REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUDU SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

Dugo Selo, Ul. biskupa Augustina Kažotića 13

Poslovni broj: P-319/2025-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sutkinji toga suda Nataliji Suvaljko Ljubek, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Nenadu Horvatu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB: 92963223473, iz Zagreba, Trg Bana Josipa Jelačića 10, zastupan po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku iz odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon provedene i zaključene glavne i javne rasprave održane dana 18. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, te prisutnosti zamjenika punomoćnika tuženika, dana 8. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržana u čl. 2. st. 2. Ugovora o kreditu broj 3211272860-742/07, sklopljenog između tužitelja i tuženika, od dana 24.10.2007., a koja glasi:

“(promjenjiva kamatna stopa)

Redovna kamatna stopa je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. …”

II. Nalaže se tuženoj ZAGREBAČKA BANKA D.D., 10000 ZAGREB, TRG BANA JOSIPA JELAČIĆA 10, OIB: 92963223473 da tužitelju ENK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime stjecanja bez osnova zbog preplaćene kamate isplati iznos od 4.537,65 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako slijedi :

- iznos od 67,12 EUR s kamatom tekućom od 07.03.2008. sve do isplate,

- iznos od 66,54 EUR s kamatom tekućom od 07.08.2008. sve do isplate,

- iznos od 65,97 EUR s kamatom tekućom od 10.05.2008. sve do isplate,

- iznos od 65,39 EUR s kamatom tekućom od 10.06.2008. sve do isplate,

- iznos od 64,82 EUR s kamatom tekućom od 07.07.2008. sve do isplate,

- iznos od 64,25 EUR s kamatom tekućom od 07.08.2008. sve do isplate,

- iznos od 63,67 EUR s kamatom tekućom od 07.09.2008. sve do isplate,

- iznos od 63,10 EUR s kamatom tekućom od 07.10.2008. sve do isplate,

- iznos od 62,53 EUR s kamatom tekućom od 07.11.2008. sve do isplate,

- iznos od 61,95 EUR s kamatom tekućom od 07.12.2008. sve do isplate,

- iznos od 61,38 EUR s kamatom tekućom od 09.01.2009. sve do isplate,

- iznos od 60,80 EUR s kamatom tekućom od 07.02.2009. sve do isplate,

- iznos od 60,23 EUR s kamatom tekućom od 11.03.2009. sve do isplate,

- iznos od 59,66 EUR s kamatom tekućom od 11.04.2009. sve do isplate,

- iznos od 59,08 EUR s kamatom tekućom od 11.05.2009. sve do isplate,

- iznos od 58,51 EUR s kamatom tekućom od 11.06.2009. sve do isplate,

- iznos od 57,94 EUR s kamatom tekućom od 11.07.2009. sve do isplate,

- iznos od 57,36 EUR s kamatom tekućom od 11.08.2009. sve do isplate,

- iznos od 56,79 EUR s kamatom tekućom od 11.09.2009. sve do isplate,

- iznos od 56,22 EUR s kamatom tekućom od 11.10.2009.sve do isplate,

- iznos od 55,64 EUR s kamatom tekućom od 11.11.2009. sve do isplate,

- iznos od 55,07 EUR s kamatom tekućom od 11.12.2009. sve do isplate,

- iznos od 54,49 EUR s kamatom tekućom od 11.01.2010. sve do isplate,

- iznos od 53,92 EUR s kamatom tekućom od 11.02.2010. sve do isplate,

- iznos od 53,35 EUR s kamatom tekućom od 11.03.2010. sve do isplate,

- iznos od 52,77 EUR s kamatom tekućom od 11.04.2010. sve do isplate,

- iznos od 52,20 EUR s kamatom tekućom od 11.05.2010. sve do isplate,

- iznos od 91,11 EUR s kamatom tekućom od 11.06.2010. sve do isplate,

- iznos od 90,09 EUR s kamatom tekućom od 11.07.2010. sve do isplate,

- iznos od 89,08 EUR s kamatom tekućom od 11.08.2010. sve do isplate,

- iznos od 88,07 EUR s kamatom tekućom od 11.09.2010. sve do isplate,

- iznos od 87,06 EUR s kamatom tekućom od 11.10.2010. sve do isplate,

- iznos od 86,04 EUR s kamatom tekućom od 11.11.2010. sve do isplate,

- iznos od 85,03 EUR s kamatom tekućom od 11.12.2010. sve do isplate,

- iznos od 84,02 EUR s kamatom tekućom od 11.01.2010. sve do isplate,

- iznos od 83,01 EUR s kamatom tekućom od 11.02.2010. sve do isplate,

- iznos od 68,33 EUR s kamatom tekućom od 11.03.2010. sve do isplate,

- iznos od 67,49 EUR s kamatom tekućom od 11.04.2011. sve do isplate,

- iznos od 66,64 EUR s kamatom tekućom od 11.05.2011. sve do isplate,

- iznos od 65,80 EUR s kamatom tekućom od 11.06.2011. sve do isplate,

- iznos od 64,96 EUR s kamatom tekućom od 11.07.2011. sve do isplate,

- iznos od 64,11 EUR s kamatom tekućom od 11.08.2011. sve do isplate,

- iznos od 63,27 EUR s kamatom tekućom od 11.09.2011. sve do isplate,

- iznos od 62,42 EUR s kamatom tekućom od 11.10.2011. sve do isplate,

- iznos od 61,58 EUR s kamatom tekućom od 11.11.2011. sve do isplate,

- iznos od 60,74 EUR s kamatom tekućom od 11.12.2011. sve do isplate,

- iznos od 59,89 EUR s kamatom tekućom od 11.01.2012. sve do isplate,

- iznos od 59,05 EUR s kamatom tekućom od 11.02.2012. sve do isplate,

- iznos od 58,21 EUR s kamatom tekućom od 11.03.2012. sve do isplate,

- iznos od 57,36 EUR s kamatom tekućom od 11.04.2012. sve do isplate,

- iznos od 56,52 EUR s kamatom tekućom od 11.05.2012. sve do isplate,

- iznos od 55,68 EUR s kamatom tekućom od 11.06.2012. sve do isplate,

- iznos od 54,83 EUR s kamatom tekućom od 11.07.2012. sve do isplate,

- iznos od 53,99 EUR s kamatom tekućom od 11.08.2012. sve do isplate,

- iznos od 53,15 EUR s kamatom tekućom od 11.09.2012. sve do isplate,

- iznos od 52,30 EUR s kamatom tekućom od 11.10.2012. sve do isplate,

- iznos od 51,46 EUR s kamatom tekućom od 11.11.2012. sve do isplate,

- iznos od 50,62 EUR s kamatom tekućom od 11.12.2012. sve do isplate,

- iznos od 49,77 EUR s kamatom tekućom od 11.01.2013. sve do isplate,

- iznos od 48,93 EUR s kamatom tekućom od 11.02.2013. sve do isplate,

- iznos od 48,08 EUR s kamatom tekućom od 11.03.2013. sve do isplate,

- iznos od 47,24 EUR s kamatom tekućom od 11.04.2013. sve do isplate,

- iznos od 46,40 EUR s kamatom tekućom od 11.05.2013. sve do isplate,

- iznos od 45,55 EUR s kamatom tekućom od 11.06.2013. sve do isplate,

- iznos od 44,71 EUR s kamatom tekućom od 11.07.2013. sve do isplate,

- iznos od 35,09 EUR s kamatom tekućom od 11.08.2013. sve do isplate,

- iznos od 34,42 EUR s kamatom tekućom od 11.09.2013. sve do isplate,

- iznos od 33,74 EUR s kamatom tekućom od 11.10.2013. sve do isplate,

- iznos od 33,07 EUR s kamatom tekućom od 14.11.2013. sve do isplate,

- iznos od 32,39 EUR s kamatom tekućom od 08.01.2014. sve do isplate,

- iznos od 31,72 EUR s kamatom tekućom od 21.01.2014. sve do isplate,

- iznos od 25,15 EUR s kamatom tekućom od 11.02.2014. sve do isplate,

- iznos od 24,60 EUR s kamatom tekućom od 11.03.2014. sve do isplate,

- iznos od 24,05 EUR s kamatom tekućom od 15.04.2014. sve do isplate,

- iznos od 23,51 EUR s kamatom tekućom od 11.05.2014. sve do isplate,

- iznos od 22,96 EUR s kamatom tekućom od 21.06.2014. sve do isplate,

- iznos od 22,41 EUR s kamatom tekućom od 11.07.2014. sve do isplate,

- iznos od 14,85 EUR s kamatom tekućom od 14.08.2014. sve do isplate,

- iznos od 14,47 EUR s kamatom tekućom od 12.09.2014. sve do isplate,

- iznos od 14,10 EUR s kamatom tekućom od 12.10.2014. sve do isplate,

- iznos od 13,73 EUR s kamatom tekućom od 15.11.2014. sve do isplate,

- iznos od 13,36 EUR s kamatom tekućom od 23.12.2014. sve do isplate,

- iznos od 12,99 EUR s kamatom tekućom od 14.01.2015. sve do isplate,

- iznos od 8,95 EUR s kamatom tekućom od 11.02.2015. sve do isplate,

- iznos od 8,69 EUR s kamatom tekućom od 13.03.2015. sve do isplate,

- iznos od 8,42 EUR s kamatom tekućom od 29.04.2015. sve do isplate,

- iznos od 8,16 EUR s kamatom tekućom od 11.05.2015. sve do isplate,

- iznos od 7,90 EUR s kamatom tekućom od 18.06.2015. sve do isplate,

- iznos od 7,63 EUR s kamatom tekućom od 23.07.2015. sve do isplate,

- iznos od 4,54 EUR s kamatom tekućom od 15.08.2015. sve do isplate,

- iznos od 4,37 EUR s kamatom tekućom od 12.09.2015. sve do isplate,

- iznos od 4,21 EUR s kamatom tekućom od 15.10.2015. sve do isplate,

- iznos od 4,05 EUR s kamatom tekućom od 14.11.2015. sve do isplate,

- iznos od 3,89 EUR s kamatom tekućom od 21.12.2015. sve do isplate,

- iznos od 3,73 EUR s kamatom tekućom od 12.01.2016. sve do isplate,

- iznos od 0,59 EUR s kamatom tekućom od 16.02.2016. sve do isplate,

- iznos od 0,57 EUR s kamatom tekućom od 24.03.2016. sve do isplate,

- iznos od 0,54 EUR s kamatom tekućom od 30.04.2016. sve do isplate,

- iznos od 0,51 EUR s kamatom tekućom od 11.05.2016. sve do isplate,

- iznos od 0,49 EUR s kamatom tekućom od 15.06.2016. sve do isplate,

- iznos od 0,46 EUR s kamatom tekućom od 27.07.2016. sve do isplate,

od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je povučena tužba tužitelja od dana 28. ožujka 2025. u dijelu u kojem isti traži da se utvrdi ništetnim dio odredbe čl. 2. st. 2. Ugovora o kreditu broj 3211272860-742/07, sklopljenog između tužitelja i tuženika, od dana 24.10.2007., a koja glasi: „ i na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 5,35% godišnje (slovima: petcijelihtridesetpet posto)“

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.906,88 Eur-a sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 8. srpnja 2026. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da je 24.10.2007. godine, s tuženikom sklop io Ugovor o namjenskom kreditu broj 3211272860-742/07, prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 732.200,00 HRK. Citiranim Ugovorom, ugovoren je rok otplate kredita na 10 godina. Pored iznosa glavnice, tužitelj je bio dužan tuženiku platiti i redovnu kamatu koja je promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a teme ljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., a na dan sklapanja Ugovora ona je iznosila 5,35 % godišnje. Za trajanje otplate kredita po Ugovoru redovna kamata stopa je s početnih 5,35% godišnje, u skladu s jednostranom odlukom tuženika mijenjana na štetu tužitelja i to dana: -01.02.2008. godine na 6,20% godišnje, -01.07.2009. godine na 7,10% godišnje, -01.05.2010. godine na 6,85% godišnje, -01.02.2011. godine na 6,60% godišnje, -01.07.2011. godine na 6,35% godišnje, -01.07.2013. godine na 6,39% godišnje, -01.01.2014. godine na 6,16% godišnje, -01.07.2014. godine na 5,90% godišnje, -01.01.2015. godine na 5,74% godišnje, -01.07.2015. godine na 5,59% godišnje, -01.01.2016. godine na 5,39% godišnje. U Ugovoru tužitelja s tuženikom nigdje nisu navedeni parametri i metodologija izračuna kamatne stope, a niti je tužitelj o promjeni kamatne stope pregovarao i dogovarao promjenu kamatne stope, već je ista mijenjana jednostrano, također bez ikakvog navoda o metodologiji izračuna kamatne stope, dakle kamatna stopa nije niti određena, a niti odrediva. Odredbom članka 46. ZOO je propisano da činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva, a kada je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovora odredba je ništetna (članak 47. ZOO). Kamatna stopa po Ugovoru mijenjala se isključivo jednostranom odlukom tuženika, te je takvim postupanjem tuženika tužitelj oštećen i stekao je pravo na povrat iznosa koji je preplatio zbog jednostrane promjene kamatne stope. Slijedom navedenog, tužitelj traži da se utvrdi ništetnim dio odredbe čl.2. st.2. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu sa promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tužnika i koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,35% godišnje, te na ime stjecanja bez osnova zbog preplaćene kamate potražuje iznos od ukupno 4.864,55 Eur-a na s pripadajući zakonskim kamatama na pojedinačne iznose počev od 1. ožujka 2008., pa svaki idući mjesec zaključno sa kamatom tekućom na pojedinačni mjesečni iznos od 1. srpnja 2016. pa do isplate.

2. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 4. travnja 2025. pod brojem Su - 198/2025 određena je nadležnost Općinskog suda u Sesvetama za postupanje u ovom predmetu (list 36-37 spisa).

3. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnom navodi da osporava u cijelosti navode da se predmetna ugovorna odredba ima smatrati nepoštenom odnosno ništetnom. Navodi da tužitelj nije dokazao da je potrošač niti da se sredstvima kredita koristio isključivo za potrošačke svrhe. Ističe prigovor zastare, iz razloga da je cijelo potraživanje tužitelja u zastari. Ističe kako je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima. Da je tuženik je prije donošenja ZIDZPK (112/12 i 143/13) bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego što se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos s potrošačem, putem sredstava javnog informiranja ili na drugi odgovarajući način (čl. 175. Zakona o bankama, NN 84/02, 141/06), odnosno prema Zakonu o kreditnim institucijama ( čl. 308. NN 117/08,) tuženik je bio dužan obavijestiti potrošača o promjeni ugovorene kamatne stope najmanje petnaest dana prije nego što se nova stopa počne primjenjivati, te uz obavijest dostaviti i izmijenjeni otplatni plan. Tuženik je to u ovoj stvari uredno činio. Nadalje, da se tuženik se međutim, radi izostanka precizne zakonske regulative u vrijeme sklapanja ugovora, u postupanju prema tužitelju rukovodio i Direktivom Vijeća Europskih zajednica 93/13/EEZ od 05.04.1993. Tako navodi da nije nepoštena niti odredba kojom pružatelj financijskih usluga pridržava pravo jednostrano izmijeniti odredbu o cijeni, koja je uvjetovana kretanjem određenih indeksa, odnosno čimbenika na financijskom tržištu na koje pružatelj usluge nema utjecaj. Da je jedan od osnovnih ciljeva Direktive 93/13/EEZ, da se prilikom donošenja ocjene o poštenju pobijane odredbe imaju cijeniti narav robe ili usluge koja je predmet ugovora, te sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora. Dakle, da postoje određene iznimke od pravila o nepoštenim ugovornim odredbama predviđene Direktivom, koje uključuju i ovdje pobijanu odredbu, te da prema istima postupanje tuženika nije nepošteno. Da je deklaratorna zaštita koju traži tužitelj u ovoj stvari usmjerena je na izmjenu sadržaja ugovornog odnosa. Da nije pravno dopušteno kamatnu stopu koju su ugovorne strane izričito predvidjele kao promjenjivu, intervencijom u sadržaj ugovora izmijeniti u fiksnu kamatnu stopu od samog zasnivanja ugovornog odnosa, niti zanemariti valjanost inicijalnog dogovora među strankama da će se na njihov odnos primjenjivati promjenjiva kamatna stopa. Tuženik spori da je na strani tužitelja nastupila šteta, kao i da bi tuženik ikakvu štetu prouzročio tužitelju. Da nije sporno da je tuženik tužitelja u prvoj prilici izvijestio o izmjeni kamatne stope, te da je pri tome tužitelj imao pravo na raskid ugovora. Slijedom čega da je doprinos tužitelja sve da je tužitelju i nastupila šteta više nego očigledan. Spori i potraživanje zakonskih zateznih kamata tekućih na pojedinačne iznose počev od 1. ožujka 2008., te navodi čak i da je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi osnovan, zakonska zatezna kamata bi tužitelju pripadala tek od podnošenja tužbe, iz razloga što je tek podnošenjem tužbe tužitelj stavio zahtjev prema tuženiku za povrat stečenog bez osnove, a tuženik u trenutku stjecanja nije bio nepošten, te ga treba smatrati savjesnim. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te naložiti tužitelju isplatiti parnični trošak tuženiku.

4. Podneskom od 11. lipnja 2025. tužitelj uređuje tužbeni zahtjev u pogledu deklaratornog zahtjeva, na način da ispušta dio odredbe koji glasi „ i na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 5,35% godišnje…“ Tuženik se na navedeni podnesak tužitelja nije očitovao, a kako je po mišljenju ovog suda tužitelj u tom dijelu povukao tužbeni zahtjev, to je u skladu sa odredbom čl. 193.st.2.ZPP-a utvrđeno da je tužba u tom dijelu povučena, te je riješeno kao u točki I. izreke rješenja.

5. Po provedenom vještačenju, tužitelj je podneskom od 18. veljače 2026. specificirao tužbeni zahtjev u skladu sa nalazom vještaka, te na ime stjecanja bez osnove zbog preplaćene kamate potražuje iznos od 4.537,65 Eur-a s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni mjesečni iznos počev od 7. ožujka 2008. pa zaključno za zadnji mjesečni iznos tekuće od 27. srpnja 2016. pa do isplate (kako je detaljno naznačeno u točki II. izreke ove Presude).

6. Tuženik se podneskom od 18. ožujka 2026.protivio djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva, navodeći da je tužitelj djelomično povukao svoj zahtjev za isplatom iznosa od 326,90 Eur-a.

7. U odnosu na specificiranu tužbu u pogledu kondemnatornog zahtjeva, a nakon provedenog financijskog vještačenja što tuženik smatra djelomičnim povlačenjem tužbe i za koje ne daje svoj pristanak za istaknuti je kako slijedi. Ističe se da po mišljenju ovog suda nije došlo do djelomičnog povlačenja tužbenog zahtjeva, već do specifikacije tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja. Za utvrđenje visine tužbenog zahtjeva u ovom postupku bilo je potrebno provesti financijsko vještačenje, budući niti sud, a niti stranke na raspolažu dovoljnim stručnim znanjem kojim bi utvrdili visinu preplaćenog iznosa tužitelja. Tužitelj je tek po provedenom vještačenju mogao postaviti tužbeni zahtjev. Tumačenje takvog konačnog postavljanja tužbenog zahtjeva kojeg tužitelji nije niti mogao postaviti dok nije provedeno vještačenje, kao djelomičnog povlačenja tužbe bi prema mišljenju ovog suda bio pretjerani formalizam i onemogućio bi tužitelju pravo na pristup sudu, koje pravo je zajamčeno čl. 6. Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" br. 18/97), kao i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 58/10 i 5/14). Dakle, strogo gramatičko tumačenje odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a po kojem bi se specifikacija tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja, a kada tužitelj sukladno nalazu mišljenju vještaka potražuje manje od inicijalne vrijednosti koju potražuje tužbom, smatrala djelomičnim povlačenjem tužbe, predstavlja prekomjerni teret za tužitelja koji bi u tom slučaju prije pokretanja parničnog postupka trebao provesti vještačenje o svom trošku radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, a koji nalaz i mišljenje, osim u slučaju pristanka tuženika, ne bi mogao biti korišten kao dokaz u ovom postupku te bi na istu okolnost ponovno u ovom postupku morao snositi trošak vještačenja. Takvo tumačenje predstavlja nepredvidivu primjenu mjerodavnog prava i kao takvo je suprotno ciljevima pravne sigurnosti i poštenog suđenja. Iz navedenih razloga ovaj sud nije cijenio protivljenje tuženika djelomičnom povlačenju tužbe jer po mišljenju ovog suda nije niti došlo do djelomičnog povlačenja tužbe, već je odlučio o tužbenom zahtjevu tužitelja kako je isti specificiran podneskom od 18. veljače 2026. kao konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Da je i zakonodavac predvidio takvu mogućnost da tužitelj tijekom postupka može ovisno o rezultatima dokazivanja uskladiti visinu svog tužbenog zahtjeva proizlazi iz odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a koja propisuje da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

8. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem materijalne dokumentacije koja prileži spisu: Ugovor o namjenskom kreditu (list 9-16 spisa), knjigovodstvena dokumentacija tuženika vezana za efektivnu kamatnu stopu/realnu godišnju kamatnu stopu (list 17-20 spisa), promet po kreditu (list 21-32 spisa), pregled promjena kamatnih stopa po kreditu broj 7103901857 (list 33 spisa), saslušan je tužitelj na ročištu kod ovog suda 17. rujna 2025. (list 127spisa), pročitan je nalaz stalnog sudskog vještaka za financije, računovodstvo i vrijednosne papire GN (list 137 -161 spisa).

9. U predmetom postupku među strankama nije sporno:

- da su tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita 24. listopada 2007. sklopili Ugovor o namjenskom kreditu, kojim ugovorom je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tuženiku kredit u iznosu od 732.200,00 HRK, te kojim ugovorom je u članku 2. st.2. ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po tom Ugovoru promjenjiva u skladu sa promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika te koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 5,35% godišnje;

- nije sporna ni visina kondemnatornog zahtjeva tužitelja.

10. Među strankama je sporno je li prethodno navedena odredba ugovora o kreditu u čl.2 st.2. Ugovora ništetna, sporno je i je li nastupila zastara tužiteljeve tražbine, sporno je i imali li tužitelj pravo na zakonske zatezne kamate na svaki pojedinačno preplaćeni mjesečni iznos od dana plaćanja.

11. Temeljem provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 dalje u tekstu ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja kako je isti specificiran podneskom od 18. veljače 2026 u cijelosti osnovan.

12. Čitanjem Ugovora o namjenskom kreditu (list 9-16 spisa) utvrđeno je da je isti sklopljen između tuženika kao kreditora i tužitelj kao korisnik kredita 24. listopada 2007., da je navedenim ugovorom tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tuženiku kredit u iznosu od 732.200,00 HRK, a koji iznos sa pripadajućim kamatama se tuženik obvezao vratiti tužitelju na način određen ugovorom (čl.1. Ugovora). Člankom 2. st.2. Ugovora ugovorena je redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po tom Ugovoru promjenjiva u skladu sa promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika, te koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 5,35% godišnje. Namjena kredita je kupnja stana u [adresa] koji se nalazi u stambeno-poslovnoj zgradi koja je sagrađena na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (čl. 6. Ugovora).

13. Iz iskaza saslušanog tužitelja na ročištu od 17. rujna 2025. (list 127 spisa) utvrđeno je da je predmetni kredit podigao za kupnju stana, odnosno u stambene svrhe te u tom trenutku nije bilo vlasnik obrta trgovačkog društva ni obrta. Da je predmetni ugovor o kreditu pripremila banka, da je njemu referentica u banci rekla koliko iznosi promjenjiva kamatna stopa u trenutku sklapanja ugovora i da se ista može mijenjati, ali mu nije posebno objašnjavala o čemu ovisi promjena te stope, odnosno kako će isto utjecati na visinu anuiteta koji je bio dužan mjesečno vraćati. Da se sjeća da je njemu kasnije dolazila obavijesti o promjeni kamatne stope, i da su mu nakon toga podigli ratu. Da je kredit plaćan na način da je banka imala trajni nalog i tako je mjesečno skidala iznos sa njegovog računa. Da nije imao nikakve mogućosti pregovaranja sa tuženikom oko odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi. Da je ugovor o kreditu pročitao, ali da nije mogao detaljno shvatiti sve odredbe. Nadalje, da je nakon primanja obavijesti od strane banke da je došlo do promjene kamatne stope on kontaktirao banku i pokušao nešto učiniti po tom pitanju, ali da nikakve promjene oko stope nije bilo, već su mu nuđene daljnje usluge banke. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja kao uvjerljiv, logičan i iskren te podudaran s materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu.

14. Čl. 3. st.1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/2007, 125/2007, dalje u tekstu ZZP) propisano je da je »potrošač« je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja. Nadalje, čl. 96.st.1. ZZP propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2 navedenog članka propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavkom 4 navedenog članka propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Čl. 102. st.1. ZPP propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

15. Citirane odredbe ZZP-a temelje se na Direktivi Vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L 95/29, dalje Direktiva 93/13). Tako se prema Direktivi 93/13 (članak 3. stavak 2.) smatra da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu, a koje pravilo se u svjetlu ostalih odredbi i cilja Direktive 93/13 tumači restriktivno na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano određenom. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

16. Sud je u dokaznom postupku utvrdio temeljem iskaza tužitelja da je isti potrošač jer je predmetni kredit podigao u stambene svrhe, za kupnju stana, te da u vrijeme zaključenja ugovora nije bilo imatelj poslovnih udjela u trgovačkom društvu ni vlasnik obrta. Također, utvrđeno je i uvidom u sam ugovor da je namjena kredita bila kupnja stana u [adresa], dok tuženik s druge strane nije dokazao suprotno.

17. Također, utvrdio je na temelju iskaza tužitelja da se o spornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja u skladu sa tržišnim uvjetima, a u skladu sa Odlukom banke nije pojedinačno pregovaralo, dok je uvidom u sam ugovor o kreditu utvrđeno da se radi o odredbama ugovora u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru (koji je unaprijed sastavljen od strane tuženika). Tuženik nije u skladu sa odredbom čl. 96 st.4. ZZP dokazao da se o predmetnim ugovornim odredbama u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru (koji je unaprijed sastavljen od strane tuženika) pojedinačno pregovaralo. Prema tome, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

18. Predmetnim ugovorom ugovorena je redovna kamatna stopa koja je promjenjiva i koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,35% godišnje, ugovoreno je da se ista promjenjiva u skladu sa promjenom tržišnih uvjeta, a u skladu sa Odlukom tuženika , bez da je pritom u ugovoru naznačeno o čemu točno ovisi promjena kamatne stope. Tuženik je dakle tužitelju samo ponudio unaprijed pripremljeni ugovor o kreditu sa takvim parametrima pri čemu tužitelj nije imao mogućnost pregovarati o kamatnoj stopi, niti je istom bilo objašnjeno o čemu ovisi promjena te stope, niti je na tu promjenu mogao utjecati, već mu je prilikom sklapanja ugovora osobni bankar rekao koliko iznosi početna kamatna stopa i da se ista može mijenjati. Tim više, kada je primio obavijest o promjeni kamatne stope, te nakon što je kontaktirao baku po tom pitanju, nije i dalje mogao utjecati na navedenu ugovornu odredbu.

19. Navedenim postupanjem, tuženik je obvezao tužitelja u utuženom razdoblju na plaćanje redovne kamatne stope koja je promjenjiva sukladno jednostranoj odluci banke, bez da mu je prethodno, a niti naknadno jasno i nedvosmisleno predočio o čemu ovisi promjena kamatne stope te kako će isto utjecati na visinu početno ugovorenog rate koji su stranke ugovorile. Tuženik nije dokazao da je o istom informirao tužitelja ni prije ni prilikom sklapanja Ugovora o kreditu. Dakle, tužitelju je u vrijeme zaključenja ugovora bilo poznato samo da kamatna stopa u trenutku zaključenja ugovora iznosi 5,35% godišnje, dok mu nije bio poznato o čemu ovisi promjena te kamatne stope, te nije imao nikakve mogućnost provjere kako će se ista mijenjati, te kako će to u konačnici utjecati na njegovu ukupnu mjesečnu obvezu po ugovoru o kreditu.

20. Po mišljenu ovog suda dio predmetne ugovorne odredbe o promjenjivosti redovne kamatne stope u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem jednostrane odluke banke nije razumljiva, jer nije navedeno o kojim objektivnim okolnostima ovisi promjenjivost redovne kamatne stope, a također tužitelju nije mogao ni procijeniti ukupne ekonomske posljedice koje za njega iz te odredbe proizlaze, pa iako je ta odredba lako uočljiva dopušteno je u smislu odredbe čl. 99. ZZP ocjenjivati je li ista odredba nepoštena.

21. Ovakvim ugovaranjem promjenjive kamatne stope, promjena ugovorene kamatne stope ovisi isključivo o odluci tuženika, bez da su precizno određeni uvjeti promjenjivosti redovne kamatne stope, te time predstavlja ugovornu odredbu kojom se jednostrano određuje obveza tužitelja, pravilnost koje promjene on ne može ni predvidjeti ni provjeriti jer nema egzaktnih kriterija za isto. Također, tužitelj nije mogao predvidjeti ni ekonomske posljedice takve ugovorne odredbe. Nadalje, iako tuženik navodi da je tužitelja obavještavao o promjenama kamatne stope, u spis ne dostavlja obavijesti poslane tužitelju. U tom smislu i da se uzme u obzir da je tužitelj nakon dostave obavijesti o povećanju kamatne stope imao mogućnost raskida ugovora u smislu odredbi ZOO, takva zakonska mogućnost ne čini, niti daje spornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu karakter poštenih odredbi u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača.

22. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da je takva ugovorna odredba kojom je jedna strana ovlaštena mijenjati sadržaj ugovora glede visine kamatne stope, bez unaprijed ugovorenih parametara promjenjivosti, protivna i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a, jer je neizvjestan i iznos kredita kojeg tužitelj ima obvezu vratiti banci, a samim time i cijena. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju je koristio tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, čini tu odredbu protivnom načelu savjesnosti i poštenja.

23. Dakle, tužitelj je kao potrošač jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora. Nadalje, do promjene kamatne stope dolazi na temelju jednostrane odluke tuženika, dakle, bez pojedinačnog pregovaranja između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, što je suprotno i načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima. Nadalje, nepostojanje propisa koji nalažu kreditorima da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu jednostrano mijenja, pa tako jednostrano mijenja i visinu obveze tužitelja. Tuženik je kao savjesni trgovac trebao odrediti elemente za koji se veže promjena kamatne stope i način primjene , a ne tužitelju kao potrošaču nametnuti ugovornu odredbu koja ga stavlja u neravnopravan položaj, a koja odredba prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

24. Iz svega navedenoga proizlazi nepoštenost na koju ukazuje tužitelj, a koja se prvenstveno sastoji u činjenici da je sporna ugovorna odredba unaprijed formulirana i određena od strane tuženika kao jače ugovorne strane, da se o istoj s tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo, da isti nije mogao shvatiti značenja ugovaranja takve odredbe, odnosno, kako će isto za vrijeme trajanja ugovornog odnosa utjecati na visinu mjesečne rate koju se obvezao vraćati tuženiku, dakle nije mogao predvidjeti ekonomske posljedice ugovaranja take odredbe, da je tuženik visinu kamatne stope bio ovlašten jednostrano mijenjati, bez unaprijed ugovorenih parametara promjenjivosti. Sve navedeno sporni dio odredbe čl. 2 st.2. Ugovora o kreditu čini nerazumljivom i neodređenom, a opisano dovodi tužitelja kao korisnika kredita u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika kao davatelja kredita i jaču ugovornu stranu kojem je na dispoziciju ostavljeno jednostrano mijenjanje kamatne stope. Navedeno je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Radi svog navedenom, dio odredbe čl. 2 st.2. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope u skladu sa promjenom tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama banke je nepoštena, a posljedično i ništetna sve u skladu sa odredom čl. 96 st.1., čl. 102.st.1.ZZP, kao i odredbi čl. 322.st.1. ZOO-a.

25. Slijedom navedenoga, ovaj sud je utvrdio nepoštenom, time i ništetnom dio odredbe čl. 2. st.2. Ugovora o kreditu, slijedom čega je riješeno kao u toči I. izreke ove Presude.

26. Budući da je odredba Ugovora o kreditu ništetna u dijelu čl. 2.st.2. Ugovora o kreditu, sukladno čl. 323. ZOO-a tuženik je dužan tužitelju vratiti ono što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu iznosa uplaćenog na ime promjenjive kamatne stope u iznosu višem od početno ugovorenog (5,35% godišnje), a plaćenog tijekom utuženog razdoblja.

27. U odnosu na visinu tražbine, provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku za financije Darku Prpići iz društva Darfin d.o.o. U svom nalazu i mišljenju (list 137-161 spisa). Vještak je utvrdio da je ukupna razlika između kamata s osnove promjena kamatne stope između kamata prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu 4.537,65 Eur-a.

28. Na izrađeni Nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbe, a isti i ovaj sud prihvaća u cijelosti budući da je logičan, uvjerljiv i izrađen u skladu sa pravilima struke.

29. Po provedenom vještačenju, tužitelj je specificirao svoj tužbeni zahtjev u cijelosti u skladu sa izračunom vještaka iz Nalaza i mišljenja.

30. Kako je visina tražbine tužitelja utvrđena financijskim vještačenjem na koje stranke nisu imale primjedbe i koji ovaj sud u cijelosti prihvaća, trebalo je usvojiti tužbeni zahtjev i u tom dijelu i riješiti kao u točki II izreke ove Presude. Na mjesečno pojedinačno više plaćene iznose sa naslova promjenjive kamatne stope koja se mijenja sukladno odluci banke tužitelju pripadaju zatezne kamate sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana stjecanja (plaćanja mjesečnog iznosa po višoj kamatnoj stopi od početno ugovorene), jer je tuženik bio nepošten pa je obvezan platiti zatezne kamate od dana stjecanja. Tuženik je nepošten jer je povrijedio interese i prava potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena promjenjivost redovne kamatne stope u skladu sa jednostranom odlukom tuženika.

31. Nije osnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, odredbom čl. 328. ZOO -a propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, pa ne može zastarjeti zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti spornih odredbi Ugovora o kreditu. U odnosu na zahtjev za isplatu ističe se da se radi o restitucijskom zahtjevu te da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje broj Su-IV-47/2020 prema kojoj zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO-a, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili a drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ili pojedinih njegovih odredbi, a što je u konkretnom slučaju pravomoćnošću ove presude.

32. U odnosu na trošak postupka, trebalo je u skladu sa čl. 154. st.1. i 155. ZPP -a isti priznati tužitelju zastupanom po punomoćniku koji je u ovom postupku uspio. Tako je u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, 107/25 dalje u tekstu Tarifa) trebalo priznati tužitelju zatraženi trošak tužbe od 28. ožujka 2025. (Tbr.7.1. Tarife) u iznosu od 200,00 Eur-a, podneska od 11. lipnja 2025. (Tbr.8.1. Tarife) u iznosu od 200,00 Eur-a, ročišta od 17. rujna 2026. (Tbr.9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 Eur-a, podneska od 18. veljače 2026. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 Eur-a, ročišta od 18. lipnja 2026. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 Eur-a, ročišta za objavu odluke od 8. srpnja 2026. (Tbr.9.3. ) u iznosu od 100,00 Eur-a, odnosno, ukupno 1.100,00 Eur-a, uvećano za PDV 25%, odnosno, 1.375,00 Eur-a, uvećano za pristojbu tužbe u iznosu od 47,55 Eur-a i pristojbu presude u iznosu od 84,33 Eur-a, te plaćeni predujam vještačenja u iznosu od 400,00 Eur-a, dakle ukupno 1.906,88 Eur-a, sve uvećano za zatražene zakonske zatezne kamate u skladu sa odredbom čl. 151.st.3. ZPP-a, tekućom od dana donošenja odluke, pa do isplate, slijedom čega je riješeno kao u točki II izreke ovog rješenja.

Dugo Selo, 8. srpnja 2026.

Sutkinja

Natalia Suvaljko Ljubek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba Županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude, u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335.ZPP-a).

Dna:

1. Tužitelju po pun neposredno uz pristojbu presude u iznosu od 84,33 Eur-a

2. Tuženiku putem OPS