REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-498/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐGL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Nicole Kwiatkowski, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, koju zastupa punomoćnik Branko Bulat, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šavorić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije obaju stranaka protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1865/2025-3 od 23. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2406/2017-29 od 25. travnja 2025., u sjednici održanoj 8. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženice se odbija u pogledu postavljenih pravnih pitanja.
III. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženice se odbacuje u pogledu pozivanja na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Stranke su podnijele prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, svaka u dijelu u kojem nisu uspjele u sporu.
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije su postavile pravna pitanja (tužiteljica jedno, tuženica njih osam) koja smatraju važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu.
1.2. Uz to se tuženica pozvala i na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010. i 13/2017. - dalje: Konvencija).
2. U dijelu u kojem su prijedlozi podneseni u smislu toč. 1.1. ovoga obrazloženja ovaj ih je sud kvalificirao kao prijedloge za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), dok je u dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 1.2. ovoga obrazloženja, taj prijedlog kvalificirao u smislu st. 2. toga članka.
3. Ovaj sud je prijedloge razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP.
O prijedlogu tužiteljice
4. U pogledu pravnog pitanja tužiteljice – a koje se odnosi na pitanje utvrđenja ništetnim cijelog ugovora o kreditu u slučaju utvrđenja ništetnim ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli – pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci je podudarno sa pravnim shvaćanjem kojeg je revizijski sud izrazio u odluci poslovnog broja Rev-820/2023-2 od 23. travnja 2024.
5. Zato je, na temelju čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja (pod toč. I.).
O prijedlogu tuženice podnesenom u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP
6. U pogledu pitanja tuženice koja su u prijedlogu naznačena pod „a.“ i „b.“, a u pogledu utjecaja utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih prava i interesa na utvrđenja ovoga spora, je za navesti da je pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci podudarno sa pravnim shvaćanjem koje je revizijski sud izrazio u odluci poslovnog broja Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. Samo je za nadodati da nižestupanjski sudovi činjenično stanje nisu utvrdili isključivo primjenom utvrđenja iz parnice vođene povodom tužbe radi zaštite kolektivnih prava i interesa, nego i na temelju drugih provedenih dokaza.
7. U pravnom pitanju tuženice naznačenom pod „c.“ tužena problematizira pitanje ispitivanja nepoštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, o čemu je već odlučeno presudama povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji imaju direktan učinak i na konkretan predmet (tako i ovaj sud u Revd -911/2022-2 od 16. ožujka 2022.).
8. Pravno pitanje tuženice naznačeno pod „i.“ polazi od, u nižestupanjskim odlukama neutvrđene činjenice iz koje bi proizlazilo da se ugovor tumači suprotno zajedničkoj namjeri pa to pitanje nema utjecaj na odluku u sporu.
8.1. Samo je za nadodati da je to pitanje potpuno nedorečeno, jer ostaje nejasno u tom pitanju u kojem je smislu ugovor protumačen protivno volji stranaka, pa da bi se, posljedično, davanjem odgovora na to pitanje ovaj sud o njemu očitovao - dakle, ne radi se čak ni o pravnom pitanju u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.
8.2. Ako bi se uzelo da se tim pitanjem spori primjena inicijalno ugovorene visine kamatne stope na cijelo razdoblje (bez promjene te stope) – u tom smislu bi bilo za uputiti na odluku revizijskog suda poslovni broj Rev-308/2022 od 9. ožujka 2019.
9. U pogledu pravnog pitanja tuženice naznačenog pod „ii.“, kojim se propituje utjecaj podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa na tijek zastare, pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci je usklađeno sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda u odluci poslovnog broja Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018.
10. U pogledu pravnog pitanja tuženice naznačenog pod „iii.“, koje se odnosi na početak tijeka zateznih kamata, za uputiti je da je pobijana odluka usklađena sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženog već u presudi poslovnog broja Revt 249/2014. od 9. travnja 2015.
11. U pogledu pravnog pitanja tuženice naznačenog pod „iv.“, za uputiti je na obrazloženje iz toč. 9.
12. U odnosu na pravno pitanje tuženice naznačeno pod „(v)“), koje se odnosi na promjenjivost, odnosno nepromjenjivost (i visinu) stope kamate nakon utvrđene ništetnosti, valja reći da je na to pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske odgovorio u presudi broj Rev-308/22-2 od 19. travnja 2022. na način da je iskazao shvaćanje da potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika. Pobijana je odluka u skladu s tim shvaćanjem.
13. Zato je, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije tuženice u dijelu u kojem je podnesen zbog pravnog pitanja koje stranka smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava, na temelju čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja (pod toč. I.).
O prijedlogu tuženice podnesenom u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP
14. Pozivajući se na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom, tuženica zapravo samo u toč. 97. prijedloga za dopuštenje revizije navodi da bi se radilo o povredi prava na pravično suđenje i s tim povezanoj povredi prava na ravnopravnost oružja. No, tuženica zapravo ne konkretizira i određeno ne navodi u čemu bi se očitovala ta neravnopravnost oružja i koje bi to konkretno postupovno sredstvo tuženici bilo onemogućeno upotrijebiti u konkretnom slučaju. Tuženica u prijedlogu ne navodi koji bi to (odbijeni joj) dokazni prijedlog (ili kakva druga njezina postupovna pozicija) utjecao na promjenu odluke u ovoj pravnoj stvari, pa da bi (ispravljanjem te navodne neravnopravnosti koja bi proizlazila iz tog položaja) time došla u povoljniju poziciju. Ne dostavlja ni dijelove spisa iz kojih bi bilo dokazano da bi takve prijedloge podnosila pred prvostupanjskim sudom (čl. 387. st. 3. ZPP).
15. Proizlazi, dakle, da tuženica nije učinila vjerojatnim da bi joj u konkretnom slučaju došlo do povrede prava na jednakost oružja.
16. Ovaj sud ocjenjuje da, iz njemu dostupnih dijelova spisa (v. čl. 387. st. 3. ZPP), ne proizlazi da bi u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženici bilo onemogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužiteljice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku – a proizlazi da su u svojim presudama nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode tuženice; njihove presude su dostatno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak o vjerojatnosti da tuženica nije imala pravično suđenje.
17. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije tuženice u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP -a – u pogledu pozivanja na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom – valjalo je, na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. III.
Zagreb, 8. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
