Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž Ovr-129/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Zoranu Nikoliću, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Hrvatski Telekom d.d., OIB 81793146560, Radnička cesta 21, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku CN, protiv ovršenika CNE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Ovr-125/2026-3 od 21. svibnja 2026., 6. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Ovr-125/2026-3 od 21. svibnja 2026. u pobijanoj točki II. izreke rješenja.

II. Odbija se ovrhovoditeljev zahtjev za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je doslovno:

"I. Nalaže se ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju daljnji trošak postupka u iznosu 21,88 eura (dvadeset jedan euro i osamdeset osam centi), u roku od osam dana.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška u iznosu od 62,50 eura (šezdeset dva eura i pedeset centi), kao neosnovan."

2. Protiv točke II. izreke navedenog rješenja pravodobnu žalbu je izjavio ovrhovoditelj pobijajući ga u dijelu kojim je odbijen za dio zahtijevanih troškova ovršnog postupka (troškovi pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave) iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. stavak 1. supsidijarnog ZPP-a („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP), u vezi sa člankom 381. supsidijarnog ZPP-a, a koji se ZPP primjenjuje supsidijarno temeljem članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – u daljnjem tekstu: OZ). Predlaže da viši sud prihvati žalbu, te da preinači točku II. Izreke pobijanog rješenja, a podredno ukinuti pobijano rješenje i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Zahtjeva i troškove žalbenog postupka.

3. Predmet ovog postupka je zahtjev za naknadu troškova ovrhovoditelja (čl. 14. stavak 4. i 6. OZ-a) kojeg je imao u postupku „izvansudske ovrhe“ na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (čl. 284. stavak 1. OZ-a). Sporno je pravo ovrhovoditelja na naplatu troškova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave od javnog bilježnika koji je izdao rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, u iznosu od 62,50 eura (s PDV-om).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba nije osnovana.

6. Prvostupanjski sud je svoju odluku kojom je odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova ovršnog postupka na ime pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, u iznosu od 62,50 eura, s pripadajućim zateznim kamatama, utemeljio na odredbama čl. 14. stavak 4. OZ-a, čl. 155. stavak 2. ZPP-a i čl. 283. stavak 1. i 4. OZ- a. Prvostupanjski sud smatra da je temeljem čl. 283. stavak 1. i 4. OZ-a propisano da potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti tog rješenja izdaje javni bilježnik kada se za to ostvare uvjeti i dostavlja je ovrhovoditelju, pa da iz navedenog proizlazi da zatraženi trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi nije ovrhovoditelju niti nastao. Smatra da je klauzula pravomoćnosti i ovršnosti potrebna da bi ovrhovoditelj mogao prisilno ostvariti svoju tražbinu, međutim, da bi se trošak pribave iste priznao on mora i nastati. U konkretnom slučaju ovrhovoditelj n ije dokazao da mu je taj trošak doista i nastao, da je na bilo koji način bio angažiran za pribavu klauzule. Postojanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti samo po sebi ne znači da je ovrhovoditelju nastao i trošak, niti to proizlazi iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda na koje se ovrhovoditelj poziva. U svom pravnom shvaćanju Vrhovni sud navodi da ovrhovoditelj ima pravo naknade troška "za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u tom postupku", a prvostupanjski sud smatra da u konkretnom slučaju ovrhovoditelj nije dokazao da je poduzeo i jednu radnju za pribavu iste niti da to proizlazi iz stanja spisa. Također navodi da su sukladno članku 10. stavku 1. supsidijarnog ZPP stranke dužne uz što manje troškova provesti postupak. Smatra da je jedan od ciljeva, Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 131/20), a koji je stupio na snagu 28. studenoga 2020., bio pojednostavnjenje i smanjenje troškova postupka, te modernizacija i digitalizacija ovršnog postupka. S tim u vezi, upravo je predmetnom izmjenom OZ uvedena novost u odnosu na dosadašnje postupanje javnih bilježnika, a koja sukladno javnoj raspravi koja je prethodila donošenju izmjena zakona, ima za cilj smanjiti troškove postupka. Konačno, navodi da je namjera zakonodavca bila smanjiti troškove ovršnog postupka na način da se više strankama ne priznaje trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, te omogućiti „jeftiniji postupak" i da ne bude više troškova pribave klauzule pravomoćnosti i da se ona izdaje automatizmom, bez zahtjeva ovrhovoditelja.

7. Takvo shvaćanje prvostupanjskog suda je pravilno. Ovaj sud također smatra da se na ovaj pravni postupak „izvansudske ovrhe“ ne može primijeniti pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice od 5. lipnja 2023., a ni revizijske odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-74/2023-2 od 14. veljače 2023. i Rev-974/2024-2 od 10. srpnja 2024. Naime, ta pravna shvaćanja na koja se poziva ovrhovoditelj zaista se odnose na postupak „izravne naplate“, koja se provodi po Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima Narodne novine broj: 68/18, 2/20, 46/20 i 47/20 i to na temelju taksativno nabrojanih ovršnih isprava (čl. 209, stavak 1. OZ-a), pa je točno da u tom postupku ovrhovoditelj ima pravo na priznanje troška za pribavljanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, koji postupak treba razlikovati od postupka „izvansudske ovrhe“ (čl. 284. stavak 1. OZ-a u vezi s čl. 283. stavak 1. i 4. OZ-a) koji se pak pokreće na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi, i u kojem ovrhovoditelj nema pravo na priznavanje troška za pribavljanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, a koji postupci, uzgred rečeno, imaju sasvim drugačiju proceduru. Ta pravna mišljenja ne daju odgovor na pitanje: „Ima li ovrhovoditelj pravo na trošak za pribavljanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti za rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i u postupcima koji su pokrenuti nakon 28. studenog 2020. (nakon novele OZ-a NN 131/2020).

8. Iz prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da je ovrhovoditelj u ovršnom predmetu Općinskog suda u Sesvetama pod posl. brojem: Ovr-125/2026 podnio dana 20. veljače 2026. zahtjev za naknadu troškova ovrhovoditelja u postupku izvansudske ovrhe temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Sesvetama pod posl. brojem: Ovrv-16066/25 kojeg je donio javni bilježnik u Sesvetama Andrija Vuger dana 25. studenog 2025, . a po prijedlogu za ovrhu od 29. listopada 2025.,

- da je pobijanim rješenjem ovrhovoditelju samo djelomično priznat trošak ovršnog postupka, a nije mu priznat trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave s uračunatim PDV-om od 25% u iznosu od 62,50 eura,

- da je klauzula pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave dostavljena ovrhovoditelju od strane javnog bilježnika u Sesvetama Andrije Vuger e-komunikacijom dana 13. siječnja 2026. u skladu s čl. 283. stavak 1. i 4. OZ-a.

9. Ispitujući pobijano rješenje u smislu čl. 50. stavak 5. OZ-a u vezi sa čl. 50. stavak 1. OZ-a, u vezi sa čl. 365. stavak 2. supsidijarnog ZPP-a i u vezi sa člankom 381. supsidijarnog ZPP-a, a koji se ZPP primjenjuje supsidijarno temeljem članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – u daljnjem tekstu: OZ)., ovaj sud nije utvrdio postojanje bilo koje povrede postupovnih odredbi od onih na koje pazi po službenoj dužnosti iz čl. 50. stavak 1. točka 1., 3., 5. i 6 OZ-a, niti bitnih povreda parničnog postupka iz čl. 354. stavak 2. točka 2., 4, 8., 9., 13., i 14. supsidijarnog ZPP-a na koje također sud pazi po službenoj dužnosti, a niti bitnih povreda ovršnog postupka (čl. 50. stavak 5. OZ). Nisu nađene niti povrede materijalnog prava koje ovaj sud također pazi po službenoj dužnosti (čl. 50. stavak 5. OZ), a o kojima je ovlašten odlučivati.

10. Prema odredbi članka 283. stavak 1. OZ-a javni bilježnik će bez zahtjeva ovrhovoditelja sastaviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je

donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor. Rješenje o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik će dostaviti ovrhovoditelju (članak 283. stavak 4. OZ-a).

11. Ovršenik je dužan naknaditi troškove koji su bili potrebni za vođenje ovrhe (članak 14. stavak 4. OZ-a). Iz navedenog slijedi da se naknađuju stvarni troškovi, dakle, troškovi koji su nastali i koji su bili potrebni.

12. Ovrhovoditelj zahtijeva naknadu troškova za zastupanje po odvjetniku što se odnosi na pribavljanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika sukladno Tbr. 36. stavak 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore („Narodne novine“, broj 138/23, 107/2025 – u daljnjem tekstu: Tarifa) kojom je propisano da odvjetniku pripada nagrada od 25 bodova za izvid ili pribavljanje pravomoćnosti i izvršnosti presude, rješenja i platnih naloga.

13. Budući ovrhovoditeljev punomoćnik, koji je odvjetnik, nije pribavio potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti, već je očito da je javni bilježnik rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti dostavio ovrhovoditelju 13. siječnja 2026. putem e- komunikacije u smislu članka 283. stavak 4. OZ-a (list ovršnog spisa 18 ) taj trošak nije ni nastao, pa ovrhovoditelj nema pravo na njegovu naknadu od protivne strane.

14. Odluka Vrhovnog suda RH na koju se poziva žalitelj (Hrvatske broj Rev -74/2023- 2 od 14. veljače 2023.) te mišljenje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice od 5. lipnja 2023. ne mogu se primijeniti na konkretan predmet jer su se odnosile na postupak „izravne naplate“, a ne na postupak „izvansudske ovrhe“ iz čl. 284. stavak 1. OZ-a . Po stajalištu ovog suda stranka ima pravo na naknadu troška zastupanja po odvjetniku za pribavljanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti jedino ako je taj posao obavio odvjetnik i to samo ukoliko javni bilježnik prethodno nije postupio po čl. 283. stavak 1. i 4. OZ-a i po službenoj dužnosti dostavio potvrdu o pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi, ovrhovoditelju čime bi blokirao daljnji postupak, pa bi u tom slučaju takvi izvidi punomoćnika ovrhovoditelja bili nužni i opravdani. Kako to nije bio slučaj jer je javni bilježnik dostavio takvu potvrdu ovrhovoditelju putem e-komunikacije u skladu s čl. 283. stavak 4. OZ-a, to takav trošak ovršnog postupka temeljem čl. 14. stavak 4. OZ-a nije bio potreban, niti je nastao, pa ga prvostupanjski sud opravdano nije priznao ovrhovoditelju, te ga je osnovano odbio pobijanom odlukom.

15. Zbog iznijetih razloga, žalbu ovrhovoditelja valjalo je temeljem odredbe čl. 380. točka 2. ZPP-a u vezi sa čl. 21. stavak 1. OZ odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim ovrhovoditelju nije priznat preostali iznos zatraženog troška.

16. Zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka je valjalo odbiti jer je odbijena ovrhovoditeljeva žalba kao neosnovana (članak 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a.

17. Radi izloženog riješeno je kao u izreci.

U Dubrovniku, 6. srpnja 2026.

Sudac:

Zoran Nikolić