Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1029/2026-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari ZT, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima, odvjetnicima Kristijanu Lanči i Vlatki Juričić Pizzul u Opatiji, protiv tuženice Općina Matulji, Trg maršala Tita 11, Matulji, OIB 23730024333, zastupana po punomoćnicima, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Pere Orlić i Ive Orlić u Rijeci, radi stjecanja bez osnove/utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-680/2021-2 od 4. travnja 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-1604/2020-8 od 29. travnja 2021., u sjednici održanoj 8. srpnja 2026.,

r i j e š i o j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice.

II. Odbacuje se prijedlog tužitelja u dijelu u kojem se prijedlog odnosi na povredu prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I. Nalaže se tuženoj Općini Matulji, OIB: 23730024333, da isplati tužiteljici ZT iznos od 78.225,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom na iznose kako slijedi:

- na iznos od 2.235,00 kn tekućom od 5. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 2.235,00 kn tekućom od 5. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 2.235,00 kn tekućom od 5. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 2.235,00 kn tekućom od 5. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 2.235,00 kn tekućom od 5. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 2.235,00 kn tekućom od 5. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 2.235,00 kn tekućom od 5. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 2.235,00 kn tekućom od 5. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 2.235,00 kn tekućom od 5. studenog 2011. do isplate,

- na iznos od 2.235,00 kn tekućom od 5. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 2.235,00 kn tekućom od 5. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 2.235,00 kn tekućom od 5. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 2.235,00 kn tekućom od 5. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 2.235,00 kn tekućom od 5. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 2.235,00 kn tekućom od 5. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 2.235,00 kn tekućom od 5. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 2.235,00 kn tekućom od 5. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 2.235,00 kn tekućom od 5. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 2.235,00 kn tekućom od 5. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 2.235,00 kn tekućom od 5. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 2.235,00 kn tekućom od 5. studenog 2012. do isplate,

- na iznos od 2.235,00 kn tekućom od 5. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 2.235,00 kn tekućom od 5. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 2.235,00 kn tekućom od 5. veljače 2013 do isplate,

- na iznos od 2.235,00 kn tekućom od 5. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 2.235,00 kn tekućom od 5. travnja 2013. do isplate,

- na iznos od 2.235,00 kn tekućom od 5. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 2.235,00 kn tekućom od 5. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 2.235,00 kn tekućom od 5. srpnja 2013. do isplate,

- na iznos od 2.235,00 kn tekućom od 5. kolovoza 2013. do isplate,

- na iznos od 2.235,00 kn tekućom od 5. rujna 2013. do isplate,

- na iznos od 2.235,00 kn tekućom od 5. listopada 2013. do isplate,

- na iznos od 2.235,00 kn tekućom od 5. studenog 2013. do isplate,

- na iznos od 2.235,00 kn tekućom od 5. prosinca 2013. do isplate,

- na iznos od 2.235,00 kn tekućom od 5. siječnja 2014. do isplate, po stopi od 14% godišnje do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14% od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2015., po stopi od 8,05% od 01. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016., po stopi od 7,88 % godišnje od 01. srpnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine, po stopi od 7,68% godišnje od 01. siječanja 2017. godine do 30. lipnja 2017. godine, po stopi od 7,41% godišnje od 01. srpnja 2017. godine do 31. prosinca 2017. godine, po stopi od 7,09% godišnje od 01. siječnja 2018. godine do isplate, od 01. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,42% godišnje, po stopi od 6,30% godišnje od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019., po stupi od 6,11% godišnje od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020., od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje, a od 1. siječnja 2021. do isplate po stopi od 5,75 % godišnje, odnosno u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se protutužbeni zahtjev tužene/protutužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužena/protutužiteljica vlasnica k. č. br. [katastarska čestica], neplodno od 447 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], što je tužiteljica/protutužena dužna priznati i trpjeti, da tužena/protutužiteljica to svoje vlasništvo upiše u zemljišne knjige, kao i naknaditi joj parnični trošak, sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

III. Nalaže se tuženoj, da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 23.398,75 kn, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“.

2. Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tužiteljice i presuđeno je:

„I. Uvažava se žalba tuženice – protutužiteljice i preinačava presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji pod brojem P-1604/2020-8 od dana 29. travnja 2021. godine:

- pod točkom I. izreke na način da se odbija u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice

– protutuženice za isplatu iznosa od 78.225,00 kuna sa zateznim kamatama,

- pod točkom II. izreke na način da se prihvaća protutužbeni zahtjev tuženice – protutužiteljice i utvrđuje da je tuženica – protutužiteljica Općina Matulji vlasnica k. č. br. [katastarska čestica] neplodno od 447 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], što da je da je dužna tužiteljica – protutuženica priznati i trpjeti da tuženica – protutužiteljca, to svoje vlasništvo upiše u zemljišne knjige, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Zbog preinake prvostupanjske presude, mijenja se i odluka o parničnom trošku pod točkom III. izreke prvostupanjske presude, te se nalaže tužiteljici – protutuženici da u roku od 15 dana naknadi tuženici – protutužiteljici parnični trošak u iznosu od 17.912,50 kuna/ 2.377,40 EUR1.“.

3. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tužiteljica zbog pitanja:

„1. Radi li se o prekoračenju tužbenog zahtjeva ukoliko je sud svoju odluku utemeljio na činjeničnoj osnovi drugačijoj od one na koju se u tužbi poziva tužitelj te smije li uopće sud svoju odluku utemeljiti na pravnoj osnovi koja je bitno različita od one o kojoj odnosno o kojima se u postupku raspravljalo?

2. Je li tužiteljici-protutuženoj uskraćeno pravo na raspravljanje u smislu odredbe čl. 354. st. 2 toč. 6 ZPP-a jer joj je onemogućeno da raspravlja o takvoj, novoj činjeničnoj osnovi, o kojoj se tijekom postupka nije raspravljalo niti su se u tom smjeru izvodili dokazi, pa ista nije bila u mogućnosti iznijeti činjenice na kojima temelji svoje protivljenje i predložiti dokaze na te okolnosti?

3. Smije li drugostupanjski sud, ako smatra da bi odluku trebalo donijeti na temelju pravne osnove koja se bitno razlikuje od one o kojoj se u postupku raspravljalo, takvu odluku donijeti bez pozivanja stranke da se izjasne o takvoj pravnoj osnovi i kontradiktornog raspravljanja o toj pravnoj osnovi?“,

za koja ističe da udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP).

4. Na prijedlog nije odgovoreno.

5.1. Prema ocjeni ovog suda pitanja koja postavlja tužiteljica u prijedlogu nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, jer ne ispunjavaju kumulativno propisane uvjete da bi se dopustilo u ovoj pravnoj stvari podnijeti reviziju.

5.2. Naime, o pitanjima koja postavlja predlagateljica, ne ovisi odluka u ovom sporu jer pitanja polaze od posve drugačijeg stanja stvari nego što to proizlazi iz odluke suda drugog stupnja.

Sud drugog stupnja, kako to slijedi iz obrazloženja, svoju odluku temelji na činjeničnim utvrđenjima suda prvog stupnja (uglavnom nalazu i mišljenju vještaka), i iz tako utvrđenih činjeničnih utvrđenja izvodi drugačiji činjenični zaključak i na temelju njega primjenjuje materijalno pravo, pa navodi predlagateljice kojima u biti upire na pogrešno postupanje suda drugog stupnja glede primjene čl. 367.a ZPP-a ne proizlaze iz stanja spisa.

6. Stoga kako se ne radi o pitanjima gdje se odgovorima može u budućnosti osigurati jedinstvena primjena zakona, ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili koja bi bila važna za razvoj prava, već su ona omeđena samo ovim konkretnim sporom, to je odlučeno kao pod točkom I. izreke primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a.

7. Tužiteljica se u prijedlogu poziva i na postojanje razloga za dopuštenje revizije iz čl. 385.a st. 2. ZPP-a i to na povredu prava na pošteno suđenje, povredu prava na mirno uživanje vlasništva i povredu zabrane diskriminacije no ne daje nikakve razloge zbog kojih bi takav prijedlog bio osnovan, pa kako time nije postupila u smislu odredbe čl. 387. ZPP-a, jer samo pozivanje na postojanje razloga bez da se predoče ovom sudu razlozi zbog čega je došlo do takve povrede i ponude dokazi da je iscrpljen pravni put, takav prijedlog nije dopušten.

Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

8. Na kraju ovaj sud nalazi potrebnim ukazati sudovima nižeg stupnja da u smislu odredbe čl. 189. ZPP-a ne postoji procesna uloga protutužitelja i protutuženika, već jedino institut protutužbe koju u istoj parnici podnosi tuženik, no on time ne postaje protutužitelj niti tužitelj postaje protutuženik, a činjenica što se tuženik, koristio svojim procesnim ovlaštenjem iz čl. 189. ne mijenja njegovu ulogu i on ostaje tuženik tijekom čitavog postupka.

Zagreb, 8. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Ante Perkušić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte