REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3142/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Goranke Barać -Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po skrbnici SA iz [adresa], a ona po punomoćnici Kristini Rakuša, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika MA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Dori Ružičić Dražić, odvjetnici u Zagrebu, radi raskida ugovora, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1238/2023-3 od 25. lipnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 5486/2020-26 od 17. studenoga 2023., u sjednici održanoj 8. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. U odnosu na pravna pitanja prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
II. U odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Protiv presude Županijskog suda u u Rijeci poslovni broj Gž-1238/2023-3 od 25. lipnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5486/2020-26 od 17. studenoga 2023. tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) naznačivši sljedeća pravna pitanja za koje smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:
„1. Može li izvanredno i teško pogoršanje zdravstvenog stanja primatelja uzdržavanja - nastalo nakon sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, a koje uključuje tešku psihičku bolest, lišenje poslovne sposobnosti i stavljanje pod skrbništvo
- predstavljati izvanrednu okolnost u smislu članka 369. Zakona o obveznim odnosima, koja opravdava raskid ugovora?,
2. Je li sud u građanskom postupku ovlašten samostalno utvrđivati stupanj očekivanosti ili redovitosti pogoršanja psihičkog zdravlja osobe starije životne dobi bez provođenja odgovarajućeg medicinskog (psihijatrijskog) vještačenja, osobito kada se odlučuje o primjeni instituta promijenjenih okolnosti?,
3. Može li ugovor o doživotnom uzdržavanju ostati na snazi ako zbog novonastalih okolnosti - koje nisu postojale niti su se mogle predvidjeti u trenutku sklapanja ugovora - dođe do takvog poremećaja u međusobnim činidbama stranaka da primatelj uzdržavanja ne prima stvarno uzdržavanje, a istodobno plaća uslugu smještaja i njege iz vlastitih sredstava, dok druga strana zadržava pravo na njegovu imovinu?“.
1.1. Predmeti prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja je podnijela i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP smatrajući da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na pravično suđenje.
1.2. Tuženik se u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije protivi tom prijedlogu. Zahtjeva naknadu troška podnošenja odgovora na taj prijedlog.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj revizijski sud ocijenio je sljedeće.
2.1. Ne postoje razlozi važnosti predmetnih pravnih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Kako se u tom pravcu tužiteljica poziva tek na okolnost o predmetnim pravnim pitanjima ne bi postojala sudska praksa, ovdje je za ukazati tek na sljedeće. Okolnost da određenom pravnom pitanju ne bi postojala sudska praksa, sama po sebi, to pravno pitanje ne čini važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2.2. Tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnoga prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija) i to pravo na pravično suđenje. Obzirom na navode iz prijedloga za dopuštenje revizije ovdje je tek za ukazati da je ocjena ovog revizijskog suda da su nižestupanjski sudovi na valjan i dostatan način obrazložili razloge zbog kojih odbijaju predmetni tužbeni zahtjev. Pri tome su nižestupanjski sudovi na razumljiv i logičan način ukazali na izvore materijalnoga prava koje su primijenili te razloge primjene tih izvora materijalnog prava. Time dakle tužiteljica nije učinila niti vjerojatnim da bi u konkretnom slučaju bila riječ o arbitrarnom postupanju i odlučivanju nižestupanjskih sudova.
3. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.b st. 1. i st. 2. ZPP odlučiti kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja, odnosno valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.a st. 1. i st. 4. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.
4. Zahtjev tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP jer je ocjenjeno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke o prijedlogu za dopuštenje revizije (stavak III. izreke ovog rješenja).
Zagreb, 8. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
