REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2775/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice , mr. sc. Neri Radas članice vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KGV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vatroslav Šego, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice KG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Zorica Škopić, odvjetnica u Zagrebu i tuženika JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž Ob-70/2025-2 od 29. siječnja 2026. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-274/2023-25 od 16. srpnja 2025., u sjednici održanoj 1. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž Ob-70/2025-2 od 29. siječnja 2026. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-274/2023- 25 od 16. srpnja 2025. u toč. I., II. i IV. izreke presude (st. I. izreke) dok je u st. II. izreke odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbe kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica postavlja jedno pitanje koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP). Predlaže usvojiti prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Prema odredbi čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a ovaj sud je ocijenio da postavljeno pitanje nema značaj pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Postavljenim pitanjem predlagateljica polazi od pogrešne pretpostavke koja u postupku nije utvrđena jer je zaključak nižestupanjskih sudova da tuženica nije dokazala da bi NG predmetnu imovinu stekla na nekoj drugoj pravnoj osnovi i da bi se radilo o vlastitoj imovini NG.

5. Obrazloženjem postavljenog pitanja tuženica izražava nezadovoljstvo pobijanom drugostupanjskom odlukom ukazujući na pogrešnu primjenu odredaba materijalnog prava pogrešno i nepotpuno utvrđenog stanja i bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

6. Naime ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelji iznose samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a ZPP-a koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.

7. Pogrešno je i shvaćanje tuženice da odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva (presuda i rješenje Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1208/15-2 od 28. listopada 2015., presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-130/2025-3 od 24. rujna 2025., presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2108/10-2 od 11. prosinca 2012., rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-48/10-2 od 10. siječnja 2012. i Rev-1455/2015-2 od 9. travnja 2019.), u opravdanju postavljenih pitanja usporedive s pobijanom drugostupanjskom presudom u smislu da bi se radilo o pravnim pitanjima u kojima odstupa od prakse revizijskog suda ili bi se radilo o neujednačenoj praksi viših sudova. Naime, u svakom od predmetna na koji se poziva tuženica, odluka o tužbenom zahtjevu obrazložena je specifičnim činjeničnim okolnostima s kojima se ne može usporediti činjenica situacija u predmetnom slučaju. Naime, odluka u sporu o postavljenom pitanju ovisi o načinu vođenja postupka, izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni, pa stoga te odluke ne daju značaj važnosti postavljenom pitanju niti je pozivanje na navedene odluke tuženica opravdala značaj važnosti postavljenih pitanja.

8. S obzirom na izloženo valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP -a odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja, pa je riješeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 1. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil