REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1675/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Đura Sesse, Mirjane Magud i mr. sc. Neri Radas, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VINODOLSKE OPĆINE, Bribir, Bribir 34, OIB 98133635529, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić & Partneri d.o.o., Rijeka protiv tuženika JEDINSTVO KRAPINA d.o.o., Krapina, Mihaljekov Jarek 33, OIB 98656691838, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-447/2024-3 od 15. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj P-467/2022-23 od 3. studenoga 2023., na sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na istaknuta pravna pitanja.
II. Odbacuje se tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na prijedlog.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-447/2024-3 od 15. listopada 2025. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj: P- 467/2022-23 od 3. studenoga 2023. zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu, kao i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu. Također u prijedlogu navodi da mu je zbog u drugostupanjskom postupku, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđeno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu samoupravu.
2. Tuženik je podnio odgovor na prijedlog predlažući da se isti odbije, uz naknadu tuženiku troškova odgovora na prijedlog.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i st. 2. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 153/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljeno pitanje u prijedlogu nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je tijekom postupka koji je prethodio revizijskom povrijeđeno temeljno pravo na lokalnu samoupravu koje apostrofira u svom prijedlogu za dopuštenje revizije.
4. Pobijanom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-447/2024-3 od 15. listopada 2025. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj: P-467/2022-23 od 3. studenoga 2023. kojom je odbijen tužbeni zahtjev da je tuženik dužan patiti tužitelju 57.435,11 EUR. U pitanju je zahtjev za naknadu štete zbog povrede ugovorne obveze iz Ugovora o javnoj nabavi od 7. svibnja 2020., a predmet Ugovora je bio uklanjanje postojeće zgrade i izgradnja objekta dječjeg vrtića „Cvrčak i mrav”, Tribalj. Člankom 15. Ugovora ugovoreno je: „izvođač ne daje dio Ugovora u podugovor”. Međutim, tuženik je kao izvođač radova angažirao podizvođača koji je obavio dio radova (strojarske radove). Zbog toga je Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (dalje: Agencija) koja je financirala izgradnju objekta na temelju ugovora kojeg je sklopila s tužiteljem, ovome odbila isplatiti stavke iz troškovnika za radove koje je izveo podizvođač. Time je tužitelju prema njegovim navodima nastala šteta u iznosu za koji je Agencija uskratila isplatu. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev u suštini zbog toga što je tužitelj bio upoznat s činjenicom da dio radova obavlja podizvođač (Instalotehna d.o.o.).
5.1. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije naveo šest pitanja koja prema ocjeni ovog suda ne odgovaraju propisanim kriterijima za dopuštenje revizije iz odredaba čl. 385.a i 387. ZPP. Postavljena pitanja glase:
"1. Mogu li se u ugovoru o javnoj nabavi konkludentnim radnjama staviti izvan snage odredbe ugovora, odnosno može li se ugovor o javnoj nabavi izmijeniti na način da se odstupi od primjene odredbe ugovora bez zaključenja pisanog aneksa ugovora?
2. Da li uvođenje podizvođača od strane izvođača bez zaključenja aneksa ugovora o javnoj nabavi predstavlja kršenje ugovora u slučaju kada je ugovorom o javnoj nabavi izrijekom određeno da izvođač ne daje dio ugovora u podugovor? 3. Da li u slučaju da izvođač uvede podizvođača u izvođenje ugovora o javnoj nabavi protivno odredbi članka 224. ZJN 2016, odnosno bez podnošenja zahtjeva u smislu članka 224. ZJN 2016 i bez dostave podataka i dokumenata sukladno članku 222. stavku 1. ZJN 2016, isto predstavlja protupravno postupanje izvođača? 4. Može li se u izvođenju ugovora o javnoj nabavi smatrati da je izvođač podnio zahtjev za uvođenje podizvođača u smislu članka 224. ZJN 2016 ukoliko naručitelja obavijesti o podizvođačima bez podnošenja formalnog zahtjeva u smislu članka 224. stavak 1. točka 2. ZJN 2016 i bez dostave podataka i dokumenata iz članka 222. ZJN 2016?
5. Može li se smatrati da postoji propust naručitelja u pogledu odbijanja zahtjeva za sudjelovanje ukoliko istome nikada nije u smislu članka 224. stavak 1. točka 2. ZJN 2016 podnesen zahtjev za uvođenje podizvođača niti su mu dostavljeni podaci i dokumenti sukladno članku 222. stavku 1. ZJN 2016, odnosno može li se smatrati da je isti pristao na sudjelovanje podizvođača kada u tom slučaju isti izrijekom ne odbije sudjelovanje podizvođača?
6. U slučaju kada je ugovorom o javnoj nabavi izrijekom određeno da izvođač ne daje dio ugovora u podugovor, a izvođač tijekom izvršenja ugovora o javnoj nabavi uvede podizvođača bez podnošenja zahtjeva u smislu članka 224. ZJN 2016 i bez dostave podatak i dokumenata sukladno članku 222. stavku 1. ZJN 2016, postoji li obveza naručitelja da poduzima radnje u pogledu zabrane pristupa gradilištu podizvođačima?"
5.2. Kao razlog važnosti naznačenih pitanja, tužitelj se poziva na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-139/2023 od 8. studenoga 2023., o pravnoj prirodi ugovora o javnoj nabavi, kao i na pravno shvaćanje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-901/2025 od 30. travnja 2025. o strogo formalnom postupku javne nabave.
6.1. Međutim, prema shvaćanju ovog suda, od odgovora na postavljena pitanja ne ovisi ishod spora. Naime, sve što je navedeno u pitanjima u i u obrazloženju prijedloga za dopuštenje revizije u suštini je točno, a u dijelu koji se odnosi na nepoštivanja forme Ugovora i procedure propisane Zakonom o javnoj nabavi ("Narodne novine", broj 120/2016). U konkretnom slučaju, u pitanju je Ugovor o javnoj nabavi i ujedno ugovor građenju, a ugovor o građenju mora biti sklopljen u pisanom obliku (čl. 620. st. 2. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO). Pisanim oblikom mora biti obuhvaćeno i odstupanje od ugovora (čl. 623. ZOO). Zahtjev zakona da ugovor treba biti sklopljen u određenom obliku važi i za sve kasnije izmjene i dopune ugovora (čl. 286. st. 1. ZOO). U ovom slučaju povjeravanje dijela radova podizvođaču svakako predstavlja odstupanje od Ugovora i o tome je trebao biti sklopljen aneks Ugovora kako se navodi u prijedlogu i sugerira postavljenim pitanjima.
6.2. Međutim, unatoč naprijed navedenom nisu ispunjeni uvjeti za dopuštenje revizije u konkretnom slučaju iz nekoliko razloga. Prije svega ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku nema pravni učinak (čl. 290. st. 1. ZOO-a), a u ovoj parnici tužitelj ne zahtijeva utvrđenje ništetnosti Ugovora ili da je on bez učinka, nego naknadu štete. Pritom treba reći da su ugovorne strane ispunile svoje obveze pa je Ugovor konvalidirao u smislu čl. 394. ZOO. Nadalje, utvrđeno je da je tužitelju bila poznata činjenica da dio radova na gradilištu izvodi podizvođač iz čega proizlazi da je povreda ugovorne obveze bila obostrana (na taj način su ugovorne strane sklopile aneks Ugovora u usmenom obliku umjesto pravilno u pisanom obliku, a može se reći da je propust tužitelja kao javnog naručitelja bio „teži” upravo zbog toga što spada u kategoriju javnog naručitelja kojem obveze u postupku javne nabave nisu mogle ostati nepoznate). Konačno, sama činjenica da je Agencija odbila platiti tužitelju dio naknade za radove koje je izveo podizvođač ne znači da je tužitelj pretrpio štetu jer je za činidbu (plaćanje ugovorene cijene) dobio protučinidbu (vrijednost izgrađenog objekta).
6.3. Konačno, niti odluke na koje se poziva tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije sadržajno ne predstavljaju razlog važnosti označenih pitanja, niti sadrže odgovor na njih, a u kontekstu okolnosti ovog konkretnog slučaja.
7. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari u vezi postavljenih pitanja nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja pod točkom I.
8. Razmatrajući navod u prijedlogu u vezi povrede temeljnog prava na lokalnu samoupravu ovaj sud ocjenjuje da tužitelj u prijedlogu sadržajno ne ukazuje na koji bi način u drugostupanjskom postupku došlo do povrede navedenog prava tužitelja pa ništa ne upućuje na zaključak da je tužitelju u postupku povrijeđeno ustavno pravo iz čl. 129. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 85/10. - službeni pročišćeni tekst, 5/14. i 69/17.), a sama činjenica da je zahtjev za naknadu štete odbijen ne znači istovremeno povredu tog prava.
9. Dakle, kako tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno temeljno pravo na lokalnu samoupravu, prijedlog za dopuštenje revizije je u tom dijelu odbačen na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP (točka II. izreke).
10. Kako odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije bila potrebna radnja za vođenje ovog postupka, na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja pod točkom III.
Zagreb, 1. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
