REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-560/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Maji Buljan Gržetić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv odluke o trošku sadržane u presudi Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-253/2025-3 od 22. svibnja 2025., kojom je djelomično preinačena odluka o trošku sadržana u presudi Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pn-52/2024-6 od 31. prosinca 2024., u sjednici održanoj 8. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-253/2025-3 od 22. svibnja 2025. u dijelu pod toč. III. st. 2. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 4.400,32 EUR na ime naknade štete, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 4.340,04 EUR na ime neimovinske štete, tuđe pomoći i njege, pojačane ishrane, prijevoznih troškova i troškova liječenja, tekućom od 23. prosinca 2016. do isplate, te na iznos od 60,29 EUR na ime izgubljene zarade tekućom od 28. listopada 2016. do isplate (toč. I. izreke), kao i isplatiti zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos od 1.592,67 EUR tekuće od 23. prosinca 2016. do 10. travnja 2019. (toč. II. izreke), potom je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.067,53 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate (toč. III. izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja u iznosu od 1.359,36 EUR na ime izgubljene zarade, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (toč. IV. izreke).
2. Presudom suda drugog stupnja djelomično je uvažena žalba tuženika i preinačena presuda suda prvog stupnja u dijelu pod toč. I. izreke, te je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 2.322,75 EUR na ime naknade neimovinske štete zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. prosinca 2016. do isplate (toč. I. st. 1. izreke), tužitelj je odbijen „s viškom tužbenog zahtjeva po ovom osnovu“ (toč. I. st. 2. izreke), tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 60,29 EUR na ime naknade imovinske štete za izgubljenu zaradu, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. listopada 2016. do isplate (toč. I. st. 3. izreke), te iznos od 696,79 EUR na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. prosinca 2024. do isplate, dok je tužitelj odbijen „s viškom tužbenog zahtjeva po ovom osnovu“ (toč. I. st. 4. izreke), te je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete na ime pojačane ishrane, prijevoznih troškova i troškova liječenja (toč. I. st. 5. izreke), potom je žalba tuženika odbijena kao djelomično neosnovana, te je presuda suda prvog stupnja potvrđena u dijelu pod toč. II. izreke (toč. II. izreke), te je preinačena odluka o troškovima sadržana u toč. III. izreke presude suda prvog stupnja i tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 341,90 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. prosinca 2024. do isplate (toč. III. st. 1. izreke), a tužitelj je odbijen „s viškom zahtjeva za naknadu troškova postupka“ (toč. III. st. 2. izreke), te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka (toč. IV. izreke).
3. Rješenjem ovog suda broj Revd-4881/2025-2 od 10. studenoga 2025. tužitelju je dopuštena revizija protiv odluke o trošku sadržane u toč. III. st. 2. izreke presude drugostupanjskog suda zbog pravnog pitanja:
„Je li prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka kod djelomičnog uspjeha stranaka u sporu, u situaciji kad su sporni i osnov i visina tužbenog zahtjeva, potrebno ocjenjivati (uzimati u obzir) samo uspjeh stranaka s obzirom na visinu prihvaćenog odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva ili je potrebno ocjenjivati uspjeh stranaka kako s obzirom na osnovu tako i s obzirom na visinu prihvaćenog odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelj je na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) podnio reviziju protiv odluke o troškovima sadržane u presudi suda drugog stupnja zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena, uz prijedlog preinačiti pobijano rješenje suda drugog stupnja, uz naknadu troškova revizijskog postupka.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u svezi sa čl. 400. ZPP, ovaj sud ispitao je pobijanu odluku o troškovima samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. S obzirom na sadržaj pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena revizija u ovom predmetu, u ovom je stupnju postupka sporno je li prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka kod djelomičnog uspjeha stranaka u sporu, u situaciji kad su sporni i osnova i visina tužbenog zahtjeva, potrebno uzimati u obzir samo uspjeh stranaka s obzirom na visinu prihvaćenog, odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva, ili je potrebno ocjenjivati uspjeh stranaka i s obzirom na osnovu tužbenog zahtjeva.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade neimovinske i imovinske štete nastale kao posljedice štetnog događaja od 26. travnja 2016., kada je tužitelj zadobio tešku ozljedu na svom radnom mjestu kod poslodavca Europal Vrbovsko d.o.o.
10. Sud prvog stupnja tužitelju je dosudio ukupno iznos od 4.400,32 EUR na ime naknade nastale štete u odnosu na konačno zatraženi iznos od 5.759,68 EUR, kao i zakonske zatezne kamate tekuće na iznos naknade imovinske štete od 1.592,67 EUR koji je tužitelju isplaćen u tijeku postupka u ovom predmetu. Odluku o troškovima postupka sud prvog stupnja utemeljio je na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP, ocjenjujući kako je tužitelj uspio u postupku sa 90% svojeg zahtjeva, imajući u vidu da je u cijelosti uspio sa osnovom svojeg zahtjeva, dok je u odnosu na visinu uspio u omjeru od 80%.
11. Drugostupanjski sud je ocijenio kako je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio iznose naknada nastale neimovinske štete i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege, kao i da je tužitelju neosnovano dosudio naknadu imovinske štete po osnovi pojačane ishrane, prijevoznih troškova i troškova liječenja. Stoga je sud drugog stupnja ocijenio kako je tužitelju valjalo dosuditi naknadu neimovinske štete u iznosu od 2.322,75 EUR i naknadu imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu od 697,20 EUR, slijedom čega je za „višak“ zahtjeva po navedenim osnovama preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev, dok je istu presudu potvrdio u dijelu koji se odnosi na naknadu imovinske štete na ime izgubljene zarade u iznosu od 60,29 EUR. U pogledu odluke o troškovima postupka, sud drugog stupnja je u obrazloženju pobijane odluke samo naveo kako na temelju postignutog konačnog uspjeha stranaka u sporu tužitelju pripada pravo na naknadu troškova vještačenja u iznosu od 341,90 EUR, budući da mu ti troškovi pripadaju neovisno o postignutom uspjehu u sporu.
12. Tužitelj u reviziji ističe kako mu, s obzirom na omjer konačnog uspjeha u sporu, pripada pravo na naknadu cjelokupnih troškova postupka (odvjetničkog troška i troška sudskih pristojbi) u razmjernom iznosu, a ne samo troškova vještačenja, dok drugostupanjski sud u pobijanoj odluci o navedenoj okolnosti nije dao nikakvo obrazloženje.
13. U odluci ovog suda broj Rev-366/2024-2 od 22. svibnja 2024., koje je donesena u odnosu na istovjetno pitanje zbog kojeg je dopuštena i revizija u ovom predmetu, izraženo je pravno shvaćanje koje glasi:
„Kod odlučivanja o troškovima parničnog postupka kod parcijalnog uspjeha stranaka u sporu, u situaciji kad su sporni osnov i visina tužbenog zahtjeva, prilikom određivanja troškova postupka potrebno je ocjenjivati (uzimati u obzir) uspjeh stranaka ne samo u pogledu visine prihvaćenog odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva, već je potrebno ocjenjivati uspjeh stranaka kako s obzirom na osnovu zahtjeva, tako i s obzirom na visinu prihvaćenog odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva.
Dakle kada je tuženik osporavao osnov i visinu zahtjeva, ako je tužbeni zahtjev makar i djelomično usvojen tada se ima smatrati da je tužitelj glede osnove zahtjeva (X) uspio u omjeru od 100%, a glede visine zahtjeva (Y) omjer uspjeh u sporu uzima se prema konačno postavljenom zahtjevu. Aritmetičkom sredinom između uspjeha glede osnove i omjera glede visine dobiva se omjer uspjeha u sporu tužitelja (Z1=X+Y:2). Na jednak način izračunava se i omjer tuženika u sporu (Z2). Konačan uspjeh stranke u sporu dobiva se razlikom između omjera uspjeha tužitelja u odnosu na omjer uspjeha tuženika (Z1-Z2).“.
14. Navedeno pravno shvaćanje reafirmirano je i u odlukama ovog suda broj Rev - 1073/2024-2 od 18. rujna 2024., broj Rev-724/2025-2 od 10. rujna 2025. i broj Rev- 528/2025-2 od 17. rujna 2025., te predstavlja odgovor na postavljeno revizijsko pitanje u ovom predmetu.
15. Slijedom navedenog, s obzirom da sud drugog stupnja zbog pogrešnog pravnog pristupa nije utvrđivao trošak parničnog postupka sukladno pravnom shvaćanju izraženom u ustaljenoj praksi ovog suda, valjalo je primjenom odredbe čl. 391. st. 7. ZPP, u svezi sa čl. 400. ZPP, ukinuti odluku o trošku sadržanu u dijelu pod toč. III. st. 2. izreke presude drugostupanjskog suda, te predmet u tom dijelu vratiti sudu drugog stupnja na ponovno suđenje (st. I. izreke).
16. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (st. II. izreke).
Zagreb, 8. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
