REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5052/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Darka Milkovića i Marine Paulić članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Snježana Maroševac-Čapko, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika Grada Rovinja-Rovigno, Trg Matteotti 2, OIB 25677819890, kojega zastupa punomoćnik Luka Šumberac, odvjetnik u Puli, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja, protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-876/2024-2 od 9. lipnja 2025., kojom je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Puli- Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-486/2020-19 od 22. svibnja 2023., na sjednici održanoj 1. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u odnosu na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a se odbacuje.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-876/2024-2 od 9. lipnja 2025., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno poslovni broj P- 486/2020-19 od 22. svibnja 2023. postavljajući sljedeća pravna pitanja:
„1. Da li je sud pogrešno primijenio pravo kada je odbacio tužbu, a da prethodno nije ukinuo rješenje kojim je bilo odlučeno o daljnjem vođenju postupka dana 16. rujna 2021.g. na pripremnom ročištu?
2. Da li je sud napravio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354 st.1 Zakona o parničnom postupku kada je odbacio tužbu u odnosu na toč.I tužbe kojom se tražilo ukidanje klauzule pravomoćnosti presude Osnovnog suda udruženog rada u Rijeci, posl.br.VIII-S-795/87 od 09.studenog 1987.g. jer da je navedena odluka suda pravomoćna i ovršna i da li je navedenu točku tužbe trebalo odbaciti ili odbiti odnosno da li je sud u toj točki pogrešno primijenio materijalno pravo na način da nije usvojio žalbu revidenta u tom dijelu i ukinuo rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, posl.br.P-486/2020-19 od dana 22.svibnja 2023.g. i vratio predmet na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu?
3. Da li je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbacio tužbu na temelju čl.333 Zakona o parničnom postupku zbog već presuđene stvari i to iz razloga da predmet ovog postupka proizlazi iz istih činjeničnih osnova mada tužbeni zahtjev i izreka pravomoćne odluke i izreka pravomoćne presude prvostupanjskog suda nisu istovjetni?
4. Da li je sud prigodom odlučivanja o razlozima za odbačaj tužbe u ovom postupku postupio u skladu s presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj:Rev- 668/2000-2 od 16 svibnja 2000.g. u kojoj je navedeno:“Za postojanje presuđene stvari potrebno je da se ispune tri uvjeta:1. da postoji identitet stranaka u istoj ili obrnutoj ulozi, 2.da postoji identitet zahtjeva i 3.da postoji identitet činjeničnog osnova.? 5. Da li je sud zbog povrede bitnih odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijedio pravo revidenta na pravično suđenje i pravo na pristup sudu kako je to određeno čl.29 st.1 Ustava koji određuje:“Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela?“.
2. Nadalje, tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su mu u nižestupanjskim postupcima povrijeđena ljudska prava zajamčena čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija).
3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije, tuženik osporava navode prijedloga i predlaže ga odbaciti, a podredno odbiti. Tuženik potražuje troškove sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
5. U odnosu na postavljena pitanja valja navesti da prema odredbi čl. 387. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) stranka koja podnosi prijedlog za dopuštenje revizije, osim dokaza iz čl. 91.a ZPP-a, treba priložiti i prvostupanjsku i drugostupanjsku odluku protiv kojih se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi, žalbu i prema potrebi druge dijelove spisa sa jasnim naznakama spornih dijelova na koje se u prijedlogu za dopuštenje revizije stranka poziva. Tužitelj nije postupio po navedenoj odredbi, odnosno nije dostavio žalbu i dijelove spisa sa jasnim naznakama spornih dijelova na koje se u prijedlogu poziva. Nadalje, u odnosu na pitanja koja se odnose na pravilnost pobijanog rješenja u dijelu u kojem je potvrđeno prvostupanjsko rješenje o odbacivanja tužbe u odnosu na točku I. tužbenoga zahtjeva (kojom se tražilo ukidanje klauzule pravomoćnosti presude Osnovnog suda udruženog rada u Rijeci poslovni broj VIII-S-795/87 od 9. studenoga 1987.) navodi se da prema odredbi čl. 400. ZPP-a, stranke mogu podnijeti prijedlog za dopuštenje revizije i reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak u predmetu spora pravomoćno završen. Rješenje drugostupanjskog suda kojim je potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda o odbacivanju tužbe u dijelu zahtjeva za ukidanjem potvrde pravomoćnosti, postupak se pravomoćno ne završava, a slijedom čega niti prijedlog za dopuštenje revizije u ovom dijelu nije dopušten.
5.1. Pored navedenoga, potrebno je navesti i to da tužitelj nije jasno niti naznačio razloge važnosti postavljenih pitanja, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, a koji razlozi bi bili osnova za prihvaćanje prijedloga za dopuštenje revizije.
6. Slijedom navedenoga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a, riješeno kao u izreci pod točkom I.
7. U odnosu na povredu ustavnog prava na pravično suđenje zajamčenog Ustavom i Konvencijom, za koju povredu tužitelj tvrdi da je do nje došlo jer da mu nije bilo omogućeno da na sudu iznese svoj iskaz i saslušaju se predloženi svjedoci, a čime da mu je onemogućen pristup sudu, navodi se da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu nižestupanjskim postupcima bilo povrijeđeno navedeno temeljno ljudsko pravo s obzirom na to da nije dostavio žalbu i druge dijelove spisa s jasnim naznakama spornih dijelova u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a.
8. S obzirom na to da predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje, u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a i riješiti kao u izreci pod točkom II. rješenja.
9. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 1. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
