uplaćenog iznosa iz tog članka tužitelj kao cesionar zatvoriti obveze Cesta građenje d.o.o. kao cedenta II prema tužitelju kao ces ionaru u skladu s uvjetima definiranim u Ugovoru o revolving kreditu.

16. Prema zaključku prvostupanjskog suda u konkretnom slučaju se radi o ustupu (cesiji) radi ispunjenja u smislu odredbe članka 88. stavka 2. ZOO -a, čiji pravni učinak je da se obveza ustupitelja (cedenta) gasi tek kad vjerovnik (cesionar) naplati ustupljenu tražbinu od dužnika (cesusa). Iako odredba članka 88. stavka 4. ZOO-a ostavlja tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o. kao cesusu izbor glede ispunjenja obveze, zaključio je da je tuženik Hrvatske autoceste d.o.o. unutar tog izbora odredbom članka 3. Okvirnog ugovora odabrao konkretan, točno određen način ispunjenja, na što su sve ugovorne strane pristale, uključujući i tuženike, a kojom je stipulirano da će tuženik Hrvatske autoceste d.o.o. kao cesus slijedom svih ugovora koji su određeni odredbom članka 1. tog ugovora, sve obveze plaćanja iz te odredbe članka 1. Okvirnog ugovora o cesiji, plaćati izravno cesionaru (tužiteljici) i tako stvorile dopuštenu ugovornu obvezu u pogledu ispunjenja tražbine i obveznika ispunjenja.

17. Stoga zaključuje da je tuženik Hrvatske autoceste d.o.o. postupanjem na način da je protivno odredbi članka 3. Okvirnog ugovora obavio isplatu tuženiku OSIJEK-KOTEKS d.d. kao cedentu I, a ne tužitelju kao cesionaru, povrijedio svoju ugovornu obvezu jer je u skladu s tom odredbom taj iznos bio dužan isplatiti tužitelju kao cesionaru. Uzevši u obzir nespornu činjenicu da je tuženik OSIJEK-KOTEKS d.d. od tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. nesporno primio iznos koji je taj tuženik bio dužan isplatiti tužitelju kao cesionaru, zaključio je da je tuženik OSIJEK-KOTEKS d.d. kao cedent, koji je nesporno ugovorna strana Okvirnog ugovora zbog čega ga on obvezuje, također postupio protivno odredbi članka 3. Okvirnog ugovora jer je primio tu isplatu. Stoga je zaključio da su oba tuženika opisanim postupanjem povrijedili ugovornu obvezu prema tužitelju čime mu je prouzročena šteta u iznosu od 413.814,28 ERU.

18. Uzevši u obzir nespornu činjenicu da je nad tuženikom OSIJEK -KOTEKS d.d. proveden postupak predstečajne nagode u kojem je tužitelj kao vjerovnik prijavio svoju tražbinu u iznosu od 3.931.443,03 kn / 521.79,16 EUR po osnovi Okvirnog ugovora; da je ta tražbina osporena u tom iznosu; da je rješenjem Trovačkog suda u Osijeku poslovni broj Stpn-102/14-13 d 30. svibnja 2014. odobrena predstečajna nagodba sklopljena između tuženika OSIJEK-KOTEKS d.d. kao dužnika i točno određenih vjerovnika predstečajne nagodbe čije su tražbine utvrđene; da prema odredbi članka 71. stavka 1. i članka 81. stavka 1. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj: 108/12, 144/12, 81/13 i 112/1; dalje: ZFPPN) tražbine koje su u postupku predstečajne nagodbe osporene, kao što je konkretno tražbina tužitelja, naknadno mogu biti utvrđene samo u skladu sa sklopljenom predstečajnom nagodbom, prvostupanjski sud zaključuje da iako se radi o naknadi štete zbog povrede ugovorne odredbe u kojem bi slučaju tuženici bili solidarno odgovorni, da oni ne mogu u ovom slučaju biti solidarno odgovorni prema tužitelju jer tuženik OSIJEK-KOTEKS d.d. može odgovarati samo u skladu sa sklopljenom predstečajnom nagodbom te tužitelj tu tražbinu prema njemu može ostvarivati samo u toj visini. Stoga je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži solidarnu isplatu iznosa od 413.814,28 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od tuženika kao solidarnih dužnika.

19. Utvrdivši da je odredbom članka 5. predstečajne nagodbe određeno da će se dužnikova obveza za vjerovnike tražbina navedenih u članku 3. stavka 2b) predstečajne nagodbe, u koju sud svrstava i tražbinu tužitelja, smanjiti za 60%, uzimajući u obzir da je tužitelj prijavio tražbinu u iznosu od 3.931.443,03 kn / 521.792,16 EUR, utvrdio je da u skladu s predstečajnom nagodbom tužitelj tražbinu prema tuženiku OSIJEK-KOTEKS d.d. može ostvarivati samo u iznosu od 208.716,86 EUR i to u jednakim polugodišnjim ratama od kojih svaka iznosi 20.871,69 EUR koje dospijevaju 30. lipnja i 31. prosinca svake godine kroz razdoblje od pet godina, nakon isteka razdoblja počeka od 12 mjeseci koje je počelo teći 30. svibnja 2014., dakle nakon 30. svibnja 2015., što znači da prva rata dopijeva 30. lipnja 2015., a posljednja 31.prosinca 2019.

20. Međutim, ocijenivši da se konkretno radi o djeljivoj obvezi u smislu odredbe članka 41. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 125/11; dalje: ZOO), prvostupanjski sud utvrđuje da je svaki tuženik dužan tužitelju platiti polovicu iznosa od 413.814,28 EUR, što iznosi 206.907,14 EUR s pripadajućim zateznim kamatama s time da tužitelj u odnosu na tuženika OSIJEK - KOTEKS d.d. ima pravo na kamate sukladno sklopljenoj predstečajnoj nagodbi tek nakon od isteka petogodišnjeg razdoblja koje je počelo teći nakon isteka razdoblja počeka 30. svibnja 2015. Budući da je u skladu sa predstečajnom nagodbom posljednja rata dospjela 31. prosinca 2019., zaključio je da tužitelj ima pravo na zatezne kamate prema tuženiku OSIJEK-KOTEKS d.d. od 1. siječnja 2020.

21. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi da se iz obrazloženja pobijane presude može zaključiti kako je prvostupanjski sud stava da tužitelj ima pravo zahtijevati ispunjenje cijele ugovorne obveze od tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. Ističe da je obveza tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. tužitelju platiti utuženi iznos, što proizlazi i iz odredbe članka 3. Okvirnog ugovora o cesiji kojom se on obvezao izravno tužitelju platiti cjelokupno utuženi iznos, a ne samo pola. Stoga smatra da je prvostupanjski sud na taj način pogrešno primijenio odredbu članka 342. i članka 41. ZOO -a. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio kako tuženici ne mogu biti solidarno obvezni. Ističe da s obzirom na to da tužiteljeva tražbina nije obuhvaćena predstečajnom nagodbom tuženika OSIJEK-KOTEKS d.d., jer je ta tražbina osporena, da pravni učinci predstečajne nagodbe ne utječu na tužitelja. Navodi i da u slučaju da se ne radi o punoj solidarnosti tuženika za cjelokupan iznos štete, da bi solidarnost egzistirala u odnosu na onaj dio tužbenog zahtjeva koji je ograničen dosegom predstečajne nagodbe u odnosu na tužitelja, odnosno u iznosu od 208.716,86 EUR, slijedom čega bi tuženik Hrvatske autoceste d.o.o. dugovao cjelokupan iznos štete (413.814,28 EUR), a oba tuženika primjenom odredbe članka 42. ZOO-a i članka 81. ZFPPN-a solidarno bi odgovarali do iznosa od 208.716,86 EUR, a pri čemu bi se solidarnost protezala na kamate koje duguje tuženik OSIJEK - KOTEKS d.d. Stoga smatra da je prvostupanjski sud pogrešno u odnosu na tuženika OSIJEK-KOTEKS d.d. dosudio zateznu kamatu na cjelokupni dosuđeni iznos tek dospijećem posljednjeg dospjelog obroka, a ne nakon dospijeća pojedine rate/obroka prema predstečajnoj nagodbi. Smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući da izreka presude proturječi razlozima presude, presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a dani razlozi su međusobni proturječni i u suprotnosti s ispravama u spisu i drugim provedenim dokazima. Prvostupanjski sud ne obrazlaže zbog čega smatra da je tuženik Hrvatske autoceste d.o.o. dužan tužitelju isplatiti samo polovicu utuženog iznosa pored pravilnog zaključka da tužitelj kao cesionar ima pravo zahtijevati ispunjenje cijele ugovorne obveze od tog tuženika. Smatra da je i u odnosu na odluku o troškovima postupka pogrešno primijenio odredbu članka 161. stavka 3. ZPP -a odbivši zahtjev tužitelja da se naloži tuženicima solidarna naknada troškova postupka. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio i odredbu članka 155. stavka 1. ZPP -a odbivši njegov zahtjev za troškove sastava podnesaka od 4. srpnja 2014., 19. rujna 2014. i 12. listopada 2015., kao i očitovanja na žalbe obaju tuženika protiv presude prvostupanjskog suda poslovni broj P-1814/24 od 31. ožujka 2025.

22. Tuženik Hrvatske autoceste d.o.o. u žalbi u bitnome navodi da RP nema pravni interes za miješanje u ovu parnicu zbog čega je pogrešno primijenjena odredba članka 206. stavka 1. ZPP-a, a da postojanje faktičnog ekonomskog interesa nije dovoljna osnova za miješanje. Nadalje navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. točke 11. ZPP-a jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a da su razlozi presude proturječni sami sebi, kao i dokazima izvedenim tijekom prvostupanjskog postupka te da je povrijeđena i odredba članka 8. ZPP-a. Prvostupanjski sud je pogrešno zaključio da tužitelj podneskom od 30. siječnja 2026. nije preinačio tužbu obrazlažući da promjena pravne osnove nije preinaka. Nadalje navodi da točan iznos tražbine koji će tužitelju biti isplaćen temeljem Okvirnog ugovora o cesiji nije određen u trenutku sklapanja tog ugovora jer je ustupljena buduća tražbina do iznosa od najviše 5.000.000,000 kn, već se iznos tražbine koji se tužitelju kao cesionaru treba isplatiti određuje pojedinačnim ugovorima o cesiji umjesto ispunjenja. Navodi i da nije izveden nijedan dokaz na okolnost utvrđivanja visine nepodmirene tražbine tužitelja iz Ugovora o revolving kreditu iako je okvirni ugovor o cesiji samo jedan od instrumenata osiguranja ugovora o revolving kreditu te da se šteta koja je pričinjena tužitelju zbog eventualne povrede Okvirnog ugovora može sastojati samo u nepodmirenoj tražbini tužitelja iz Ugovora o revolving kreditu. Nadalje navodi da netočno prvostupanjski sud u točki 50. obrazloženja navodi kako tužiteljeva tražbina po osnovi Ugovora o revolving kreditu nije namirena. Ističe i da je odredbom članka 3. Okvirnog ugovora o cesiji tuženik Hrvatske autoceste d.o.o. preuzeo obvezu da će ustupljeno potraživanje platiti u korist računa tužitelja kao cesionara pod uvjetom da se ispostave i ovjere mjesečne situacije tuženika OSIJEK-KOTEKS d.d. te da se u pisanoj formi sklope pojedinačni ugovori o cesiji između tuženika OSIJEK -KOTEKS d.d. kao cedenta I, Cesta građenje d.o.o. kao cedenta II, tužitelja kao cesionara i tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. kao cesusa. Stoga smatra da je prvostupanjski sud pogrešno iznio tumačenje odredbe članka 3. Ugovora i propustio istražiti zajedničku namjeru ugovaratelja i sporne odredbe tumačiti na način da odgovaraju načelima obveznog prava. Stoga smatra da je neosnovano tumačenje suda da obveza tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. kao cesusa na plaćanje tužitelju kao cesionaru nije uvjetovana sklapanjem pojedinačnih ugovora o cesiji umjesto ispunjenja. Smatra i da je prvostupanjski sud pogrešno tužitelju dosudio tijek zateznih kamata od navodnog dospijeća ovjerenih mjesečnih situacija društva Ceste građenje d.o.o. kao i stopu propisanu za trgovačke ugovore, a ne za ostale odnose.

23. Tuženik OSIJEK-KOTEKS d.d. u žalbi u bitnome navodi da RP nema pravni interes za miješanje u ovu parnicu zbog čega je pogrešno primijenjena odredba članka 206. stavka 1. ZPP-a. Navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika te da je počinjena bitna povreda odredaba iz članka 8. ZPP-a. Navodi da je zaključak prvostupanjskog suda da je sklapanje pojedinačnih ugovora o cesiji bilo samo radi evidencije obveza tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. te za njegove knjigovodstvene svrhe proturječno s iskazima svjedoka i ispravama u spisu. Nadaje navodi da u konkretnom slučaju nisu dokazane pretpostavke odgovornosti za štetu. Ukazuje i da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio predstečajnu nagodbu tuženika OSIJEK -KOTEKS d.d. jer je kao osnovicu njegove obveze na koju treba primijeniti pravila predstečajne nagodbe o smanjenju tražbine trebao uzeti iznos od 206.907,14 EUR, a ne iznos koji je tužitelj prijavio u postupak predstečajne nagodbe. Nadalje navodi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da tvrdnje tuženika da nisu potpisivali daljnje pojedinačne ugovore o cesiji zbog blokade računa društva Cesta građenje d.o.o. nisu od utjecaja na odluku o tužbenom zahtjevu jer se radi o zabrani samo jednoj strani te da će strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snositi odgovarajuće posljedice. Smatra da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je sklapanje daljnjih pojedinačnih ugovora o cesiji umjesto isplate i izdavanje mjesečnih situacija bilo samo za knjigovodstvene svrhe tuženika Hrvatske ceste d.o.o. U odnosu na zatezne kamate navodi da je prvostupanjski sud trebao dosuditi zatezne kamate po stopi propisanoj za ostale odnose. U odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka navodi da je pogrešna ocjena prvostupanjskog suda da je tužitelj u odnosu na tuženika OSIJEK-KOTEKS d.d. uspio u cijelosti u sporu. To iz razloga je ako se zanemari tužiteljev neuspjeh glede tijeka zatezne kamate, tužitelj je prema tuženiku OSIJEK - KOTEKS d.d. uspio s 50% svog zahtjeva. Smatra da mu je prvostupanjski sud trebao priznati i trošak pravnih lijekova s kojima je uspio u postupku. Smatra da je prvostupanjski sud neosnovano tužitelju priznao trošak pristojbe na reviziju u iznosu od 663,61 EUR, iako se pristojba na reviziju ne plaća ukoliko je ona dopuštena rješenjem. U odnosu trošak umješača smatra da mu je prvostupanjski sud neosnovano priznao trošak sastava podneska od 7. studenog 2025. u iznosu od 6.224,00 EUR uvećano za PDV, u punom iznosu iako mu je taj trošak trebao priznati prema Tbr. 8/4 Tarife.

24. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika u bitnome navodi da se on tijekom cijelog postupka pozivao na odredbu članka 342. ZOO-a, dok iznos tražbine koju je tuženik bio dužan isplatiti tužitelju na temelju Okvirnog ugovora o cesiji odgovara iznosu štete koji su protupravnim postupanjem tuženici prouzročili tužitelju. Navodi da svi prigovori tuženika u odnosu na utvrđeno činjenično stanje predstavljaju negiranje utvrđenih činjenica u tri ponovljena stadija prvostupanjskog postupka, tri drugostupanjska postupka i u dva postupka pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske. Navodi da iz obrazloženja pobijane presude jasno proizlazi da su se ostvarile sve propisane pretpostavke odgovornosti za štetu.

25. Tuženik OSIJEK-KOTEKS d.d. u odgovoru na žalbu u bitnome navodi da se predstečajna nagodba primjenjuje na vjerovnike svih tražbina koje su nastale do otvaranja postupka predstečajne nagodbe pa i na vjerovnike osporenih tražbina. Ističe da je suprotno tužiteljevim žalbenim navodima isključena bilo kakva pa i djelomična solidarnost s tuženikom Hrvatske autoceste d.o.o.

26. Umješač na strani tužitelja u odgovoru na žalbe u bitnome navodi da je njegov interes za sudjelovanje u predmetnom postupku pravne, a ne isključivo ekonomske naravi jer će ishod ovog postupka neposredno utjecati na njegov pravni položaj u ovršnom postupku.

27. Donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju žalitelji ukazuju u žalbi. Prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama te su razlozi iz obrazloženja pobijane presude u suglasnosti su s ispravama u spisu.

28. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužitelj u ponovnom postupku nakon ukidne odluke ovog suda od 29. travnja 2025. nije preinačio tužbu.

29. Objektivna preinaka tužbe u smislu odredbe članka 191. stavka 1. ZPP -a je promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen (članak 191. stavak 3. ZPP).

30. U konkretnom slučaju tužitelj je već u činjeničnoj osnovi tužbe (pod točkom 9.), između ostalog, naveo kako su tuženici namjerno prekršili ugovorne obveze prema tužitelju pri čemu je tuženik Hrvatske autoceste d.o.o. ignorirajući Okvirni ugovor o cesiji od 10. veljače 2012. protupravno obavio plaćanje prema tuženiku OSIJEK-KOTEKS d.d. koji je na taj način stekao imovinsku korist bez osnove. Stoga, kako je to ukazano već u ranijoj ukidnoj odluci ovog suda od 29. travnja 2025., tužitelj je u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. ZPP-a iznio činjenične tvrdnje da je tuženik Hrvatske autoceste d.o.o. postupio protivno tom Ugovoru, odnosno odredbi članka 3. Ugovora jer tražbinu u cijelosti nije ispunio novom vjerovniku-tužitelju, već svom ranijem vjerovniku OSIJEK-KOTEKS d.d. (drugotuženiku), koji je također postupio protivno tom Ugovoru primivši tu uplatu od strane tuženika Hrvatske autoceste d.o.o.. Stoga, tužitelj potražuje isplatu utuženog iznosa koji predstavlja razliku između iznosa kojeg mu je tuženik Hrvatske autoceste d.o.o. doista i isplatio na temelju Okvirnog ugovora o cesiji i ukupnog iznosa do 5.000,000,00 kn koji mu je kao novom vjerovniku ustupljen na temelju Okvirnog ugovora o cesiji, a koja razlika je isplaćena tuženiku OSIJEK-KOTEKS d.d. protivno tom Ugovoru, i to od oba tuženika kao solidarnih dužnika.

31. Dakle, u konkretnom slučaju se radi se o naknadi ugovorne štete zbog postupanja oba tuženika protivno sklopljenom Okvirnom ugovoru o cesiji čije su ugovorne strane između ostalih i ovdje tužitelj i oba tuženika.

32. U slučaju povrede ugovorne obveze nastupa obvezno-pravni odnos odgovornosti za štetu. Za nastanak ugovorne odgovornosti za štetu, moraju biti ispunjene sve opće pretpostavke (postojanje subjekata obvezno-pravnog odnosa i ugovora, odgovornosti za štetu, štetne radnje, štete i uzročno-posljedične veze te protupravnosti), a teret dokaza da postoje pretpostavke za ostvarenje prava na naknadu štete, ponajprije dokazivanje uzročne veze između neurednog ispunjenja ugovora i određene štete kao i visine štete je na tužitelju.

33. U konkretnom slučaju nesporno je da je 9. veljače 2012. sklopljen Ugovor o kreditu broj 004/01/2012 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine između tužitelja, Cesta građenje d.o.o. (korisnik kredita), MGT d.o.o. (jamac-platac i založni dužnik), BP iz [adresa] (jamac-platac), TP iz [adresa] (založni dužnik) i RP iz [adresa] (založni dužnik) kojim je banka odobrila društvu Cesta građenje d.o.o. kredit u iznosu od 4.600.000,00 kn (članak 2. Ugovora). Odredbom članka 9. Ugovora ugovoreni su instrumenti osiguranja naplate tražbine iz tog Ugovora te je kao jedan od instrumenata osiguranja naveden i valjani ugovor o cesiji sklopljen između korisnika kredita kao cedenta, OSIJEK-KOTEKS d.d. kao cedenta, Banke kovanice d.d. kao cesionara i Hrvatske autoceste d.o.o. kao cesusa na iznos do 5.000.000,00 kn, a radi naplate i osiguranja potraživanja Banke.

34. Okvirnim ugovorom o cesiji sklopljenim 10. veljače 2012. između tuženika Osijek-Koteks d.d. kao cedenta I, Cesta građenje d.o.o. kao cedenta II, tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. kao cesusa i tužitelja kao cesionara, tuženik OSIJEK - KOTEKS d.d. ustupa društvu Cesta građenje d.o.o., a to društvo tužitelju, dio svojih potraživanja od cesusa koja će nastati temeljem izvršenih radova po Ugovoru iz članka 1. tog Ugovora u iznosu od 5.000.000,00 kn, a u svrhu osiguranja i naplate obveza po Ugovoru o revolving kreditu u iznosu od 5.000.000,00 kn (članak 2. Ugovora). Odredbom članka 3. Ugovora ugovoreno je da je cesus suglasan da će obveze/plaćanja koja proizlaze iz Ugovora u članku 1., a temeljem ispostavljenih i ovjerenih mjesečnih situacija od strane cedenta I i priloženih potpisanih Ugovora o cesiji sklopljenih između cedenta I, cedenta II, cesionara i cesusa, izvršiti u ugovorenim rokovima u korist računa cesionara. Potpisom svakog pojedinačnog Ugovora o cesiji gase se cesusova obveza prema cedentu I i obveza cedenta I prema cedentu II, do iznosa ustupljene tražbine. Cesus će svoje obveze prema cesionaru izmiriti danom uplate na račun cesionara.

35. Dakle, uzimajući u obzir navedene odredbe Okvirnog ugovora o cesiji prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se konkretno radi o ustupu (cesiji) radi ispunjenja u smislu odredbe članka 88. stavka 2. ZOO-a, čiji pravni učinak je da se obveza ustupitelja (cedenta) gasi tek kad vjerovnik (cesionar) naplati ustupljenu tražbinu od dužnika (cesusa).

36. Točno je da kada se radi o cesiji radi ispunjenja, odredba članka 88. stavak 4. ZOO-a daje dužniku pravo izbora ispunjenja svoje obveze, bilo cesionaru, bilo cedentu.

37. Međutim, odredbom članka 3. Ugovora (treća rečenica) određeno je da će cesus-tuženik Hrvatske autoceste d.o.o. svoje obveze prema cesionaru-tužitelju izmiriti danom uplate na račun cesionara.

38. Stoga je odredbom članka 3. Okvirnog ugovora o cesiji stipulirano da će tuženik Hrvatske autoceste d.o.o. kao cesus slijedom svih ugovora koji su određeni odredbom članka 1. tog ugovora, sve obveze plaćanja iz te odredbe članka 1. Okvirnog ugovora o cesiji, plaćati izravno cesionaru (tužitelju).

39. U konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe članka 320. ZOO -a jer se u slučaju odredbe članka 3. Okvirnog ugovora o cesiji ne radi o nejasnim odredbama, već se radi o jasnim odredbama kojima je reguliran način ispunjena obveze cesusa zbog čega nema mjesta primjeni odredbe članka 320. ZOO -a o tumačenju ugovora.

40. Dakle, svim ugovornim strankama Okvirnog ugovora o cesiji bilo je jasno i pristali su na to da se taj ugovor sklapa radi isplate od strane cesusa-tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. u korist cesionara-tužiteljice, odnosno da je volja ugovornih stranaka bila „(...) da tužitelj svoje potraživanje s osnove Ugovora o revolving kreditu naplati direktno od tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. kao cesusa (...)“.

