1              Poslovni broj: II Kž-104/2024-5

Poslovni broj: II Kž-104/2024-5

  R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Sande Janković i Maje Štampar Stipić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog P. T., zbog kaznenih djela iz članka 166. stavka 2. u vezi 158. stavak 1. i 5. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 1. veljače 2024. broj Kovm-2/2024-5 o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog P. T. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Vukovaru od 1. veljače 2024. broj Kovm-2/2024-5 u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv okrivljenog P. T., zbog teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 2. KZ/11 u vezi 158. stavka 1. i 5. KZ/11., kaznenog djela mamljenja djeteta za zadovoljavanje spolnih potreba iz članka 161. stavka 1. KZ/11. i kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavak 2. KZ/11., pod točkom I izreke pobijanog rješenja na temelju članka 127. stavka 4. u vezi članka 129. (ispravno 131. stavka 1.) Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika na temelju zakonske osnove iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. Istim rješenjem pod točkom II izreke pobijanog rješenja u istražni zatvor je okrivljeniku uračunato vrijeme lišenja slobode od 5. kolovoza 2023. pa nadalje.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio okrivljeni P. T. po braniteljici, odvjetnici M. D., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu i preinači pobijano rješenje i ukine istražni zatvor okrivljeniku, a podredno da istražni zatvor zamijeni nekom od mjera opreza.

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pogrešno smatra žalitelj da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud propustio cijeniti, kako navodi, "odlučnu činjenicu" kakvom smatra okolnost što se žrtva, dijete, M. M., nalazi u B. na adresi koju navodi u žalbi. Naime, valjanim utvrđenjem prvostupanjskog suda da na strani okrivljenika postoje one osobite okolnosti koje nalažu daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog P. T. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., za koje je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge, pravilnost pobijanog rješenja je očuvana. Naime, okrivljenik je samim načinom počinjenja iskazao izrazitu upornost počinivši tijekom dva dana tri kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, na štetu iste žrtve, odnosno posebno ranjivog djeteta koje je mlađe od petnaest godina, a koje dijete okrivljenik poznaje od rođenja, iskoristivši time njeno povjerenje, kao i dugogodišnje poznanstvo i dobar odnos s njenim roditeljima i djedom, sve uz prijetnju da nikome ništa ne govori.

5.1. Prema tome, opsežni žalbeni navodi kojima žalitelj nastoji umanjiti opasnost od ponavljanja djela ne dovode s uspjehom u pitanje valjanost zaključka prvostupanjskog, pa tako ni drugostupanjskog suda, da je nedvojbeno utvrđen visok stupanj kriminalne volje na strani okrivljenika koji ukazuje da se opasnost od ponavljanja kaznenog djela ne odnosi isključivo na žrtvu u predmetnom kaznenom postupku, već na bilo koju maloljetnu osobu s kojom bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao doći u kontakt.

6. Nadalje, nije u pravu žalitelj navodeći da prvostupanjski sud prejudicira krivnju okrivljenika, navodeći, da odluka o produljenju istražnog zatvora nikako ne smije prerasti u odluku o krivnji, a što se prema žalitelju čini pobijanim rješenjem. Međutim, navedeno se ne ukazuje osnovanim, s obzirom da je iz pobijanog rješenja razvidno da je prvostupanjski sud valjano vrednovao sve okolnosti na strani okrivljenika na razini osnovane sumnje, bez ulaženja u kaznenu odgovornost okrivljenika.

7. Ističući da je pobijanim rješenjem ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, žalitelj tvrdi da su u istom izostali razlozi o odlučnim činjenicama u odnosu na iznimnost određivanja istražnog zatvora protiv osobe koja je navršila 70 godina života. Suprotno navedenom, iznimnost je upravo potkrijepljena okolnostima počinjenja kaznenog djela i objekta zaštite, gdje je unatoč visokoj životnoj dobi okrivljenik seksualno usmjeren na osobu od tek navršenih 12 godina. Prema tome odredba članka 122. stavak 2. u konkretnom slučaju nije povrijeđena, već je naprotiv u konkretnom slučaju istražni zatvor nužan i opravdan radi zašite zahtjeva javnog interesa i očuvanja sigurnosti koji pretežu nad pravom na slobodu pojedinca.

7.1. Pritom, pozivanje žalitelja na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije od značaja to tim više što se ovakovo pozivanje u žalbi na pojedinu presudu zapravo svodi samo na iznošenje pojedinih načelnih stavova izraženih u istoj, no takovim pukim navođenjem žalitelj zapravo ne dovodi u konkretnu vezu sadržaj pobijanog rješenja i stav izražen u navedenoj odluci, posebice stoga što žalitelj, evidentno smatra da je riječ o sličnim situacijama, te mu se skreće pozornost da se svaka odluka o istražnom zatvoru procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima pa činjenični argumenti iz drugog predmeta ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.

8. Nije osnovan prijedlog žalitelja, za zamjenom mjere istražnog zatvora mjerama opreza, jer kada se uzme u obzir iskazana ustrajnost i odlučnost u inkriminiranom postupanju, a stoga i izražen visok stupanj kriminalne volje, tada sve navedene okolnosti, u svom zbiru, predstavljaju one osobite okolnosti predviđene člankom 123. stavkom 1. točkom 3. ZKP/08., te je rizik od opasnosti od ponavljanja kaznenog djela kod okrivljenika je takve razine da se ne bi mogao uspješno prevenirati određivanjem blažih mjera.

9. Uz navedeno, nije u pravu žalitelj da se u konkretnom slučaju okrivljeniku mogao odrediti istražni zatvor u domu, upućujući sud pritom na zakonsku odredbu u kojoj stoji da ga sud može odrediti kad to smatra iznimno opravdanim, pri čemu nije jasno u čemu se ogleda ta iznimna opravdanost, a pri tom ni zdravstveni razlozi na strani okrivljenika ne odvraćaju sud od zaključka da je istražni zatvor jedina primjerena mjera za prevenciju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, to tim više, što je okrivljeniku osigurana sva zdravstvena skrb unutar zatvorskog sustava.

10. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

              Zagreb, 25. ožujka 2024.