REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1365/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KONSA d.o.o., OIB 59455243162, sa sjedištem u Drnišu, Vukovarska ulica 4, zastupanog po punomoćniku Domagoju Miličeviću, odvjetniku u Požegi, protiv tuženika JŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Boškoviću, odvjetniku u Požegi, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-825/2025-3 od 8. listopada 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Povrv-163/2019- 48 od 13. ožujka 2025., u sjednici održanoj 1. srpnja 2026.
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
II. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-825/2025-3 od 8. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Povrv-163/2019-48 od 13. ožujka 2025.
2. Tužitelj, postavljajući tri pitanja, navodi da se radi o pravnim pitanjima važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog presude iznenađenja. Stoga da se radi o povredi odredbe čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 55/01 - službeni pročišćeni tekst, 5/14, 85/10 - službeni pročišćeni tekst - dalje u tekstu: Ustav RH).
3. Tuženik u odgovoru na prijedlog za dopuštenje predlaže odbaciti, podredno odbiti prijedlog.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 23.225,70 eura za izvršene radove na adaptaciji stana.
5. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a i 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje u tekstu: ZPP), prema ocjeni revizijskog suda, tužitelj nije jasno naznačio razloge važnosti postavljenih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a ZPP, a što je bio dužan na temelju odredbe čl. 387. st. 2. toč . 3. ZPP.
6. Vezano uz navode tužitelja koji se tiču povrede prava na pravično suđenje - zbog presude iznenađenja u pravnom smislu, valja odgovoriti da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP.
6.1. Naime, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev ocjenjujući da osnovanost i visina tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz priloženih isprava i iskaza svjedoka, stranaka i vještaka. Pritom je ocijenio da predmetni ugovor o građenju nema pravni učinak, iz razloga jer nedostaje cijena kao jedan od bitnih sastojaka ugovora, kao i da je promašena pasivna legitimacija jer tuženik nije sudjelovao u pregovorima niti je dalje kontaktirao s tužiteljem oko izvođenja radova, niti je vlasnik predmetne nekretnine. Prvostupanjski sud je ocijenio da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije, obzirom je utvrdio da tuženik nije sudjelovao niti pri definiranju radova ni pri definiranju cijene, a posebno što nije niti vlasnik predmetne nekretnine, a sudjelovao je u cijelom slučaju isključivo na način što je s njegovog računa uplaćeno 92.000,00 kuna predujma radi početka radova. Utvrđenje je suda prvog stupnja da je sin tuženika u e-mail poruci upućenoj zakonskom zastupniku tužitelja naveo da nepotrebno proziva njegove roditelje koji s adaptacijom nemaju veze, kao i da je zakonski zastupnik tužitelja opomenu zbog neplaćanja ispostavljenog računa poslao sinu tuženika i pozvao ga da hitno podmiri svoju obvezu.
6.2. Drugostupanjski sud ocjenjuje da je sud prvog stupnja pogrešno pravno kvalificirao predmetni pravni posao i da se radi o ugovoru o djelu, u kojem je naručitelj radova i obveznik plaćanja naknade upravo sin tuženika kojem je tužitelj predao izvedene radove i potom s njim pregovarao o konačnoj naknadi odnosno cijeni istih, koji je bio aktivna strana u predmetnom pravnom poslu u odnosu s tužiteljem. Stoga zaključuje da tuženik nije naručitelj koji se obvezao tužitelju kao izvođaču isplatiti radove na adaptaciji stana. Stoga drugostupanjski sud zaključuje da je pravilno prvostupanjski sud odlučio o osnovanosti prigovora promašene pasivne legitimacije tuženika.
6.3. U takvim okolnostima konkretnog slučaja, kada su sudovi utvrdili da tuženik nije bio druga ugovorna stana obveznopravnog ugovora, pobijana presuda po ocjeni revizijskog suda nema obilježja presude iznenađenja. Stoga prema ocjeni ovog suda tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP.
7. Obzirom u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda po prijedlogu za dopuštenje revizije sukladno odredbi čl. 385.a ZPP, to je na temelju odredbe 389.a st. 3. i 4. ZPP odlučeno kao u izreci pod točkom I.
8. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP te tuženiku nije priznat trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer se radi o troškovima koji nisu bili potrebni za vođenje ove parnice. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci pod točkom II.
Zagreb, 3. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
