Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj: K-236/2025-149

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji Željki Kovačić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Marijete Novak, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĆG, zbog kaznenog djela iz članka 256. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine” broj 125/2011. i 144/2012. dalje: KZ) a povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj: K-DO-38/2015-110 od 3. listopada 2016., izmijenjene podneskom Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu (u daljnjem tekstu: ODO) broj: KO-DO-255/2020-23 od 17. svibnja 2023. u ponovljenom postupku nakon presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj: Kž-62/2025-7 od 2. listopada 2025., nakon javne glavne rasprave održane i dovršene 3. srpnja 2026., u nazočnosti zastupnika ODO u Čakovcu ŽG, okrivljenog ĆG osobno, branitelja okrivljenika Davorina Zlatareka, odvjetnika u Čakovcu te u odsutnosti opunomoćenice oštećenika Općine sveti Juraj na Bregu, Majde Damjanović, odvjetnice u Čakovcu, dana 8. srpnja 2026. objavio je, a dana 3. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Okrivljeni: ĆG, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin RG i AG rođene Ć, rođen **.**.1983. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], a boravištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom osnovnom školom i završenim tečajem za kranistu, zaposlen, u Njemačkoj, prima plaću 2.160,00 eura, neoženjen, bez djece, bez imovine, bez čina, bez odlikovanja, osuđivan Presudom Županijskog suda u Varaždinu broj K-18/2019-20 od 21.10.2019. pravomoćna 21.10.2019., zbog kaznenog djela Zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2., kaznenog djela povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz članka 248. KZ/11. i kaznenog djela Utaje poreza ili carine iz članka 256. stavak 1. KZ/11., na djelomičnu uvjetnu osudu od kojeg bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 1 godine i uvjetna kazna zatvora u trajanju od 1 godine uz rok kušnje u trajanju od 3 godine, presudom Općinskog suda u Čakovcu broj K-1/2016-40 od 15.5.2019. pravomoćna 6.12.2019., zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11, na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, uz rok kušnje u trajanju od 2 (dvije) godine, presudom Općinskog suda u Čakovcu broj K-275/2019- 10 od 06.03.2020. pravomoćna 27.03.2020. zbog kaznenog djela nedozvoljena igra na sreću iz članka 237. stavak 1. KZ/11, na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, uz rok kušnje u trajanju od 3 (tri) godine, presudom Općinskog suda u Rijeci broj K-1010-2021 od 2.12.2021. pravomoćna 30.12.2021., zbog kaznenih djela povrede dužnosti u slučaju gubitka, prezaduženosti ili nesposobnosti za plaćanje iz članka 626. stavak 2. KZ/11. i članka 626. stavak 1. točka 2. KZ/11, na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci uz rok kušnje u trajanju od 3 (tri) godine, presudom suda u Njemačkoj, AG Böblingen, Cs 352 Js 80679/24 6028 VRs od 22.10.2024. pravomoćna 22.10.2024., zbog kaznenog djela ECRIS – StGB § 229, §230 Abs 1 – Nanošenje lakše tjelesne povrede bez namjere kojom je osuđen na novčanu kaznu, presudom Općinskog suda u Čakovcu broj K-292/2017 od 31.5.2023. pravomoćna 2.10.2025. zbog kaznenog djela povrede obaveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz članka 248. KZ/11, osuđen na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, uz rok kušnje u trajanju od 2 (dvije) godine i presudom suda u Njemačkoj, AG Ludwigsburg, 5 Cs 3400 Js 13765/26 6137 VRs od 24.2.2026. pravomoćna 13.3.2026., zbog kaznenog djela ECRIS – StGB § 142 Abs. 1 Nr. 2, § 44 – ne pružanje pomoći osobi nakon prometne nesreće kojom je osuđen na novčanu kaznu te mu je izrečena zabrana upravljanja motornim vozilom u trajanju od 5 mjeseci, protiv kojeg se ne vodi drugi kazneni postupak,

k r i v  j e

I/ što je, u razdoblju od 01. lipnja 2014. do 16. ožujka 2015., u Lopatincu, I. G. Kovačića 27/A, kao direktor i odgovorna osoba trgovačkog društva Eximo j.d.o.o. Lopatinec, s nakanom da uskrati sredstva državnom proračunu Republike Hrvatske, proračunu Općine Sveti Juraj na Bregu i proračunu Međimurske županije, protivno članku 77. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NN 73/13, 148/13, 143/14), članku 75. stavak 6. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12) i članku 31. Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (Narodne novine 117/93, 33/00, 73(00, 59/01, 107/01, 117/01, 150/02, 147/03, 132/06, 26/07 – Odluke USRH, 73/08, 25/12, 147/14 i 100/15) nije obračunao, prijavio niti uplatio dužne porezne obveze, i to u periodu od 01. lipnja 2014. do 31. prosinca 2014. porez na dohodak u iznosu od 304.238,30 kuna / 40.379,36 eura te u periodu od 01. siječnja 2015. do 16. ožujka 2015. porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25.282,11 kuna/3.355,52 eura, porez na potrošnju u iznosu od 2.492,42 kune / 330,80 eura i porez na dohodak u iznosu od 43.875,30 kuna / 5.823,25 eura, s obzirom je u inkriminiranom razdoblju raspolagao gotovinom u ukupnom iznosu od 1.550.680,11 kuna / 205.810,62 eura, dobivenom iz prometa trgovačkog društva, bez da je taj novac uplaćivao na račun trgovačkog društva, ostvarivši na taj način prema članku 32. stavak 3. točka 11. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12) drugi dohodak na koji je bio obvezan platiti porez na drugi dohodak, oštetivši na taj način proračun Republike Hrvatske za iznos od 80.117,23 kune / 10.633,39 eura, proračun Općine Sveti Juraj na Bregu za iznos od 200.712,23 kune / 26.639,09 eura i proračun Međimurske županije za iznos od 95.058,67 kuna / 12.616,45 eura, pribavivši trgovačkom društvu Eximo j.d.o.o. protupravnu imovinsku korist u iznosu od ukupno 375.888,13 kuna / 49.888,93 eura,

dakle, s ciljem da druga osoba potpuno izbjegne plaćanje poreza nije prijavio prihod i druge činjenice koje su od utjecaja na utvrđivanje porezne obveze, pa je zbog toga došlo do neutvrđivanja porezne obveze u iznosu koji prelazi dvadeset tisuća kuna,

čime je počinio kazneno djelo protiv gospodarstva – utajom poreza ili carine – iz članka 256. st. 1. KZ.

II/ Na temelju čl. 256. st. 1. KZ okrivljeni ĆG se

osuđuje

na kaznu zatvora

od 1(jedne) godine

III/ Na temelju članka 158. stavka 1. i stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 84/2022., 36/2024., 72/2025. i 13/2026.; dalje: ZKP) se sa imovinskopravnim zahtjevom i to oštećeni Općini Sveti Juraj na Bregu sa iznosom od 26.639,09 (dvadeset šest tisuća šesto trideset i devet eura i devet centi) eura / 200.712,23 (dvjesto tisuća sedamsto dvanaest kuna i dvadeset i tri lipe) kuna uvećano za zakonsku zateznu kamatama koja teče od dospijeća pa do isplate, te oštećena Republika Hrvatska sa iznosom od 10.633,39 (deset tisuća šesto trideset i tri eura i trideset i devet centi) eura / 80.117,23 (osamdeset tisuća sto sedamnaest kuna i dvadeset i tri lipe) kuna, sa pripadajućim kamatama po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotna poena tekućim od 1. svibnja 2015. godine do isplate, upućuju u parnicu.

IV/ Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku/08 (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22, dalje u tekstu ZKP/08) nalaže se okrivljenom ĆG da podmiri troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 330,00 (tristo trideset) eura, iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP za putne troškove svjedoka u ukupnom iznosu 118,79 eura, za troškove vještačenja u ukupnom iznosu od 1.759,12 eura, za trošak tumača u iznosu od 25,88 eura, te trošak nagrade postavljenih branitelja u ukupnom iznosu od 525,08 eura, odnosno u ukupnom iznosu 2.758,87 eura, u korist državnog proračuna u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom prisilne naplate, te troškove iz članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP oštećeniku Općini Sveti Juraj na Bregu za nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika u iznosu o kojem će biti odlučeno posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu podiglo je kod ovog suda optužnicu pod brojem: K-DO-38/2015-110 od 3. listopada 2016. protiv okrivljenog ĆG, zbog kaznenih djela iz članka 256. stavak 1. i dr. KZ/11, te članka 626. stavak 1. točka 2. Zakona o trgovačkim društvima, koju je ODO u Čakovcu izmijenilo svojim podneskom broj: KO-DO-255/2020-23 od 17. svibnja 2023.

2. U tijeku postupka ovaj je sud donio presudu pod poslovnim brojem K- 290/2017-126 od 31. svibnja 2023. koja je povodom žalbe obrane djelomično prihvaćena presudom i rješenjem Županijskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem Kž-62/2025-7 od 2. listopada 2025., te je prvostupanjska presuda ukinuta u dijelu u kojem je okrivljenik proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv gospodarstva

– utajom poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. KZ, navedenog u toč. 1/ izreke, u dijelu kojim je donesena odluka o imovinskopravnom zahtjevu i odluka o oduzimanju imovinske koristi, te je predmet u tom dijelu upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Oštećenik Republika Hrvatska je postavila imovinskopravni zahtjev u iznosu od 10.633,39 (deset tisuća šesto trideset i tri eura i trideset i devet centi) eura, a oštećenik Općina Sv. Juraj na Bregu u iznosu od 26.639,09 (dvadeset šest tisuća šesto trideset i devet eura i devet centi) eura, dok oštećenik Županija međimurska nije postavila imovinskopravni zahtjev.

4. Okrivljeni ĆG u ponovljenom postupku upitan kakav stav zauzima prema optužbi izjavio je da se ne smatra krivim, te da obranu želi iznijeti na kraju dokaznog postupka.

5. U dokaznom postupku je na temelju članka 431. stavak 1. točka 7. i točka 8. ZKP pročitan iskaz svjedoka GG i OG sa zapisnika od 3.10.2019., svjedoka ČG i RG sa zapisnika od 28.02.2020., te iskaz svjedoka JG sa zapisnika od 8. studenoga 2021., uz suglasnost stranaka je pročitan iskaz izvanraspravno ispitane svjedokinje DG sa zapisnika od 12.10.2020, te je izvršen uvid, pregledana i pročitana: Preslik izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Varaždinu (list 15-18), obavijest o razvrstavanju poslovnog subjekta (list 13 spisa predmeta), OIB tvrtke Eximo j.d.o.o. (list 19 spisa predmeta), Ugovor o prijenosu poslovnog udjela (list 20-23), Prijava za upis u sudski registra (list 24-27), Ugovori o zakupu poslovnog prostora s prilozima (list 29-39), Dokumentacija Trgovačkog suda u Rijeci (list 37-39), Ugovor o zakupu poslovnog prostora (list 43-45) Kartica otovrenih stavki (list 46), Pregled prometa po žiro-računu (list 57-87), Dokumentacija Porezne uprave, Područni ured sjeverna Hrvatska i Dalmacija (list 89-123), CD s podacima OG (list 124), Dokumentacija osiguranika prijavljenih u Eximo j.d.o.o. (list 147-152), Očevidnik o redoslijedu plaćanja za TD Eximo j.d.o.o. (list 130-136), Zapisnik o ispitivanju svjedoka OG od 8. siječnja 2016. (list 182-183), Pojedinačni pregled prometa po računu za TD Eximo j.d.o.o. s prilozima (list 198-225) Zapisnik o ispitivanju svjedoka NG od 19. veljače 2016. (list 233-234), Dokumentacija Porezne uprave, Područnog ureda Dalmacija, Ispostava Zadar (list 241-310), Dokumentacija FINA-e Varaždin (list 316-317), Zapisnik o ispitivanju svjedoka GG od 25. travnja 2016. (list 321-322), Dokumentacija Porezne uprave, Područnog ureda sjeverna Hrvatska (list 326-333), Dokumentacija Porezne uprave, Područnog ureda Dalmacija (list 342-349), Zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika ĆG uz DVD snimku od 19. svibnja 2016. (list 350-353), Dokumentacija Porezne uprave, Područnog ureda Dalmacija (list 381-388) Očitovanje Porezne uprave, Područnog ureda Dalmacija od 1. lipnja 2016 (list 400), Zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika ĆG uz DVD snimku od 16. rujna 2016. (list 460-463), vještački nalaz i mišljenje sa lista 355-377, te dopuna vještačkog nalaza i mišljenja sa lista 401-426 spisa, karton potpisa TD Eximo od 27.3.2015. (list 667), prekršajni nalog Ministarstva financija porezne uprave područnog ureda Zagreb od 28.8.2014. (list 670-672), zapisnik o inspekcijskom nadzoru koji je proveden 6.8.2014. (list 668), prekršajni nalog Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb Klasa: UpI-471-02/14-01/1444 od 28. kolovoza 2014. (list 670-672), presuda Općinskog suda u Zadru broj: K-404/14-6 od 14. listopada 2014. (list 673-680), povijesni izvadak iz sudskog registra za TD "Eximo" od 02.05.2022. (list 681-685), dopuna nalaza i mišljenja vještakinje Vlatke Bratić sa lista 740-749 spisa, podnesak sa lista 829, te izvod iz kaznene evidencije (list 830- 831).

6. Sud je kao odugovlačeći odbio prijedlog obrane da se na okolnost tko je vodio poslovanje društva, tko je bio vlasnik a tko samo fiktivni direktor ispita svjedok UG, osoba koja je u inkriminirano vrijeme radila u TD i upravo u objektima na moru gdje se odvijala osnovna aktivnost i koji ima neposrednih saznanja o ključnoj činjenici, jer su na navedene okolnosti već ispitani svjedoci obrane te je činjenično stanje u odnosu na tu okolnost u dovoljnoj mjeri utvrđeno i na temelju provedenih dokaza.

7. Okrivljenik je u obrani iskazao da je TD Eximo osnovano tijekom 2012. ili 2013. godine. Njegov brat JG i GG su se dogovorili da će osnivač TD biti GG a da će njega staviti kao direktora. Pristao je na to iako je znao da je samo formalno direktor a da će svo poslovanje voditi GG i njegov brat JG koji je radio u kuhinji. Oni su i fizički bili u ugostiteljskim objektima koji su poslovali u sastavu TD Eximo u Novalji. On tamo nije niti dolazio osim krajem 2014. kada je jednom prilikom dovezao odojke. 2014. godine kada je njegov brat završio u zatvoru zbog sukoba sa inspekcijom u jednom od ugostiteljskih objekata koji su poslovali u sastavu firme, je GG prodao firmu HG. To je čovjek koji je i ranije dolazi u objekte te se družio sa JG. On nije bio uključen u poslovanje firme pa tako nije ni znao da treba platili porez i voditi knjige. Nije znao ni da je račun firme blokiran. Nije znao ni to da li se vode ili ne vode poslovne knjige. Poslovne knjige je vodio GG uz pomoć knjigovodstvenog servisa Logotex iz [adresa] vlasništvo OG. Komunicirali su putem maila. Zvao je nakon prodaje GG ne bi li vratio firmu ali nije bio za dogovor i još ga je prijavio za prijetnju. U TD Eximo je bio odgovorna osoba samo na papiru i u sve ga je "uvalio" brat JG koji je vodio kompletno poslovanje firme, a kada je završio u zatvoru je tu ulogu preuzeo GG, koji je firmu prodaju HG. Žao mu je što je sve to tako završilo a on sada živi i radi u Njemačkoj kako bi zaradio da može uzdržavati svoje roditelje i bratovog sina kojemu je skrbnik i koji živi sa njim u Njemačkoj. Brat JG zadužio je cijelu obitelj i ostavio je samo dugove, čak je i obiteljska kuća pod hipotekom i vjerojatno će biti prodana za njegov dug. Uopće nije znao kako se vodi poslovanje tvrtke i radio je samo ono što mu je brat rekao, potpisvao je papire koje mu je pripremio brat, a on je radio poslove nabave jer se jedino u to razumio. GG je vodio "papire" za firmu a JG je radio u kuhinji i vodio financije zajedno sa GG. Spreman se zadužiti i vratiti dug, te je na raspravi 3. srpnja 2026. nadodao da se ne smatra krvim jer nikada nije vodio poslovanje firme. Poslovanje firme vodili su TG i njegov brat JG. Brat JG je zapravo iskoristio njegovo nepoznavanje propisa jer ima završenih 8 razreda osnovne škole i tečaj za kranistu. Brat ga je više puta iskoristio za nezakonite poslove kao što je u probleme uvukao i njegove roditelje zbog čega danas nisu u dobrim odnosima. Osim toga brine, odnosno zakoniti je skrbnik Draganovog djeteta Ž, nećaka starog 21 godinu koji sa njime živi u [adresa] i studira. Na četvrtoj godini je informatike. Ujedno skrbi i o svojim roditeljima koji žive ovdje ali im ona šalje novac koji im je potreban za život. Zbog brata i toga što ga je uvukao u svoje poslove kao odgovornu osobu a da on to zapravo nije bio u stvarnosti se vodilo više kaznenih postupaka protiv njega, protiv brata i protiv njihovog oca. Zadnji postupak vodio se prije 7-8 godina, a od četiri postupka koji su se vodili samo je u jednom proglašen krivim a u ostalima je oslobođen.

8. Iz iskaza svjedoka GG proizlazi da je kod okr. ĆG radio u ugostiteljskom objektu i to najprije kao DJ, a kasnije kao konobar. Kako je trgovačko društvo okrivljenog, u sklopu kojeg je poslovala kavana Monako, zapalo u poslovne poteškoće, odnosno u blokadu, ĆG ga je zamolio da mu pomogne i to na način da otvori tvrtku u kojoj bi bio vlasnik, a ĆG direktor, pa je to u 2013. i učinio. U sklopu navedenog trgovačkog društva poslovala su tri ugostiteljska objekta, i to jedan u mjestu [adresa], a dva ugostiteljska objekta su bila u Novalji na otoku Pagu. Dogovor je bio da ĆG vodi poslove tvrtke, a da on radi kao konobar. U praksi se to tako i dešavalo, pa on nije imao nikakve veze s poslovanjem društva, vođenjem knjiga, dizanjem novaca, zapošljavanjem radnika i isplatama plaća, obzirom da je sve te poslove obavljao ĆG. U tvrtci je bilo zaposleno oko 20 radnika, time da je na moru bilo zaposleno oko 15 radnika, a u Lopatincu 3-4 radnika. Tijekom 2014. radio je u Novalji, a zapravo je radio na građevinskim radovima, koji su se izvodili na ugostiteljskom objektu, iako je bio prijavljen kao konobar. U jednom momentu shvatio je da je tvrtka u blokadi, jer su ga poslali da ide dići novce na bankomat. Kasnije je saznao da je dobavljač, odnosno tvrtka Coca-cola blokirala društvo, a nakon toga radnicima nisu bile isplaćene plaće, a niti plaćeni porezi i doprinosi. Kako i nadalje nije dobivao plaću, a niti su mu bili plaćeni porezi i doprinosi, 20. srpnja 2014. dao je otkaz. Tijekom rujna i listopada 2014. kontaktirao je s okrivljenikom, nagovarajući da ga mu isplati plaću, što je ovaj nakon nekog vremena i učinio isplativši mu sve zaostatke plaća, ali „na crno“ bez da mu je platio doprinose. I drugim radnicima su plaće bile isplaćivane „na crno“, bez da im je okrivljenik plaćao poreze i doprinose. Nije imao nikakve veze s poslovanjem društva, nije dizao novce s žiro-računa, jer na kraju krajeva nije bio ovlašten za raspolaganje sredstvima društva, jer je to ovlaštenje imao okrivljenik. Znao je da ĆG posluje mimo blagajne, jer se masu puta dešavalo da navečer zatvore lokal, a da već u jutro nakon što su digli novce preko bankomata idu kupiti robu i to u pravilu za firmu, ali ponekad i za privatne potrebe, a kao što je već rekao i plaće su isplaćivane „na crno“ jer je to bio uobičajeni način poslovanja tvrtke. Poznaje JG brata okrivljenog ĆG, jer je s njime pregovarao o poslu u firmi DMV gdje se zaposlio u 09. mjesecu 2012. i o poslu je pregovarao sa JG koji je bio šef i davao naloge što treba raditi i zapošljavao ostale radnike, te u to vrijeme ĆG nije bilo jer je valjda bio u zatvoru, ali je bio na slobodi 2014. Tvrktu Eximo kojoj je bio osnivač, je poklonio trećim osobama radi čega je došao u sukob sa braćom JG na način da mu je ĆG prijetio. 2014. i 2015. godine je ĆG na papirima bio odgovorna osoba a zadnju riječ je uvijek imao njegov brat JG, koji je čak znao i vikati na svoga brata ĆG. Ne zna s kim je kao predstavnikom poslodavca sklopio Ugovor o radu.

9. Iz iskaza svjedokinje DG proizlazi da joj je sestrična rekla da tvrtka Eximo j.d.o.o. iz [adresa] traži konobaricu, pa se je nakon toga javila direktoru društva ĆG, a u telefonskom razgovoru joj se ĆG i predstavio kao direktor tvrtke, te joj ponudio radno mjesto i objasnio radne uvjete, uvjete smještaja i visinu plaće. S radom je započela 8. siječnja 2014. kao konobarica, a nakon probnog rada okrivljenik ju je prijavio na mirovinsko i zdravstveno s 30. siječnja 2014. Za obavljene usluge gostima uredno je izdavala račune, a na kraju radnog dana je utržak predavala ĆG. U početku je plaću dobivala „na ruke“, a kasnije na tekući račun koji je imala u Privrednoj banci. Njoj i njezinim kolegicama radne zadatke nalagao je ĆG, a one su mu, kao što je već rekla, na kraju radnog dana predavale utržak od prometa. Za njezin rad na moru okrivljenik joj nije isplatio dogovoreni iznos plaće, a isto tako joj nikada nije dostavio obračunske liste za plaću. Što se tiče GG može reći da se on nikada nije predstavljao niti kao šef, a niti kao vlasnik tvrtke. Ispitana na sudu je nadodala da je sve vezano uz posao dogovarala sa ĆG. S njime se dogovarala telefonom i prije početka zapošljavanja. JG prvi puta jem vidjela tek nakon mjesec-dva od početka rada i s njime nije nikada razgovarala o poslu. U TD Monaco je radila od 7. ili 8. siječnja 2014. do nekog datuma u 10 mjesecu te godine. Mjesec dana je bila na praksi, a onda je otišla raditi u Novalju kao konobarica u restoran Europa. Tamo je radila do 6-tog mjeseca a onda je do 10-tog mjeseca čuvala djecu JG i radila kao dadilja. Njezin poslodavac je zapravo bio ĆG i "Monaco", a poznato joj je i TD Eximo te se sjeća da joj je u radnoj knjižici pisalo da je radila i za to TD. Sklopila je Ugovor o radu i čuvala ga godinu dana a onda ga je bacila. Osoba s kojom je sklopila Ugovor o radu i koji joj se predstavljao kao poslodavca je bio ĆG, a misli da je on predstavljao TD Monaco. Nije se obazirala što piše u ugovoru, tko joj je poslodavac. Kad je čuvala djecu u Novalji bila je smještena u apartmanu u kojem je bila i Draganova supruga i djeca, a poslodavac joj je tada valjda bio JG, ali ne zna jer je imala ugovor za radno mjesto konobarice. Ne zna tko je bio vlasnik a tko direktor TD Eximo.

10. Iz iskaza svjedoka OG proizlazi da je direktor trgovačkog društva Logitex, koje je za tvrtku Eximo j.d.o.o. radila knjigovodstvo oko godinu dana, na temelju usmenog dogovora sa ĆG, na temelju kojeg su fakturirali izvršenu uslugu savjetovanja i prijave radnika, bez ugovora. ĆG mu je donio samo nekoliko računa, što nije bio cjelokupni promet tvrtke, tako da nije bio u mogućnosti izraditi godišnji obračun, pa je tu primljenu dokumentaciju vratio direktoru, tj. ĆG. Obrazac JOPPD nije mogao poslati poreznoj upravi jer nije imao niti odluku, a niti potpis direktora, niti kompletnu dokumentaciju. Poznaje JG, brata okrivljenog ĆG jer je i s njime kontaktirao, no nije siguran je li s njime kontaktirao i u vezi poslovanja tvrtke Eximo iako dopušta mogućnost da je. Ne zna tko je u stvarnosti vodio poslovanje tvrtke Eximo ali on kao vlasnik knjigovodstvenog servisa uvijek gleda sudski registar.

11. Svjedok MG je iskazao da mu je poznata firma Eximo, jer je tamo radio kao pomoćni kuhar tijekom 2014.-2015. godine. Bio je prijavljen na mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Poslovanje firme vodio je GG koji je bio voditelj poslovanja, a šef je bio JG. Pod šefom misli da je radio u kuhinji a za papire je bio zadužen GG. Poznato mu je da je ĆG obavljao nabavu i da se vodio na papirima sa PG kao Manuelov zamjenik zapravo GG je bio glavni. Nije mu poznato koga se pitalo kad su se donosile neke važnije odluke jer je on tamo bio samo radnik. Zna da je došlo do prodaje firme nakon njezinog zatvaranja i da je firma prodana HG, a prodao ju je GG. Nije mu poznato da bi radi toga došlo do sukoba između GG i obitelji ĆG. Naveo je da on živi na adresi oca JG i ĆG i tamo ima prijavljeno prebivalište.

12. Svjedok RG, otac okrivljenika je iskazao da je upoznat sa tvrtkom Eximo jer je tamo pomagao na način da je čistio i pekao odojke. Poslovanje je vodio GG jer je za to bio i zaposlen dok je njegov sin ĆG bio zadužen za nabavu robe jer nije niti bio sposoban voditi brigu za "papire" i za vođenje poslovanja. Stvarni šef firme odnosno voditelj njezinog poslovanja su u prvo vrijeme bili JG i GG, a kad je JG završio u zatvoru poslovanje firme je nastavio voditi GG. Kasnije je GG bez pitanja JG firmu prodao HG. Nema saznanja o tome da bi radi te prodaje došlo do sukoba između njegovog sina JG i GG, ali sigurno mu nije bilo drago i sigurno je bio ljut radi toga. U tu firmu obitelj je uložila najmanje 50.000,00 eura. I on je cijelu svoju ušteđevinu uložio u tu firmu. ĆGF je bio na papiru direktor firme a stvarni direktor je bio GG. Na upit zastupnice optužbe da li je svjedok sklapao sa TD Eximo ugovor o zakupu poslovnog prostora 01.10.2014. svjedok odgovara: ne sjećam se da bi sklapao kakav ugovor a po predočenju ugovora navodi da nije siguran da se na mjestu zakupnika nalazi njegov potpis jer se on tako ne potpisuje i da bi to mogao biti i Draganov potpis.

13. Svjedok JG, brat okrivljenika je naveo kako mu je poznato da je TD Eximo osnovao GG a kao direktora je postavio njegovog brata VG te da je društvo poslovalo putem ugostiteljskog objekta Europa ili Kadema u Novalji. On je u tom ugostiteljskom objektu radio u kuhinji, a nabavu robe i kompletno poslovanje tvrtke vodio je GG. Ne sjeća se koje godine je osnovano TD Eximo niti kad je GG to TD bez znanja njegovog brata ĆGF prodao kupcu HG. On je osobno uložio svoj inventar u taj ugostiteljski objekt pa smatra da je ipak trebao prije prodaje nešto pitati njega ili brata. Njegov brat nije imao niti znanja niti sposobnosti voditi TD. Poslovne knjige TD je vodio knjigovodstveni servis u [adresa] a svu dokumentaciju vezanu uz poslovanje tvrtke je potpisivao GG kao i Ugovore o radu sa zaposlenim radnicima. Robu je također naručivao GG, što mogu potvrditi LG i BG koji su u to vrijeme radili u firmi Eximo i u njegovom ugostiteljskom objektu u Novalji. Osnivač TD Eximo je bio GG, a nije siguran je li direktor TD bio on ili njegov brat ĆG. Zna da osnivač društva ima takve ovlasti da može smijeniti direktora i voditi poslovanje firme, a nije mu poznato što sve točno može raditi direktor firme. Radnike je zapošljavao i plaće isplaćivao GG, koji je polagao i podizao novac s računa. Ne sjeća se u kojem je on razdoblju radio u TD Eximo, i nije siguran je li bio prijavljen na mirovinsko i zdravstveno osiguranje. U zatvor je otišao negdje tijekom 2015. godine.

14. Iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka te njegove dopune proizlazi da je za razdoblje poslovanja 01. siječnja 2014. do **.**.2015. ĆG u svojstvu jedinog člana uprave TD EXIMO j.d.o.o. sukladno članku 428. Zakona o trgovačkim društvima odgovoran za uredno vođenje poslovnih knjiga i za izradu financijskih izvještaja nije ustrojio niti jednu od poslovnih knjiga propisanim zakonom (dnevnik, glavna knjiga i pomoćne knjige, knjiga ulaznih i izlaznih računa), nije osigurao izradu i dostavljanje mjesečnih i godišnjih obračuna poreza na dodanu vrijednost, godišnje prijave poreza na dobit, te financijskih izvještaja (bilancu i račun dobiti), a od srpnja 2014. nije podnosio zakonom propisana izvješća JOPPD obrasce, što znači da nije obračunavao doprinose i zaduživao se za obvezne doprinose u svezi plaća djelatnika za razdoblje od obračuna plaće za mjesece od srpnja do prosinca 2014.

14.1 U periodu 18. rujna 2013 do 30. svibnja 2014 (kada je zabilježen posljednji promet na poslovnim računima) TD Eximo je vršilo poslovne transakcije na jednom poslovnom računu broj 25000091-1101401505 otvorenom kod HYPO ALPE ADRIA BANK d.d. Kao korisnik i potpisnik gore navedenog računa, odnosno osoba ovlaštena raspolagati sredstvima na računu prijavljen je okr. ĆG (list spisa 218). Na navedenom poslovnom računu zabilježena je prva i jedina blokada dana 30. svibnja 2014. Nakon 30. svibnja 2014. račun je trajno blokiran, da bi na dan 28. rujna 2015. bio trajno ugašen (listovi spisa 202). Po očevidniku Financijske agencije, izdanom na dan 28. siječnja 2016., ukupno je po računu TD Eximo j.d.o.o. evidentirano naloga za čije pokriće nema dovoljno sredstava u iznosu od 156.172,55 kn.

14.2. Poslovni račun TD Eximo j.d.o.o. broj 25000091-1101401505 otvoren kod HYPO ALPE ADRIA BANK d.d. zatvoren je 30. svibnja 2014. te je na njemu zabilježena blokada u ukupnom iznosu od 156.172,55 kn. Navedeni račun je zatvoren 28. rujna 2015., nakon 486 dana neprekidne blokade.

14.3 Osim toga iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da porezni obveznik Eximo j.d.o.o. nije obračunavao, prijavio i platio slijedeće poreze:

14.4 Porez na dodanu vrijednost koji je TD Eximo j.d.o.o. bilo dužno obračunati, prijaviti i uplatiti u državni proračun iznos od 30.896,48 kn, a koji se odnosi na porez na dodanu vrijednost na isporuke roba i usluga ostvarenih u periodu 01. siječnja 2015. do 31. ožujka 2015.

14.5. Porez na potrošnju koji je TD Eximo j.d.o.o. bilo dužno obračunati, prijaviti i uplatiti u Proračun općine Sveti Juraj na bregu u iznosu od 2.817,93 kn, a koji se odnosi na porez na potrošnju u periodu 01. siječnja 2014. do 31. ožujka 2015.

14.6 Okrivljeni je od 30. svibnja 2014. pa sve do svojeg razrješenja 16. ožujka 2015. upravljao gotovinskim tijekom ostvarenim u ugostiteljskim objektima TD Eximo j.d.o.o., na koji način je ostvarivao drugi dohodak, s obzirom da se definicija drugog dohotka temelji na čl. 32. st. 3. toč. 11. Zakona na porezu na dohodak, koji drugi dohodak definira sintagmom „svi ostali primici koji su fizičkim osobama isplaćivali ostali isplatitelji i davatelji“, pa uzimajući u obzir navedeno okrivljeni nije obračunao, prijavio i uplatio porez na dohodak u iznosu od 351.334,81 kn od čega 304.238,30 kn 2014. godini te 47.096,50 kn u 2015. godini.

14.7. Prema odredbama Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave NN 117/93, 33/00, 73/00, 59/01, 107/01, 117/01, 150/02, 147/03, 132/06, 26/07 – Odluka USRH, 73/08, 25/12, 147/14 i 100/15) (NN 25/12) člankom definirana je raspodjela poreza na dohodak različitih korisnika poreza temeljem koje je izračunata raspodjela poreza na dohodak za 2014. i 2015. godinu.

15. Iz dopune nalaza i mišljenja vještakinje Vlatke Bratić proizlazi da se izvršenim analizama dokumentacije dostavljene u spis od strane Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar (list 692 do 722 spisa) može zaključiti da činjenica da je okrivljenik bio direktor do 16. ožujka 2015. godine umanjuje, Dopunom nalaza i mišljenja vještaka dr. sc. Stjepana Bunića od 20. lipnja 2016. utvrđenu obavezu dužnog poreza u iznosu od 385.049,22 kuna, za iznos od 9.161,09 kuna, na iznos od 375.888,13 kuna (49.888,93 eura), te da je za utvrđeni iznos neobračunatog, neprijavljenog i nepodmirenog poreza za razdoblje od 1. lipnja 2014. do 15. ožujka 2015. radi trajnog gubitka poreznih prihoda nastupila šteta za državni, županijski i lokalni proračun i to: u iznosu od 80.117,23 kuna (10.633,39 eura) za državni proračun RH, u iznosu od 200.712,23 kuna (26.639,09 eura) za proračun Općine Sv. Juraj na Bregu, te u iznosu od 95.058,67 kuna (12.616.45 eura) za proračun Međimurske županije.

16. Na temelju svih dokaza provedenih u postupku, obrane okrivljenika, iskaza svjedoka, te materijalne dokumentacije, cijeneći svaki dokaz zasebno i u njihovoj uzajamnoj povezanosti, sud je našao dokazanim da je okrivljenik počinio kazneno djelo kojim ga se tereti, upravno na način kako je to činjenično i pravno opisano u izreci ove presude, zbog čega ga je proglasio krivim i osudio po Zakonu.

17. Ponajprije valja navesti da su nesporni, i to iz materijalne dokumentacije iz spisa, a poglavito vještačkog nalaza i mišljenja i njihovih dopuna, koje je sud prihvatio kao vjerodostojan dokaz, jer su ga dali ovlašteni vještaci u skladu s pravilima struke, te po najboljem znanju i vještini, a obrana nije osporavala, činjenični navodi optužnice, odnosno da su za razdoblje od 01. lipnja 2014. do 16. ožujka 2015., u [adresa], uskraćena sredstva državnom proračunu Republike Hrvatske, proračunu Općine Sveti Juraj na Bregu i proračunu Međimurske županije, protivno članku 77. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NN 73/13, 148/13, 143/14), članku 75. stavak 6. Pravilnika o porezu na dohodak ((Narodne novine 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12) i članku 31. Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (Narodne novine 117/93, 33/00, 73(00, 59/01, 107/01, 117/01, 150/02, 147/03, 132/06, 26/07 – Odluke USRH, 73/08, 25/12, 147/14 i 100/15) jer nisu obračunate, prijavljene niti uplaćene dužne porezne obveze, i to u periodu od 01. lipnja 2014. do 31. prosinca 2014. porez na dohodak u iznosu od 304.238,30 kuna / 40.379,36 eura te u periodu od 01. siječnja 2015. do 16. ožujka 2015. porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25.282,11 kuna/3.355,52 eura, porez na potrošnju u iznosu od 2.492,42 kune/330,80 eura i porez na dohodak u iznosu od 43.875,30 kuna/5.823,25 eura, s obzirom se u inkriminiranom razdoblju raspolagalo gotovinom u ukupnom iznosu od 1.550.680,11 kuna/205.810,62 eura, dobivenom iz prometa trgovačkog društva, bez da je taj novac uplaćivan na račun trgovačkog društva, ostvarivši na taj način prema članku 32. stavak 3. točka 11. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12) drugi dohodak na koji je bila obveza platiti porez na drugi dohodak, čime je proračun Republike Hrvatske oštećen za iznos od 80.117,23 kune / 10.633,39 eura, proračun Općine Sveti Juraj na Bregu za iznos od 200.712,23 kune / 26.639,09 eura i proračun Međimurske županije za iznos od 95.058,67 kuna / 12.616,45 eura, a trgovačko društvo Eximo j.d.o.o. je ostvarilo protupravnu imovinsku korist u iznosu od ukupno 375.888,13 kuna / 49.888,93 eura.

