REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Povrv-144/2026-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Martini Klanac, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Luke Bućana, u pravnoj stvari tužitelja Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, protiv tuženice TN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 10. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja ŽN, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Radojke Galić posl. br. Ovrv-5786/16 od 21. rujna 2016. te se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 3.118,60 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 12. studenoga 2015. do isplate.

II. Odbija se u cijelosti kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog postupka.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj (prije ovrhovoditelj) je 21. rujna 2016. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave kojim od prednice tuženice (prije ovršenice) potražuje iznos 23.497,12 kuna / 3.118,60 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 12. studenoga 2015.

2. Na osnovu tog prijedloga, javni bilježnik Radojka Galić je 21. rujna 2016. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-5786/16.

3. Protiv navedenog rješenja prednica tuženice je podnijela pravovremen i obrazložen prigovor u kojem osporava aktivnu, osnovu i visinu potraživanja, a ističe i prigovor zastare.

4. Rješenjem ovog suda posl. br. Povrv-2552/16 od 23. ožujka 2017. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Radojke Galić posl. br. Ovrv- 5786/16 od 23. ožujka 2017. je stavljeno izvan snage te je odlučeno da će se ovaj postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tužitelj je u podnesku od 24. srpnja 2017. pojasnio da se njegovo potraživanje odnosi na naknadu za bespravno korištenje 1/2 poslovnog prostora na adresi [adresa], I. kat dvorišne zgrade, površine 80,00 m2 za razdoblje od kolovoza 2012. do prosinca 2013. Ističe da je aktivno legitimiran kao ovlaštenik prava raspolaganja i predmnijevani vlasnik, sve do utvrđenja vlasnika u postupku naknade za oduzetu imovinu. Navodi da predmetni poslovni prostor nije upisan u zemljišnu knjigu te da je u tijeku upravni postupak po zahtjevu Republike Hrvatske za utvrđenje prava vlasništva. Ističe da je raniji zakupnik bio Hrvatski sindikat male privrede temeljem Ugovora o zakupu od 17. veljače 1983., koji ugovor je raskinut silom zakona 5. studenoga 1998. Navodi da su poslovni prostor koristili prednica tuženice i Sindikalna stambena zadruga, bez pravne osnove. Od tuženika potražuje 1/2 naknade za bespravno korištenje s PDV-om, obračunate sukladno Zaključku o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor („Službeni glasnik Grada Zagreba 17/10, 1/12, 14/12, 16/12, 6/13 i 10/13). Predlaže u cijelosti održati na snazi platni nalog.

6. Podneskom od 4. travnja 2018. i na ročištu od 10. lipnja 2026. tužitelj je naveo da je tuženica samostalno koristila poslovni prostor u površini 26,20 m2 te da bi prema navedenoj površini bila dužna platiti naknadu za korištenje u iznosu 19.858,67 kuna / 2.635,70 eura, ali nije djelomično povukao tužbu.

7. Presudom ovoga suda posl. br. Povrv-2552/16 od 28. rujna 2018. ukinut je predmetni platni nalog.

8. Navedena presuda ukinuta je rješenjem Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-2378/25 od 5. ožujka 2026. U ukidnom rješenju viši sud navodi su da jedinice lokalne samouprave ovlaštene poduzimati radnje upravljanja poslovnim prostorima od pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi na temelju Zakona o naknadi.

9. Sud je tijekom postupka pročitao izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (list 4 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 9-11, 29-32), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ps-77/07 od 18. veljače 2009. (list 12-15), Presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-2970/09 od 12. svibnja 2009. (list 16-18), izvod iz posjedovnog lista (list 33), dopis Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada od 8. ožujka 2017. (list 34), zapisnike sa uviđaja (list 39-43, 64-65), zapisnik sa očevida od 11. prosinca 2003. (list 57-59), tlocrt prostora (list 60- 62), očitovanje tuženice od 24. lipnja 2004. (list 63), djelomična rješenja Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada (list 70-78) te nalaz i mišljenje sudskog vještaka Valentina Etera iz travnja 2005. (list 79-98).

10. Sud na temelju čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) nije uzeo u obzir dokaze predložene nakon zaključenja prethodnog postupka, s obzirom na to da tuženica nije navela zašto bez svoje krivnje nije mogla te dokaze ranije predložiti. Nadalje, sud nije prihvatio prijedlog prednice tuženice za pribavu rješenja Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove od 21. rujna 1998. jer tuženica nije dokazala da ne može postići da joj se navedena isprava preda ili pokaže, kako je to propisano čl. 232. st. 3. ZPP. Također, sud nije proveo predloženi dokaz očevidom i građevinskim vještačenjem jer se tuženica nije protivila korištenju nalaza i mišljenja sudskog vještaka Valentina Etera iz travnja 2005. Nije proveden niti predloženi dokaz saslušanjem stranaka s obzirom da je predložen radi dokazivanja nesporne činjenice da stranke nisu bile ni u kakvom obveznom ili poslovnom odnosu. Konačno, sud nije proveo dokaz financijskim vještačenjem, s obzirom na to da je izračun visine tužbenog zahtjeva tužitelj jasno obrazložio u svojim podnescima pa za financijskim vještačenjem nije bilo potrebe.

11. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade za korištenje bez valjane pravne osnove poslovnog prostora u površini 26,20 m2 na adresi [adresa], I. kat dvorišne zgrade, za razdoblje od kolovoza 2012. do prosinca 2013.

13. Prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. studenoga 2013., ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članka 1120. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.

14. Kako je u ovoj pravnoj stvari nitko niti ne tvrdi da je sporni poslovni prostor promijenio identitet radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje, valja primijeniti čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZV) kojim je propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, kako to pravilno navodi i tužitelj u žalbi od 12. listopada 2018.

15. Među strankama je sporna aktivna legitimacija, pasivna legitimacija u smislu je li prednica tuženice bila isključivi posjednik predmetnog poslovnog prostora, visina potraživanja, tijek zateznih kamata te nastup zastare.

16. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Valentina Etera iz travnja 2005. proizlazi da su prednica tuženice ĆN i odvjetnica [adresa]. godine bile u suposjedu poslovnog prostora na prvom katu ulične zgrade na adresi [adresa], površine 26,20 m2.

17. To da prednica tuženice ĆN nije bila isključivi posjednik, protivno navodima tužitelja iz podneska od 4. travnja 2018., proizlazi i iz zapisnika samog tužitelja od 30. lipnja 2003. (list 39 spisa) u kojem se navodi da prostor koriste odvjetnica Đurđa Butković i ĆN.

18. Napominje se da se prema čl. 19. st. 2. ZV smatra da posjed nakon što je stečen traje neprekidno dalje, a tko tvrdi da je prestao ili da je bio prekinut, treba dokazati da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed prestao, a da u ovom slučaju tužitelj ni na koji način nije dokazao da su do završetka utuženog razdoblja (prosinac 2013.) takve okolnosti nastupile.

19. Dakle, sud je utvrdio da su utuženom razdoblju suposjednice predmetnog poslovnog prostora u površini 26,20 m2 bile prednica tuženice ĆN i odvjetnica Đurđa Butković.

20. Nadalje, treba reći da bi iz dostavljenog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazilo da je prednik tužitelja imao pravo upravljanja predmetnom nekretninom dok je ona bila u društvenom vlasništvu te da je tužitelj stoga aktivno legitimiran za potraživanje naknade za koristi koje je nepošteni posjednik imao za vrijeme posjedovanja te nekretnine, sve do pravomoćnog okončanja upravnog postupka radi utvrđenja prava vlasništva Republike Hrvatske temeljem čl. 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj 92/96, 39/99, 92/99 - ispravak, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02 i 98/19 - dalje: Zakon o naknadi).

21. Naime, onaj u čijoj se imovini poslovni prostor nalazi za vrijeme trajanja upravnog postupka povrata oduzete imovine, aktivno je legitimiran kao tužitelj u parnicama pokrenutim protiv bespravnih korisnika kao tuženika, radi naplate naknade za korištenje poslovnih prostora koji su predmet upravnih postupaka povrata temeljem Zakona o naknadi sve do pravomoćnog okončanja upravnog postupka na način da okončanje postupka predstavlja tek pravomoćno rješenje kojim se utvrđuje vlasništvo Republike Hrvatske ili treće fizičke osobe (Tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev 1134/2021 od 25. listopada 2022.), ali ne i rješenje kojim se odbija zahtjev za povrat, kako to pogrešno smatra tuženica.

22. Iz dopisa Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada od 8. ožujka 2017. proizlazi da je upravni postupak za utvrđivanjem prava vlasništva na predmetnom poslovnom prostoru u tijeku i da nije pravomoćno okončan, a da niti jedna stranka nije navela niti dokazala da bi u međuvremenu taj postupak bio pravomoćno dovršen.

23. Dakle, sud utvrđuje da je tužitelj u načelu aktivno legitimiran za podnošenje zahtjeva iz čl. 165. st. 1. ZV za predaju u posjed i naknadu za korištenje predmetnog poslovnog prostora.

24. Međutim, prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Su-IV-16/2021-5 od 1. ožujka 2021. za isplatu naknade za koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZV, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pri čemu je nužno da je vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Takvo pravno shvaćanje zauzeto je i odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1439/2024 od 11. prosinca 2024.

25. Tužitelj u tijeku postupka ne navodi da bi prednici tuženika na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem predmetnog poslovnog prostora, a niti to proizlazi iz dostavljenih isprava. Naime, iz dostavljenih zapisnika o obavljenim uviđajima proizlazi da su djelatnici tužitelja više puta isključivo evidentirali suposjed prednice tuženice, pri čemu im je sama tuženica rekla da nema sklopljen ugovor o zakupu s tužiteljem. Osim toga, iz zapisnika od 19. travnja 2016. proizlazi da je prednica tuženice dobrovoljno napustila predmetni poslovni prostor negdje u prosincu 2015. te da posjed nije predala tužitelju. Niti jedna od navedenih okolnosti ne upućuje na zaključak da je tužitelj u relevantnom razdoblju na odgovarajući način prednici tuženice izrazio volju za posjedovanjem predmetne nekretnine.

26. Pritom se ističe da iz spisa proizlazi da je tužitelj ranije vodio parnični postupak protiv Hrvatskog sindikata male privrede radi predaje u posjed predmetnog poslovnog prostora, koji je pravomoćno okončan odbijanjem tužbenog zahtjeva. Dakle, navedeni postupak vođen je protiv druge pravne osobe, a ne protiv prednice tuženice, koja u tom postupku nije sudjelovala kao stranka. Stoga se podnošenje tužbe protiv Hrvatskog sindikata male privrede ne može smatrati očitovanjem volje za posjedovanjem predmetnog poslovnog prostora prema tuženici kao osobi od koje se u ovom postupku zahtijeva isplata naknade za korištenje stvari, tim više što je tužbeni zahtjev u tom predmetu pravomoćno odbijen.

27. Slijedom navedenog, sud zaključuje da tužitelj nije tuženici na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem predmetnog poslovnog prostora te da stoga nisu ispunjene pretpostavke za isplatu naknade za korištenje iz čl. 165. ZV. Stoga je na temelju čl. 451. st. 3. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke.

28. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP u cijelosti odbijen kao neosnovan jer je tužitelj u cijelosti izgubio spor. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 8. srpnja 2026.

Sudac:

Martina Klanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku