Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2773/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vlatki Paškvalin Bošković, u pravnoj stvari tužiteljice ČG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Milenko Jakšić i Vanja Jakšić, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Milenko Jakšić i Vanja Jakšić u Sisku, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d, Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv odluke o trošku sadržane u presudi zbog ogluhe Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-467/2025-4 od 21. travnja 2026., dana 8. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-467/2025-4 od 21. travnja 2026. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke kojim tužiteljici nisu dosuđeni troškovi postupka preko iznosa od 82,41 EUR.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom zbog ogluhe utvrđena je ništetnom odredba Ugovora o [broj kredita], sklopljenog između tužiteljice i tuženika dana 1. rujna 2012. godine, sadržana u dijelu čl. 3. Ugovora o kreditu, koji glasi: „3. /treće/ NAKNADA Naknada za obradu kredita: 3.00 % (tri posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“ (točka I. izreke), naloženo je tuženiku platiti tužiteljici iznos od 60,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. rujna 2012. do isplate (točka II. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 82,41 EUR sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate (točka III. izreke).
2. Protiv odluke o troškovima postupka, sadržane u točki III. izreke citirane presude, u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa žali se tužiteljica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu i priznati tužiteljici dodatni parnični trošak u iznosu od 187,50 EUR, kao i trošak sastava žalbe i pristojbe na žalbu u iznosu od 131,22 EUR sa PDV-om.
3. Žalba tužiteljice nije osnovana.
4. U postupku koji je prethodio donošenju odluke o trošku sadržane u točki III. izreke prvostupanjske presude, sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP) u vezi s čl. 381. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a. Sud prvog stupnja je pravilno primijenio i materijalno pravo.
5. Tužiteljica u žalbi ukazuje na sadržaj odredbe čl. 331. b. st. 1. ZPP-a pri čemu ističe da prvostupanjski sud nije prihvatio tužbeni zahtjev na način kako ga je ona postavila u točki III. svog petita čime smatra da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka te pogrešno primijenio materijalno pravo pa posljedično tome donio pogrešnu odluku o troškovima postupka. Pritom se tužiteljica u žalbi poziva na odluke Županijskih sudova i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Rev -x- 894/11 od 21.11.2012.
6. Pošavši od utvrđenja da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu te da joj je stoga tuženik temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan naknaditi parnični trošak u cijelosti prema vrijednosti predmeta spora sukladno odredbi čl. 35. st. 1. ZPP -a, uzimajući pritom u obzir samo vrijednost kondemnatornog tužbenog zahtjeva obzirom da deklaratorni zahtjev (na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe) istaknut uz tužbeni zahtjev na isplatu (stečenog bez osnove na temelju utvrđene ugovorne odredbe ništetnom) treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva na isplatu te se ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, prvostupanjski sud je prema vrijednosti zahtjeva na činidbu (isplatu) u iznosu od 60,00 EUR, tužiteljici primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 50,00 EUR, a to uvećano za trošak PDV-a od 12,50 EUR, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 EUR i na presudu u iznosu od 6,64 EUR, slijedom čega je tužiteljici ukupno dosudio trošak u iznosu od 82,41 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja pobijane presude.
7. Temeljem stanja spisa proizlazi da je tužiteljica u tužbi kao vrijednost predmeta spora naznačila iznos od 1.387,22 EUR i prema toj vrijednosti predmeta spora još u tužbi postavila zahtjev za naknadom troškova postupka i to za sastav tužbe 200,00 EUR, a to uvećano za trošak PDV-a od 50,00 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR i na presudu u iznosu od 26,55 EUR.
8. Po stavu ovog suda drugog stupnja pravilno je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o troškovima primijenio materijalno pravo i to odredbu čl. 40. ZPP-a, slijedom čega je donio zakonitu i pravilnu odluku o parničnom trošku, koji je priznao prema vrijednosti kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva.
9. Deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu u konkretnom slučaju treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva na činjenje i ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora mjerodavne za odluku o naknadi troškova na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku, već se vrijednost predmeta spora u tom slučaju određuje samo prema novčanom potraživanju iz zahtjeva za isplatu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-374/2013-3 od 6. prosinca 2017., Rev-x-155/2010-2 od 30. lipnja 2010. Rev-214/2002-2 od 11. ožujka 2003. i druge).
10. Dakle u ovom konkretnom slučaju deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnosti odredbe sadržane u dijelu čl. 3. predmetnog Ugovora o kreditu služi samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu iznosa od ukupno 60,00 EUR koji je tužiteljica isplatila tuženiku po osnovi te ništetne ugovorne odredbe i koji iznos je stoga tuženik pobijanom presudom obvezan platiti tužiteljici (točka II. izreke presude) pa je trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku trebalo odrediti prema navedenoj vrijednosti predmeta spora od 60,00 EUR i za odluku o troškovima postupka nije mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužiteljica označila u tužbi, već iznos novčane svote koj i tužiteljica potražuje.
11. Stoga tužiteljici primjenom čl. 154. st.1. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 i 107/25 – dalje u tekstu: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora od 60,00 EUR pripada za sastav tužbe 25 bodova (Tbr. 7.1.), što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR (Tbr. 54), te uvećano za 25% na ime PDV-a (Tbr. 46.) iznosi 62,50 EUR, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, a kojem trošku je pribrojio trošak sudske pristojbe na tužbu od 13,27 EUR te na presudu u iznosu od 6,64 EUR, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno obvezao tuženika naknaditi tužiteljici ukupni parnični trošak od 82,41 EUR.
12. Za donošenje drugačije odluke nisu od utjecaja žalbeni navodi kojima se upućuje na praksu drugih sudova.
13. Slijedom navedenog valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu te riješiti kao u točki I. izreke ovog rješenja temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.
14. Zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan , jer sa žalbom nije uspjela te je stoga sukladno odredbama čl. 154. st. 1., čl. 166. st. 1. i čl. 381. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.
U Zagrebu, 8. srpnja 2026.
Sudac
Vlatka Paškvalin Bošković