18. Nesporno je da je za terećeno kazneno djelo prema pozitivnim propisima odgovoran, član uprave, odnosno direktor, te je nesporno da je to u konkretnom predmetu sukladno izvatku iz sudskog registra bio upravo okrivljeni ĆG.

19. Obrana je spornim isticala odgovornost okrivljenog ĆG, ne osporavajući da je po službenoj dokumentaciji on bio direktor i jedini član uprave društva, ali je nastojala prikazati da je okrivljeni ĆG bio samo formalno odgovorna osoba, tj. po osnivačkim dokumentima, ali da nije upravljao društvom, već je sve to činio njegov brat JG i GG koji je bio osnivač društva.

20. No, sud nije prihvatio obranu okrivljenika, već ju je cijenio usmjerenu otklanjanju kaznenopravne odgovornosti.

21. Okrivljenik u obrani navodi da je on vodio poslove nabave jer se jedino u to razumio, a da je na nagovor brata pristao biti direktorom društva, iako je znao da sam neće upravljati predmetnim trgovačkim društvom, te je navodio da su društvom upravljali njegov brat JG i ĐG, da bi onda kasnije tvrdio kako je zapravo njegov brat JG vodio kompletno poslovanje firme i „uvalio“ ga u probleme, čime je sama obrana okrivljenika nedosljedna i kontradiktorna samoj sebi. Prvi dio obrane tj. da su trgovačkim društvom upravljali i JG i GG potvrdili su svjedoci – otac okrivljenog RG i svjedok MG koji živi kod oca okrivljenog i u bliskim je odnosima sa obitelji RG dok je brat okrivljenog JG tvrdio da je poslovanje vodio samo GG. Dakle, okrivljenik i svjedoci obrane ni sami nisu uskladili svoje iskaze, a kako je očito da su osobno zainteresirani za ishod ovog postupka jer su rodbinskim i prijateljskim vezama vezani sa okrivljenim, svjedočili su na način kako bi pomogli okrivljeniku s ciljem otklanjanja njegove kaznenopravne odgovornosti. No, kako su ustrajali u tezi da okrivljenik u stvarnosti nije upravljao društvom, ali nisu u dovoljnoj mjeri uskladili svoje iskaze kako bi isti bili uvjerljivi i vjerodostojni, sud ih je cijenio neusklađenima i dogovorenima s okrivljenikom i nije ih prihvatio, to tim više što nisu sukladni niti materijalnim dokazima iz spisa, kao niti iskazima svjedoka GG, DG i OG, iz kojih pak proizlazi da je poslovanje TD „Eximo“ j.d.o.o. vodio upravo okrivljeni ĆG uz pomoć brata JG kada je bio na slobodi. Iskaze tih svjedoka je sud prihvatio vjerodostojnima jer su međusobno sukladni kao i materijalnoj dokumentaciji iz spisa. Tako GG ne spori da je na prijedlog braće JG prihvatio biti osnivačem društva u kojem je nastavio raditi kao konobar i na drugim poslovima, dok je firmom upravljao ĆG a što potkrjepljuje i svjedokinja DG kada navodi da se zaposlila nakon telefonskog razgovora sa ĆG koji joj se predstavio kao direktor tvrtke, te joj ponudio radno mjesto i objasnio radne uvjete, uvjete smještaja i visinu plaće, a kada je počela raditi je dnevne utrške predavala upravo ĆG, koji je njoj i kolegicama nalagao i radne zadatka, te da joj se KG nikada nije predstavljao kao šef niti kao vlasnik tvrtke i da o poslu nikada nije razgovarala sa JG, kao što je i svjedok OG naveo kako je kao vlasnik knjigovodstvenog servisa na temelju usmenog dogovora upravo sa okrivljenim ĆG dogovorio suradnju odnosno pružanje knjigovodstvenih usluga, za potrebe čega mu je upravo ĆG donio samo nekoliko računa, što nije bio cjelokupni promet tvrtke, tako da nije bio u mogućnosti izraditi godišnji obračun, pa je tu primljenu dokumentaciju i vratio direktoru ĆG. Dakle, svjedok OG uopće ne spominje GG kao osobu s kojom bi kontaktirao već dopušta mogućnost da je surađivao i sa JG, ali je upravo ĆG smatrao svojim poslovnim partnerom jer je on i u službenoj dokumentaciji bio odgovorna osoba trgovačkog društva.

22. Nakon komparativne analize svih izvedenih dokaza valja navesti da se iz istih dade zaključiti kako je okrivljeni ĆG punoljetna, poslovno sposobna osoba te je kao takav trebao biti svjestan svoje odgovornosti direktora. On je bio ovlašteni potpisnik financijske dokumentacije te osoba ovlaštena za raspolaganje sredstvima na računu te je kao ovlašteni po računu uredno podizao gotovinu i njome raspolagao, bavio nabavkom robe, te ugovarao upošljavanje i nalagao poslove zaposlenicima, te je dokazano da je neodgovorno, površno i neprofesionalno radio svoj posao direktora trgovačkog društva koju je funkciju dobrovoljno prihvatio, bio svjestan činjenice da se u trgovačkom sudskom registru vodi kao direktor društva, te se po stavu suda kao prosječno savjesna osoba i prosječno savjestan gospodarstvenik trebao upoznati sa obavezama koje mu proizlaze iz funkcije koje se prihvatio, te se trebao skrbiti o poslovanju društva, prijavama poreza, vođenju poslovnih knjiga, i nije bio samo fiktivni direktor kako to nastoji prikazati obrana, tim više što je njegov brat JG u sporno vrijeme bio u zatvoru te se okrivljenik u svakom slučaju morao skrbiti o poslovanju društva u koje je njegova obitelji uložila financijska sredstva. Dakle, okrivljenik nije bio samo fiktivni direktor društva već je kao takav podizao novac i zapošljavao radnike, te je tako sukladno vještačkom nalazu i mišljenju i njegovim dopunama pribavio protupravnu imovinsku korist TD „Eximo“ j.d.o.o. u iznosu od 375.888,13 kuna / 49.888,93 eura, odnosno da je kao direktor i odgovorna osoba u pravnoj počinio radnje opisane u izreci presude kojima pak je ostvario objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela iz članka 256. st. 1. KZ, jer sud nije našao okolnosti koje bi isključivale ili umanjivale krivnju i odgovornost okrivljenika, što znači da je postupao s izravnom namjerom.

23. Prekršajnim nalogom Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb (list 670- 672) okrivljeni ĆG kao odgovorna osoba u 1. okrivljenoj pravnoj osobi TD „Eximo“ j.d.o.o. [adresa] nije proglašen krivim za prekršaj kojim bi bilo konzumirano terećeno kazneno djelo te se tako ne radi o presuđenoj stvari kao što je to obrana nastojala prikazati tijekom postupka, a niti Presuda Općinskog suda u Zadru (list 673- 680) kojom je JG osuđen zbog kaznenog djela iz članka 314. stavak 1. u svezi sa članka 51. stavak 1. KZ/11 počinjenog 1. kolovoza 2014. u Novalji gdje se prema činjeničnom opisu djela poreznim inspektoricama predstavio kao gazda ugostiteljskog objekta u vlasništvu TD „Eximo“ predstavlja bilo kakav dokaz koji bi govorio u prilog činjenici da je JG bio direktor predmetnog društva.

24. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci ove presude.

25. Prilikom odabira vrste i visine kaznenopravne sankcije sud je okrivljeniku kao olakotnu okolnost vrednovao što prema vlastitim navodima uzdržava nećaka te što brine o starim i bolesnim roditeljima, duži protek vremena od počinjenja terećenog kaznenog djela, te činjenice da nije u tijeku drugi kazneni postupak. a kao otegotno što je osuđivan radi kaznenih djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju, povredu prava vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga, utaje poreza ili carina, prijetnje, nedozvoljene igre na sreću, povrede dužnosti u slučaju gubitka, prezaduženosti ili nesposobnosti za plaćanje, povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga, nanošenja lakše tjelesne povrede bez namjere, te ne pružanja pomoći osobi nakon prometne nesreće što sve ukazuje da se radi o osobi koja je sklona činjenju kaznenih djela. Stoga imajući u vidu navedene okolnosti, stupanj krivnje, pogibeljnost počinjenog kaznenog djela i posljedice, a u skladu s načelom individualizacije u kažnjavanju i ličnosti okrivljenika je sud okrivljenika osudio na kaznu zatvora od jedne godine. Sud drži da će se upravo izrečenom kaznom zatvora utjecati na okrivljenika tako da ubuduće ne čini ista ili druga kaznena djela i svoje ponašanje uskladi sa zakonom, a osim toga primijenjenu kaznenopravnu sankciju smatra adekvatnom za ostvarenje ostalih ciljeva opće i posebne svrhe kažnjavanja.

26. Na temelju članka 158. stavka 1. i stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 84/2022., 36/2024., 72/2025. i 13/2026.; dalje: ZKP) su oštećenici sa imovinskopravnim zahtjevom i to oštećena Općina Sveti Juraj na Bregu sa iznosom od 26.639,09 (dvadeset šest tisuća šesto trideset i devet eura i devet centi) eura / 200.712,23 (dvjesto tisuća sedamsto dvanaest kuna i dvadeset i tri lipe) kuna uvećano za zakonsku zateznu kamatama koja teče od dospijeća pa do isplate te oštećena Republika Hrvatska sa iznosom od 10.633,39 (deset tisuća šesto trideset i tri eura i trideset i devet centi) eura / 80.117,23 (osamdeset tisuća sto sedamnaest kuna i dvadeset i tri lipe) kuna, sa pripadajućim kamatama po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotna poena tekućim od 1. svibnja 2015. godine do isplate, upućeni u parnicu budući je imovinsku korist steklo trgovačko društvo "Eximo" j.d.o. koje više ne postoji i brisano je iz sudskog registra.

27. Budući je proglašen krivim, a zaposlen je i ostvaruje prihode sud je okrivljenom ĆG na temelju članka 148. stavak 1. ZKP naložio da podmiri troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 330,00 (tristo trideset) eura, iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08 za putne troškove svjedoka u ukupnom iznosu 118,79 eura, za troškove vještačenja u ukupnom iznosu od 1.759,12 eura, za trošak tumača u iznosu od 25,88 eura, te trošak nagrade postavljenih branitelja u ukupnom iznosu od 525,08 eura, odnosno u ukupnom iznosu 2.758,87 eura, u korist državnog proračuna u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom prisilne naplate, te troškove iz članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP oštećeniku Općini Sveti Juraj na Bregu za nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika u iznosu o kojem će biti odlučeno posebnim rješenjem.

U Čakovcu 8. srpnja 2026.

Sutkinja

Željka Kovačić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude žalba se može podnijeti u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO u Čakovcu na broj: KO-DO-255/2020

2. okrivljeni ĆG na adresu boravišta

3. branitelj okrivljenika Davorin Zlatarek, odvjetnik u Čakovcu,

4. oštećeni Općina Sveti Juraj na Bregu, putem opunomoćenika Majde Damjanović, odvjetnice iz Čakovca

5. Županija međimurska, po pravomoćnosti