Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1013/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K A

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Ivane Čačić predsjednice vijeća, Dijane Hofer sutkinje izvjestiteljice i Ivane Požar članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Musulin i suradnici d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d. (OIB: 22694857747), Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, povodom žalbi parničnih stranaka izjavljenih protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2239/2020-75 od 30. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 8. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/Žalba tuženika se djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2239/2020-75 od 30. lipnja 2025.:

- potvrđuje u toč.I. izreke za pobijani dosuđeni iznos od 1.656,60 Eur (tisuću šest stotina pedeset i šest eura i šezdeset centi) sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 2.057,19 Eur (dvije tisuće pedeset i sedam eura i devetnaest centi) od 1. studenoga 2020. do isplate, na iznos od 1.349,41 Eur (tisući tri stotine četrdeset i devet eura i četrdeset i jedan cent) od 15. studenoga 2023. do isplate te na iznos od 250,00 Eur (dvije stotine i pedeset eura) od 3. rujna 2020. – sve do isplate;

- preinačuje u dijelu toč.I. izreke i odbija tužiteljica sa zahtjevom za isplatu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje u iznosu od 700,00 (sedam stotina eura) sa zateznom kamatom tekućom od 15. studenog 2023. do isplate;

-preinačuje u dijelu dosuđene zatezne kamate na iznos od 250,00 Eur te se odbija tužiteljica sa zahtijevanim početkom tijeka iste od 3. siječnja 2020. do uključivo 2. rujna 2020. kao neosnovanim;

II/Žalba tužiteljice se djelomično prihvaća, a djelomično odbija kao neosnovana pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2239/2020-75 od 30. lipnja 2025.:

-preinačuje u toč.II. alineja 1. izreke i nalaže tuženiku da tužiteljici naknadi neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje u daljnjem iznosu od 300,00 Eur (tri stotine eura) sa zateznom kamatom tekućom od 15. studenog 2023. do isplate i to do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana;

- potvrđuje u preostalom odbijajućem dijelu toč.II. alineja 1. izreke;

- preinačuje u toč.II. alineja.2. izreke i nalaže tuženiku da tužiteljici naknadi imovinsku štetu zbog uništenog mobitela i naočala u daljnjem iznosu od 108,35 Eur (stotinu i osam eura i trideset i pet centi) sa zateznom kamatom tekućom od 3 . rujna 2020. do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana;

- potvrđuje u preostalom odbijajućem dijelu toč.II. alineja 2. izreke.

r i j e š i o  j e

I/Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje o dopuštenju preinake tužbe podneskom od 15. studenog 2023.

II/Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana, a žalba tuženika se djelomično uvažava, a djelomično odbija pa se odluka o troškovima postupka sadržana u toč.III. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2239/2020-75 od 30. lipnja 2025. potvrđuje u odnosu na žalbom tuženika pobijani iznos od 1.194,31 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 30. lipnja 2025. do isplate, a djelomično preinačuje i odbija tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 129,91 Eur sa zateznom kamatom.

III/Svaka parnična stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom u toč.I. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici s osnova neimovinske – i imovinske štete isplati iznos od 4.356,60 Eur sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 2.057,19 Eur od 1. studenoga 2020. (dana završetka liječenja tužiteljice), na iznos od 2.049,41 Eur od 15. studenoga 2023. (dana preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva) te na iznos od 250,00 Eur od 3. siječnja 2020. (dana štetnog događaja) – sve do isplate, dok je toč.II. izreke tužiteljica odbijena sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva i to iznosom od 1.300,00 Eur (s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje) sa zateznom kamatom tekućom od 1. studenog 2020. do isplate te sa iznosom od 108 ,35 Eur (s osnova imovinske štete za uništen mobilni telefon i naočale) sa zateznom kamatom tekućom od 3. siječnja 2020. do isplate. Toč. III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi joj trošak postupka u iznosu od 2.724,22 Eur sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate dok je pobijanim rješenjem dopuštena preinaka tužbe podneskom od 15. studenog 2023.

2.Opisanu presudu pravovremenim žalbama pobijaju obje parnične stranke i to tužiteljica u odnosu na toč.II. - i toč.III. izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovom sudu da je preinači sukladno žalbenim navodima, a tuženik u toč.I. izreke za iznos od 2.356,60 Eur i dosuđeni tijek zatezne kamate a u toč.III. izreke za iznos od 1.324,22 Eur, s prijedlogom ovom sudu da pobijane dijelove prvostupanjske presude preinači sukladno žalbenim navodima i odbije tužbeni zahtjev preko nespornog iznosa, podredno da je u pobijanim dijelovima ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Žalitelji zahtijevaju i trošak žalbenog postupka.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalbe parničnih stranaka su djelomično osnovane.

5.Naime, obrazlažući zauzeto stajalište prvostupanjski sud polazi od činjenica koje su između parničnih stranaka nesporne – da je tužiteljica ozlijeđena dana 3. siječnja 2020. kao suvozačica u vozilu registarske oznake [registarska oznaka] koje je bilo zaustavljeno u koloni vozila ispred semafora na križanju Slavonska-Čulinečka u Zagrebu na način da je na vozilo u kojem se nalazila tužiteljica naletjelo teretno vozilo sa priključenom poluprikolicom registarske oznake [registarska oznaka] koje je na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika, da su nesporna pasivna legitimacija i odgovornost tuženika koji joj je tijekom postupka dana 19. listopada 2022. s osnova pretrpljene neimovinske

– i imovinske štete isplatio nesporni iznos štete u visini od 1.725,40 Eur, pa je nastavni dokazni postupak usmjerio na utvrđivanje po tuženiku osporenu visinu utužene štete i tijeka zatezne kamate te doprinosa tužiteljice vlastitoj šteti zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa.

5.1. Provedenom kombiniranim prometno-tehničkim i sudsko-medicinskim vještačenjem povjerenog vještacima dipl. ing. Peri Todoroviću i dr. UZ utvrđeno je da je tužiteljica sve pretrpljene ozljede mogla zadobiti bez obzira na činjenicu je li u trenutku odvijanja štetnog događaja koristila sigurnosni pojas dok površinsku ozljedu (lijevog) uha i ozljedu slušnog živca lijevog uha tužiteljica nije zadobila u štetnom događaju obzirom i da je odnosna dijagnoza postavljena više od mjesec dana nakon prometne nezgode, a da se pri prvom pregledu tužiteljica nije žalila na smetnje u području lijevog uha – slijedom čega prvostupanjski sud otklanja tuženikov prigovor doprinosa tužiteljice nastaloj štete zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa nalazeći između navedenih ozljeda tužiteljice i nastanka predmetnog štetnog događaja uzročno- posljedičnu vezu pa isključivu odgovornost tuženika za štetu koju je tužiteljica pretrpjela u predmetnom štetnom događaju temelji na odredbi čl. 1069. stav. 3. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO - "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

5.2. Na osnovu rezultata provedenog medicinskog vještačenja (po kirurgu dr. Miljenku Franiću i psihijatru dr. IZ) prvostupanjski sud nalazi utvrđenim da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila ozljede istegnuća vratne paravertebralne muskulature, udarac u glavu parijetalno i udarac u lijevi hemotoraks i da je pretrpjela psihotraumu, da je liječena po ortopedu, neurologu, psihijatru i fizijatru, da je provela fizikalnu terapiju, da se njezino zdravstveno stanje s ortopedsko traumatološkog stajališta stabiliziralo tek nakon utuženja - 1.11.2020., da je tužiteljica jednom prije predmetnog štetnog događaja bila na psihijatrijskom pregledu zbog tada dijagnosticiranog anksiozno-depresivnog poremećaja, poremećaja prilagodbe i organskog poremećaja ličnosti no da je psihijatrijska vještakinja u odnosu na tu epizodu isključila uzročno-posljedičnu vezi sa predmetnim štetnim događajem jednako kao i vještak kirurg u odnosu na tužiteljičino ranije liječenje (2011., 2013. i 2017.) tegoba vezanih uz vratnu kralježnicu uz višekratno evidentiranu dijagnozu cervikobrahijalnog sindroma. Rukovodeći se po vještačenju utvrđenim posljedicama – fizičkim bolovima jakog intenziteta koje je tužiteljica trpjela 2 dana, srednjeg intenziteta 15 dana, a manjeg intenziteta još naredna 20 dana, da je pretrpljeni primarni strah bio intenzivan i kratkotrajan u trenutku stradavanja, sekundarni strah jakog intenziteta da je tužiteljica trpjela 3 dana, srednjeg intenziteta 14 dana, te blažeg do tri mjeseca po stradavanju, da su kod nje zaostali simptomi posttraumatskog stresnog poremećaja, da je životna aktivnost tužiteljice prema suglasnom utvrđenju oboje vještaka umanjena za ukupno 7% i to u vidu povremenih bolova u vratnoj kralježnici u smislu ukočenosti, napete paravertebralne muskulature te trapezijusa, bolnih i ograničenih kretnji vratne kralježnice slabijeg/srednjeg stupnja uz zaostalo trnjenje u području obje šake (2,3,4 prst), a s psihijatrijskog aspekta – u vidu poremećaja prilagodbe, da je tužiteljica iziskivala tuđu pomoć i njega kod kućnih poslova, održavanja osobne higijene i odlaska liječniku te na fizikalnu terapiju tijekom deset dana po 2 sata dnevno, a nastavno tijekom idućih dana liječenja po 1 sat dnevno, prvostupanjski sud je navedena činjenična utvrđenja prosuđivao pozivom na odredbe čl.1100. stav.1. i 2. i čl.1095. stav.1. ZOO, imajući u vidu vrstu, težinu, lokalitet i način nastanka ozljede tužiteljice, tegobe koje trpi nakon ozljeđivanja, ograničenje kretnji i bolnost vrata, manifestaciju PTSP-a, korištenje analgetika, sedativa, kontrolne preglede, te duljinu i intenzitet bolova i straha, opseg trajnog smanjenja životnih aktivnosti sa dva aspekta zdravlja u ukupnom omjeru od 7%, kao i da je tužiteljica u vrijeme ozljeđivanja bila u dobi od 62 godine – pa je pravičnom novčanom naknadom zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje ocijenio iznos od 5.600,00 Eur, naknadu imovinske štete zbog potrebe tuđe pomoći i njegu u iznosu od 232,00 Eur (obračunatom prema cijeni 4,65 Eur/sat) pozivom na pravilo o slobodnoj ocjeni propisanog odredbom čl.223. stav.1. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se ZID ZPP objavljen u „Narodnim novinama“ broj 80/22 primjenjuje u dijelu propisanom odredbama čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22) pa je nakon umanjenja za nesporno isplaćeni iznos ukupne naknade (s osnova neimovinske – i imovinske štete zbog potrebe tuđe pomoći i njege) od 1.725,40 Eur obvezao tuženika da joj s prethodno opisanih osnova štete isplati iznos od 4.106,60 Eur, a za preostali zatraženi iznos od 1.300,00 Eur tužbeni zahtjev je odbio.

5.3. Zateznu kamatu na iznos od 2.057,19 Eur tužiteljici je dosudio od završetka liječenja 1. studenoga 2020. do isplate, a na ostali povećani dio tužbenog zahtjeva (podneskom od 15. studenog 2023.) u visini od 2.049,41 Eur zateznu kamatu je dosudio od dana preinake tužbe.

5.4. S osnova uništenog mobitela (starog cca godinu i po l), prvostupanjski sud je pozivom na pravilo slobodne ocjene iz čl.223.stav.1. ZPP tužiteljici dosudio iznos od 100,00 Eur, dok ju je sa zahtjevom za isplatom iznosa od 59,27 Eur odbio. S osnova uništenih dioptrijskih naočala dosudio joj je iznos od 150,00 Eur sa zateznom kamatom (na ukupan iznos od 250,00 Eur) sukladno odredbi čl. 1086. ZOO od nastanka štete (3. siječnja 2020.) do isplate. U preostalom dijelu – za iznos od 108,35 Eur tužbeni zahtjev s osnova naknade imovinske štete za uništene naočale je odbijen.

6.Na žalbu tužiteljice:

6.1. Tužiteljica u žalbi ističe (nakon reprodukcije odlučnih činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda) osporavajući dosuđenu naknadu nematerijalne štete, (pravilno: neimovinsku štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje) - da dosuđena naknada štete nije u skladu sa utvrđenjima provedenih medicinskih vještačenja i da ne predstavlja pravičnu novčanu naknadu pri čemu opisuje mehanizam nastanka predmetne prometne nesreće i iz nje proizašle fizičke i psihičke posljedice, te ukazuje da je u odluci Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž - 83/2024 od 28. siječnja 2025., kao recentnoj sudskoj praksi "za 5% smanjenja opće, životne i radne sposobnosti kao posljedicu ozljede odmjerena pravična novčana naknada u iznosu i većem od 7.000,00 Eur" što smatra da ukazuje kako odluka prvostupanjskog suda glede visine neimovinske štete nije primjerena obzirom na sve okolnosti, a i da iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi kako se dosuđeni/odbijeni iznos temelji isključivo na matematičkoj primjeni Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske pa u tom kontekstu iznosi zakonski tekst odredbe čl.1100.stav.1. i 2. ZOO. Smatra da je prvostupanjski sud svoje materijalno - pravno stajalište o visini tužiteljici dosuđene neimovinske štete utemeljio isključivo na utvrđenjima medicinskih vještaka zanemarivši činjenice i okolnosti kao što su npr. dob, okolnosti štetnog događaja i dr., a i inflatorna kretanja od 2020. kada su korigirani Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2002. U odnosu na imovinsku štetu s osnova uništenog mobitela i naočala smatra da činjenica da je mobilni uređaj bio star godinu i pol dana odnosno naočale otprilike godinu dana ne isključuje njihovu uporabnu ni tržišnu vrijednost. Tužiteljica je uređaj odnosno naočale redovito koristila, a isti su bili u potpuno funkcionalnom stanju. U takvom slučaju, vrijednost uređaja u trenutku nastanka štete treba se temeljiti na objektivnoj procjeni, a ne na proizvoljnom umanjenju radi starosti. U prilog tome tužiteljica se poziva na restitucijsko pravilo iz odredbe čl.1090. ZOO koja propisuje da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja. Konačno, tužiteljica osporava primijenjeno materijalno pravo u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva na koji je prvostupanjski sud odredio tijek zateznih kamata od predmetnog povećanja, dakle 15.11.2023.

7. Na žalbu tuženika:

7.1. Uvodno tuženik ističe relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.1. u vezi sa čl. 190. ZPP u odnosu na rješenje kojim je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva za naknadu s osnova naknade neimovinske štete i imovinske štete zbog tuđe pomoći nakon zaključenja prethodnog postupka obzirom da tužiteljica predloženim dokazom – medicinskim vještačenjem, samo dokazuje odlučne činjenice opsega i visine one štete za koju u tužbi tvrdi da ju je pretrpjela u predmetnom štetnom događaju. U tom kontekstu smatra neutemeljenim i ignoriranje po tuženiku istaknutog prigovora zastare na preinačeni dio tužbe o razlozima čega pobijanoj presudi nedostaju ikakovi razlozi. Nastavno ističe da je tužiteljici nezakonito dosuđena visina naknade neimovinske štete koju da je prvostupanjski sud previsoko odmjerio na način da odstupa od svrhe instituta naknade štete i narušava načelo pravičnosti u odnosu na ostale oštećene koji za slične ozljede ostvaruju niže naknade. Osporava i visinu tužiteljici dosuđene naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog umanjenja životne aktivnosti iz aspekta psihotraume, navodeći da ista izlazi iz okvira Orijentacijskih kriterija iz 2020. a osporava i visinu odmjerene naknade imovinske štete - tuđe pomoći obzirom da je satnica od 4,65 Eur previsoko odmjerena i da ista nema uporište u stanju spisa. To više što iz sadržaja spisa ne proizlaze nikakve posebne okolnosti slučaja koji bi opravdavali dosudu tako visoke naknade za cijenu sata tuđe pomoći i njege (4,65 Eur/sat) to više što tužiteljica visinu takve satnice uopće nije dokazivala. U odnosu na tužiteljici dosuđenu naknadu imovinske štete zbog uništenog mobitela i naočala tuženik ističe proturječje između po tužiteljici u spis priloženog računa za kupnju mobilnog uređaja iz listopada 2018. (godinu i pol prije predmetnog štetnog događaja) iz kojeg proizlazi da je uređaj platila 1,00 kn) i njezinog iskaza u kojemu je navela da je uništeni mobitel kupila 3 mjeseca prije nastanka predmetnog štetnog događaja i platila isti 159,27 Eur (1.200,00 kn). Konačno, tuženik osporava tužiteljici dosuđeni tijek zatezne kamate na cjelokupnu štetu, smatrajući da ista dospijeva tek dosuđenjem.

8. Odgovarajući na žalbene navode od odlučnog značaja, u okviru ovlasti iz odredbe čl.375.stav.1. ZPP valja, u odnosu na dosuđenu neimovinsku štetu zaključiti da su žalbe parničnih stranaka djelomično osnovane.

8.1.Ponajprije valja navesti da tužiteljica na opširne nalaze i utvrđenja medicinskih vještaka kirurške i psihijatrijske struke tijekom postupka nije stavljala primjedbe, dok je tuženik osporavao utvrđenja psihijatrijske vještakinje iako je ista jasno i određeno otklonila utjecaj ranijih psihičkih tegoba tužiteljice u odnosu na koje je dijagnosticiran anksiozno-depresivni poremećaj i organski poremećaj ličnosti u odnosu na predmetnim štetnim događajem utvrđen poremećaj prilagodbe. Prvostupanjski sud je pri tom jasnim i određenim razlozima obrazložio prihvaćanje nalaza vještaka.

8.2. No ocjena je ovoga suda da je prvostupanjski sud djelomično precijenio, a djelomično podcijenio okolnosti konkretnog slučaja u odnosu na dosuđenu naknadu neimovinske štete po kriteriju fizičkih boli i straha. Naime, uvažavajući sve okolnosti iz odredbe čl.1100.stav.1. i 2. ZOO, okolnosti konkretnog slučaja (koje je prvostupanjski sud pravilno utvrdio), Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2020., inflatorna kretanja dakle stopu inflacije koja je uslijedila nakon 2020., odnosno realni gospodarski kontekst (stopu inflacije i rast potrošačkih cijena) a koja je stopa inflacije prema javno dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku od lipnja 2020. do prosinca 2025. iznosila 32,7% (https://web.dzs.hr/calcinfl.htm) ocjena je ovoga suda da je žalba tužiteljice osnovana u odnosu na priznatu joj naknadu s osnova kvalifikatornog kriterija fizičkih boli (1.300,00 Eur), dok je osnovano prema žalbi tuženika precijenjen kvalifikatorni kriterij pretrpljenog straha (2.300,00 Eur). S toga je prihvaćanjem žalbe tužiteljice valjalo preinačiti toč.II. alineja 1. izreke i istoj dosuditi daljnji iznos od 300,00 Eur s osnova kvalifikatornog kriterija fizičkih boli, pozivom na odredbu čl.373.toč.3. ZPP uz zateznu kamatu tekuću od dana preinake tužbe (15.11.2023.) do isplate, dok je njezinu žalbu u odnosu na preostali odbijajući dio (za iznos od 1.000,00 Eur valjalo odbiti i potvrditi toč.II. alineju 1. izreke pozivom na odredbu čl.368.stav.1. ZPP.

8.3. Tome valja nadodati da je žalbeno pozivanje tužiteljice na presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-83/2024 od 28. siječnja 2025., neutemeljeno te se ista upućuje na pomnije iščitavanje navedene presude koja nije primjenjiva na konkretan spor. U odnosu na početak tijeka zatezne kamate na preinačeni dio tužbe tužiteljica se upućuje na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj Rev-1387/2024 od 15. siječnja 2025. Naime, na povećani tužbeni zahtjev zatezna kamata teče od dana preinake jer tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće došlo do preinake tužbe.

9. Odgovarajući na žalbu tuženika valja navesti da je o dopustivosti preinake tužbe nakon provedenog medicinskog vještačenja prvostupanjski sud pravilno odlučio pozivom na odredbu čl.190.stav.2. i 3. ZPP-a, a što je sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi broj Rev-526/2024-2 od 11. lipnja 2025. pa je žalbu tuženika izjavljenu protiv odnosnog rješenja prvostupanjskog suda valjalo odbiti i isto potvrditi pozivom na odredbu čl.368.stav.1. u vezi sa čl.381. ZPP.

9.1.Prednjem valja nadodati i da je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na svojoj sjednici održanoj dana 27. svibnja 2024. broj Su-IV-123/2024-5 izrazio pravno shvaćanje prema kojemu u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP) – da se zastara prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. Stoga je i žalbom tuženika ponovljeni prigovor zastare preinačenog dijela tužbe neosnovan iako se doista prvostupanjski sud na isti u pobijanoj presudi uopće nije referirao no o žalbi tuženika u tom dijelu odlučeno je pozivom na odredbu čl.373.a.ZPP.

9.2.Iz razloga navedenih u toč.8.2. ovog obrazloženja ovaj sud nalazi žalbu tuženika osnovanom u dijelu tužiteljici dosuđene neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje s osnova kvalifikatornog kriterija straha je je i po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud isti precijenio imajući u vidu intenzitet, trajanje i sadržaj pretrpljenog straha kao i same ozljede tužiteljice. Stoga je uvažavanjem žalbe tuženika valjalo djelomično preinačiti toč.I. izreke i odbiti tužiteljicu sa iznosom od 700,00 Eur s osnova dosuđene neimovinske štete sa zateznom kamatom od dana preinake tužbe u tom dijelu (pozivom na odredbu čl.373.toč.3.ZPP), dok je u preostalom dijelu žalbu tuženika valjalo odbiti i potvrditi pobijani dosuđujući dio s osnova neimovinske š tete (čl.368.stav.1. ZPP).

9.3. Pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbe čl.223. stav.1. ZPP odredio visinu tužiteljici dosuđene satnice tuđe pomoći i njege, što tuženik ranije iznesenim, uopćenim žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

10. Konačno, tužiteljica osnovano, a tuženik neosnovano pobijaju stajalište prvostupanjskog suda vezano uz imovinsku štetu zbog uništenog mobitela i uništenih naočala koje je zasnovano na primjeni pravila iz odredbe čl.233.stav.1. ZPP. Pri tom valja imati u vidu da je oštećenje navedenih predmeta tužiteljica dokumentirala fotografijama priloženim u spis (list 15 do 18), a i da je prvostupanjski sud prilikom saslušanja tužiteljice utvrdio da ista koristi dioptrijske naočale. U dokaz protivnom tuženik tijekom postupka nije predlagao nikakve dokaze.

10.1. Stoga imajući u vidu, gotovo notornu činjenicu skupoće dioptrijskih naočala sa tzv. progresivnim staklima, a i cijenu koštanja mobilnog telefona (izvan ugovorne kupnje kod mobilnog operatera) ocjena je ovoga suda da je žalba tužiteljice osnovana pa je prihvaćanjem njezine žalbe valjalo preinačiti u toč.II. alineja 2. izreke te joj dosuditi s osnova imovinske štete zbog uništenog mobitela daljnji utuženi iznos od 59,27 Eur (dakle sveukupno 159,27 Eur), a s osnova uništenih naočala daljnji iznos od 49,08 Eur (dakle sveukupno 199,08 Eur) sve sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe 3. rujna 2020. do isplate.

10.2. Prednjem valja nadodati da bi tužiteljica imala pravo na zateznu kamatu u smislu odredbe čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (dalje: ZOOP – "Narodne novine" broj 151/05, 6/09, 75/09, 76/13 i 152/14) od dana podnošenja tuženiku odštetnog zahtjeva, no da u spis nije dostavila odštetni zahtjev, niti ga navodi u činjeničnom supstratu tužbe niti prilaže u daljnjem tijeku postupka. U slučaju da se obratila prije podnošenja tužbe sa odštetnim zahtjevom tuženiku, ukoliko bi isti odbio isplatu, ona bi imala pravo na zateznu kamatu od datuma podnošenja zahtjeva, dakle ta šteta bi dospjela i prije podnošenje tužbe bez obzira što bi visina bila utvrđena u trenutku presuđenja (istovjetno i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev - 2026/2016-2 od 8. svibnja 2019.).

10.3. U preostalom dijelu toč.II. alineja 2. izreke – sa zahtjevom za zateznu kamatu od 3. siječnja 2020. do dosuđenog početka tijeka iste žalbu tužiteljice valjalo je odbiti i potvrditi odnosni odbijajući dio.

10.4. Prihvaćajući žalbu tuženika valjalo je iz razloga navedenih u toč.10.2., preinačiti toč.I. izreke i odbiti tužiteljicu sa zatraženim početkom tijeka zatezne kamate na iznos od 250,00 Eur od 3. siječnja 2020. do dosuđenog početka tijeka iste (3. rujna 2020.) pozivom na odredbu čl.373.toč.3. ZPP.

