Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              1                            Poslovni broj: II -131/2024-5

Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: II -131/2024-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Sande Janković i Maje Štampar Stipić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog B. B., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 51. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-iz-7/2024. (Kov-58/2023.) od 29. veljače 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba okrivljenog B. B. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-iz-7/2024. (Kov-58/2023.) od 29. veljače 2024., nakon podignute optužnice protiv okrivljenog B. B., zbog dva kaznena djela protiv imovine – razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. U istražni zatvor okrivljeniku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 16. listopada 2023. pa nadalje.

 

2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je okrivljeni B. B. po braniteljici, odvjetnici dr.sc. L. H., zbog "apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. u vezi s člankom 66. stavkom 1. točkom 4. ZKP/08., pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede članka 5.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te članka 22., 24., 28. Ustava Republike Hrvatske i povrede članka 29. stavka 1. i 2. Ustava te članka 6.1. Konvencije", s prijedlogom da se istražni zatvor određen protiv okrivljenika ukine i da se istoga odmah pusti na slobodu, podredno da se istražni zatvor zamijeni istražnim zatvorom u domu te prema potrebi i mjerama opreza.

 

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog B. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora protiv tog okrivljenika te neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire žalitelj.

 

6. Prije svega, dokazi na kojima se temelji optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 14. prosinca 2023. broj KO-DO-67/2023. s dostatnim stupnjem sumnje upućuju na zaključak da je okrivljeni B. B., na način kako je opisano u optužnici, počinio terećena kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. Nasuprot tome, analiza i ocjena vjerodostojnosti dokaza zadatak je raspravnog vijeća koje će, bude li potvrđena optužnica, nakon što budu provedeni dokazi, analizirati i ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima i na temelju takve ocjene, u skladu s odredbom članka 450. stavka 2. ZKP/08., izvesti zaključak je li neka činjenica dokazana. Međutim, dokazi prikupljeni tijekom istrage ukazuju na postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik počinio terećena kaznena djela, pa stoga istaknutim žalbenim navodima okrivljenik nije doveo u sumnju zaključak prvostupanjskog suda da je ovdje ispunjena opća i temeljna zakonska pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora.

 

6.1. Neosnovani su i žalbeni navodi okrivljenog B. B. da je pozivanje na kaznene postupke u tijeku u kojima nije niti potvrđena optužnica protiv okrivljenika suprotno pretpostavci nedužnosti. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske napominje kako su takve tvrdnje već bile predmet razmatranja kako na ovom tako i na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske te Ustavnom sudu Republike Hrvatske te je utvrđeno da nisu ostvarene povrede ustavnih i konvencijskih prava na koje se i ovoj žalbi poziva žalitelj. Naime, okolnost da se protiv okrivljenog B. B. vodi kazneni postupak zbog istovrsnih kaznenih djela (što sve proizlazi iz podataka u spisu), samo pojačava opravdanost prognoze o postojanju opasnosti od ponavljanja djela, a sasvim sigurno nije isključivi i jedini razlog na kojem je zasnovano pobijano rješenje o produljenju istražnog zatvora protiv tog okrivljenika. Takva okolnost se, kako to ističe i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci U-III-4298/2020. od 20. listopada 2020. može uzeti u obzir, ne kao dokaz o osuđivanosti, nego kao dokaz o tome da je i u drugim postupcima utvrđeno postojanje osnovane sumnje da je ta osoba počinila kaznena djela, što je uostalom pravilno utvrdio i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju.

 

7. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se s obzirom na visoki stupanj intenziteta postojeće opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, istražni zatvor ne može svrhovito zamijeniti mjerama opreza niti istražnim zatvorom u domu te je za svoju odluku iznio razloge u točkama 6., 6.1. i 8. pobijanog rješenja. Naime, optuženiku se u ovom postupku stavlja na teret počinjenje dva kaznena djela razbojništva u istom danu, a uz to je prema podacima iz kaznene evidencije ranije osuđivan zbog istovrsnih kaznenih djela, te se protiv okrivljenika pred istim sudom vodi kazneni postupak zbog čak 17 kaznenih djela imovinskog karaktera. Na temelju navedenih okolnosti prvostupanjski sud je s pravom zaključio da okrivljenik iskazuje upornost u činjenju kaznenih djela ove vrste i činjenica da ni prethodne osude ni boravak u zatvoru nisu utjecale na njega da svoje ponašanje uskladi s društvenim normama. Te okolnosti u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

 

8. Razmatrajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđena opasnost od ponavljanja djela na strani optuženika, može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Ista svrha, protivno žalbenim navodima optuženika, ne bi se mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od mjera opreza predviđenih odredbama ZKP/08. niti istražnim zatvorom u domu.

 

9. Protivno daljnjim žalbenim navodima okrivljenika, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava okrivljenika, niti je osnovan žalbeni navod kojim se ističe da je došlo do povrede pretpostavke nedužnosti jer iz izričaja pobijanog rješenja jasno slijedi da je prvostupanjski sud o daljnjoj potrebi produljenja istražnog zatvora odlučio na temelju osnovane sumnje da je okrivljenik počinio terećena kaznena djela. Naime, pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora te je produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.

 

10. Jednako tako, pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, kao i opstojnost osnova po kojima je istražni zatvor produljen, nije dovedena u sumnju žalbenim navodima da se okrivljenik u prethodnim kaznenim postupcima nije opirao uhićenjima, da nije bježao te da je priznao kaznena djela i time doprinio ekonomičnosti postupka, jer navedene okolnosti ne umanjuju niti otklanjaju postojeću opasnost od ponavljanja djela na strani okrivljenika.

 

11. Nije u pravu okrivljeni B. B. niti kada upire na povredu načela razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. navodeći da se "istražni zatvor ne smije pretvoriti u izdržavanje kazne zatvora" jer kada se uzme u obzir razmjer između težine kaznenih djela za koje je okrivljenik osnovano sumnjiv, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju potvrđivanja optužnice i utvrđenja krivnje, kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, načelo razmjernosti nije dovedeno u pitanje te ne prijeti ni iscrpljivanje rokova trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.

 

12. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

 

Zagreb, 25. ožujka 2024.

 

 

 

 

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović,v.r.

 

 

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu