Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

K-387/2025-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, po sucu Domagoju Lovriću kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Tatjane Štulić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĆE zbog dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom i to jednog kaznenog djela prijetnje opisanog po članku 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24-dalje u tekstu: KZ/11), kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11, i jednog kaznenog djela prijetnje opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. KZ/11, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva broj KO-DO-114/2025. od 19.ožujka 2025. godine nakon rasprave održane 8. srpnja 2026. godine u prisutnosti više državnoodvjetničke savjetnice AE, okrivljenika, oštećene i njezine opunomoćnice odvjetnice ĆEN, a u odsutnosti oštećenog ČE, javno, istoga dana, objavio i

p r e s u d i o  j e

I/ Okrivljenik GE, OIB [osobni identifikacijski broj], sin VE, djevojački VE, rođenog **.**.1954. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanina Republike Hrvatske, umirovljenik, završio 5 razreda osnovne škole, neoženjen, otac troje djece, umirovljenik s mirovinom od 400,00 eura, vlasnik kuće u mjestu prebivališta, vlasnik vozila Hunday 2000. godište, čin poručnika, odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, vodi se drugi postupak,

k r i v  j e

što je :

24. veljače 2025. oko 17,56 sati, na području Grada Siska, putem mobilnog telefona kojim se koristi pozivnog broja [broj telefona] nazvao svoju bivšu izvanbračnu suprugu BE na njen mobilni telefon pozivnog broja [broj telefona], te tijekom telefonskog poziva i razgovora sa BE, koji poziv je imenovana stavila na razglas i za vrijeme kojeg razgovora su se ona i njen partner u intimnoj vezi ČE nalazili u obiteljskoj kući na adresi u [adresa], u nakani da ustraši BE i ČE, za vrijeme razgovora sa BE imenovanoj rekao da ima ljude u Zagrebu i čovjeka u Njemačkoj, da su njihove glave ucijenjene svaka na 500,00 eura i da će ih ubiti, a koje riječi su kod imenovanih izazvale strah za vlastite živote i sigurnost,

II/ dakle, drugome ozbiljno prijetio da će njega i njemu blisku osobu usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi, te drugome ozbiljno prijetio da će njega i njemu blisku osobu usmrtiti,

III/ čime je počinio dva kaznena djela protiv osobne slobode - prijetnjom, i to jedno kazneno djelo prijetnje opisano po članku 139. stavku 2. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24, dalje u tekstu: KZ/11), a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11 te jedno kazneno djelo prijetnje opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11.,

IV/ te se na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11 okrivljenom ĆE za kazneno djelo počinjeno na štetu BE

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 10 (deset) MJESECI

V/ a na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11 okrivljenom CE za kazneno djelo počinjeno na štetu ČE se

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (šest) MJESECI

VI/ te se na temelju članka 52. KZ/11, okrivljeni GE

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (jedne) GODINE

VII/ te mu se na temelju članka 56. KZ/11,

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 5 (PET) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

VIII/ Na temelju članka 54. KZ/11, okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme koje je proveo u istražnom zatvora počevši od 24.veljače 2025. do 20. ožujka 2025.

IX/ Na temelju čl. 158. stavak 2. ZKP oštećena UE i ČE

UE se sa postavljenim imovinsko-pravnim zahtjevima upućuju u parnicu.

X/ Temeljem članka 148. stavak 6. ZKP okrivljenik se u cijelosti oslobađa obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Sisku broj KO-DO-114/2025 od 19. ožujka 2025. godine okrivljenom ĆE stavlja se na teret počinjenje dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom i to jednog kaznenog djela prijetnje opisanog po članku 139. stavak 2. i 3. KZ/11, kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11, i jednog kaznenog djela prijetnje opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. KZ/11.

2. Oštećena UE postavila je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 3.000,00 eura na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti , a u istom iznosu imovinskopravni zahtjev je postavio i oštećeni ČE.

3. Pozvan da se očituje na navode iz optužbe okrivljeni GE iskazao je da se ne osjeća krivim za niti jedno od kaznenih djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret te je u cijelosti osporavao postavljane imovinskopravne zahtjeve.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je na zahtjev okrivljenika istog ispitao na početku dokaznog postupka, izvršena je reprodukcija audio video zapisa njegovog prvog ispitivanja od 25. veljače 2025. godine i od 27. siječnja 2026. , pročitana je materijalna dokumentacija dostavljena uz optužnicu i to zapisnik o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedincu Zapisnik o očevidu Policijske uprave sisačko- moslavačke, Policijske postaje Sisak od 24. veljače 2025., te se razgledava pripadajuća fotodokumentacija koja se nalazi na DVD mediju, Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja: [serijski broj] od 25. veljače 2025. sa pripadajućim zapisnikom, Zapisnik o ispitivanju svjedoka – žrtve BE kod Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Sisak od 10. ožujka 2025. Zapisnik o ispitivanju svjedoka – žrtve ČE kod od Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Sisak od 10. ožujka 2025., te su pročitani iskazi oštećene – žrtve UE ispitane kao svjedoka od 27.siječnja 2026., podnesak Policijske postaje Petrinja od 12. ožujka 2026. godine, iskaz oštećenog-žrtve ČE ispitanog kao svjedoka od 27.travnja 2026., presuda Općinskog suda u Sisku Kzd- 46/2024 od 7. studenog 2025. s klauzulom pravomoćnosti, presuda Općinskog suda u Sisku broj Kov-506/2024 od 14. siječnja 2025. godine s klauzulom pravomoćnosti, podnesak opunomoćnice oštećenika ĆEN od 2. srpnja 2026. godine sa prilozima i to presuda Općinskog suda u Sisku Pp – 544/2026 od 9. ožujka 2026., medicinski nalaz OHBP Sisak od 9.ožujka 2026. za UE te medicinski nalaz s OHBP Sisak od 8. 3. 2026. za UE, a na kraju je izvršen uvid i pročitani su izvod iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenika.

5. Okrivljeni GE u svojoj obrani navodi da ovo što mu se stavlja na teret u vezi kaznenog djela prijetnje priznaje da je rekao da će platiti ljude 500,00 eura da namlate obje žrtve ali on to nikada ne bi učinio, navodi da nije osvetoljubiv čovjek. Pojašnjava da su njemu prijatelji iz Njemačke rekli da će mu ako treba poslati po 500,00 eura da plati nekoga da namlati žrtve, a to je sve zbog laži koje oni govore o njemu. Navodi da je otkad se vodi ovaj postupak žrtva UE bila 5 puta kod njega pa da ju je htio namlatiti to bi i učinio, pa je očito da se ona njega ne boji i napominje da kada je dolazila je dolazila sama. Zadnji put je bila kod njega prije otprilike mjesec dana, a u više navrata ga je UE zvala nepoznatog broja i tražila ga da joj donese cigarete, ali on to nije htio ali zna da bi ga odmah prijavila policiji. Smatra da žrtva tako krši mjere opreza i navodi da također dolazi u trgovinu u [adresa] koja je otprilike 50 metara od njegove kuće, i želi da to prestane. Navodi da ništa nema protiv ČE ali samo želi da se zna istina. Navodi da ga je žrtva znala zvati oko 22,30 sati, budila ga i da je zapravo žrtva ta koja izaziva i krši mjere. Navodi da je žrtva UE zapravo manipulator, da je bolesna na živce i liječi se u Popovači, ima propisanu terapiju, da to zna jer je poznaje 6 godina, te želi navesti kao detalj da zna kako je žrtva tražila od svog liječnika psihijatra dr. Tafra da joj ukine terapiju kako bi mogla pristupiti polaganju vozačkog ispita, zapravo doktorica joj je ukinula terapiju zbog trudnoće, a zna da ima dijagnozu od psihijatra da je "dvojna osoba". Predlaže sudu da pribavi od dr. Tafre medicinsku dokumentaciju u odnosu na žrtvu UE s obzirom kako bi dokazao svoje tvrdnje. Ne želi imati više bilo kakvog posla sa žrtvama, ne želi viđati i samo želi da ga ostave na miru.

5.1. Iz izvršene reprodukcije u bitnome proizlazi kako je tada naveo da je toga dana vozio automobil kod vulkanizera u [adresa] kada ga je u 15:00 sati nazvala BE i pitala da li bi mogao dovesti neke stvari za njihovu kćer, on je rekao da ne može pričati na telefon dok vozi, pa su dogovorili da ju nazove kada se vrati kući. Po povratku kući nakon nekih dva sata nazvao je BE na njen telefon, putem ovog svog mobitela čiji broj završava na "477", isprva su lijepo pričali, da bi ga ona počela vrijeđati, na što je i on njoj odgovarao na isti način. Tražio je da razgovara sa njenim ljubavnikom kojeg zna od ranije po nadimku Ć, pitao ga je da li su oni još uvijek prijatelji, na što mu je odgovorio da nisu jer je on sada sa BE. Nakon toga ga je BE nastavila vrijeđati, a sa strane se u razgovor uključivao i Ć, koji mu je psovao mater, na što je BE još nešto dodala i rekla mu da pazi ako dođe sada u [adresa] jer će ga ubiti. Rekao joj je da je to već probala, ali nije uspjela, da će on otići u Njemačku i da oni znaju da on može tamo pronaći ljude, ali to neće učiniti, jer njihove glave ne vrijede svaka po 500,00 eura. Nije im rekao da će ih ubiti ili da će zaista nekoga naći da ih ubije, već samo da im svaka glava ne vrijedi po 500 ,00 eura, a sve ovo ostalo je BE sama nadodala. Nakon toga su se nastavili i dalje vrijeđati, a u jednom trenutku je njemu prekipjelo i prekinuo je poziv. Što se tiče ovih "ljudi u Njemačkoj", prilikom ispitivanja na policiji pojasnio je da je to rekao u zafrkanciji kako bi im "utjerao strah u kosti", jer se boji BE koja može doći i zapaliti mu sve u [adresa] jer je takva osoba, htio im je "malo straha zadati da se ne bi slučajno...", dok iste riječi prilikom ispitivanja u ovom državnom odvjetništvu objašnjava na način da je to rekao "da ih smiri, ali i uplaši da ne dođu u [adresa]. Naveo je i da već ima jedan sud sa BE, koja je policiji rekla da ga se boji, pa je on završio u istražnom zatvoru iz kojeg je izašao 15. siječnja 2025., nakon čega ga je BE u više navrata posjećivala i dolazila u [adresa] po stvari za njihovu zajedničku kćer. Upitan od strane policijskog službenika što bi se desilo da BE zaista dođe u [adresa], naveo je da neka dođe, da će dobiti sigurno batina jer bi se on branio ako je kod kuće. Pojasnio je i da je njegova izvanbračna zajednica sa BE prestala u lipnju 2024., dok osobu po nadimku Ć poznaje od ranije i do sada su bili prijatelji, čak ga je i posjećivao u [adresa], a zna da je on sada Smiljin ljubavnik i da žive zajedno.

5.2. Iz drugog iskaza kojeg je okrivljenik dao pred ODO Sisak u bitnom proizlazi isto odnosno da nije prijetio žrtvama već im je samo rekao da njihov život ne vrijedi po 500,00 eura za svakoga ali nije izjavio da će ih ubiti, a to je rekao iz razloga da BE prestraši kako ne bi dolazila do njega jer je se boji da bi mogla nešto loše učiniti.

5.3. Odgovarajući na pitanja ODO Sisak u odnosu na kontradiktorno iskazivanje u odnosu da je prijetio da će platiti ljudima iz Njemačke da ubiju žrtve, kako je rekao u prvom iskazu i današnjem iskazivanju da su mu ljudi iz Njemačke sami ponudili po 500,00 eura da plati nekoga da prebije žrtve, navodi da je to bilo davno i da više ne zna što je rekao. Na pitanje pun. oštećene žrtve UE, navodi da su ti ljudi iz Njemačke njegove radne kolege s kojima je on ostao dobar jer je radio ranije u Njemačkoj pa kada su ti ljudi saznali da se on oženio, potom razveo i što mu sve radi bivša supruga, sami ponudili po 500,00 eura za svaku žrtvu kako bi platio nekome da ih ne ubije već prebije. Okrivljenik navodi da se boji žrtve jer zna da je jednog čovjeka ubola nožem, da je bila u zatvoru u Požegi i misli da je opasna osoba. Na pitanje žrtve UE ako je točno da ga zove, zašto ju nije prijavio policiji, okrivljenik navodi da je dva puta prijavio policiji ali da policija nije ništa poduzela.

6. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka sud smatra da među strankama nije sporno da je dana 24. veljače 2025. između okrivljenika i njegove bivše izvanbračne partnerice UE vođen telefonski razgovor putem mobilnog telefona, da se tijekom tog razgovora u kući zajedno sa UE nalazio njezin sadašnji partner ČE, da je razgovor vođen putem zvučnika mobilnog uređaja te da je ČE neposredno čuo sadržaj razgovora između okrivljenika i UE. Nije sporno niti da između okrivljenika i UE već dulje vrijeme postoje ozbiljno narušeni međusobni odnosi, da se protiv okrivljenika vodio drugi kazneni postupak upravo zbog kaznenih djela počinjenih na štetu iste oštećenice te da je dan nakon predmetnog telefonskog razgovora bila zakazana rasprava u tom kaznenom predmetu.

6.1. Sporno je, međutim, je li okrivljenik tijekom predmetnog telefonskog razgovora izgovorio riječi opisane u izreci presude, odnosno je li ozbiljno zaprijetio smrću oštećenoj UE i ČE te jesu li takve prijetnje kod oštećenika objektivno i subjektivno izazvale osjećaj straha i ugroženosti.

7. U odnosu na obranu okrivljenika sud istu nije prihvatio kao vjerodostojnu u dijelu u kojem poriče da bi počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret. Naime, obrana okrivljenika tijekom postupka nije bila dosljedna niti životno uvjerljiva, već je u više navrata mijenjana i prilagođavana rezultatima dokaznog postupka. Tako je okrivljenik tijekom prvog ispitivanja tvrdio da oštećenicima nije rekao da će ih ubiti niti da će pronaći osobe koje bi ih usmrtile, već da je samo izjavio kako njihove glave "ne vrijede po 500 eura". Istodobno je, međutim, sam pojasnio kako je takve riječi izgovorio kako bi im "utjerao strah u kosti", odnosno da ih "uplaši da ne dolaze u [adresa]. Već iz takvog objašnjenja proizlazi da je bio potpuno svjestan značenja svojih riječi te da je upravo želio kod oštećenika izazvati osjećaj straha.

7.1. Na raspravi je svoju obranu ponovno izmijenio navodeći da je rekao kako će platiti osobe da oštećenike "namlate", a potom je dodatno izmijenio iskaz tvrdeći da njemu prijatelji iz Njemačke sami nude novac kako bi netko pretukao oštećenike. Na dodatna pitanja državne odvjetnice više nije mogao objasniti zbog čega je ranije iskazivao drukčije, već je naveo kako se više ne sjeća što je tada govorio. Takvo postupno mijenjanje obrane, osobito u pogledu odlučnih činjenica koje se odnose na sadržaj izgovorenih riječi i smisao prijetnji, po ocjeni suda jasno ukazuje da obrana nije rezultat istinitog prisjećanja događaja, nego nastojanja okrivljenika da umanji vlastitu kaznenopravnu odgovornost nakon što je upoznat s dokazima koji ga terete.

8. Za razliku od obrane okrivljenika, sud je iskaz oštećene – žrtve UE ocijenio istinitim, uvjerljivim i vjerodostojnim te ga prihvatio kao jedan od odlučnih dokaza na kojima temelji činjenična utvrđenja u ovom predmetu. Naime, žrtva je tijekom cijelog postupka dosljedno iskazivala o svim odlučnim okolnostima događaja. Već tijekom prvog ispitivanja detaljno je opisala tijek telefonskog razgovora, sadržaj prijetnji te način na koji su iste bile izrečene, a na raspravi je u cijelosti os tala pri ranijem iskazu, dodatno pojasnivši da joj je okrivljenik na kraju razgovora rekao: „eto vidiš, tako se ja osvećujem“ te da se pri svakom izlasku iz kuće trebaju paziti jer ne znaju tko ih može dočekati. Time je njezin iskaz bio logički nadopunjen, ali ne i izmijenjen u odnosu na ranije iskazivanje.

8.1. Sud nije uočio niti jednu bitnu kontradikciju u njezinim iskazima koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost njezina iskazivanja. Naprotiv, način na koji je opisivala događaj, okolnosti u kojima su prijetnje izrečene, kao i vlastite reakcije nakon razgovora, bio je spontan, životan i međusobno usklađen. Posebno je značajno što je oštećena jasno objasnila zbog čega je prijetnje doživjela ozbiljnima. Njezina bojazan nije proizlazila samo iz sadržaja izgovorenih riječi, nego i iz cjelokupnog prethodnog odnosa s okrivljenikom. Tijekom iskaza navela je kako ju je okrivljenik tijekom njihove izvanbračne zajednice fizički zlostavljao, da je zbog jednog od takvih napada zadobila ozljede zbog kojih joj je ugrađen implantat kuka te da je okrivljenik već pravomoćno osuđen zbog kaznenih djela počinjenih upravo na njezinu štetu. Takve okolnosti nisu odlučne za utvrđivanje samog sadržaja prijetnji, ali su od iznimnog značaja pri ocjeni jesu li prijetnje kod oštećene objektivno mogle izazvati ozbiljan osjećaj straha.

8.2. Sud je pritom imao u vidu da kazneno djelo prijetnje ne zahtijeva dokazivanje namjere počinitelja da prijetnju doista ostvari, već je odlučno jesu li riječi i okolnosti pod kojima su izrečene bile podobne izazvati ozbiljan osjećaj ugroženosti kod osobe kojoj su upućene. Upravo zbog ranijih iskustava s okrivljenikom, njegovog nasilnog ponašanja prema njoj te činjenice da je u vrijeme predmetnog događaja protiv njega već bio u tijeku drugi kazneni postupak zbog kaznenih djela počinjenih na njezinu štetu, sud smatra da je njezina bojazan bila potpuno razumljiva i objektivno opravdana. Obrana je tijekom postupka nastojala umanjiti vjerodostojnost oštećene isticanjem njezine ranije osuđivanosti, psihijatrijskog liječenja te navodnih kasnijih kontakata s okrivljenikom. Međutim, sud takve okolnosti nije ocijenio odlučnima za ocjenu vjerodostojnosti njezina iskaza.

9. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz oštećenog – žrtve ČE, ocijenivši ga vjerodostojnim, logičnim i objektivnim te u potpunosti suglasnim s iskazom oštećene UE u odnosu na sve odlučne okolnosti događaja. Naime, ČE nije iskazivao o događaju koji je naknadno saznao od oštećene, već o činjenicama koje je neposredno opažao budući da je cijeli telefonski razgovor slušao putem uključenog zvučnika mobilnog telefona. Njegov iskaz stoga predstavlja neposredni dokaz o sadržaju izgovorenih riječi. Svjedok je dosljedno iskazivao kako je okrivljenik tijekom razgovora govorio da ima osobe koje prate njihovo kretanje, da će baciti bombu na kuću, da su njihove glave ucijenjene na iznos od 500 eura, da imaju paziti kuda se kreću te da će iz Njemačke doći osoba koja će ih likvidirati. U bitnim dijelovima njegov iskaz u cijelosti potvrđuje iskaz oštećene UE, pri čemu nije uočena niti jedna odlučna okolnost u kojoj bi njihovi iskazi bili međusobno proturječni. Sud posebno cijeni okolnost da je svjedok odmah po završetku telefonskog razgovora predložio oštećenoj da događaj prijave policiji, što su odmah i učinili. Takva neposredna reakcija predstavlja dodatnu potvrdu da su izgovorene riječi kod oboje izazvale stvaran osjećaj straha i ugroženosti, a ne naknadno konstruiranu verziju događaja.

10. Sud je analizirao i iskaze svjedoka ME i LE, međutim iste nije ocijenio odlučnima za utvrđivanje činjenica koje su predmet ovog kaznenog postupka. Naime, niti jedan od navedenih svjedoka nije bio prisutan inkriminiranom telefonskom razgovoru niti ima neposrednih saznanja o sadržaju prijetnji koje se okrivljeniku stavljaju na teret. Njihova saznanja uglavnom se odnose na ranije međusobne odnose okrivljenika i oštećene, odnosno na okolnosti koje su prethodile ili uslijedile nakon predmetnog događaja. Svjedokinja ME iskazala je kako nije svjedočila predmetnom događaju niti ima neposrednih saznanja o odnosima između okrivljenika i oštećene tijekom inkriminiranog razdoblja. Potvrdila je tek da je nakon prekida njihove zajednice oštećenu u nekol iko navrata vidjela na adresi okrivljenika, kao i da joj se oštećena tijekom 2024. godine žalila kako joj okrivljenik prijeti smrću. Takve okolnosti mogu predstavljati određenu potvrdu dugotrajno narušenih odnosa između stranaka, ali nisu odlučne za utvrđivanje sadržaja predmetnog telefonskog razgovora.

10.1. Ni iskaz LE nije od odlučnog značaja za donošenje odluke u ovom predmetu. Njegov iskaz najvećim se dijelom odnosi na osobna zapažanja o ranijem načinu života oštećene te na događaje koji nisu predmet ovog kaznenog postupka. Budući da nije b io prisutan predmetnom telefonskom razgovoru niti ima neposrednih saznanja o izrečenim prijetnjama, njegov iskaz nije mogao utjecati na činjenična utvrđenja suda.

11. Opisanim postupanjem okrivljenik je ostvario sva objektivna i subjektivna obilježja oba kaznena djela prijetnje za koja je proglašen krivim. Naime, tijekom telefonskog razgovora oštećenoj UE ozbiljno je zaprijetio da će nju i njezinog partnera ČE usmrtiti navodeći da ima osobe u Zagrebu i Njemačkoj koje će ih ubiti te da su njihove glave ucijenjene na iznos od 500,00 eura. Takve riječi, sagledane u kontekstu cjelokupnog odnosa između okrivljenika i oštećenika, objektivno predstavljaju ozbiljnu prijetnju smrću, podobnu izazvati osjećaj straha i ugroženosti kod svake prosječne osobe. Da su prijetnje doista izazvale osjećaj straha proizlazi iz iskaza oboje oštećenika, koji su odmah nakon telefonskog razgovora događaj prijavili policiji, a oštećena je uvjerljivo obrazložila kako je ozbiljnost prijetnji dodatno proizlazila iz njezinih ranijih iskustava s okrivljenikom i njegovim nasilnim ponašanjem prema njoj.

11.1. Sud smatra dokazanim da je okrivljenik postupao s izravnom namjerom. Na takav zaključak upućuje prije svega sadržaj izgovorenih riječi, način na koji su prijetnje izrečene, okolnosti u kojima su upućene, ali i sama obrana okrivljenika u kojoj je naveo da je predmetne riječi izgovorio kako bi oštećenike "uplašio", odnosno "utjerao im strah u kosti". Time je i sam potvrdio da je bio svjestan značenja svojih riječi te da je upravo želio kod oštećenika izazvati osjećaj straha za njihov život i sigurnost. Slijedom navedenog, sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik bio svjestan obilježja kaznenih djela koja čini te je htio njihovo ostvarenje, zbog čega je oba kaznena djela prijetnje počinio s izravnom namjerom u smislu članka 28. stavka 2. KZ/11.

12. Prilikom odmjeravanja kazne za kazneno djelo prijetnje počinjeno na štetu BE sud je, sukladno članku 47. KZ/11, cijenio sve okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža. Od otegotnih okolnosti sud je cijenio raniju osuđivanost okrivljenika za kaznena djela sa elementima nasilja u kaznenim i prekršajnom postupku, od čega je za jedno kazneno djelo prijetnje počinio na štetu iste žrtve (presuda ovog suda u predmetu broj Kzd-46/2024 pravomoćno dana 18. ožujka 2026.), kada je osuđen na djelomično uvjetnu kaznu od 1 godine i 6 mjeseci (za prijetnju je utvrđena kazna zatvora od 6 mjeseci), te prekršaj u predmetu ovog suda broj Pp-544/2026 pravomoćna 9. ožujka 2026. radi prekršaja iz članka 22. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji također usmjeren prema istoj žrtvi zbog čega je osuđen na novčanu kaznu. Radi se o djelima počinjenim prije i nakon predmetnog događaja što govori u prilog kontinuiteta postupanja okrivljenika prema žrtvi. Kao olakotne okolnosti sud je cijenio stariju životnu dob okrivljenika, te da tijekom postupka nije utvrđeno da bi nakon predmetnog događaja poduzimao konkretne radnje usmjerene ostvarenju izrečenih prijetnji. Sud je osobito olakotnim cijenio ponašanje žrtve prema okrivljeniku u razdoblju nakon inkriminiranog događaja, a za vrijeme trajanja mjera opreza, te je utvrdio kako je žrtva unatoč mjeri opreza zabrane približavanja i uspostavljanja kontakta ipak kontaktirala telefonski okrivljenik i dolazila do njega u više navrata, kako evidentno proizlazi iz iskaza okrivljenika, same žrtve ali i sadržaja presude broj Pp- 544/2026 da je žrtva došla na adresu okrivljenika navodno zbog dječjih stvari. Osim okrivljenika i žrtva je bila dužna držati se mjera opreza, a u konkretnom slučaju to nije učila što je u konačnici kulminiralo svađom i fizičkim obračunom sa okrivljenikom. Žrtva nema opravdanja za ovakvo postupanje jer je trebala koristi se mogla koristiti primjerenijim i legalnim načinom pribavljanja stvari koje su ostale u kući okrivljenika, primjerice putem svoje odvjetnice ili djelatnika policije ili neke treće osobe od njezina povjerenja. Ovakvo postupanje žrtve indirektno govori kako nema više straha od susreta sa okrivljenikom, štoviše potiče sukobe sa okrivljenikom.

12.1. Polazeći od svih navedenih okolnosti, sud je okrivljeniku za ovo kazneno djelo utvrdio kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, smatrajući da je upravo takva kazna primjerena težini počinjenog djela, stupnju njegove krivnje i svim okolnostima konkretnog slučaja, te uvažavajući zakonom predviđen raspon kažnjavanja od 6 mjeseci do 5 godina zatvora.

13. Prilikom odmjeravanja kazne za kazneno djelo prijetnje počinjeno na štetu ČE sud je također cijenio sve okolnosti odlučne za individualizaciju kazne. Sud je imao u vidu da je sadržaj prijetnji bio ozbiljan te da su iste kod žrtve izazvale stvaran osjećaj straha i nesigurnosti. Međutim, za razliku od kaznenog djela počinjenog na štetu BE, u ovom slučaju prijetnje nisu bile usmjerene prema bliskoj osobi u smislu Kaznenog zakona, zbog čega je i društvena opasnost konkretnog djela nešto manja. Istodobno, sud je i kod ovog kaznenog djela uzeo u obzir iste otegotne okolnosti koje je cijenio prilikom odmjeravanja kazne za prvo kazneno djelo, a to je ranija kaznena i prekršajna osuđivanost okrivljenika, a kao olakotne stariju životnu dob okrivljenika, te da tijekom postupka nije utvrđeno da bi nakon predmetnog događaja poduzimao konkretne radnje usmjerene ostvarenju izrečenih prijetnji. Slijedom navedenoga, sud je za kazneno djelo počinjeno na štetu ČE utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, smatrajući da takva kazna predstavlja primjerenu kaznenopravnu reakciju za konkretno kazneno djelo.

14. Nakon što je utvrdio pojedinačne kazne zatvora za svako kazneno djelo, sud je, primjenom članka 51. KZ/11, okrivljenika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

14.1. Sud smatra da jedinstvena kazna u navedenom trajanju predstavlja pravičnu mjeru ukupne kriminalne aktivnosti okrivljenika, te u dovoljnoj mjeri odražava broj počinjenih kaznenih djela, njihovu težinu i sve okolnosti pod kojima su počinjena. Međutim, sud je istodobno ocijenio da u konkretnom slučaju nije nužno izvršenje izrečene kazne zatvora radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, osobito uvažavajući činjenicu da je okrivljenik kroz istražni zatvor već odslužio mjesec dana izrečene kazne. Sud smatra da je istražni zatvor poučno utjecao na okrivljenika da se suzdrži od daljnjeg protupravnog postupanja osobito prema bivšoj supruzi, čemu u prilog govori činjenica da je mjere opreza zabrane približavanja i uspostavljanja kontakta a koje su trajale jednu godinu i tri mjeseca, poštivao i nije kršio, za razliku od žrtve.

14.2. Iako navedene okolnosti ni na koji način ne umanjuju ozbiljnost izrečenih prijetnji niti dovode u pitanje postojanje kaznenih djela, one ipak ukazuju da neposredna opasnost od realizacije prijetnji nije bila takvog intenziteta da bi isključivala mogućnost primjene uvjetne osude. Stoga je sud ocijenio da će se svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 ostvariti i uvjetnom osudom, pri čemu će već sama prijetnja izvršenjem jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 1 godine, uz rok maksimalni zakonom predviđen rok provjeravanja od 5 godina, dovoljno utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čini nova kaznena djela. Istodobno, ovako izrečena sankcija izražava jasnu društvenu osudu zbog počinjenih kaznenih djela te djeluje preventivno i prema drugim građanima.

15. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeniku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 24. veljače 2025. do 20. ožujka 2025., budući da je riječ o oduzimanju slobode u vezi s kaznenim djelima za koja je ovom presudom proglašen krivim.

16. Oštećena UE i oštećeni ČE postavili su tijekom postupka imovinskopravne zahtjeve radi naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, svaki u iznosu od 3.000,00 eura. Sud ih je, na temelju članka 158. stavka 2. ZKP-a, uputio da svoje zahtjeve ostvaruju u parničnom postupku, budući da tijekom ovog kaznenog postupka nije proveden dokazni postupak radi utvrđivanja opsega i visine pretrpljene neimovinske štete. Odlučivanje o osnovanosti i visini tako postavljenih zahtjeva zahtijevalo bi izvođenje dodatnih dokaza, pribavljanje medicinske dokumentacije te izvođenje medicinskog vještačenja, čime bi se kazneni postupak nepotrebno odugovlačio, zbog čega sud smatra da će žrtve svoja prava učinkovitije ostvarivati u parničnom postupku.

17. Sud je okrivljenika, na temelju članka 148. stavka 6. ZKP -a, u cijelosti oslobodio obveze plaćanja troškova kaznenog postupka. Prilikom donošenja takve odluke sud je imao u vidu da je okrivljenik umirovljenik koji ostvaruje mjesečnu mirovinu u iznosu od približno 400,00 eura, da nema drugih značajnijih prihoda te da bi plaćanjem troškova kaznenog postupka bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje kao i uzdržavanje njegovog maloljetnog djeteta. Stoga je sud ocijenio da su ispunjeni zakonski uvjeti za njegovo potpuno oslobađanje od obveze naknade troškova kaznenog postupka.

U Sisku 8. srpnja 2026.

Sudac

Domagoj Lovrić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO SISAK, na broj KO-DO-114/2025

2. Okrivljenik GE

3. Žrtva UE

4. Žrtva ČE

5. Opunomoćnica oštećene žrtve ĆEN