Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1182/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Enveru Vučetiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4469/2020-27 od 14. svibnja 2025. godine, u sjednici vijeća koja je održana dana 08. srpnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4469/2020-27 od 14. svibnja 2025. godine.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) odbijen je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je isti dosjelošću stekao pravo vlasništva nekretnine-trosobnog stana u [adresa] izgrađenog na k. č. broj [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], 4. kat, stan broj 77 površine 78,19 m[2] u [adresa], koji se sastoji od 3 sobe, kuhinje, kupaonice, nužnika, predsoblja, degažmana, hodnika, izbe, lođe , te zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, šifra stana: 55310890007, šifra zgrade 595 94, kao posebnog dijela nekretnine u stambenoj zgradi u [adresa] u [adresa] sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], po novoj izmjeri čest. br. 4976, k. o. [katastarska općina], te da je tuženik dužan trpjeti da se u zemljišnim i drugim javnim knjigama izvrši uknjižba prava vlasništva tužitelja na predmetnom posebnom dijelu nekretnine.

2. U točki II. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

3. U točki III. izreke naloženo je tužitelju da u roku od 15 dana isplati tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 900,00 eura.

4. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnosi tužitelj, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, iskaza tužitelja, te iskaza svjedoka OH, CH, TH i UH, utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja opisan u točki I. izreke pobijane presude.

8. U vezi toga utvrđuje da je tuženik postao vlasnik predmetnog trosobnog stana u [adresa]-stan broj 77 na 4. katu koji se sastoji od 3 sobe, kuhinje, kupaonice, nužnika, predsoblja, degažmana, hodnika, predprostora i lođe površine 78,19 čm kao posebnog dijela nekretnine u stambenoj zgradi u [adresa] u [adresa], sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], po novoj izmjeri čest. br. 4976, k. o. [katastarska općina], temeljem Ugovora o zamjeni nekretnina sklopljenog između tuženika i [obrt] ... i ..., ..., sa mišljenjem Državnog pravobranitelja Republike Hrvatske od 18. veljače 1997. godine.

9. Nadalje utvrđuje da je Stambena komisija Ministarstva obrane Republike Hrvatske rješenjem Klasa: 370-02/94-01/94-186 od 03. veljače 1994. godine, temeljem odredbe članka 7. stavak 1., u vezi s odredbom članka 3. stavak 5. Zakona o privremenom korištenju stanova („Narodne novine“ br. 66/91, u nastavku teksta: ZPKS), kao i odredbe članka 4. Pravilnika o upravljanju stambenim fondom u vlasništvu Republike Hrvatske, dodijelila predmetni stan tužitelju na privremeno korištenje na rok od godinu dana.

10. S obzirom na navedeno, utvrđuje da posjed tužitelja na predmetnom stanu koji traje od 28. veljače 1994. godine nije samostalan, jer da isti priznaje višu vlast tuženika kao vlasnika te nekretnine, niti je posjed tužitelja zakonit, odnosno da on nema valjani pravni osnov za posjed tog stana, jer da je spomenuti rok od godine dana u kojem je tužitelj bio ovlašten privremeno koristiti sporni stan odavno protekao, a tužitelj nakon proteka tog roka nije vratio stan tuženiku, zbog čega je njegov posjed te nekretnine neistinit, pri čemu utvrđuje da njegov posjed predmetnog stana nije niti pošten, budući je tužitelju bilo poznato da mu je ovaj stan dan isključivo na privremeno korištenje, a da to proizlazi i iz činjenice da je isti dana 21. rujna 2005. godine podnio Ministarstvu obrane Republike Hrvatske zahtjev za otkup navedenog stana.

11. Stoga utvrđuje da tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva predmetnog stana dosjelošću, u skladu s odredbom članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine» br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, u nastavku teksta: ZV), a da bi njegov zahtjev za stjecanje prava vlasništva tog stana po navedenoj osnovi bio neosnovan i kada bi on bio pošteni posjednik te stvari, jer da od 28. veljače 1994. godine pa do podnošenja predmetne tužbe nije protekao zakonom propisani rok od četrdeset godina za stjecanje prava vlasništva savjesnog posjednika na nepokretnoj stvari putem dosjelosti.

12. Iz navedenih razloga, a pozivom i na odredbe članaka 7. stavak 1., 8. i 219. stavak 1. ZPP-a, odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude.

13. Odluku o parničnim troškovima temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

14. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda.

15. Isto tako, pravilno je i potpuno sud prvog stupnja utvrdio sve činjenice koje su od značaja za odluku o tužbenom zahtjevu, te je pravilnom primjenom materijalnog prava u cijelosti odbio tužbeni zahtjev, a za svoja činjenična i pravna utvrđenja u tom pravcu naveo je jasne i pravno utemeljene razloge koje kao takve prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje tužitelja.

16. Stoga su neosnovani svi oni žalbeni navodi kojima tužitelj osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, te u tom smislu pozivanje na dopis Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog stožera HV, klasa: 371-01/93-02/02, ur. broj: 512-06-02-93-30 od 28. prosinca 1993. godine upućen Predsjedniku stambene komisije u kojem je preporučeno da se tužitelju uzimajući u obzir njegove zasluge u Domovinskom ratu riješi njegovo stambeno pitanje, kao i pozivanje na iskaz svjedoka CH, jer sadržaj potonjeg dopisa, kao i iskaz svjedoka CH na kojeg se tužitelj poziva u žalbi ne ukazuje na to da je tužitelj po bilo kojoj osnovi stekao vlasništvo predmetnog stana.

17. Naime, kako to pravilno utvrđuje i sud prvog stupnja, tužitelju je predmetni stan na adresi u [adresa] predan na privremeno korištenje rješenjem Stambene komisije Ministarstva obrane Republike Hrvatske Klasa: 370-02/94-01/94- 186 od 03. veljače 1994. godine (u nastavku teksta: Rješenje), temeljem odredbe članka 7. stavak 1., u vezi s odredbom članka 3. stavak 5. ZPKS-a.

17.1. U vezi toga odredbom članka 8. stavak 1. potonjeg Zakona bilo je propisano kako osobe kojima je stan dodijeljen na privremeno korištenje kao i članovi njihova kućanstva temeljem rješenja iz članka 7. ovoga zakona ne stječu stanarsko pravo, niti stanarsko pravo na tome stanu mogu ostvariti, dok je odredba članka 9. stavak 1. ZPKS-a propisivala da se rješenjem iz članka 7. ovoga zakona stan daje na privremeno korištenje najdulje na rok od jedne godine od dana donošenja rješenja, a ratnim prognanicima samo do omogućavanja povratka u ranije mjesto boravka, u vezi čega je u članku 9. stavak 3. ZPKS-a bilo propisano da su istekom roka iz stavka 1. ovoga članka osobe kojiima je stan dat na privremeno korištenje dužne iseliti iz stana te stan slobodan od osoba i stvari predati na korištenje vlasniku.

18. Dakle, iz navedenog proizlazi da tužiteljev posjed na predmetnom stanu u kojeg je stupio dana 28. veljače 1994. godine, a nakon što mu je istekao rok privremenog korištenja te nekretnine od godine dana određen Rješenjem, nije bio zakonit u smislu odredbe članka 18. stavak 1. ZV-a, jer isti nakon isteka tog roka više nije imao valjani pravni temelj za posjedovanje predmetnog stana, a nije bio niti istinit jer je tužitelj nakon proteka spomenutog roka od godinu dana nastavio koristiti taj stan zlouporabom povjerenja (članak 18. stavak 2. ZV-a), pri čemu se ne radi niti o poštenom posjedu, budući je tužitelj s obzirom na navedeno znao da opisani stan može posjedovati samo privremeno (do isteka spomenutog roka od godinu dana).

18. Stoga tužitelj nije mogao steći vlasništvo predmetnog stana dosjelošću, i to kako temeljem odredbe članka 159. ZV-a, tako niti temeljem odredbe članka 28. stavak 2. i 4. ranijeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91).

19. S obzirom na navedeno, za odluku o žalbi nisu od značaja preostali žalbeni navodi tužitelja, te u tom kontekstu tvrdnje kojima ukazuje na navodnu prijevaru od strane tuženika u odnosu na dodjelu stana u [adresa] u [adresa].

20. Pravilna i zakonita je i odluka o parničnim troškovima, jer se temelji na pravilnoj primjeni odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

21. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.

U Rijeci, 08. srpnja 2026. godine.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Brankica Malnar