11. Na žalbu parničnih stranaka protiv odluke o troškovima postupka:

11.1. Tužiteljica u žalbi smatra da joj trošak postupka pripada u cijelosti, a ne prema uspjehu u postupku kojeg je sud prvog stupnja utvrdio u omjeru od 87,8%. Nadalje smatra da joj pripada trošak vještačenja i sudskih pristojbi u cijelosti neovisno od njezinog uspjeha u sporu, a i da joj pripada i nagrada za sastav podnesaka od 15.9.2020. i 8.12.2022.

11.2. Tuženik u žalbi pledira na primjeni Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa/23 – "Narodne novine" broj 138/23) od dana njezinog stupanja na snagu, a smatra i da je prvostupanjski sud pogrešno odbio njegov zahtjev za naknadom troškova provođenja kombiniranog vještačenja, obzirom je istim utvrđeno kako određene dijagnoze navedene u medicinskoj dokumentaciji ne predstavljaju ozljede koje je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju. Konačno, smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl.154.stav.2. ZPP.

12. Ponajprije valja navesti da odredba čl.154.stav.2. ZPP propisuje slučaj ako su stranke djelomično uspjele u parnici, kada će sud najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrdi ti iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

12.1. Polazeći od prednjeg pravila, pri čemu valja navesti da prvostupanjski sud od utvrđenog omjera uspjeha tužiteljice u pogledu osnova i visine nije odbio utvrđeni uspjeh tuženika, ovaj sud utvrđuje da je tužiteljica u provedenom postupku u odnosu na osnov i visinu uspjela sa 85,5%, dok je tuženik uspio sa 14,5% pa je konačan uspjeh tužiteljice iskaziv sa 71%.

12.2. Nadalje valja navesti da Tarifa/23 svoju primjenu u predmetnom postupku nalazi osnovom svog Tbr. 52/3 (istovjetno i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev- 562/2024-2 od 7. svibnja 2024.).

12.3.Polazeći od pravilno tužiteljici priznatog parničnog troška koji se odnosi na zastupanje po odvjetniku u iznosu od 3.093,18 Eur – čemu valja nadodati da izdatak s osnova naplaćene sudske pristojbe ne ulaze kao kvalifikatorni kriterij osnove/visine prema odredbi čl.154.stav.2. ZPP u obračun troškova parničnih stranaka. Žalbeni navodi tužiteljice vezani uz potrebu joj priznavanja nagrade za sastav podnesaka od 15.9.2020. i 8.12.2022. kojima dostavlja uplatnice o plaćenim troškovima sudske pristojbe (koju je trebala platiti u trenutku utuženja i priložiti tužbi), troškova vještačenja, i potvrde liječnika (sadržaj koje proizlazi iz njezinog osobnog zdravstvenog kartona), nisu osnovani jer ih je prvostupanjski pravilno otklonio priznati. Dakle od tužiteljici pravilnog obračunatog troška zastupanja po odvjetnicima istoj je srazmjerno njezinom konačnom uspjehu u sporu (71%) valjalo dosuditi iznos od 2.196,15 Eur uz trošak medicinskog vještačenja u daljnjem iznosu od 398,16 Eur, odnosno sveukupno je tuženiku valjalo naložiti da joj naknadi trošak postupka u iznosu od 2.594,31 Eur sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

12.4. Stoga, imajući u vidu da tuženik žalbom osporava tužiteljici dosuđeni trošak preko iznosa od 1.400,00 Eur (dakle za iznos od 1.324,22 Eur) to je djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika valjalo preinačiti odluku o troškovima postupka sadržanu u toč.III. izreke prvostupanjske presude i odbiti tužiteljicu sa zatraženim troškom u iznosu od 129,91 Eur sa zateznom kamatom, a potvrditi toč.III. za iznos od 1.194,31 Eur.

13. Imajući u vidu tuženikov žalbeni uspjeh iz aspekta vrijednosti pobijanog dijela prvostupanjske presude iskazivim sa 26%, a tužiteljičin sa 29% odluka o troškovima žalbenog postupka utemeljena je na odredbi čl.154.stav.4. u vezi sa čl.166.stav.2. ZPP pa je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka.

14. Nepobijani dosuđujući iznos iz toč.I. izreke u visini od 2.000,00 Eur kao i nepobijani dosuđujući iznos iz toč.III. izreke u visini od 1.400,00 Eur nisu bili predmetom žalbenog preispitivanja ispitivanja (odredba čl.365.stav.1. ZPP).

U Varaždinu 8. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ivana Čačić