REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3286/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Matija Potočnjak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Potočnjak & Šušnjar u Zagrebu, protiv tuženika CHROMOS AGRO d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 173/n, OIB:82790074844, kojeg zastupa punomoćnik Goran Božić, odvjetnik u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-239/2024-3 od 5. ožujka 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1832/2019-37 od 19. srpnja 2024., u sjednici održanoj 8. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-239/2024-3 od 5. ožujka 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1832/2019-37 od 19. srpnja 2024.

2. Prijedlog je podnesen pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, kao i zbog povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje iz Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17 – dalje: Ustav) i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).

3. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio sljedeća pravna pitanja:

„1. Je li sud pri ocjeni „osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa“ u smislu čl. 116. st. 1. ZOR ovlašten zanemariti : a) odredbe Pravilnika o radu kojima je određena povreda taksativno propisana kao razlog za izvanredni otkaz, i b) prethodne opomene radniku zbog srodnih povreda, pozivajući se isključivo na procesnu odredbu čl. 119. st.1. ZOR, bez razmatranja materijalnopravnog značaja tih okolnosti za ocjenu je li nastavak radnog odnosa moguć? U slučaju izvanrednog otkaza ugovora o radu mora li se uzeti u obzir okolnost da je povreda zbog koje je otkaz izjavljen, predviđena pravilnikom o radu?

2. Je li pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP ukoliko drugostupanjska presuda ne sadrži ocjenu žalbenih navoda od odlučnog značaja?

3. Koji je standard dokazivanja pri utvrđenju identiteta počinitelja povrede radne obveze kao pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu u smislu čl. 116. st. 1. ZOR?

4. Je li sud ovlašten zanemariti (propustiti primijeniti) materijalno pravo koje je relevantno za ocjenu težine povrede radne obveze pozivajući se na načelo iura novit curia, a bez obrazloženja zašto taj propis nije primjenjiv? Predstavlja li bitnu povredu obveza iz radnog odnosa postupanje ili propuštanje radnika koje za posljedicu može imati prekršajnu odgovornost poslodavca, te mora li u takvoj situaciji sud cijeniti narav i težinu takve povrede?

5. Koji je pravni učinak ranije utvrđene profesionalne nesposobnosti za rad na osnovanost zahtjeva za vraćanje radnika na radno mjesto u slučaju utvrđene nedopuštenosti izvanrednog otkaza?“.

4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

5. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.

6. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da se prvo i četvrto postavljena pravna pitanja ne mogu smatrati pravnim pitanjima koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni i/ili za razvoj prava obzirom se radi o pitanjima od čijeg odgovora ne ovisi ishod spora.

7. Naime, valja reći da su nižestupanjski sudovi utvrdili da u provedenom postupku nije dokazano da je upravo tužitelj samoinicijativno išao prekrivati prijašnju grešku tako da je preko krivo odštampanih podataka stavljao samoljepljive bijele etikete s ispravnim podacima, a što mu se odlukom o otkazu stavlja na teret.

8. Naznačujući drugo pitanje, kojima sugerira na počinjenje bitne povrede odredaba paničnog postupka iz čl. 354. st.1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP, tuženik polazi od postupovne pretpostavke koja nije ostvarena obzirom je drugostupanjski sud odgovorio na sve žalbene razloge od odlučnog značenja za donošenje odluke o osnovanosti žalbe.

9. Treće postavljeno pravno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer obrazlažući razloge važnosti tog pitanja tuženik osporava činjenična utvrđenja i ocjenu dokaza provedenu u postupku, pa to pitanje nije važno za odluku u sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

10. Peto postavljeno pravno pitanje ne može se smatrati pravnim pitanjem koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i/ili za razvoj prava jer je riječ o pitanju kod kojeg odgovor ovisi o okolnostima konkretnog slučaja.

11. Tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i to pravo na pravično suđenje.

12. Odluke nižestupanjskih sudova donesene su u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravno shvaćanje i primjena zakona u nižestupanjskim odlukama obrazloženi su na valjan i prihvatljiv način. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je detaljno obrazložio svoju presudu, tako da se ista ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom.

13. Imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje nižestupanjskih sudova izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je, da tuženik u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom kojom je potvrđena prvostupanjska presuda. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.

14. Slijedom iznesenog, a budući da je ocijenjeno da postavljena pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

15. Nadalje, s obzirom da tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije, te odlučiti kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 8. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug