REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-599/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva financija, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Građansko-upravnom odjelu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1286/2023-2 od 10. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-420/23-8 od 7. studenoga 2023., u sjednici održanoj 8. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika, ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1286/2023-2 od 10. listopada 2025. i presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-420/23-8 od 7. studenoga 2023., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 244,89 EUR bruto na ime razlike plaće, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose kako je pobliže označeno u izreci (toč. I. izreke), te naknaditi parnični trošak u iznosu od 981,09 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. studenoga 2023. do isplate, dok je odbijen preostali dio zahtjeva (toč. II. izreke).
2. Presudom drugog stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu pod toč. I. izreke, te pod toč. II. izreke u dijelu u kojem je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka prihvaćen za iznos od 981,09 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-5525/2025-2 od 23. prosinca 2025. tuženiku je dopuštena revizija protiv presude drugostupanjskog suda zbog pravnog pitanja:
„Kod obračuna prekovremenih sati trebaju li se uzeti u obzir slobodni dani koji su utvrđeni evidencijom o radu i zamolbama za korištenje slobodnih dana s osnova ostvarenih prekovremenih sati bez obzira na činjenicu što poslodavac nije donio rješenje o korištenju istih?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik je na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) podnio reviziju protiv presude suda drugog stupnja zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena, te predložio ukinuti presude nižestupanjskih sudova i predmet vratiti sudu na ponovno postupanje, uz naknadu troška revizije.
5. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu.
6. Revizija je osnovana.
7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. S obzirom na sadržaj pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena revizija, u ovom je stupnju postupka sporno trebaju li se prilikom obračuna prekovremenih sati uzeti u obzir slobodni dani koji su utvrđeni evidencijom o radu i zamolbama za korištenje slobodnih dana s osnova ostvarenih prekovremenih sati, bez obzira na činjenicu što poslodavac nije donio rješenje o korištenju istih.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao djelatnika Područnog carinskog ureda Rijeka na radnom mjestu carinika, radi isplate razlike plaće za sate prekovremenog rada u razdoblju od 1. ožujka 2013. do 31. ožujka 2018.
10. Sud prvog stupnja usvojio je tužbeni zahtjev, ocjenjujući kako iz sadržaja obračunskih lista i evidencija radnog vremena proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju ostvario prekovremeni rad. U obrazloženju svoje odluke sud prvog stupnja pritom je naveo kako je, s obzirom da se evidencija o korištenju radnog vremena i obračunske liste međusobno razlikuju u dijelu koji se odnosi na broj sati rada i slobodnih dana, sud prihvatio podatke sadržane u obračunskim listama za plaću, budući da tuženik nije dokazao da je donosio rješenja o korištenju slobodnih dana sukladno odredbama čl. 44. st.13. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 93/08, 89/12, 104/13, 150/13 i 153/13) i čl. 38. st. 14. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 112/17 i 12/18).
11. Drugostupanjski sud je ocijenio kako je sud prvog stupnja pravilno zaključio da je, s obzirom da postoji razlika podataka o slobodnim danima iskazana u obračunskim listama i evidencijama o korištenju radnog vremena u pojedinim mjesecima, prilikom utvrđivanja visine potraživanja tužitelja po osnovi neobračunatog i neisplaćenog prekovremenog rada potrebno uzeti podatke o korištenim slobodnim danima iskazanim u obračunskim listama.
12. Međutim, shvaćanje nižestupanjskih sudova glede načina utvrđivanja iskorištenih slobodnih dana u situaciji kada o tome nije doneseno posebno rješenje nepodudarno je sa shvaćanjem ovog suda izraženog u odluci broj Rev-586/2025-2 od 28. listopada 2025., koje glasi:
„Tužitelju ne pripada pravo na isplatu povećane plaće za prekovremeni rad za koji je ostvario i iskoristio slobodne dane, a koji slobodni dani su evidentirani u evidencijama rada, te od ostvarenih sati prekovremenog rada treba oduzeti iskorištene slobodne dane koje je tužitelj dobivao s osnova prekovremenog rada.“ (tako i u odluci broj Rev-123/2023-2 od 17. siječnja 2024.).
13. Navedeno pravno shvaćanje reafirmirano je i u odluci ovog suda broj Rev - 344/2025 od 30. travnja 2025., u kojoj je ujedno izraženo pravno shvaćanje prema kojem je na tužitelju teret dokazivanja da se evidentirani iskorišteni slobodni dani ne odnose na prekovremeni rad, već na neku drugu pravnu osnovu (tako i u odluci broj Rev-123/2023-2 od 17. siječnja 2024.).
14. Slijedom navedenog, s obzirom da su nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa propustili uzeti u obzir sve relevantne okolnosti, uslijed čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, valjalo je primjenom odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
15. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 8. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
