REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br. P-5614/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vanesi Brizić Bahun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DI iz [adresa] 57b, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po ŽI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem specijalne punomoći, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 18683136487, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, dana 08. srpnja 2026. godine
r i j e š i o j e:
Odbacuje se tužba tužitelja podnijeta sudu 02. rujna 2025. godine.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 02. rujna 2025. godine podnio tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 20.000,00 eur. Navodi kako je protiv tužitelja vođen kazneni postupak pred Općinskim sudom u Varaždinu pod brojem K-741/09 te je isti pravomoćno okončan presudom Općinskog suda u Varaždinu dana 24. listopada 2011. godine kojom je optužba odbijena. Nakon oslobađajuće presude tužitelj je podnio tužbu zbog naknade štete, obzirom na posljedice koje je imao zbog vođenja toga postupka i ogromne štete koju je pretrpio, no s tim je zahtjevom odbijen presudom Općinskog suda u Varaždinu br. P-1313/14 i kojom se nalaže tužitelju plaćanje visokih troškova i za koju presudu tužitelj smatra da je nepravilna i protuzakonita. Na temelju te presude, ODO u Varaždinu je tražilo i dobilo rješenje o osiguranju novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini, rješenjem Općinskog suda u Varaždinu br. Ovr-407/2021, te je tim rješenjem dosuđen i trošak od 5.000,00 kn, odnosno 663,61 eura. Tužitelj je postupanjem sudskih i državnih tijela u navedenim postupcima pretrpio nenadoknadivu štetu, financijsku, zdravstvenu. Izgubio je posao, ostao bez obitelji, završio je na liječenju i sa trajnim zdravstvenim posljedicama, da bi taj postupak bio obustavljen kao da ništa nije bilo i nakon što je tako materijalno i osobno teško oštećen nezakonitim i nepravilnim postupanjem državnih tijela, za njega nema nikakve satisfakcije koja bi mu omogućila da ponovo živi normalan život. Stoga potražuje od tuženika naknadu štete u iznosu od 20.000,00 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu prije svega ističe da nije udovoljeno odredbi članka 186.a Zakona o parničnom postupku jer tužba i tužbeni zahtjev za mirno rješenje spora nisu identični. Naime, u tužbi tužitelj potražuje 20.000,00 eura navodeći da tužitelj zahtjev postavlja zbog nezakonitog rada suda (nezakonitog i nepravilnog vođenja kaznenog, a onda i ovršnog postupka, dok u zahtjevu za mirno rješenje spora od 22. travnja 2025. pod nazivom „zahtjev za mirno rješenje spora i isplatom“ navodi da potražuje štetu zbog naknade prouzročene mu štete, i to zbog protupravnog i nezakonitog kaznenog progona koji je izazvala zamjenica općinskog državnog odvjetništva za mladež DIC, (str. 2. zahtjeva toč. III) Ujedno predlaže prijeboj potraživanja, ali nije vidljivo s čime traži prijeboj potraživanja, da li s iznosom parničnog troška koji je dužan platiti po presudi Općinskog suda u Varaždinu br. P-1313/14 ili po rješenju o osiguranju Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr-407/2021 ili po presudi kojoj ne navodi broj a dužan je platiti Republici Hrvatskoj parnični trošak od 409,420,59 kn ili 55.804,58 eura. Pored toga da bi se potraživanja mogla prebiti moraju biti istovrsna i dospjela, a tužiteljevo potraživanje ne samo da nije dospjelo nego nije niti utvrđeno da mu uopće pripada, a naročito u iznosu od 20.000,00 eura. Stoga se predlaže tužbu odbaciti i obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška tuženici sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate. Podredno tužena ističe i prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu s obzirom da tužitelj tvrdi da mu je štetu prouzročio Općinski sud u Varaždinu ili zamjenica Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu pa je i štetna radnja počinjena odnosno štetna posljedica je nastupila na području Općinskog suda u Varaždinu budući da tužitelj tamo ima prebivalište. Stoga, ako Sud ne odbaci tužbu tužena predlaže da se Općinski građanski sud u Zagrebu oglasi mjesno nenadležnim i predmet ustupi nadležnom Općinskom sudu u Varaždinu.
3. Uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora i isplatom utvrđeno je da je tužitelj zahtjev za mirno rješenje podnio zbog prouzročene mu štete i to zbog protuupravnog i nezakonitog kaznenog progona koji podignutom optužnicom od strane ODO Varaždin, po zamjenici općinske državne odvjetnice za mladež DIC, a temeljem kaznenog djela počinjenog protiv pravosuđa kao lažno prijavljivanje kaznenog djela iz čl. 304. st. 2. kaznenog zakona, a po kojem je kaznena tužba i optužba odbačena pravomoćnom odlukom/presudom Općinskog suda u Varaždinu posl.br. K-741/2009 od 24. listopada 2011. godine.
4. Prema odredbi čl. 186.a. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP) osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se je prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba. U stavku 5. je propisano, ako zahtjev iz stavka 1. ovoga članka ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu. Stavkom 6. istog članka je propisano da će sud odbaciti tužbu protiv Republike Hrvatske podnesenu prije donošenja odluke o zahtjevu za mirno rješenje spora, odnosno prije isteka roka iz stavka 5. ovoga članka.
5. Odredba članka 186.a ZPP uvedena je u domaći procesno pravni sustav Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 117/03 - dalje: ZID ZPP/03) te je u stavku 2. nametnuta obveza osobi koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske da se prije podnošenja tužbe obrati nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora. Ova je odredba dopunjena Zakonom o izmjenama dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 84/08) te je tako stavkom 8. članka 186.a ZPP propisano da se odredbe o dužnosti obraćanja na odgovarajući način primjenjuju i u slučajevima u kojima Republika Hrvatska namjerava tužiti neku osobu. Deklarirani pravozaštitni cilj novouvedenog instituta bio je smanjiti broj parnica u kojima bi se država mogla javiti kao stranka otvaranjem mogućnosti izvansudskog prevladavanja sporova postizanjem nagodbe između države i njezina protivnika. (Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-339/2023-2 od 27. veljače 2024.). Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj Rev 467/2023-2 od 6. lipnja 2023. otklonio je pretjerano formalistički pristup u primjeni odredbe članka 186.a ZPP-a.
6. Slijedom navedenog, a kako se tužitelj Republici Hrvatskoj obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora koji ne sadrži određeni zahtjev , a osobito ne zahtjev za isplatu 20.000,00 eur koji potražuje ovom tužbom radi vođenja ovršnog postupka pred Općinskim sudom u Varaždinu, već se odnosio na navodu štetu koja mu je počinjena radom općinske državne odvjetnice za mladež, to nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe protiv Republike Hrvatske, te je valjalo istu odbaciti i temeljem odredbe čl. 186.a. st. 6.
ZPP-a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 08. srpnja 2026. godine
S u d a c:
Vanesa Brizić Bahun
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna strana ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana dostave prijepisa istog u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda Županijskom sudu.