41. Uzimajući u obzir odredbu članka 2. Okvirnog ugovora o cesiji kojim je određeno da „Cedent I ustupa Cedentu II, a Cedent II ustupa Cesionaru dio potraživanja od Cesusa koja će nastati temeljem izvršenih radova u Ugovoru iz članka 1.“, iz te odredbe jasno proizlazi izravni slijed tražbine koju cedent-tuženik Osijek-Koteks d.d. ima prema cesusu tuženiku Hrvatske Autoceste d.o.o.) na cedenta II (Cesta građenje d.d.), a s potonjeg na cesionara-tužitelja.

42. Stoga unatoč tome što se dio odredbe članka 3. Okvirnog ugovora o cesiji veže na naknadno izdavanje ovjerovljenih situacija i sklapanje daljnjih ugovora (ovdje neostvarenih i irelevantnih) – i dalje se primjenjuje dio ugovornih odredbi kojima je regulirano kome će i na koji točno račun cesus-tuženik Hrvatske autoceste ispunjavati ugovornu obvezu iz Okvirnog ugovora o cesiji, odnosno posljedično iz ugovora o građenju.

43. Suprotno žalbenim navodima tuženika, samim time što su izostale radnje sklapanja daljnjih ugovora o cesiji (umjesto ispunjenja) i ispostavljanja ovjerovljenih situacija, ne znači da je time prestao obvezivati preostali sadržaj odredbe članka 3. Okvirnog ugovora o cesiji, jer je ugovorna volja stranaka bila izravno ispunjenje obveze od strane cesusa tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. izravno cesionaru - tužitelju.

44. Budući da je opća intencija ugovornih stranaka i bitan sastojak, pa dijelom i svrha tog ugovora, bila izravno podmirenje obveze od strane cesusa-tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. izravno cesionaru-tužitelju, tada neispunjenje dijela ugovorne stavke koja, ionako ima više knjigovodstveno-evidencijsko značenje (i to samo za tuženika Hrvatske autoceste d.o.o.), nego značenje koje se pripisuje regulaciji stranačkih obveza i pravnoj definiciji odnosa, nema utjecaj na način ispunjenja, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

45. Slijedom toga, stranke Okvirnog ugovora o cesiji sklopile su ugovor koji je reguliran odredbama odsjeka 1., odjeljka 1., glave VI. ZOO - ustup tražbine (Cesija), ali su u pogledu izvršavanja obveze stipulirali poseban, konkretan način ispunjenja po kojim cesus-tuženik - Hrvatske autoceste d.o.o. ne bi postupio u skladu s tom ugovornom obvezom kada bi, protivno odredbi članka 3. tog ugovora isplatu vršio nekom drugom subjektu od onog kojem je tim ugovorom to morao činiti (tužitelju kao cesionaru - Banci Kovanici d.d., dok bi i cedent I (tuženik – OSIJEK-KOTEKS d.d.) također postupao protivno ugovorenom kada bi ispunjenje obveze primio, jer je jasno i nedvojbeno prihvatio sve stipulacije tog ugovora.

46. Prvostupanjski sud je utvrdivši nespornom činjenicu da je tuženik Hrvatske autoceste d.o.o. kao cesus platio tuženiku OSIJEK-KOTEKS d.d. kao cedentu I iznos po osnovi radova koje je obavilo društvo Cesta građenje d.o.o. kao cedent II, a koji iznos prelazi iznos iz Okvirnog ugovora o cesiji, pravilno zaključio da je na taj način tuženik Hrvatske autoceste d.o.o. postupio protivno odredbi članka 3. Ugovora jer je taj iznos trebao isplatiti tužitelju kao cesionaru, kao i tuženik OSIJEK-KOTEKS d.d. jer je protivno toj odredbi primio takvu isplatu koju je tuženik Hrvatske autoceste d.o.o. bio dužan isplatiti tužitelju kao cesionaru, a na koju ugovornu odredbu su tuženici pristali/ugovorili kao ugovorne strane Okvirnog ugovora o cesiji. Stoga je pravilno zaključio da su tuženici takvim postupanjem povrijedili ugovornu obvezu prema tužitelju čime mu je prouzročena šeta u spornom iznosu od 413.814,28 EUR.

47. Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio nespornim da je na temelju Okvirnog ugovora o cesiji tužitelju uplaćeno ukupno iznos od 1.182.116,32 kn te da je Okvirnim ugovorom ustupljena tužitelju tražbina do 5.000.000,00 kn. Pravilno je utvrdio nespornim i da je za radove koje je izvelo društvo Cesta građenje d.o.o. tuženik OSIJEK-KOTEKS d.d. naplatio od tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. iznos od 5.372.585,95 EUR, dakle, više od iznosa iz Okvirnog ugovora. Budući da je tužitelju uplaćeno ukupno 1.882.116,32 kn, dok je Okvirnim ugovorom ustupljena tražbina do 5.000.0000,00 kn, pravilno je utvrdio da preostaje upravo razlika u utuženom iznosu od 413.814,28 EUR (3.117.883,68 kn), koju je tuženik Hrvatske autoceste temeljem odredbe članka 3. Okvirnog ugovora bio dužan platiti tužitelj kao novom vjerovniku, pravilno utvrdivši i da iz izvedenih dokaza proizlazi da tužiteljeva tražbina po Ugovoru o kreditu nije namirena (čiji instrument osiguranja je i Okvirni ugovor o cesiji).

48. Nadalje, ovaj sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da Okvirni ugovor o cesiji nije ništetan u smislu odredbe članka 322. ZOO -a jer je po navodima tuženika u trenutku njegovog sklapanja bio blokiran žiro-račun društva Cesta građenje d.o.o., već da strana kojoj je zabranjeno sklapanje ugovora može snositi odgovarajuće posljedice. Stoga okolnost što je jednoj ugovornoj strani bilo zabranjeno obavljati obračunsko plaćanje zbog blokade računa ne čini cesiju ništetnom.

49. Nadalje, činjenica što je tužitelj prijavio tražbinu po osnovi Ugovora o revolving kreditu u stečajnom postupku nad društvom MGT d.o.o. u stečaju kao univerzalnom pravnom sljedniku društva Cesta građenje d.o.o. i što je ta tražbina utvrđena, ne utječe na odluku o tužbenom zahtjevu jer tužitelj tu tražbinu nije naplatio, niti je tužitelj namiren u stečajnom postupku nad tim društvom (tako i u rješenju ovog suda od 29. travnja 2025.).

50. Međutim, tuženik OSIJEK-KOTEKS d.d. u žalbi navodi da je nad njime proveden postupak predstečajne nagodbe, a da je tužitelj predmetnu tražbinu prijavio u tom postupku, koja mu je osporena, a koje činjenice nisu ni sporne između stranaka.

51. Dakle, u konkretnom slučaju nije sporno da je tužitelj svoju ovdje utuženu tražbinu prema tuženiku OSIJEK-KOTEKS d.d., a koja je nastala prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe nad tuženikom OSIJEK-KOTEKS d.d., prijavio u taj postupak, te da ju je tuženik OSIJEK-KOTEKS d.d. kao dužnik u cijelosti osporio slijedom čega ta tražbina nije utvrđena u postupku predstečajne nagodbe na tuženikom OSIJEK-KOTEKS d.d. U spis je dostavljeno rješenje Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Stpn-102/14-13 od 30. svibnja 2014. (list 399. -449. spisa) kojim je odobrena predstečajna nagodba sklopljena između dužnika OSIJEK -KOTEKS d.d. i vjerovnika predstečajne nagodbe.

52. Odredbom članka 71. stavka 1. ZFPNN-a je propisano da pravne posljedice otvaranja postupka predstečajne nagodbe nastaju za sve tražbine vjerovnika prema dužniku koje su nastale do otvaranja postupka, ako tim zakonom nije drukčije propisano. Prema odredbi članka 81. stavka 1. ZFPNN-a na temelju predstečajne nagodbe dužnik se oslobađa da vjerovniku isplati iznos koji je veći od postotka prihvaćenog u predstečajnoj nagodbi, a rokovi plaćanja odgađaju se u skladu s predstečajnom nagodbom. U odredbi članka 3. stavka 1. točke 11. ZFPNN-a je propisano da su vjerovnici u postupku predstečajne nagodbe svi osobni vjerovnici dužnika koji u vrijeme otvaranja postupka predstečajne nagodbe imaju osiguranu ili neosiguranu tražbinu prema dužniku.

53. Stoga se sukladno tim odredbama, odredba članka 81. stavka 1. ZFPNN -a primjenjuje na sve tražbine vjerovnika nastale do otvaranja postupka predstečajne nagodbe nad dužnikom, kako na one utvrđene, tako i na one koje su osporene u postupku predstečajne nagodbe, a naknadno budu utvrđene. Stoga tražbine koje su u postupku predstečajne nagodbe osporene, naknadno mogu biti utvrđene samo u skladu sa sklopljenom predstečajnom nagodbom.

54. Dakle, u konkretnom slučaju, iako se radi o tražbini naknade štete zbog povrede ugovorne odredbe, u kojem slučaju bi tuženici bili solidarno odgovorni, u konkretnom slučaju ovdje tuženici ne mogu biti solidarno odgovorni tužitelju jer tuženik OSIJEK-KOTEKS d.d. može odgovarati samo u skladu sa sklopljenom predstečajnom nagodbom te tužitelj tu tražbinu prema njemu može ostvarivati samo u toj visini, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

55. Stoga je pravilno odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva solidarnu isplatu iznosa od 413.814,28 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od tuženika kao solidarnih dužnika.

56. Iz predstečajne nagodbe (str. 399. – 441. spisa) je u bitnome utvrđeno kako je, u članku 3., određeno da se utvrđene tražbine dijele na skupine ovisno o svojim specifičnim objektivnim karakteristikama (vrsta obveze, visina obveze), dok je način namirenja za pojedine skupine isti, a za pojedine različit te da su vjerovnici unutar pojedinih skupina u jednakom pravnom položaju u pogledu namirenja (stavak 1.). Nadalje je određeno da su tražbine vjerovnika predstečajne nagodbe podijeljene radi namirenja u sljedeće skupine: a) tražbine tijela javne uprave (Republike Hrvatske i jedinica lokalne i područne samouprave) te trgovačkih društava u kojima tijela javne uprave imaju većinski udio u kapitalu; b) tražbine po osnovi ugovora za kupnju roba ili usluga (uključujući i usluge financijskih institucija) koje nisu osigurane; c) tražbine zaposlenika dužnika; d) tražbine iz poslova s većinskim dioničarom Alpine Bau GmbH – u stečaju; e) tražbine po osnovi sudužništva; f) mikro -tražbine – tražbine vjerovnika u iznosu manjem od 1.000,00 kuna; g) tražbine po osnovi garancije; h) tražbine vjerovnika po osnovi ugovora o leasingu kod kojih su objekt leasinga vozila i/ili oprema u posjedu dužnika; i) tražbine pravnih osoba koje su osigurane i koje se nisu odrekle prava odvojenog namirenja (stavak 2.).

57. Uzevši u obzir specifične objektivne karakteristike (vrstu obveze, visinu obveze), kao što je to određeno citiranim člankom 3. stavkom 1. predstečajne nagodbe, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako tužiteljeva tražbina u konkretnom slučaju predstavlja tražbinu iz članka 3. stavka 2.b) predstečajne nagodbe, odnosno tražbinu po osnovi ugovora za kupnju roba ili usluga (uključujući i usluge financijskih institucija) koje nisu osigurane.

58. Iz predstečajnu nagodbe (str. 399. – 441. spisa) proizlazi da je člankom 5., određeno da će se tražbine vjerovnika iz navedene skupine vjerovnika, dakle, tražbine vjerovnika po osnovi ugovora za kupnju roba ili usluga (uključujući i usluge financijskih institucija) koje nisu osigurane, namiriti na sljedeći način:

„(a) Dužnikova obveza smanjit će se za 60% iznosa utvrđene tražbine (kako je prikazano u odnosu na svakog vjerovnika u tablici br. 3.); (b) Dužnik će namiriti 40% iznosa utvrđene tražbine („Iznos za namirenje“) obročno u razdoblju od pet godina bez kamata, u jednakim polugodišnjim ratama koje dospijevaju 30. lipnja i 31. prosinca svake godine, od kojih prva rata dospijeva na prvi od navedenih datuma nakon počeka od 12 mjeseci koji počinje teći danom sklapanja ove Nagodbe.“

59. Točno je da se konkretno radi o djeljivoj obvezi u skladu s odredbom članka 41. stavka 2. ZOO-a, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud. Stoga bi svaki od tuženika odgovarao sukladno toj odredbi na jednake dijelove, dakle u iznosu od 206.907,14 EUR. Međutim, kako tuženik OSIJEK-KOTEKS može odgovarati samo u skladu s predstečajnom nagodbom, kako to on i osnovano ukazuje u žalbi, od iznosa 206.907,14 trebalo je oduzeti 60% tog iznosa sukladno predstečajnoj nagodbi, dakle tužitelju u odnosu na tuženika Osijek-Koteks d.d. ima pravo na 40% od tog iznosa što iznosi 82.762,86 EUR i to sa kamatama tekućim sukladno predstečajnoj nagodbi.

60. Kako je i u skladu s predstečajnom nagodbom tuženik OSIJEK -KOTEKS d.d. bio dužan namiriti tužiteljevu tražbinu obročno u razdoblju od pet godina bez kamata, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako bi u skladu s predstečajnom nagodbom tužitelj imao pravo na kamate tek nakon isteka petogodišnjeg razdoblja koje je počelo teći nakon isteka razdoblja počeka 30. svibnja 2015., odnosno budući da je u skladu s predstečajnom nagodbom posljednja rata dospjela 31. prosinca 2019., tužitelj ima pravo na zatezne kamate tek od 1. siječnja 2020. do isplate jer je predstečajnom nagodbom određeno da se u tom petogodišnjem razdoblju namiruje navedena tražbina bez kamata. Stoga je prvostupanjski sud utvrdio kako u odnosu na tuženika Osijek-Koteks d:d: tužitelj ima pravo na zatezne kamate od 1. siječnja 2020. do isplate, dok u odnosu na tog tuženika tužitelj neosnovano zahtijeva zatezne kamate za razdoblje prije toga.

61. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno stopu odredio u višoj stopi, propisanoj za trgovačke ugovore jer se konkretno radi o naknadi štete zbog povrede ugovorne obveze, a ne o izvanugovornoj šteti.

62. Slijedom navedenog valjalo je u odnosu na tuženika OSIJEK -KOTEKS d.d. primjenom odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a djelomično preinačiti presudu i naložiti mu isplatu sukladno sklopljenoj predstečajnoj nagodbi na način da tužitelju isplati iznos od 82.762,86 EUR, dok je u ostalom dijelu u odnosu na odluku o glavnoj stvari sa zateznim kamatama tekućim na glavu tražbinu valjalo primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrditi presudu, a sve kako je to odlučeno u izreci ove presude.

63. Budući da je djelomično preinačena odluka o glavnoj stvari u odnosu na tuženika OSIJEK-KOTEKS d.d. valjalo je preinačiti i odluko o troškovima parničnog postupka sukladno uspjehu u sporu u odnosu na tog tuženika.

64. Prema odredbi članka 154. stavka 2. ZPP-a ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

65. Iz citirane odredbe proizlazi da je kod djelomičnog uspjeha stranaka u sporu sud pri odlučivanju o naknadi parničnih troškova dužan ocjenjivati uspjeh stranaka u odnosu na osnovanosti zahtjeva kao i u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva.

66. Tužitelj je u konkretnom slučaju u odnosu na tuženika OSIJEK -KOTEKS d.d. uspio u cijelosti s dokazivanjem osnove zahtjeva (odgovornost za ugovornu štetu dužnika), dok je u odnosu na visinu štete u odnosu na njega uspio s 40%, a tuženik OSIJEK-KOTEKS d.d. sa 60%.

67. Kako je tužitelj uspio u cijelosti s dokazivanjem osnove zahtjeva, uspjeh dokazivanja osnove se uzima kao uspjeh od 100%, a uspjeh s visinom se uzima 40% tako da zbroj tih omjera iznosi 140%. Podjelom tog postotka s 2 (po osnovi uspjeha u pogledu visine plus po osnovi uspjeha u pogledu osnove) pa se kao konačni uspjeh tužitelja uzima 70%. Od tog uspjeha se oduzima uspjeh tuženika od 30% i dobiva se postotak od 40% prema kojem se tužitelju dosuđuje trošak od ukupno potrebnog troška za vođenje ovog spora.

68. Budući da je prvostupanjski sud ukupno tužitelju priznao troškove parničnog postupka u iznosu od 134.960,27 EUR, od čega bi na tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. otpadalo prema odredbi članka 161. stavaka 1. i 2. polovica tog iznosa od 67.480,14 EUR, sukladno tužiteljevom uspjehu prema tuženiku OSIJEK - KOTEKS d.d. od 40% taj trošak iznosi 26.992,06 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a po stopi propisanoj za ostale odnose.

69. Stoga je primjenom odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a valjalo preinačiti presudu u dijelu točke V. izreke i odbiti tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka od tuženika OSIJEK-KOTEKS d.d. u iznosu od 40.488,07 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, dok je u dijelu za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 29.992,06 EUR s pripadajućim zateznim kamatama valjalo primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika OSIJEK- KOTEKS d.d. kao neosnovanu i potvrditi presudu u preostalom dijelu te točke izreke.

70. Neosnovano tuženik OSIJEK-KOTEKS d.d. u žalbi ukazuje da tužitelj nema pravo na naknadu troška sudske pristojbe na reviziju jer je napomena da se ne plaća pristojba na reviziju protiv presude ako je ona prihvaćena rješenjem tek uvedena Uredbom o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 92/21), dok je u konkretnom slučaju revizija tužitelja podnesena 28. prosinca 2018, dakle , prije stupanja na snagu te Uredbe.

71. Neosnovano tužitelj u žalbi ukazuje da mu prvostupanjski sud neosnovano nije priznao trošak sastava podneska od 4. srpnja 2014., 19. rujna 2014. i 12. listopada 2015. pravilno ih ocijenivši ih nepotrebnim za vođenje postupka u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a jer je u njima tužitelj već iznio svoje navode koje je već iznio u dosadašnjem tijeku postupka. Također, pravilno mu nije priznao ni trošak sastava odgovora na žalbe ocijenivši ih nepotrebnim za vođenje žalbenog postupka u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a. Također, suprotno njegovim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 161. stavka 3. ZPP- a odbio njegov zahtjev za solidarnu naknadu troškova parničnog postupka od tuženika.

72. Stoga je njegovu žalbu valjalo u tom dijelu primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu u točki VI. izreke.

73. U odnosu na rješenje prvostupanjskog suda kojim se dopušta miješanje NP ovaj sud je utvrdio da je u podnesku od 7. studenoga 2025. on dao izjavu o stupanju u parnicu u svojstvu umješača na strani tužitelja navodeći kako ima pravni interes da tužitelj uspije u ovoj parnici iz razloga što, u bitnome, u slučaju uspjeha tužitelja u predmetnom postupku tužitelj neće svoju tražbinu iz Ugovora o kreditu broj 004/01/2012 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 9. veljače 2012., solemniziranog 20. veljače 2012. kod javnog bilježnika Vesne Kelečić iz Zagreba pod brojem OV-1938/12, ovršnog 1. kolovoza 2012. nastojati naplatiti ovršnom prodajom nekretnine u vlasništvu umješača kao ovršenika, koju je umješač založio kao osiguranje tražbine iz navedenog Ugovora o kreditu, u ovršnom postupku koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-2989/2022.

74. Odredbom članka 206. stavka 1. ZPP-a propisano da je da osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije može se pridružiti toj stranci.

75. U konkretnom slučaju pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da postoji pravni interes NP za sudjelovanje u ovoj parnici u svojstvu umješača na strani tužitelja. To iz razloga što je Ugovorom, RP kao založni dužnik dopustio da se radi osiguranja tužiteljeve tražbine iz Ugovora, radi čijeg osiguranja je uz navedeno založno pravo na nekretnini NP sklopljen i Okvirni ugovor koji je predmet ovoga spora, dopustio zasnivanje založnog prava na nekretnini u njegovom vlasništvu, konkretno na odgovarajućem suvlasničkom dijelu nekretnine određene u članku 10. stavku 1. podstavku 3. Ugovora. Budući da se radi prisilnog ostvarenja tužiteljeve tražbine iz Ugovora vodi ovršni postupak na nekretnini NP pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-2989/2022, sud je utvrdio kako postoji pravni interes NP da tužitelj uspije u ovoj parnici u smislu odredbe članka 206. stavka 1. ZPP -a. Naime, u slučaju da tužitelj uspije u ovom postupku i nakon toga uspije naplatiti spornu tražbinu od tuženika radi čijeg osiguranja je sklopljen i Okvirni ugovor koji je predmet ovoga spora, tužitelj neće trebati namirivati tu tražbinu prodajom nekretnine NP u ovršnom postupku što znači da će u slučaju pozitivnog ishoda ovog spora za tužitelja i naplate sporne tražbine od tuženika RP zadržati pravo vlasništva nad predmetnom nekretninom na kojoj je dopustio zasnivanje založnog prava radi osiguranja tužiteljeve tražbine iz Ugovora. Upravo u navedenom se u konkretnom slučaju očituje pravni interes NP, a ne samo ekonomski interes kao što to neosnovano ističu tuženici. Zbog toga je, uzevši u obzir navedeno, na temelju odredaba članaka 206. i 207. ZPP-a, prvostupanjski sud je osnovano dopustio sudjelovanje umješača u ovoj parnici na strani tužitelja.

76. Neosnovano tuženici u žalbi navode da umješač nema pravo na naknadu troška sastava podneska od 7. studenog 2025. prema Tbr 8/1 Tarife. Tim podneskom umješač daje izjavu o stupanju u parnicu te obrazlaže svoj pravni interes za svoje miješanje u parnicu na strani tužitelja. Stoga je to obrazloženi podnesak u smislu Tbr. 8/1 Tarife.

77. Stoga je njihove žalbe u tom dijelu valjalo primjenom odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a odbiti kao neosnovane i potvrditi rješenje, kao i presudu u točkama VII. i VIII. izreke primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

78. Tuženik OSIJEK-KOTEKS d.d. ima pravo i na naknadu žalbenog postupka u vidu troška sastava žalbe prema Tbr. 10/1, 48. i 54. Tarife, u iznosu od 4.862,50 EUR, što uvećano za trošak sudske pristojbe na presudu u traženom iznosu od 663,61 EUR (Tar. br. 3. stavka 1. Uredbe o Tarifi sudske pristojbe) ukupno iznosi 5.526,11 EUR. Budući da je sa svojom žalbom uspio s 60% u tom omjeru ima pravo i na naknadu troškova žalbenog postupka što ukupno iznosi 3.315,67 EUR.

79. Tuženik OSIJEK-KOTEKS d.d. nema pravo na naknadu preostalih troškova žalbenog postupka (7.067,07 EUR) s obzirom na njegov uspjeh u žalbenom postupku.

80. Tužitelj, tuženik OSIJEK-KOTEKS d.d. kao i umješač na strani tužitelja nemaju pravo na naknadu troškova sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu jer sastav odgovora na žalbu nije bila radnja potrebna za vođenje žalbenog postupka u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a.

Zagreb, 8. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Tatjana Kujundžić Novak

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte