Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-28/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Sanji Miličević, odvjetnici iz Zadra, protiv tuženika 1. FA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], osobno i kao nasljednice pok. VA ud. BA, pok. ŽAA, pok. SA žene ŽAA i pok. TA pok. Ž, 2. UA pok. BA iz [adresa], osobno i kao nasljednice pok. VA ud. BA, pok. ŽAA, pok. SA žene ŽAA i pok. TA pok. Ž, 3. OA iz [adresa], osobno i kao nasljednika DA, pok. NA ŽAA, pok. SA žene NA i pok. TA pok. Ž, 4. EA ud. F iz [adresa], osobno i kao nasljednice pok. ŽAA, pok. SA žene ŽAA i pok. TA pok. Ž, 5. AA iz [adresa], osobno i kao nasljednice pok. ŽAA, pok. SA žene ŽAA i pok. TA pok. Ž, po punomoćniku za primanje pismena Šimi Lukačiću, odvjetniku iz Biograda na Moru, 6. PA iz [adresa], osobno i kao nasljednice pok. VA ud. BA, pok. NA ..., pok. SA žene NA i pok. TA pok. Ž, 7. RA, osobno i kao nasljednika pok. MA, pok. VA ud. BA, pok. NA ..., pok. SA žene NA i pok. TA pok. Ž, 8. JA, osobno i kao nasljednika pok. MA, pok. VA ud. BA, pok. ŽAA, pok. SA žene ŽAA i pok. TA pok. Ž, 9. HA iz ..., ..., osobno i kao nasljednika pok. DA, pok. ŽAA, pok. SA žene ŽAA i pok. TA pok. Ž, zastupanog po skrbniku, bratu- tuženiku pod 3. OA, a tuženici pod točkama 1., 2., 6. do 8. zastupani po punomoćniku Augustinu Sudinji, odvjetniku iz Zadra, radi utvrđenja prava vlasništva, te po protutužbi tuženice-protutužiteljice FA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Augustinu Sudinji, odvjetniku iz Zadra, protiv tužiteljice-protutuženice ŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Sanji Miličević, odvjetnici iz Zadra, odlučujući o žalbi tuženice-protutužiteljice FA izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-241/2019-45 od 22. srpnja 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 08. srpnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženice-protutužiteljice FA kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-241/2019-45 od 22. srpnja 2022. godine u dijelu točke III. izreke u kojem je ova tuženica -protutužiteljica zahtijevala od tužiteljice-protutuženice ŽA isplatu iznosa od 14.400,00 eura u kunskoj protuvrijednosti koji bi se trebao obračunati po prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.

II Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženice-protutužiteljice FA preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-241/2019-45 od 22. srpnja 2022. godine u točki I. izreke, zatim u preostalom dijelu točke III. izreke, te u dosuđujućem dijelu odluke o troškovima parničnog postupka iz točke IV. izreke i sudi:

Usvaja se (glavni) tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice ŽA koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužiteljica ŽA, OIB: [osobni identifikacijski broj] stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na nekretnini oznake č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a koja odgovara kč. br. [katastarska čestica] nove izmjere k. o. [katastarska općina], u naravi stambena zgrada i dvorište u ukupnoj površini od 446 m[2] , što su joj tuženici FA, osobno i kao nasljednica pok. TA pok. Ž, pok. ŽAA, pok. SA žene ŽAA i pok. VA ud. BA, UA pok. BA, kao nasljednica pok. TA pok. Ž, pok. ŽAA, pok. SA žene ŽAA i pok. VA ud. BA, OA, kao nasljednik pok. TA. Ž, pok. ŽAA i pok. SA žene ŽAA, EA ud. F, kao nasljednica pok. TA, pok. ŽAA, pok. SA žene ŽAA i pok. TA VA ud. ŽAA, AA, kao nasljednica pok. TA pok. Ž, pok. NA Šiminog, pok. SA žene NA i pok. VA ud. BA, PA, kao nasljednica pok. TA pok. Ž, pok. ŽAA, pok. SA žene ŽAA i pok. VA ud. BA, RA, kao nasljednik pok. MA, pok. TA. Ž, pok. ŽAA, pok. SA žene ŽAA i pok. VA ud. BA, JA, kao nasljednik pok. MA, pok. TA pok. Ž, pok. ŽAA, pok. SA žene ŽAA i pok. VA ud. BA i HA, kao nasljednik pok. ŽAA, pok. SA žene ŽAA i pok. TA pok. Ž, dužni priznati i izdati tužiteljici tabularnu izjavu podobnu za uknjižbu vlasništva ili trpjeti da tužiteljica temeljem ove pravomoćne presude u zemljišnoj knjizi ishodi uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u svoje ime i u svoju korist, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika.“

Dužna je tužiteljica-protutuženica ŽA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] isplatiti tuženici-protutužiteljici FA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 14.400 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, što za isplatu dospijeva u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti odluke kojom je usvojen (glavni) tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice ŽA.

Odbija se zahtjev tužiteljice-protutuženice ŽA za naknadu parničnog troška u iznosu od 30.770,00 kuna.

Tužiteljica-protutuženica ŽA i tuženica-protutužiteljica FA same snose svoje troškove parničnog postupka.

III Odbija se zahtjev tužiteljice-protutuženice ŽA za naknadu troškova žalbenog postupka.

r i j e š i o  j e

Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženice-protutužiteljice FA ukida se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-241/2019-45 od 22. srpnja 2022. godine u dijelu točke II. izreke u kojem je prihvaćen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na tuženike FA, osobno i kao nasljednicu pok. TA pok. Ž, pok. NA Šiminog, pok. SA žene NA i pok. VA ud. BA, UA. BA, kao nasljednicu pok. TA pok. Ž, pok. ŽAA, pok. SA žene ŽAA i pok. VA ud. BA, OA, kao nasljednika pok. TA. Ž, pok. ŽAA i pok. SA žene ŽAA, EA ud. F, kao nasljednicu pok. TA. Ž, pok. ŽAA, pok. SA žene ŽAA i pok. TA VA ud. ŽAA, AA, kao nasljednicu pok. TA pok. Ž, pok. NA Šiminog, pok. SA žene NA i pok. VA ud. BA, PA, kao nasljednicu pok. TA pok. Ž, pok. ŽAA, pok. SA žene ŽAA i pok. VA ud. BA, RA, kao nasljednika pok. MA, pok. TA. Ž, pok. NA ŽAA, pok. SA žene NA i pok. VA ud. BA, JA, kao nasljednika pok. MA, pok. TA pok. Ž, pok. NA ŽAA, pok. SA žene NA i pok. VA ud. BA i HA, kao nasljednika pok. ŽAA, pok. SA žene ŽAA i pok. TA pok. Ž, bez vraćanja predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) odbijen je glavni tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice ŽA (u nastavku teksta: tužiteljica) pobliže naznačen u izreci.

2. U točki II. izreke prihvaćen je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice sadržaja pobliže navedenog u izreci.

3. U točki III. izreke odbijen je protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice FA (u nastavku teksta: tuženica) radi isplate iznosa od 14.400,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, što za isplatu dospijeva u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti odluke iz točke I. ove presude (odnosi se na glavni tužbeni zahtjev tužiteljice).

4. U točki IV. izreke naloženo je tuženici da u roku od 15 dana naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 30.770,00 kuna, dok je u preostalom dijelu (preko dosuđenog iznosa) odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.

5. Protiv te presude, koju sadržajno pobija u točkama I., II. i III. izreke, te u dijelu točke IV. izreke u kojem je obvezana na naknadu parničnog troška tužiteljici , pravovremenu žalbu podnosi tuženica, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se pobijani dio presude preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

6. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane i predlaže da se žalba odbije, te podnosi zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

7. Žalba tuženice je djelomično osnovana.

8. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, iskaza svjedoka ZA i ŠA, kao i iskaza tužiteljice i tuženice, te uvida u spise tog suda poslovni broj P-1826/2008 i P-2890/2009, u bitnome utvrđuje da su predmet ovog spora glavni tužbeni zahtjev tužiteljice naznačen u točki I. izreke pobijane presude i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kako je opisan u točki II. izreke te odluke, kao i zahtjev tuženice radi isplate iznosa od 14.400,00 eura u kunskoj protuvrijednosti na ime ostatka kupoprodajne cijene.

9. U vezi toga utvrđuje da su tužiteljica kao kupac i tuženica kao prodavateljica sklopile dana 03. rujna 2007. godine kupoprodajni ugovor za čest. br. 2278/1 u površini od 446 m[2] , u naravi kuća i dvorište (u nastavku teksta: Ugovor), sve prema geodetskoj podlozi izrađenoj u [adresa] po GA, dipl. ing. geod., i to za kupoprodajnu cijenu od 45.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate, pri čemu je u člancima 4. i 5. Ugovora naznačeno da je kupac prodavateljici prije potpisa tog ugovora isplatio iznos od 150.000,00 kuna na ime kapare, a da će preostali iznos od 24.647,22 eura isplatiti na način da će 19.647,22 eura platiti najkasnije do 01. siječnja 2008. godine, a 5.000,00 eura najkasnije do 03. rujna 2009. godine, s time da se tuženica kao prodavateljica obvezala ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime najkasnije do 01. siječnja 2008. godine, pri čemu je ugovoreno da će tuženica, ukoliko do neispunjenja Ugovora dođe njezinom krivnjom, vratiti tužiteljici kao kupcu dvostruki iznos kapare, a ukoliko do neispunjenja dođe krivnjom kupca (tužiteljice), isti gubi dani iznos kapare.

9.1. Nadalje utvrđuje da su tužiteljica i tuženica u članku 8. Ugovora potvrdile da je isplatom kapare tužiteljica kao kupac uz suglasnost tuženice kao prodavateljice stupila u posjed predmetne nekretnine, a da je tuženica u članku 9. Ugovora ovlastila tužiteljicu da može bez ikakvog daljnjeg pitanja ili odobrenja izvršiti uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini u zemljišnu knjigu, katastarsku i druge evidencije, te javne knjige.

10. Prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženica dana 02. srpnja 2008. godine podnijela tužbu protiv tuženika PA, MA, VA, UA, DA, EA i AA, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe na 1065/2858 dijela čest. zem. [katastarska čestica], u kojem postupku je donesena pravomoćna presuda zbog ogluhe poslovni broj P1826/08 od 07. kolovoza 2008. godine, kojom je utvrđeno da je tuženica nasljeđivanjem svojeg oca BA stekla predmetu nekretninu, pri čemu iz obrazloženja te odluke slijedi da se ista dugi niz godina nalazi u mirnom i nesmetanom posjedu 1065/2858 dijela predmetne nekretnine.

11. Nastavno utvrđuje da je tuženica dana 04. svibnja 2009. godine podnijela u predmetu tog suda poslovni broj P-2890/2009 tužbu protiv ovdje tužiteljice kao tuženice radi raskida predmetnog Ugovora i predaje u posjed, u kojoj navodi da joj ovdje tužiteljica nije isplatila ostatak kupoprodajne cijene, zbog čega je dopisom od 30. siječnja 2008. godine dala izjavu o raskidu tog Ugovora, a da je pravomoćnom presudom tog suda poslovni broj P-2890/09 od 30. kolovoza 2013. godine odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za raskid predmetnog Ugovora, a prihvaćen protutužbeni zahtjev kojim je naloženo ovdje tuženici da ispuni Ugovornu obvezu iz članka 5. predmetnog Ugovora i izvrši uknižbu prava vlasništva za cijelo na nekretnini opisanoj u članku 2. istog Ugovora, i to u naravi kuća i dvorište na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] površine 446 m[2] , odnosno na čest. zem. koja u svrhu uknjižbe prava vlasništva za cijelo bude formirana u zemljišnim knjigama, u roku od 6 mjeseci, a koja presuda je postala pravomoćna dana 17. listopada 2013. godine, a ovršna dana 28. siječnja 2014. godine.

12. Sud prvog stupnja utvrđuje da je čest. zem. [katastarska čestica] oranica i stambena zgrada površine 2858 m[2] na dan 03. veljače 2019. godine bila upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] kao suvlasništvo tuženice, i to za 3/15 + 1065/2858 dijela, a u preostalom dijelu kao suvlasništvo ostalih tuženika i/ili njihovih prednika, te da je na dan 07. travnja 2020. godine u istom zk. ul. tada u A listu evidentirana čest. 2278/1 zidine, oranica površine 2412 m[2] i čest. 2278/6 zidine, dvorište površine 358 m i stambena zgrada površine 88 m[2] , s time da su u B listu kao suvlasnici ostale uknjižene iste osobe kao i ranije, te da prema identifikaciji k. č. nove izmjere k. o. [katastarska općina], čest. 2278/6 stare izmjere odgovara čest. 389, k. o. [katastarska općina] izmjere, pri čemu utvrđuje da je tuženica za predmetnu nekretninu dana 28. ožujka 2018. godine zatražila, a dana 15. travnja 2019. godine ishodila rješenje o utvrđivanju građevne čestice ukupne površine 446 m[2] , te da je ista za predmetnu nekretninu ishodila i rješenje o izvedenom stanju od 29. srpnja 2015. godine, koje je postalo pravomoćno dana 25. kolovoza 2015. godine, a kojim se ozakonjuje dovršena samostojeća stambena jednostavna zgrada izgrađena na čest. 2278/1, k. o. [katastarska općina].

13. Nastavno utvrđuje da je vlasnik predmetne nekretnine bio otac tuženice , sada pokojni BA, koji je umro **.**.1960. i čiji su nasljednici bili supruga VA, koja je u međuvremenu također preminula, te kćerke MA, FA, EA i UA, svaka u 1/5 dijela, a koje su se međusobno podijelile na način da je ovdje utužena nekretnina, ranije točno određeni realni dio jedinstvene čest. 2278/1 , k. o. [katastarska općina], pripao tuženici, koja je zajedno sa svojim suprugom još krajem 1970-ih godina prošlog stoljeća na istoj započela i dovršila gradnju kuće, te da je tuženica upravo tim točno određenim realnim dijelom nekretnine raspolagala predmetnim Ugovorom, kada je tužiteljici izdala tabularnu ispravu i uvela je u posjed prijeporne nekretnine, pa utvrđuje da se tužiteljica od tada nalazi u mirnom, zakonitom, poštenom i kontinuiranom posjedu naznačene (prijeporne) nekretnine.

14. Prvostupanjski sud utvrđuje kako stjecanje prava vlasništva dosjelošću predstavlja originarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona posjedovanjem određene stvari kroz zakonom određeno vrijeme i pod uvjetom da takav posjed ima određenu kakvoću, a da se valjana pravna osnova stječe na temelju pravnog posla (kupoprodaje, darovanja i dr.), te takav pravni posao predstavlja titulus, dok je modus stjecanja prava vlasništva uknjižba u zemljišne knjige, pa da s obzirom na navedeno postoji razlika između stjecanja prava vlasništva i stjecanja valjane pravne osnove.

15. U vezi toga utvrđuje kako je tužiteljica dokazala svoj zakoniti, istiniti i pošteni posjed predmetne nekretnine, koji kontinuirano traje od rujna 2007. godine, pa utvrđuje da je ista vlasništvo te nekretnine stekla dosjelošću, u skladu s odredbama članaka 18. stavak 5. i 159. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine» br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17), slijedom čega odbija osnovni tužbeni zahtjev opisan u točki I. izreke pobijane presude, a usvaja eventualno kumulativni tužbeni zahtjev (točka II. izreke iste presude).

16. Pri tome odbija naznačeni protutužbeni zahtjev tuženice, jer utvrđuje da ona do zaključenja glavne rasprave nije ispunila svoju obvezu sređenja zemljišnoknjižnog stanja, naznačenu u članku 5. Ugovora, pa da slijedom toga niti tužiteljica nije u smislu odredbe članka 358. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZOO) dužna ispuniti svoju obvezu na isplatu ostatka kupoprodajne cijene, a da takva njezina obveza dospijeva tek nakon što tuženica ishodi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, pa da stoga navedena obveza nije dospjela, slijedom čega utvrđuje neosnovanim istaknuti prigovor zastare tražbine iz protutužbenog zahtjeva. Osim toga, utvrđuje da je neosnovano i pozivanje tužiteljice na pravne nedostatke prodane stvari, jer da prema odredbi članka 430. ZOO-a prodavatelj odgovara ako na prodanoj stvari postoji neko pravo trećega koje isključuje, umanjuje ili ograničuje kupčevo pravo, a o čijem postojanju kupac nije obaviješten, niti je pristao uzeti stvar opterećenu tim pravom, o čemu da se u konkretnom slučaju ne radi, jer da je tužiteljica znala da kupuje nekretninu za koju nije sređeno zemljišnoknjižno stanje.

17. Odluku o troškovima parničnog postupka temelji na odredbama članaka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

18. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda, niti tuženica makar indirektno (sadržajem žalbe) ukazuje na neku drugu bitnu postupovnu povredu.

19. Međutim, u pravu je žaliteljica kada ukazuje na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

20. Naime, ovdje prije svega valja navesti kako je tuženica svoj protutužbeni zahtjev koji se odnosi na isplatu iznosa od 14.400,00 eura u kunskoj protuvrijednosti postavila u vezi sa prvopostavljenim (glavnim) tužbenim zahtjevom tužiteljice opisanim u točki I. izreke pobijane presude, pa ista suprotno protivnim navodima tužiteljice iz odgovora na žalbu ima pravni interes pobijati ožalbenu presudu i u točki I. njezine izreke, i to neovisno o tome što je sud prvog stupnja u istoj točki izreke odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, a to stoga jer odluka o tom tužbenom zahtjevu neposredno utječe i na pravnu sudbinu protutužbenog zahtjeva, u smislu odredbe članka 189. ZPP-a.

21. Budući da tuženica tijekom postupka nije osporila osnovanost prvopostavljenog (glavnog, osnovnog) tužbenog zahtjeva tužiteljice, dakle da nije sporno da predmetni Ugovor kao pravni posao predstavlja valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva tužiteljice na predmetnoj nekretnini, u smislu odredbe članka 376. stavak 1. ZOO-a, uslijed čega je tužiteljica ovlaštena zahtijevati od svih tuženika da joj izdaju tabularnu izjavu podobnu za uknjižbu vlasništva ili da trpe da ona temeljem presude ishodi u zemljišnoj knjizi uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u svoje ime i u svoju korist, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika , to je valjalo usvojiti naznačeni osnovni tužbeni zahtjev, pri čemu je za donošenje meritorne usvajajuće odluke o tom zahtjevu neodlučno to što je tuženica priznanje tog tužbenog zahtjeva uvjetovala istodobnim usvajanjem protutužbenog zahtjeva.

22. S obzirom na navedeno, dakle činjenicu da je trebalo usvojiti glavni tužbeni zahtjev, to u smislu odredbe članka 188. stavak 2. ZPP-a nije bilo mjesta odlučivanju o eventualno kumulativnom tužbenom zahtjevu opisanom u točki II. izreke pobijane presude.

23. Nadalje, imajući u vidu činjenicu da je tužiteljica kao kupac uslijed usvajanja njezinog glavnog tužbenog zahtjeva realizirala svoja prava iz Ugovora, u smislu odredbe članka 376. stavak 1. ZOO-a, dakle da je u konačnici posljedica usvajanja tog zahtjeva njezino stjecanje prava vlasništva sporne nekretnine, to je pravilnom primjenom potonje odredbe ZOO-a trebalo usvojiti i protutužbeni zahtjev tuženice radi isplate preostale razlike kupoprodajne cijene iz Ugovora u nespornom iznosu od 14.400,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja (u Ugovoru je takva isplata vezana za srednji, a ne za prodajni tečaj Hrvatske narodne banke na dan isplate, kako je neosnovano tražila tuženica), koji iznos na isplatu dospijeva u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti odluke kojom je usvojen (glavni) tužbeni zahtjev tužiteljice, sve to neovisno o tome što tuženica do zaključenja glavne rasprave nije ispunila svoju obvezu sređenja zemljišnoknjižnog stanja iz članka 5. Ugovora.

23.1. Pri tome valja navesti da je tužiteljica u svojem odgovoru na protutužbu (list 45 spisa) navela da je spremna isplatiti tuženici ostatak kupoprodajne cijene čim ona ispuni svoju ugovornu obvezu na način da pribavi tužiteljici odgovarajuću ispravu za promjenu zemljišnoknjižnog stanja, pa takva izjava tužiteljice po svojem sadržaju predstavlja pisano priznanje zastarjele obveze, te se ima smatrati odricanjem od zastare (članak 220. stavak 1. ZOO-a), na što ukazuju i navodi tužiteljice iz odgovora na žalbu kada ističe da ona tuženici nije niti osporila njezinu tražbinu na isplatu ostatka kupoprodajne cijene.

23.2. Osim toga, neosnovano tužiteljica ističe i prigovor prava na sniženje cijene zbog neispunjenja u razumnom roku, u vezi čega se poziva na materijalne i pravne nedostatke prodane stvari (predmetne nekretnine), jer ista nije dokazala da se radi o nekom od materijalnih nedostataka koje regulira odredba članka 401. ZOO -a, niti je dokazala pretpostavke eventualne odgovornosti tuženice za pravne nedostatke prodane nekretnine iz članka 430. stavak 1. ZOO-a, niti da bi istoj nastala šteta iz članka 432. stavak 4. ZOO-a, a čije odredbe se u konkretnom slučaju primjenjuju na pravni odnos tužiteljice i tuženice u skladu s odredbom članka 1163. stavak 1. ZOO-a. Isto tako, neosnovano je i pozivanje tužiteljice na situaciju propisanu odredbom članka 374. ZOO-a (odredba članka 137. stavak 2. ranije važećeg Zakona o obveznim odnosima-«Narodne novine» br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01), jer u konkretnom slučaju obveza tuženice nije postala (u cijelosti ili djelomično) nemoguća zbog izvanrednih vanjskih događaja nastalih nakon sklapanja predmetnog Ugovora, a prije dospjelosti obveze, koji se u vrijeme sklapanja Ugovora nisu mogli predvidjeti, niti ih je tuženica mogla spriječiti, izbjeći ili otkloniti.

24. Budući iz navedenog proizlazi da je tužiteljica uspjela s osnovnim tužbenim zahtjevom, ali i da je tuženica uspjela s protutužbenim zahtjevom (osim u neznatnom dijelu), to je primjenom odredbe članka 154. stavak 4. ZPP-a trebalo odlučiti da svaka od tih stranaka snosi svoje troškove predmetnog parničnog postupka, te posljedično tome odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka.

25. Stoga je žalbu tuženice valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku u dijelu naznačenom u točki I izreke ove presude, u skladu s odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a, dok je djelomičnim uvaženjem njezine žalbe i primjenom odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke ove presude, a imajući u vidu činjenicu da se žaliteljica zajedno s tuženicima UA, OA, EA ud. F, AA, PA, RA, JA i HA nalazi u nasljedničkoj zajednici u odnosu na pokojne tuženike TA pok. Ž, ŽAA, SA ženu ŽAA i VA ud. BA, zbog čega svi ovi tuženici imaju u smislu odredbe članka 201. ZPP-a u tom pogledu položaj jedinstvenih suparničara, što znači da se pravni učinak žalbe koju je izjavila tuženica FA proteže i na te tuženike.

26. S obzirom na navedeno, valjalo je djelomičnim uvaženjem žalbe tuženice i primjenom odredbe članka 369. stavak 4. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

27. Pozivom na odredbu članka 155. stavak 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice.

U Rijeci, 08. srpnja 2026. godine.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Brankica Malnar