1                            Poslovni broj: II Kž-133/2024-5

Poslovni broj: II Kž-133/2024-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Sande Janković i Maje Štampar Stipić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog E. B., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavak 2. u vezi stavka 1. i članka 153. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kvm-8/2024. (Kzd-10/2022.) od 9. veljače 2024. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2024.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog E. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kvm-8/2024. (Kzd-10/2022.) od 9. veljače 2024., u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice zbog kaznenog djela protiv spolne slobode - teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 153. stavka 1. i 2. KZ/11., kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta - iskorištavanjem djece za pornografiju, iz članka 163. stavka 2. i 6. KZ/11., kaznenog djela protiv imovine - razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11.; kaznenog djela protiv spolne slobode – silovanjem u pokušaju iz članka 153. stavka 1. i 2. u vezi članka 34. KZ/11., kaznenog djela protiv imovine - teškom krađom iz članka 229. stavka 1. točke 2. KZ/11., i kaznenog djela protiv spolne slobode – silovanjem u pokušaju iz članka 153. stavka 1. i 2. u vezi članka 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog E. B. iz zakonskih osnova iz članka 123. stavka 1. točki 1. i 3. ZKP/08. U istražni zatvor optuženom E. B. je uračunato vrijeme lišenja slobode od 2. ožujka 2022. pa nadalje.

2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je optuženi E. B. po branitelju, odvjetniku I. K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i da se pusti optuženika da se brani sa slobode.

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog E. B., iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora protiv tog optuženika te neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., na koju upire žalitelj.

6. U odnosu na navodnu povredu načela razmjernosti, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, dosadašnjim boravkom optuženika u istražnom zatvoru od 2. ožujka 2022., s obzirom na razmjer između težine kaznenih djela te kazne koja se može očekivati u postupku i nužnosti potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora za ostvarenje njegove svrhe, načelo razmjernosti nije ugroženo (članak 122. stavak 2. ZKP/08.).

6.1. Stoga je žalbeni navod optuženika o povredi načela razmjernosti neosnovan. To iz razloga što do povrede načela razmjernosti dolazi kad maksimalni rok trajanja istražnog zatvora nije dosegnut, ali trajanje istražnog zatvora više nije razmjerno težini počinjenog kaznenog djela, kazni koja je izrečena ili koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku te potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, što ovdje nije slučaj. No, svakako je riječ o predmetu u kojem je protiv optuženika određen istražni zatvor što zahtjeva posebnu žurnost u postupanju.

7. Također, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika, niti je osnovan žalbeni navod kojim se ističe da je došlo do povrede pretpostavke nedužnosti jer iz izričaja pobijanog rješenja jasno slijedi da je prvostupanjski sud o daljnjoj potrebi produljenja istražnog zatvora odlučio na temelju osnovane sumnje da je optuženik počinio terećena kaznena djela.

8. U odnosu na žalbene navode optuženika kako je "prvostupanjski sud trebao samo utvrditi ubrojivost optuženika tempore criminis… te provesti psihijatrijsko vještačenje", navedeno je bez ikakvog utjecaja na nužnost produljenja istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. jer predstavlja žalbene prigovore koji se mogu isticati u žalbi protiv prvostupanjske presude.

9. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 25. ožujka 2024.