REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P Ob-1225/2025-77

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Tei Golub kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelj I-tužiteljice MK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužiteljice mlt. ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po majci i zz MKŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnici LK, odvjetnici u [adresa], protiv tuženika ĆK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ani Hrabar, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hrabar & Partneri d.o.o. Zagreb, radi uzdržavanja, nakon ročišta za glavnu raspravu održanog dana 08. lipnja 2026. u prisutnosti majke i zz II-tužiteljice uz punomoćnicu odvjetnicu LK, tuženika osobno uz punomoćnicu odvjetnicu Anu Hrabar, dana 8. srpnja 2026,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se ĆK, OIB: [osobni identifikacijski broj], da za uzdržavanje MK plaća iznos od 800,00 Eura mjesečno, počev od 23. svibnja 2024. godine pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, plativo do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, time da mu se nalaže da sve dospjele obveze razlike između plaćenog i dosuđenog iznosa uzdržavanja u ukupnom iznosu 9.100,00 Eura plati odjednom u roku 15 dana od pravomoćnosti ove presude, uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana dospijeća svakog dospjelog a neplaćenog obroka uzdržavanja do isplate, kako slijedi :

- za lipanj 2024. na iznos od 400,00 Eura (800,00 dosuđenih – 400,00 plaćenih) počev od 16.06.2024. do isplate,

- za srpanj 2024. na iznos od 400,00 Eura počev od 16.07.2024. do isplate,

- za kolovoz 2024. na iznos od 400,00 Eura počev od 16.08.2024. do isplate,

- za rujan 2024. na iznos od 400,00 Eura počev od 16.09.2024. do isplate,

- za listopad 2024. na iznos od 400,00 Eura počev od 16.10.2024. do isplate,

- za studeni 2024. na iznos od 400,00 Eura počev od 16.11.2024. do isplate,

- za prosinac 2024. na iznos od 400,00 Eura počev od 16.12.2024. do isplate,

- za siječanj 2025. na iznos od 400,00 Eura počev od 16.01.2025. do isplate,

- za veljaču 2025. na iznos od 400,00 Eura počev od 16.02.2025. do isplate,

- za ožujak 2025. na iznos od 400,00 Eura počev od 16.03.2025. do isplate,

- za travanj 2025. na iznos od 400,00 Eura počev od 16.04.2025. do isplate,

- za svibanj 2025. na iznos od 400,00 Eura počev od 16.05.2025. do isplate,

- za lipanj 2025. na iznos od 400,00 Eura počev od 16.06.2025. do isplate,

- za srpanj 2025. na iznos od 400,00 Eura počev od 16.07.2025. do isplate,

- za kolovoz 2025. na iznos od 400,00 Eura počev od 16.08.2025. do isplate,

- za rujan 2025. na iznos od 400,00 Eura počev od 16.09.2025. do isplate,

- za listopad 2025. na iznos od 400,00 Eura počev od 16.10.2025. do isplate,

- za studeni 2025. na iznos od 400,00 Eura počev od 16.11.2025. do isplate,

- za prosinac 2025. na iznos od 400,00 Eura počev od 16.12.2025. do isplate,

- za siječanj 2026. na iznos od 400,00 Eura počev od 16.01.2026. do isplate,

- za veljaču 2026. na iznos od 400,00 Eura počev od 16.02.2026. do isplate,

- za ožujak 2026. na iznos od 400,00 Eura počev od 16.03.2026. do isplate,

- za travanj 2026. na iznos od 350,00 Eura (800,00 dosuđenih – 450,00 plaćenih) počev od 16.04.2026. do isplate,

- za svibanj 2026. na iznos od 350,00 Eura počev od 16.05.2026. do isplate, koja kamata se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, te mu se nalaže i ubuduće plaćati dosuđeni mjesečni iznos uzdržavanja od 800,00 Eura time da je u slučaju kašnjenja u plaćanju dužan platiti i zakonsku zateznu kamatu počev od dana dospijeća svakog dospjelog a neplaćenog iznosa uzdržavanja, i to na način da

- na tekući račun MKŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] uplati iznos uzdržavanja koji se odnosi na razdoblje počev od dana 23.05.2024. do 07.01.2026. godine,

- na tekući račun MK, OIB: [osobni identifikacijski broj] uplati iznos uzdržavanja koji se odnosi na razdoblje od 08.01.2026. godine pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

II Nalaže se ĆK, OIB: [osobni identifikacijski broj], da za uzdržavanje mlt. ŽK plaća iznos od 800,00 Eura mjesečno, počev od 23. svibnja 2024. godine pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, plativo do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, time da mu se nalaže da sve dospjele obveze razlike između plaćenog i dosuđenog iznosa uzdržavanja u ukupnom iznosu 9.100,00 Eura plati odjednom u roku 15 dana od pravomoćnosti ove presude, uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana dospijeća svakog dospjelog a neplaćenog obroka uzdržavanja do isplate, kako slijedi :

- za lipanj 2024. na iznos od 400,00 Eura (800,00 dosuđenih – 250,00 plaćenih) počev od 16.06.2024. do isplate,

- za srpanj 2024. na iznos od 400,00 Eura počev od 16.07.2024. do isplate,

- za kolovoz 2024. na iznos od 400,00 Eura počev od 16.08.2024. do isplate,

- za rujan 2024. na iznos od 400,00 Eura počev od 16.09.2024. do isplate,

- za listopad 2024. na iznos od 400,00 Eura počev od 16.10.2024. do isplate,

- za studeni 2024. na iznos od 400,00 Eura počev od 16.11.2024. do isplate,

- za prosinac 2024. na iznos od 400,00 Eura počev od 16.12.2024. do isplate,

- za siječanj 2025. na iznos od 400,00 Eura počev od 16.01.2025. do isplate,

- za veljaču 2025. na iznos od 400,00 Eura počev od 16.02.2025. do isplate,

- za ožujak 2025. na iznos od 400,00 Eura počev od 16.03.2025. do isplate,

- za travanj 2025. na iznos od 400,00 Eura počev od 16.04.2025. do isplate,

- za svibanj 2025. na iznos od 400,00 Eura počev od 16.05.2025. do isplate,

- za lipanj 2025. na iznos od 400,00 Eura počev od 16.06.2025. do isplate,

- za srpanj 2025. na iznos od 400,00 Eura počev od 16.07.2025. do isplate,

- za kolovoz 2025. na iznos od 400,00 Eura počev od 16.08.2025. do isplate,

- za rujan 2025. na iznos od 400,00 Eura počev od 16.09.2025. do isplate,

- za listopad 2025. na iznos od 400,00 Eura počev od 16.10. 2025. do isplate,

- za studeni 2025. na iznos od 400,00 Eura počev od 16.11.2025. do isplate,

- za prosinac 2025. na iznos od 400,00 Eura počev od 16.12.2025. do isplate,

- za siječanj 2026. na iznos od 400,00 Eura počev od 16.01.2026. do isplate,

- za veljaču 2026. na iznos od 400,00 Eura počev od 16.02.2026. do isplate,

- za ožujak 2026. na iznos od 400,00 Eura počev od 16.03.2026. do isplate,

- za travanj 2026. na iznos od 350,00 Eura (800,00 dosuđenih – 450,00 plaćenih) počev od 16.04.2026. do isplate,

- za svibanj 2026. na iznos od 350,00 Eura počev od 16.05.2026. do isplate, koja kamata se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, te mu se nalaže i ubuduće plaćati dosuđeni mjesečni iznos uzdržavanja od 800,00 Eura time da je u slučaju kašnjenja u plaćanju dužan platiti i zakonsku zateznu kamatu počev od dana dospijeća svakog dospjelog a neplaćenog iznosa uzdržavanja, na tekući račun majke i zz MKŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj].

III Nalaže se tuženiku da tužiteljicama nadoknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu 500,00 Eura u roku 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku da MKŠ OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi prouzročeni parnični trošak zastupanja u postupku koji je vođen pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P Ob- 232/2024 u iznosu 500,00 Eura u roku 15 dana.

V Odbija se tuženik za zahtjevom za naknadom parničnog troška.

O b r a z l o ž e nj e

1.Između MKŠ i ĆK je pred ovim sudom vođen postupak razvoda braka pod poslovnim brojem P Ob-232/2024 te je presudom od 25. lipnja 2025. godine razveden njihov brak, odlučeno je da će zajedničke kćer stanovati s majkom te način odvijanja osobnih odnosa oca i djece, te da će majka MKŠ ostvarivati djelomično samostalnu roditeljsku skrb i odnosu na djecu (točka I, II, III i IV izreke presude). Dalje je istom presudom odlučeno o visini uzdržavanja te je ĆK naloženo da za svako dijete plaća iznos od 800 Eura mjesečno (točka V i VI izreke) počev od 23. svibnja 2024 pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti. Tužiteljica u tom postupku MKŠ je odbijena sa zahtjevom za plaćanje uzdržavanja za razdoblje od 23. rujna 2023. do 23. svibnja 2024. godine, a tuženik s dijelom zahtjeva kojim je traženo da roditelji zajednički ostvaruju roditeljsku skrb nad djecom (točke VII i IX presude). Tuženiku je naloženo da tužiteljici nadoknadi trošak postupka, dok je njegova zahtjev za naknadom parničnog troška odbijen kao neosnovan (točke VIII i X presude).

2. Po žalbi tuženika, Županijski sud u Splitu je presudom i rješenjem poslovni broj Gž Ob-185/2025 od 25. lipnja 2025. godine ukinuo presudu ovog suda u dijelu točke V, VI, VIII i X izreke, dakle u dijelu koji se odnosi na plaćanje uzdržavanja u razdoblju od 23. svibnja 2024. godine pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, kao i u dijelu odluke o trošku.

2.1. Iz obrazloženja odluke Županijskog suda, proizlazi da ovaj sud u obrazloženju odluke o visini uzdržavanja nije dao prihvatljive razloge niti utvrdio sve odlučne činjenice u smislu čl. 307 Obiteljskog zakona, koje se odnose na ukupne potrebe svakog djeteta za uzdržavanjem u cjelokupnom razdoblju na koje se presuda odnosi.

3. Postupajući po uputi Županijskog suda, sud je u ponavljanom postupku otklonio uočene nedostatke i utvrdio odlučne činjenice koje se odnose na potrebe svakog djeteta za uzdržavanjem i na mogućnosti tuženika kao roditelja s kojim djeca ne stanuju, odnosno roditelja obveznika plaćanja uzdržavanja. Pri tome je sud imao u vidu tadašnju i sadašnju životnu dob djece, povećanje životnih troškova zbog odrastanja ali je i cijenio općepoznate činjenice aktualnih i ranijih cijena i troškova života u Republici Hrvatskoj, kao i životni standard roditelja.

4. Prethodno valja reći kako je u ovom okolnostima ukidne odluke riječ o sporu o uzdržavanju, te su na strani tužitelja sada punoljetna kćer MK kao I-tužiteljica, dok je mlt. Nina Smolić II-tužiteljica zastupana po majci i zz MKŠ. Tuženik je njihov otac ĆK, roditelj obveznik plaćanja uzdržavanja.

5. Kako je dio prvostupanjske presude kojim je odlučeno da je početak razdoblja u kojem je tuženik obvezan plaćati uzdržavanje 23. svibnja 2024. godine (datum kada su se majka i djeca iselile iz stana u kojem su ranije svi stanovali) u ovom je ponovljenom postupku raspravljano o odlučnim okolnostima koji se odnose na razdoblje od 23. svibnja 2024. (početak obveze uzdržavanja) do 9. lipnja 2026. (datum zaključenja glavne rasprave).

6. Kako je Županijski sud u Splitu u ukidnoj odluci Gž Ob-185/2025 od 10. rujna 2025. godine istaknuo da sud mora uzeti u obzir dob djece u trenutku nastanka plaćanja obveze uzdržavanja te općepoznate činjenice aktualnih i ranijih cijena i troškova života u Republici Hrvatskoj, sud je isto učinio pri donošenju ove odluke.

6.1. Međutim, od pravomoćno utvrđenog datuma početka nastanka obveze plaćanja uzdržavanja 23. svibnja 2024. godine pa do donošenja ranije prvostupanjske odluke P Ob-232/2024 od 25. lipnja 2025. godine prošlo je 13 mjeseci, a tijek ponovljenog postupka trajao je do zaključenja glavne rasprave u predmetu P Ob-1225/2025 dana 9. lipnja 2026. godine, dakle narednih 12 mjeseci, odnosno ukupno razdoblje u kojem se mora ocijeniti općepoznata činjenica aktualnih i ranijih cijena i troškova života u Republici Hrvatskoj u ovom postupku radi uzdržavanja iznosi ukupno 25 mjeseci.

6.2. Kako se u sudskim postupcima službeni indeks potrošačkih cijena (CPI) Državnog zavoda za statistiku smatra najobjektivnijim pokazateljem općeg porasta troškova života, prema službenim pokazateljima Državnog zavoda za statistiku su se troškovi života između lipnja 2024. i lipnja 2026. godine povećali približno oko 8 %, što znači da je za istu košaricu dobara i usluga u lipnju 2026. bilo potrebno približno 8 % više novca nego u lipnju 2024.

6.3. Navedenu činjenicu sud je uzeo u obzir u donošenju ukupne visine iznosa uzdržavanja.

7. Obzirom na izrazito nepovjerenje koje su obje stranke iznosile oko vjerodostojnosti tvrdnji suprotne strane, sud je službenim putem od poslodavca tuženika Ericsson Nikola Tesla d.d. zatražio podatke o primanjima s osnova radnog odnosa i to kako i prvotnom, tako i u ponovljenom postupku. Iz očitovanja i dostavljene dokumentacije poslodavca, utvrđeno je da tuženik ima dodijeljen benefit kompanijskog vozila, što znači da ga može koristiti i u privatne svrhe. Od 14.03.2024. do 02.09.2024. godine dobio je benefit vozilo Cupra Formentor 1.5 TSI (godina proizvodnje 2024.), od 02.09.2024. do 01.10.2024. godine koristio je zamjensko vozilo Škoda Octavia 2.0 TDI (% KW Ambition, a od 01.10.2024. na dalje koristi Hyundai Tucson 1.6 T-GDI PREMIUM proizveden 2024. godine. Tuženiku poslodavac podmiruje trošak leasing rate, trošak registracije, trošak osiguranja od auto odgovornosti i troškove kasko osiguranja u punom iznosu troška. Tuženik samostalno podmiruje troškove servisa i održavanja automobila, troškove goriva i troškove zamjene guma i brige o gumama.

Tuženik ima pravo na službeni mobitel, a troškovi istog su u poslovne svrhe plaćeni od 01.02.2024. godine na dalje. Dodijeljen mu je i službeni laptop u poslovne svrhe, koji može koristiti u prostorijama kompanije ili izvan prostorija ureda u danima kada koristi pravo na rad na daljinu, sukladno internom pravilniku kompanije.

Osim plaće, tuženik od poslodavca ostvaruje i druga primanja sukladno Pravilniku o radu, Kolektivnom ugovoru i drugim internim aktima poslodavca (dostavljeni u isplatnim listama u prilogu). Iznosi kompanijske nagrade/nagrade za sve zaposlenike (AEA) te Varijabilnog dijela za ostvarenje ciljeva (STV/SIP) nisu unaprijed određeni niti jednaki za svaku godinu, već ovise o ostvarenju unaprijed planiranih poslovnih ciljeva i uvjeta definiranih početkom svake poslovne godine u skladu s internim aktima poslodavca.

Prema priloženim podacima o primanjima tuženika koje je dostavio njegov poslodavac isti je u svojstvu stručnjaka – inženjera za razvoj sustava u redovnom radnom odnosu te ostvaruje redovnu plaću od prosječno 2.700- 2.900 Eura mjesečno, no također i razne dodatke i nagrade (automobil, mobitel, laptop, regres, jubilarna nagrada, nagrade za radne rezultate i druge oblike dodatnog nagrađivanja) koji su kao neoporezivi primici razvidni i iz priloženih potvrda o visini dohotka i primitaka pribavljenih od strane Porezne uprave (siječanj 2025-ožujak 2025 na listu 205 spisa i 2024. godina na listu 203 spisa).

8. Slijedom istog, zaključak je ovog suda da je imovinsko stanje tuženika iznadprosječno.

9. Sud je imao u vidu i činjenicu da je tuženik veći dio trajanja postupka stanovao sam u stanu koji nije kreditno opterećen te je vlasnik i druge nekretnine za koju je plaćao kredit 622 Eura mjesečno (iznos rate kredita + osiguranje kredita), jasno je da mogao bez ikakve štete za svoje nužno uzdržavanje ostvariti i dodatne prihode kojima bi povećao svoje materijalne mogućnosti. Ovdje je sud imao u vidu i činjenicu da tuženik nema nikakvih kontakata s djecom te i izvan radnog vremena može dodatno raditi kako bi djeci osigurao jednak životni standard koji ima i sam, jer svoje materijalne troškove (hrana, higijena, odjeća, obuća) procjenjuje iznosom od 1.500 Eura mjesečno.

10. Iako je tuženik u iskazu i tijekom postupka pokušao osporiti vjerodostojnost priložene dokumentacije i tako tvrdi da su njegova mjesečna primanja „samo 2.728“ Eura, navedeno nije točno. Upravo je plaća samo jedno primanje iz radnog odnosa a poslodavac je izričito naveo da osim plaće tuženik ima pravo na nagrade, regrese, dodatak na plaću u vidu službenog mobitela i laptopa te vozi služeni automobil, što sve ukazuje da su njegova stvarna primanja veća od redovne platne liste, a mogućnosti stvarne zarade i daleko više. Tuženik je dalje tražio da sud pri odluci o visini uzdržavanja uzme u obzir činjenicu da plaća kredit za drugi stan (kojeg samostalno posjeduje), što je sud i učinio no smatra da ta kreditna obveza nema nikakvog utjecaja na visinu uzdržavanja za dvije kćeri, a osim toga je riječ o nekretnini s kojeg je osnova tuženik sigurno iznajmljivanjem mogao ostvariti i dodatne prihode, a ako to ne može učiniti bez štete za vlastito uzdržavanje, može i prodati nekretninu koja mu je samo teretna.

11 . Iz iskaza MKŠ koji se odnosi na materijalne potrebe djece proizlazi da je veći dio trajanja ovog postupka s djecom stanovala u stanu koji je vlasništvo njene majke. Baka je plaćala režije, a troškove hrane i kućanskih potrepština snosile su zajednički, a procjenjuje ih u iznosu oko 2000 Eura mjesečno. MK je učenica srednje škole, rođena je 2008. dok je mlt. ŽK rođena 2010. godine. Troškove djece vezane za odjeću, obuću, higijenu, kozmetiku, školski pribor, socijalni život (džeparac, izleti) majka procjenjuje u iznosu 1.700 Eura za obje. Majka je platila trošak maturalnog putovanja za MK u iznosu 1.000 Eura. Kako su stanovale u [adresa], djecu je vozila u školu i na njihove aktivnosti te joj trošak goriva mjesečno iznosi oko 150 Eura. MKŠ ima mjesečna primanja od 1.900 Eura, tuženik uplaćuje 500 Eura mjesečno a u podmirivanju ostalih životnih troškova pomaže joj majka koja je u mirovini koja mjesečno iznosi 900 Eura.

12. Radi potpunog utvrđenja svih okolnosti konkretnog slučaja, valja reći da je pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, osim ovdje predmetnog postupka koji se vodi sada radi uzdržavanja, u tijeku i niz drugih postupaka između MKŠ i ĆK koji se vode radi utvrđenja bračne stečevine i rješavanja ukupnih imovinskih odnosa, kao i postupak razvrgnuća nekretnina koje su u njihovom suvlasništvu.

13. U više je navrata pokušavano mirno rješenje spora/sporova, te su bivši supružnici, u jednom od tih pokušaja (ovdje ročište 25. ožujka 2026.) dogovorili da će se ĆK do 15. travnja 2026. preseliti na [adresa], a potom da će se MKŠ vratiti s djecom u stan na Savici, te da će svaki snositi troškove stana u kojem boravi. Tada je dogovoreno i da će ĆK iznos uzdržavanja koji se odnosi na kćer MK plaćati direktno na njen tekući račun, obzirom je u međuvremenu postala punoljetna.

14. Na ročištu **.**.2026. MKŠ i ĆK naveli su kako je ĆK preselio na [adresa] 12. travnja 2026., a majka i djeca su se 10. svibnja 2026. godine vratili na Savicu. Unatoč navedenom, nisu postigli dogovor mirnog rješenja sporova te je sud na istom ročištu proveo dokaz njihovim dopunskim saslušanjem, pa i na okolnosti koje se odnose na ovaj predmet.

15. MKŠ u iskazu navodi da je kćer MK u međuvremenu postala punoljetna, završila je 4. razred srednje škole te je u vrijeme davanja iskaza u procesu polaganja državne mature. Obzirom da je još uvijek u statusu učenice te stanuje u zajedničkom domaćinstvu s majkom i mlađom sestrom, upoznata je o svim njenim troškovima i potrebama. Majka navodi i da je po preporuci odvjetnice vodila evidenciju svih troškova koje je imala u odnosu na obje kćeri još od trenutka kada je po njenom stavu došlo do prekida bračne zajednice, odnosno od 23. rujna 2023. godine, iako su tada još svi stanovali u istom stanu. Nakon iseljenja, odnosno u vremenu u kojem su majka i djeca stanovale kod bake u [adresa], također je vođena evidencija troškova. U odnosu na navode odluke Županijskog suda – da je potrebno utvrditi da li I- tužiteljica i II-tužiteljica obzirom na razliku u godinama imaju kroz sporno razdoblje različite potrebe – majka navodi da je razlika u godinama između tužiteljica manja od 3 godine te da su one kroz cijelo razdoblje bile istih materijalnih potreba, bez obzira na relativno malu razliku u godinama. MK i mlt. ŽK su različito visoke i imaju različitu veličinu stopala, pa ne mogu dijeliti obuću i hlače, no ponekad dijele majice. Obje su kroz čitavo vrijeme od prestanka zajednice života u tinejdžerskoj dobi, obje imaju duge kose te majka navodi da su njihove potrebe za higijenom (šampon, regenerator, gel za tuširanje i drugo) zapravo jednake. MK možda koristi više šminke, a zato mlt. ŽK ide i dalje u plesnu školu te ima trošak plesne opreme. Tijekom prvog saslušanja, majka je materijalne potrebe djece procijenila u ukupnom mjesečnom iznosu od 1.700 Eura, a sada – nakon što je upoznata da mora za svaku kćer iskazati pojedinačno – navodi da za svaku kćer za hranu potroši otprilike 500 Eura mjesečno, za svaku kćer odjeća i obuća iznosi između 200- 300 Eura mjesečno, higijena za svaku kćer iznosi oko 100 Eura mjesečno. Trošak školovanja (školski pribor, izleti, instrukcije, trošak plesne škole i opreme) procjenjuje u mjesečnom iznosu od 200 Eura za svaku kćer. Trošak ljekarne procjenjuje mjesečno od 50 Eura za svaku kćer (vitamini, probiotici i otale sitne medicinske potrepštine). Kao veće troškove izdvaja dva školska izleta u Prag i Istru, te trošak ortodonta. Pojašnjava da obje nose aparatić za zube koji je bio na teret HZZO, no majka im je dozvolila i platila trošak bravica po izboru.

15.1. U odnosu na svoja primanja, majka navodi kako ona sada iznose 2.000 Eura mjesečno zajedno sa svim dodacima. U odnosu na ukupan porast troškova života u Republici Hrvatskoj, smatra da je visina traženog uzdržavanja tome prilagođena, kao i inflatornim kretanjima.

Na pitanje tuženika, navodi da higijenski ulošci za tužiteljice nisu besplatni, odnosno ne zna da li se iz gradskog proračuna nekome financiraju, ali tužiteljicama ne. Možda nešto dobiju u školi besplatno, ali ne mogu otići u DM po uloške besplatno. Dalje navodi kako je bravice za ortodontski aparatić koji su kćeri izabrale platila dva puta po 700 Eura, o čemu tuženik nije posebno obaviješten.

Svoje osobne troškove procjenjuje u mjesečnom iznosi 700-800 Eura, ovisno o tome koliko si može priuštiti.

16. Sud je iskaz majke MKŠ na okolnost mjesečnih potreba djece prihvatio kao neposredno i životno uvjerljiv, riječ je o djevojčicama koje su u fazi socijalnog rasta i osobnog razvoja, mlt. ŽK se aktivno bavi plesom te osim redovne osnovne škole pohađa Plesnu školu Ane Maletić.

16.1. Obzirom na utvrđeno materijalno stanje tuženika te potrebe djece, sud i u ovom ponovljenom postupku smatra primjerenim da tuženik za uzdržavanje svake kćeri plaća mjesečno iznos od 800,00 Eura, koji je primjeren njihovim potrebama i njegovim materijalnim mogućnostima.

16.2. Bez obzira što je MK starija od sestre 2 godine i 10 mjeseci, obzirom da je predmet postupka uzdržavanje od lipnja 2024. godine na dalje, sud smatra da su već i tada potrebe obje djevojke bile jednake, što navodi i njihova majka objašnjavajući da MK možda više troši na šminku a ŽK na opremu za ples, no u novčanim jedinicama te potrebe su iste. U odnosu na ranije spomenutu inflaciju u razdoblju od dvije godine, sud smatra da je postotak od 8 % zanemariv u izračunu ukupne visine uzdržavanja, jer majka ne navodi da su troškovi djece u trajanju postupka rasli, nego je iznos prilagođen i inflatornim kretanjima.

17. Konačno, prema stavu ovog suda potrebno je u konkretnom slučaju primijeniti i zakonsku odredbu čl. Čl. 311 st. 2 Obiteljskog zakona, prema kojoj se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. Drugim riječima, u razdoblju kada je tuženik plaćao 250 Eura mjesečno po djetetu, jasno je da djevojke nisu mogle kupiti odjeću ili obuću prosječne vrijednosti ukoliko su tog mjeseca kupile parfem ili otišle na pizzu s prijateljicama. Jasno je da životni standard svakoga prvenstveno ovisi o tome koliko novaca se može izdvojiti za neke potrebe. Socijalne potrebe djevojaka od 16 i 18 godina su neupitne kod zdrave djece, no u svakom slučaju ovise o tome koliko će novaca roditelj koji odlučuje o ispunjenju njihovih potreba izdvojiti za ispunjenje istih. Isto vrijedi i za obuću i odjeću koja ima svrhu i ako se kupuje na tržnici i ako se kupuje u Benettonu ili nekom drugom dućanu, samo su cijene odjevnih artikala različite. Naravno da je važna i zdrava prehrana, no nije isto ako je mjesečno na voće ili meso moguće izdvojiti 50 Eura ili 200 Eura.

Stoga su potrebe tužiteljica cijenjene ne samo temeljem iskaza njihove majke nego prema financijskim mogućnostima njihovog oca.

18. Iz dopunskom iskazu tuženik ustraje kod svih navoda tijekom postupka u odnosu na svoje materijalno stanje. U međuvremenu je (u jednom drugom postupku) s bivšom suprugom dogovorio da mu ona isplati polovicu do sada plaćenih rata kredita za stan u [adresa] te da ona sada nastavi plaćati polovicu rate kredita, tako da mu se smanjilo kreditno opterećenje od ranije iskazanih 640 Eura mjesečno na 330 Eura mjesečno. Nakon što je došlo do smanjenja rate kredita, započeo je plaćati 450 Eura mjesečno za svaku kćer, a tijekom svibnja 2026. godine je uplatio ukupno 3.860 Eura kojima je retrogradno od lipnja 2024. kao početka obveze plaćanja uzdržavanja isplatio razliku od mjesečnog iznosa od 800 Eura (400 Eura po djetetu) koju smatra primjerenom po visini. Od trenutka kada je MK postala punoljetna, njeno uzdržavanje plaća na njen račun. Osporava i visinu materijalnih potreba djece koju je bivša supruga navodila kroz postupak jer mu je standard djece poznat iz razdoblja zajedničkog života. Iskazane troškove smatra preuveličanim i usmjerenim na nepripadnu financijsku korist majke.

18.1. U odnosu na materijalno stanje tuženika, sud ustraje kod svih navoda gornjeg obrazloženja oko visine njegovih mjesečnih primanja i mogućnosti stvarne zarade. Iz iskaza je dalje jasno kako tuženik nekritički shvaća potrebe svoje djece, tim više što tvrdi da su njegove osobne potrebe gotovo jednake osobnim potrebama za obje kćeri.

19. Kako nije sporno da je tuženik tijekom postupka izvršio dodatne uplate kojima je zapravo za razdoblje do travnja 2026. godine učinio nespornim iznos od 400 Eura po djetetu a od travnja 2026. godine na dalje iznos od 450 Eura po djetetu, isti iznos je uračunat u dosuđeni te mu je naloženo platiti razliku za ranije dospjelu obvezu.

20. Iako je MK tijekom postupka postala punoljetna, sud smatra da ta činjenica nije utjecala na visini iznosa njenog uzdržavanja jer je u trenutku zaključenja glavne rasprave završavala srednju školu i učila za maturu. Prema čl. 316 Obiteljskog zakona, oba su roditelja prema svojim mogućnostima dužna plaćati uzdržavanje za punoljetno dijete koje se redovno školuje, s tim što se roditelju s kojim dijete stanuje u iznos uzdržavanja uračunavaju troškovi stanovanja. U odnosu na mlt. MK, otac će prema odluci suda više novčano doprinositi njenim mjesečnim potrebama budući MK stanuje s majkom i sestrom.

20.1. Obzirom da je između roditelja nesporno da MK u trenutku zaključenja glavne rasprave završava srednju školu i stanuje s majkom i sestrom, sud nije provodio dokaz njenim saslušanjem u postupku budući se tužiteljska strana na ročištu 9. lipnja 2026. odrekla prava na provođenje tog dokaza.

21. Tuženik je nakon zaključenja glavne rasprave u spis dostavio podnesak – pregled izvršenih uplata. Kako je navedeno između roditelja nesporno, sud nije ponovno otvarao glavnu raspravu cijeneći isto nepotrebnim.

22. Imajući u vidu sve okolnosti slučaja, sud je prema čl. 366 Obiteljskog zakona odlučio da je tuženik dužan platiti MKŠ prouzročeni trošak ranijeg parničnog postupka u visini jednokratne nakade u postupku razvoda braka prema Tbr. 7 toč. 3 OT u visini 200 bodova ili 400 Eura, što uvećano za 25 % PDV-a čini dosuđeni iznos od 500 Eura.

Kako je Obiteljskim zakonom propisano da sud po službenoj dužnosti u brakorazvodnim postupcima odlučuje o svim sadržajima roditeljske skrbi i uzdržavanju, riječ je o jedinstvenom postupku jednokratne naknade.

23. Kako je ranija odluka suda ukinuta u odnosu na uzdržavanje, sada su tužiteljice djeca stranaka koja također imaju pravo na naknadu troška ovog postupka u visini jednokratne naknade prema Tbr. 7 toč. 3 OT u visini 200 bodova ili 400 Eura, što uvećano za 25 % pripadajućeg PDV-a čini dosuđeni iznos od 500 Eura.

U Zagrebu, 8. srpnja 2026. godine

S u d a c:

Tea Golub

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u 6 istovjetnih primjeraka, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

- Tužiteljicama po pun, dostavi i podnesak tuženika od 10.6.2026.

- Tuženiku po pun