Republika Hrvatska

Općinski sud u Puli-Pola

Stalna služba u Rovinju-Rovigno

Rovinj, Obala P. Budicina 4

Posl.br. P-444/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, po sutkinji Alessandri Gržinić-Matika, u pravnoj stvari tužitelja EH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Kovačiću, odvjetniku u Puli, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti, dana 08. srpnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 3. Ugovora o kreditu od 09. studenoga 2005. godine kojeg je sklopio tužitelj kao korisnik kredita s tuženom bankom kao kreditorom, broj ugovora: 112-50-3134520 potvrđen (ovjeren) od strane javnog bilježnika Mirne Pliško iz Pule pod brojem OU-867/05 dana 09. studenoga 2005. godine, koja glasi: „naknada 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“.

II. Nalaže se tuženoj banci da tužitelju u roku od 15 dana plati prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu 250,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana donošenja presude pa do konačne naplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 20. svibnja 2026. godine pod gore označenim poslovnim brojem zaprimljena je tužba tužitelja protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu od 09. studenoga 2005. godine.

1.1. U tužbenoj osnovi tužbe se navodi:

- da je tužitelj kao korisnik kredita dana 09. studenoga 2005. godine sklopio s tuženom bankom Ugovor o kreditu, broj ugovora: 112-50-3134520 potvrđen (ovjeren) od strane javnog bilježnika Mirne Pliško iz Pule pod brojem OU-867/05 dana 09. studenoga 2005.godine, a namjena kredita je bila kupovina osobnog automobila;

- da je u članku 3. predmetnog ugovora navedena „naknada 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“;

- da je ta odredba predmetnog Ugovora o kreditu ništetna;

- da je tužena banka u konkretnom slučaju u odnosu na tužitelja s kojim je sklopila predmetni Ugovor o kreditu povrijedila njegove interese i prava kao potrošača budući da predmetni Ugovor o kreditu sadrži naprijed navedenu nepoštenu ugovornu odredbu, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te koja je ništetna;

- da je predmetna ugovorna odredba tužitelju kao potrošaču potpuno nerazumljiva, jer njegova obveza nije određena niti odrediva;

- da tužitelj kao potrošač prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije upoznat s tom odredbom, o njoj se nije pojedinačno pregovaralo, a tužitelj nije znao niti je mogao znati da je banka na tužitelja stavila obvezu plaćanja naknade;

- da se za istu nije moglo ni predvidjeti kolika će naknada faktički i biti i zašto bi se uopće naplatila;

- da je time uzrokovana znatna neravnoteža u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja kao potrošača jer je tužena banka potpuno izbjegla utjecaj tužitelja kao druge ugovorne strane na predmetnu ugovornu odredbu;

- da je naprijed citirana ugovorna odredba nepoštena i protivna načelu savjesnosti i poštenja te uzrokuje očitu i znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana;

- da to dodatno dokazuje činjenica što je navedena ugovorna odredba sadržana u predmetni ugovor o kreditu na isključivu inicijativu tužene banke kao sadržaj standardnog/tipskog ugovora banke na koju tužitelj kao potrošač nije na niti koji način mogao utjecati, a nesporno je da nije u ugovoru (a niti kasnije) utvrđen egzaktan parametar za izračun te naknade, pa je navedena ugovorna odredba sadržana u predmetnom ugovoru o kreditu u cijelosti protivna odredbama Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakonu o obveznim odnosima, posebno općim načelima;

- da tužena banka nije tužitelja kao potrošača prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu kao trgovac uopće informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana;

- da je time tužena banka postupala suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima;

- da tužitelj kao prosječni potrošač nije u razumnoj vjeri dobro obaviješten te ni uz razumnu pažnju i oprez nije mogao razumjeti, a niti sada razumije spornu ugovornu odredbu i nije mogao donijeti prije i u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu informiranu odluku o tome hoće li sklopiti ugovor koji sadrži tu odredbe ili neće;

- da je ta odredba nedvojbeno uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužitelja kao potrošača, ta odredba dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača i protivna je načelu savjesnosti i poštenja;

- da je navedena ugovorna odredba nepoštena odredba u smislu odredbe čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. godine jer se radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori, a koja se kao takva smatra nepoštenom, u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu tužitelja kao potrošača te uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora;

- da si je tužena banka zapravo na opisani način naplatila nepostojeću naknadu za trošak obrade kredita, a posebnog troška ni nema niti ga je bilo;

- da je ništetna i odredba članka 12. Ugovora o kreditu u kojoj stoji: "da je za slučaj spora nadležan sud u mjestu sjedišta Kreditora“;

- da se o toj odredbi također nije pojedinačno pregovaralo te je ista nepoštena, te uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, jer prisiljavati tužitelja da podnese tužbu u Zagrebu, a ne u [adresa], te putovati na rasprave u Zagreb, predstavlja za tužitelja izrazito nepovoljnu ugovornu odredbu koja mu uzrokuje štetu i neravnopravnost u pravima i obvezama;

- da s obzirom na to da je ugovor zaključen u poslovnoj jedinici u [adresa], to je sukladno članku 59. Zakona o parničnom postupku za ovaj spor nadležan i Općinski sud u Puli- Pola.

1.2. Slijedom prednjih navoda tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev sadržaja kao u točki I. izreke ove odluke uz naknadu parničnog troška.

2. U privitku tužbe tužitelj dostavlja: Ugovor o kreditu od 09. studenoga 2005. godine broj: 112-50-3134520 (list 5-8), punomoć (list 9), potvrda o solemnizaciji od 09. studenoga 2025. godine (list 11), potvrdu o statusu hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata (list 12).

3. Sukladno odredbi čl. 284. ZPP-a sud je otpravio primjerak tužbe (s prilozima) tuženici i pozvao ju na dostavu pismenog odgovora na tužbu pozivom od 21. svibnja 2026. godine, te istovremeno upozorio na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu i za to odredio rok od 30 dana.

3.1. Tužba i prilozi dostavljeni su tuženoj dana 03. lipnja 2026. godine što proizlazi iz potvrde o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena.

3.2. Iako uredno pozvana da u određenom roku od 30 dana od zaprimanja tužbe podnese pisani odgovor na tužbu, tužena to ne čini ni do pisanja ove presude.

4. Sukladno odredbi čl. 331.b Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP), ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno uvjetima propisanim tom odredbom članka, odnosno da je tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljena tuženiku, da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće poznate i ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

5. Predmet postupka je ništetnost odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu broj: broj:

112-50-3134520 sklopljenog 09. studenoga 2005. godine između tužitelja kao korisnika kredita sa jedne strane i tuženika kao Banke sa druge strane, koja odredba glasi: ''naknada: 3.30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.

6. Ugovor o kreditu između stranaka zaključen je 09. studenoga 2005. godine, pa se na sadržaj tog ugovora, a vezano uz primjenu materijalnopravnog propisa glede utvrđenja da li su neke odredbe toga ugovora nepoštene, a vezano na činjenice koje tužitelj u tužbi iznosi, imaju primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovog ugovora (NN 96/03).

7. Odredbom čl. 81. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nedopuštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, a na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan je to dokazati.

8. Odredbom čl. 83. ZZP/03 propisano je da prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

9. Odredbom čl. 84. ZZP/03 propisano je, da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

10. Odredbom čl. 85. ZZP/03 propisano je, da ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka Ugovor mora biti u pisanim obliku, tada njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo i biti lako uočljive.

11. Odredbom čl. 86. st. 1. ZZP/03 propisano je, da dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače se u smislu koji je povoljniji za potrošača.

12. Konačno odredbom čl. 87. ZZP/03 propisano je, da nepoštena ugovorna odredba ništava, a ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači za sobom i ništavost samog ugovora, ako on može opstati bez takve ništave odredbe.

13. Sukladno odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZOO), činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl. 272. ZOO, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, dok je čl. 270. st. 1. ZOO propisano da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

14. Nadalje, prema čl. 295. ZOO, opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove. Tužena, koja je nesporno sastavila predmetnu ugovornu odredbu o naknadi za obradu zahtjeva o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nije osporila opravdanost niti jasnoću, odnosno određenost niti odredivost ugovorene naknade u postotku, što rezultira time da je ta ugovorna odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja i uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, potrošača. Imajući izneseno na umu, sud je zaključka da je tužena povrijedila interese i prava tužitelja, kao potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristila nepoštenu ugovornu odredbu, kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, a bez propisanih parametara izračuna i o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, potrošača te je stoga ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna. Navedeno rezultira time da je tužena, koja je odgovorna za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je istu nametnula tužitelju kao potrošaču bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj.

15. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojalo zakonsko ograničenje za ugovaranje naknade troškova za obradu kreditnog zahtjeva. Međutim tužena koja je nesporno sastavila predmetnu ugovornu odredbu o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nije osporila da ta ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

16. Obveza je prema sadržaju sklopljenog ugovora trebala biti poznata tužitelju, međutim isti u tužbi tvrdi da nije mogao znati kakav je to trošak, da li je on opravdan, niti mu je pojašnjena opravdanost ugovorene visine te naknade to kako se radi o unaprijed formuliranoj odredbi od strane trgovca, zbog toga tužitelj kao potrošač nije ni imao utjecaj na njen sadržaj. Konačno, tužena kao trgovac niti spori da se o toj pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo.

17. S obzirom na navedeno, a prije svega uvažavajući pasivno držanje tužene, sud je motrišta da su se u konkretnom slučaju ispunile pretpostavke za donošenjem presude zbog ogluhe primjenom odredbe čl. 331.b ZPP-a, to je odlučeno prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja kao u točki I. izreke ove presude.

18. Tužitelj je podnio zahtjev za naknadu parničnog troška sastojećeg od troškova sastava tužbe 250,00 eura.

18.1. Sud je priznao tužitelju njegov trošak, slijedom navedenog je o parničnom trošku odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude, primjenom odredbi čl. 154. i čl. 155. ZPP-a te primjenjivog Tar. br. 7., 46. i 54. Odvjetničke tarife, to imajući u vidu da je potvrdom Ureda državne uprave u Istarskoj županiji od 06. srpnja 2017. godine tužitelj dokazao da je oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 63. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (NN 174/04).

U Rovinju, 08. srpnja 2026. godine.

Sutkinja:

Alessandra Gržinić-Matika

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude zbog ogluhe stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovoga suda, a odluku o žalbi donosi nadležni Županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničkog stanja. (čl.353.st.2. ZPP-a).

Dna:

- pun. tužitelja

- tuženici