REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1760/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Branimir Zorica, odvjetnik u Zadru, protiv tuženice Općine Pakoštane iz Pakoštana, Kraljice Jelene 78, OIB 06113331578, koju zastupa punomoćnica po zaposlenju ĐČ te tužitelja po tužbi glavnog miješanja KČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Larisa Radović, odvjetnica u Biogradu na moru, protiv 1. tuženika HČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Branimir Zorica, odvjetnik u Zadru i 2. tuženice Općine Pakoštane iz Pakoštana, Kraljice Jelene 78, OIB 06113331578, koju zastupa punomoćnica po zaposlenju ĐČ, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-409/2024-2 od 3. srpnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru broj P- 2193/2023-7 od 21. prosinca 2023., na sjednici održanoj 8. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1.1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-409/2024-2 od 3. srpnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru broj P- 2193/2023-7 od 21. prosinca 2023. postavljajući dva pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
„1) Može li se smatrati da posjednik koji je pravno neuka osoba priznaje tuđe vlasništvo, a time gubi svojstvo poštenog posjeda, ako u svom iskazu tijekom rasprave kaže da je nekretnina vlasništvo onoga tko je upisan u zemljišnoj knjizi, a iz okolnosti samog postupka jasno proizlazi da se njegov iskaz odnosio na zemljišnoknjižni upis, a ne na faktično stanje posjeda te da je svrha iskaza bila isključiti pravo treće osobe (tužitelja glavnog miješanja), a ne priznati vlasništvo osobe koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik?
2) Može li sud drugog stupnja temeljiti svoju odluku na ispravama koje su u spis predmeta dostavljene tek nakon zaključenja prethodnog postupka i nisu bile predmet rasprave te na temelju takvih isprava i suprotno iskazu stranke, zaključiti da je tužitelj plaćao zakupninu, iako je tužitelj izričito naveo kako predmetnu nekretninu smatra svojom i da mu je naknada, a koja nije zakupnina, bila prisilno naplaćena u ovršnom postupku te je li u takvim okolnostima pravilno isključiti poštenje posjeda?“.
1.2. Kao razlog zbog kojeg pitanja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava tužitelj navodi da je riječ o pitanjima o kojima nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
2. Tužitelj po tužbi glavnog miješanja u odgovoru na prijedlog osporava navode iz prijedloga i predlaže prijedlog odbiti.
3. U prijedlogu za dopuštenje revizije nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP).
4.1. Naime, postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da pravna pitanja koja tužitelj postavlja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Prvo postavljeno pitanje nije važno jer je samo po sebi toliko specifično i vezano za konkretne i jedinstvene okolnosti spora, da odgovor na njega ne može stvoriti načelno pravno shvaćanje za neke buduće sporove pa pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
4.2. U odnosu na drugo postavljeno pitanje valja reći da to pitanje nije važno za odluku u sporu jer isprava na koju se tužitelj poziva u pitanju nije bila odlučna za odluku u sporu već se presuda prvenstveno temelji na utvrđenjima suda utemeljenima na rezultatima drugih izvedenih dokaza. Stoga odgovor na drugo postavljeno pitanje ne može utjecati na osporenu presudu i tužitelja dovesti u povoljniju poziciju u ovom sporu.
5. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 8. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
