REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-248/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja PO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Bojanu Zustoviću, odvjetniku u Pazinu i II. tužiteljice BO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Raiffeisenbank Mittlere Südoststeiermark eGen, Republika Austrija, Paldau, Paldau 40, OIB: 25376204437, zastupanog po punomoćniku Nikoli Remenaru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Remenar & Remenar d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji I. tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-935/2024-3 od 3. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P - 2494/2023-16 od 28. svibnja 2024., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2494/2023-22 od 10. rujna 2024., u sjednici održanoj 8. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija I. tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-935/2024-3 od 3. prosinca 2024. u dijelu pod toč. I. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim je zatraženo u cijelosti utvrditi ništetnim ugovor o jednokratnom kreditu br. računa 543.272 datiran s 1. listopada 2008. zaključen između I. -II. tužitelja i tuženika (toč. I. izreke), potom u cijelosti utvrditi ništetnim očitovanje javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba, poslovni broj OU-1042/08 od 30. listopada 2008. radi osiguranja novčane tražbine, te naložiti tuženiku da trpi brisanje upisa založnog prava provedenog na temelju zapisnika broj Z-4902/2008/1008, zaprimljenog 31. listopada 2008. pod brojem Z- 16691/08, na nekretnini k. č. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u iznosu od 180.000,00 EUR, te za iznos pripadajućih naknada, kamata i troškova ovrhe (toč. II. izreke), nadalje utvrditi da očitovanje javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba, poslovni broj OU-1042/08 od 30. lisropada 2008. radi osiguranja novčane tražbine nema snagu javne isprave i da nije ovršna isprava (toč. III. izreke), kao i naložiti tuženiku da I.-II. tužiteljima isplati iznos od 78.313,97 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose kako je pobliže označeno u izreci (toč. IV. izreke), te je I.-II. tužiteljima naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 59.129,31 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude pa do isplate (toč. V. izreke).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba I. tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja (toč. I. izreke), te je odbijen zahtjev tuženika radi naknade troška odgovora na žalbu (toč. II. izreke).

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-1549/2025-2 od 11. lipnja 2025. I. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude drugostupanjskog suda u odnosu na povredu temeljnog prava na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na obrazloženu sudsku odluku.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, I. tužitelj je na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) podnio reviziju protiv presude suda drugog stupnja zbog povrede prava na pravično suđenje zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav), te predložio preinačiti pobijanu odluku, podredno ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova revizijskog postupka.

5. Tuženik je u odgovoru na reviziju predložio odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu, uz naknadu troška odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog povrede temeljnog ljudskog prava zbog koje je dopuštena.

8. Predmet spora u ovom postupku je utvrđenje ništetnosti Ugovora o jednokratnom kreditu zaključenog 1. listopada 2008. između I. -II. tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, potom utvrđenje ništetnosti očitovanja javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba, poslovni broj OU-1042/08 od 30. listopada 2008. i brisanje upisa založnog prava provedenog na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pod brojem Z-16691/08 u iznosu od 180.000,00 EUR, zatim utvrđenje da navedeno očitovanje javnog bilježnika nema snagu javne isprave i da nije ovršna isprava, te zahtjev I.-II. tužitelja radi isplate iznosa od 78.313,97 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

9. Sud prvog stupnja u cijelosti je odbio tužbeni zahtjev I. -II. tužitelja, uz obrazloženje kako tuženik nije nudio niti pružao uslugu odobravanja kredita u Republici Hrvatskoj, budući da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen na području Republike Austrije, te da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredaba Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15, 52/16, 128/22 i 156/23).

10. Drugostupanjski sud odbio je žalbu I. tužitelja podnesenu protiv presude suda prvog stupnja, pri čemu je u obrazloženju svoje odluke naveo kako I. tužitelj nije dokazao da bi predmetni Ugovor o jednokratnom kreditu predstavljao zelenaški ugovor u smislu odredbi čl. 329. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08), kao ni odredbi prava Republike Austrije. S time u svezi, sud drugog stupnja je naveo da je, usprkos tome što prvostupanjski sud nije posebno obrazlagao pravno pitanje glede navoda I. tužitelja da se radi o lihvarskom (zelenaškom) ugovoru, na temelju iskaza stranaka i dokumentacije u spisu ocijenio kako je bitne činjenice moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu.

11. U reviziji I. tužitelj ističe kako odluka drugostupanjskog suda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, s obzirom da je drugostupanjski sud propustio iznijeti razloge zbog kojih je smatrao da nije potrebno izvoditi dokaze koje je tužitelj pravovremeno predložio upravo radi utvrđenja da predmetni Ugovor o jednokratnom kreditu predstavlja zelenaški ugovor.

12. Pravo na obrazloženu sudsku odluku predstavlja dio temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija). Načela navedenog prava sažeta su, između ostalog, u predmetu P protiv Azerbajdžana (br. 2), br. 5386/10, stavak 91., 24. ožujka 2022., koji se vodio pred Europskim sudom za ljudska prava, kao i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 3293/2020 od 18. lipnja 2025. u kojoj je istaknuto:

„11.1. Pravo na pravično suđenje, između ostalih, obuhvaća i postupovno jamstvo zabrane proizvoljnosti (arbitrarnosti) u postupanju i odlučivanju sudova. Zaključku da je određena odluka suda proizvoljna ponajviše doprinosi nedosljednost sudova u odlučivanju i nedostatnost razloga iznesenih u obrazloženju sudske odluke (odluka Ustavnog suda broj: U-III-4670/2018 od 11. rujna 2019., točka 13.1., www.usud.hr).

11.2. Zabrana proizvoljnosti u odlučivanju također je usko povezana s pravom na obrazloženu sudsku odluku kao zasebnim postupovnim jamstvom prava na pravično suđenje, a koje zahtijeva da sudovi za svoje odluke daju dostatne i relevantne razloge. Međutim, to pravo nije apsolutno i ne može se tumačiti na način da zahtijeva detaljan odgovor na svaku tvrdnju stranke u postupku (v. odluku Ustavnog suda broj: U-III4670/2018, t. 13.2., navedeno). U tom smislu odgovor na pitanje jesu li razlozi koje su sudovi dali za donošenje odluke dostatni i relevantni ovisi o okolnostima svakog pojedinačnog slučaja, navodima stranaka te pravnoj naravi postupka i odluke koji su posrijedi. Međutim, navodi stranke koji su odlučujući za ishod postupka zahtijevaju određen i izričit odgovor (v. odluku Ustavnog suda broj: U-III-4670/2018, t. 13.3., navedeno).“.

13. Ovdje je potrebno istaknuti kako je, sukladno čl. 8. ZPP, sud ovlašten ocjenjivati dokaze prema svojem uvjerenju, te na temelju savjesne i brižljive ocjene dokaza zaključiti koje će činjenice uzeti kao dokazane, ali je u slobodi ocjene dokaza ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima. Stoga sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP ukoliko presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, tako da se ne vidi koje činjenice je sud uopće utvrđivao i ocijenio, te na temelju kojih je dokaza je stvorio određeni zaključak, kao i je li ocijenio i kako je ocijenio pojedine dokaze.

14. Imajući u vidu da sud drugog stupnja u obrazloženju pobijane odluke navodi kako I. tužitelj nije dokazao da bi predmetni Ugovor o jednokratnom kreditu predstavljao zelenaški ugovor, pri čemu propušta izvesti sve dokaze koje je I. tužitelj predložio izvesti radi utvrđenja navedene okolnosti, odnosno obrazložiti razloge zbog čega predloženi dokazi nisu izvedeni, to je ocijenjeno kako je sud drugog stupnja u donošenju pobijane odluke, propuštajući dati dostatne i jasne razloge o odlučnim činjenicama, počinio osobito tešku povredu odredaba parničnog postupka propisanu čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a čime je povrijeđeno pravo I. tužitelja na obrazloženu sudsku odluku, kao sastavnicu prava na pravično suđenje zajamčenog Ustavom i Konvencijom.

15. Iz navedenih razloga, primjenom odredbe čl. 391. st. 7. ZPP valjalo je ukinuti presudu suda drugog stupnja u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke i predmet u tom dijelu vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a kako je odlučeno u toč. I. izreke.

16. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (toč. II. izreke).

Zagreb, 8. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić