REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3261/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja XVIII. gimnazije, Zagreb, Mesićeva 35, OIB:68540752075, kojeg zastupa punomoćnica Mateja Petrišić Geltzenlichter, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-274/2025-3 od 9. ožujka 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr- 1151/2019-83 od 1. kolovoza 2025., u sjednici održanoj 8. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-274/2025-3 od 9. ožujka 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1151/2019-83 od 1. kolovoza 2025.

2. Prijedlog tužiteljice podnesen je pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagateljica smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, a koja glase:

„- može li se smatrati da je drugostupanjski sud povodom žalbe dao dostatne i pravno prihvatljive razloge za ocjenu svih žalbenih navoda u situaciji kada isti u bitnome tek ponavlja navode i zaključke prvostupanjske odluke u odnosu na koju su uloženi predmetni pravni lijekovi? (u tom smislu odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. br. U-III-4322/2018 od 6. veljače 2019.)

- je li drugostupanjski sud odlučujući povodom žalbe stranke, dužan očitovati se na sve prigovore, odnosno žalbene razloge koje je stranka istaknula tijekom postupka? (u tom smislu odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. br. U-III-4322/2018 od 6. veljače 2019.)

- je li drugostupanjski sud propustio stvarno „saslušati“, odnosno propisno ispitati navode, prigovore i žalbene razloge stranke u postupku, u slučaju kada se u obrazloženju donesene odluke tek poziva na zaključke iznesene od strane prvostupanjskog suda, odnosno iste ponavlja, izvodeći zaključak kako su isti pravilni i zakoniti? (u tom smislu odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. br. U-III- 3450/2020 od 17. svibnja 2023., presuda Europskog suda za ljudska prava od dana 13. prosinca 2011. u predmetu Ajdarić protiv Hrvatske, presuda Europskog suda za ljudska prava od dana 3. svibnja 2016. u predmetu Letinčić protiv Hrvatske)

- je li drugostupanjski sud propustio provesti odgovarajuće ispitivanje navoda, prigovora i žalbenih razloga stranke u postupku u situaciji kada se u obrazloženju donesene odluke tek poziva na zaključke iznesene od strane prvostupanjskog suda, odnosno iste ponavlja, izvodeći zaključak kako su isti pravilni i zakoniti, odnosno na taj način pravo na pravično suđenje, napose u aspektu prava na obrazloženost sudske odluke, učini teoretskim i iluzornim, a ne praktičnim i djelotvornim? (u tom smislu odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. br. U-III-3450/2020 od 17. svibnja 2023., presuda Europskog suda za ljudska prava od dana 13. prosinca 2011. u predmetu Ajdarić protiv Hrvatske, presuda Europskog suda za ljudska prava od dana 3. svibnja 2016. u predmetu Letinčić protiv Hrvatske)

- je li drugostupanjski sud u postupku, imajući u vidu pravo na pravično suđenje, napose u aspektu prava na obrazloženost sudske odluke, obvezan poduzeti odgovarajuće mjere, u vidu ispitivanja i davanja odgovora na odlučne tvrdnje iznesene od strane stranke u postupku i što se ima smatrati „odlučnim“, odnosno kakvo, kvalitativno i kvantitativno, je obrazloženje odnosno „ispitivanje i davanje odgovora“ nužno kako bi se moglo smatrati da je sud izvršio svoju obvezu propisanu čl. 375. st. 1. ZPP? (u tom smislu odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. br. U-III- 3450/2020 od 17. svibnja 2023., presuda Europskog suda za ljudska prava od dana 3. svibnja 2016. u predmetu Letinčić protiv Hrvatske)

- je li počinjena apsolutno bitna procesna povreda u postupku iz čl. 365., 354. st. 2. toč. 11. i 375. ZPP u slučaju kada sud nije stvarno ispitao istaknute žalbene navode stranke, već paušalno konstatirao kako žalbeni razlozi nisu ostvareni, pozivajući se na činjenice utvrđene nižestupanjskom odlukom te na primijenjeno materijalno pravo? (u tom smislu odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. br. U-III-3450/2020 od 17. svibnja 2023.)

- kakvo, kvalitativno i kvantitativno obrazloženje sudske odluke je nužno kako bi se moglo smatrati da je sud naveo dostatne i relevantne razloge kojima se vodio u donošenju svoje odluke, odnosno može li se pukim konstatiranjem kako žalbeni razlozi nisu ostvareni, uz pozivanje na činjenice utvrđene nižestupanjskom odlukom te na primijenjeno materijalno pravo, smatrati da je sud stvarno ispitao predmet i odgovorio na sve bitne navode stranaka? (u tom smislu odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. br. U-III-3450/2020 od 17. svibnja 2023., presuda Europskog suda za ljudska prava od dana 13. prosinca 2011. u predmetu Ajdarić protiv Hrvatske)

- pitanje javne objave presude i procesnih obveza suda prilikom objave presude u smislu odredbe čl. 334. i 336. st. 1. ZPP?

- je li sud povrijedio odredbu čl. 8. ZPP u vezi s čl. 338. st. 4. ZPP iz razloga što je u cijelosti propustio prilikom donošenja presude uzeti u obzir iskaz jednog od u postupku saslušanih svjedoka (i to u konkretnom slučaju jednog od ključnih svjedoka na strani tužitelja)?

- smatra li se da je parnična stranka na ročištu uredno naznačila okolnost u odnosu na koje predlaže saslušanje određenih svjedoka ukoliko je izjavila da isti imaju biti saslušani na okolnosti navedene u tužbi i podnesku upućenom sudu, a u kojem se navode činjenice u pogledu kojih bi svjedoci imali biti saslušani?

- je li inzistiranje suda da stranka usmeno na ročištu navede okolnosti na koje predlaže saslušanje određenih svjedoka, a da su iste okolnosti već detaljno elaborirane u pisanim očitovanjima stranke, protivno načelu ekonomičnosti postupka iz čl. 10. ZPP?

- je li sud ovlašten odbiti provođenje dokaza saslušanjem predloženih svjedoka isključivo iz razloga što stranka nije usmeno na ročištu navela na koje okolnosti predlaže saslušanje istih, iako su predmetne okolnosti naznačene u pisanim očitovanjima stranke koja prileže spisu?

- je li sud dužan prilikom donošenja odluke o osnovanosti/neosnovanosti odnosno zakonitosti/nezakonitosti odluke o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika jasno utvrditi i obrazložiti na temelju čega, koje odredbe zakona, podzakonskog propisa, odnosno radno-pravnog akta i/ili drugih propisa, određeno ponašanje radnika predstavlja osnovu za donošenje predmetne odluke o otkazu te radi li se, u suprotnom, o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, odnosno pogrešnoj primjeni (tj. neprimjeni) materijalnog prava?

- je li sud dužan, prilikom donošenja odluke o osnovanosti/neosnovanosti odnosno zakonitosti/nezakonitosti odluke o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika jasno utvrditi i obrazložiti koje točno obveze iz radnog odnosa su povrijeđene određenim ponašanjem radnika te predstavlja li eventualna povreda te konkretne obveze iz radnog odnosa osnovu za donošenje predmetne odluke o otkazu te radi li se, u suprotnom o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, odnosno pogrešnoj primjeni (tj. neprimjeni) materijalnog prava?

- je li imajući u vidu odredbu čl. 8. i čl. 220. ZPP, osnovano utemeljenje odluke suda u pogledu utvrđenja odgovornosti tužitelja kao radnika zbog navodne povrede obveze iz radnog odnosa, isključivo na temelju iskaza svjedoka koji u odnosu na predmetni događaj (povredu) također možebitno snose odgovornost prema poslodavcu?

- je li tuženik kao poslodavac u postupku u kojem se odlučuje o osnovanosti/neosnovanosti, odnosno zakonitosti/nezakonitosti odluke o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika, u situaciji kada isti tvrdi da je jedan od razloga za donošenje predmetne odluke navodna imovinska šteta koju je tužitelj kao radnik počinio poslodavcu, dužan dokazivati i dokazati postojanje svih pretpostavki odgovornosti za štetu propisanih Zakonom o obveznim odnosima?

- je li sukladno odredbi čl. 107. Zakona o radu (NN 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023) (nadalje u tekstu: ZR), osnovano i opravdano uslijed eventualnog nastanka i imovinske štete poslodavcu radniku otkazati ugovor o radu, umjesto istoga potraživati naknadu nastale štete?

- je li sud, ukoliko se prilikom donošenja odluke koristi standardom „pravovremeno obavještavanje“, dužan utvrditi i obrazložiti što se u konkretnom slučaju ima smatrati pod standardom „pravovremeno obavještavanje“ te radi li se u suprotnom o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, odnosno pogrešnoj primjeni (tj. neprimjeni) materijalnog prava?

- može li prosljeđivanje od strane radnika određenih osobnih podataka trećih osoba punomoćniku-odvjetniku, o čijem opunomoćenju je poslodavac bio upoznat te koja radnja je počinjena uslijed pokrenutog postupka zaštite dostojanstva radnika u kojem postupku je isti punomoćnik-odvjetnik zastupao radnika te upravo za potrebe tog postupka, smatrati neovlaštenom uporabom osobnih podataka, napose imajući u vidu i imperativ odvjetničke tajne koja obvezuje punomoćnika-odvjetnika?“.

3. Predmetni prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljica je podnijela i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP smatrajući da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).

4. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik predlaže prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice odbaciti te traži trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

5. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.

6. Revizijski sud je ocijenio da prvo, drugo, treće, četvrto, peto, šesto i sedmo postavljena pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer se radi o pitanjima od čijeg odgovora ne ovisi ishod spora obzirom predmetna pitanja polaze od procesnih pretpostavki koje u predmetnom postupku nisu ostvarene.

7. Naime, naznačujući pitanja, kojima sugerira na počinjenje bitne povrede odredaba paničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP, tužiteljica polazi od postupovne pretpostavke koja nije ostvarena obzirom je drugostupanjski sud odgovorio na sve žalbene razloge od odlučnog značenja za donošenje odluke o osnovanosti žalbe.

8. U odnosu na osmo pitanje valja napomenuti da je riječ o preopćenitom pravnom pitanju, pa o odgovoru na tako općenito postavljeno pitanje ne može ovisiti ishod spora.

9. Deveto, deseto, jedanaesto, dvanaesto, trinaesto, četrnaesto, petnaesto i sedamnaesto postavljena pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer obrazlažući razloge važnosti tih pitanja tužiteljica osporava činjenična utvrđenja i ocjenu dokaza provedenu u postupku, pa ta pitanja nisu važna za odluku u sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

10. Šesnaesto i osamnaesto postavljena pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije ne mogu se smatrati pravnim pitanjima koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni i/ili za razvoj prava jer je riječ o pitanjima kod kojeg odgovor ovisi o okolnostima konkretnog slučaja.

11. Tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom.

12. Odluka nižestupanjskog suda donesena je u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravno shvaćanje i primjena zakona u nižestupanjskoj odluci obrazložena je na valjan i prihvatljiv način. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je detaljno obrazložio svoju presudu, tako da se ista ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom.

13. Slijedom iznesenog, a budući da je ocijenjeno da postavljena pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

14. Nadalje, s obzirom da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da su joj u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije, te odlučiti kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.

15. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.

Zagreb, 8. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug