REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1513/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i Ivana Vučemila, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Aleksandra Vareškić Fodor, odvjetnica u Velikoj Gorici, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Marija Vujasin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-993/2025-2 od 16. prosinca 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1461/2023-25 od 16. svibnja 2025., na sjednici održanoj 1. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-993/2025-2 od 16. prosinca 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1461/2023-25 od 16. svibnja 2025. postavljajući pravna pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i osiguranje jedinstvene primjene prava, ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i razvoj prava u sudskoj praksi koja glase:
„(i.) Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003) (članku 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007) odluka suda kojom je odredba ugovora sklopljenog između potrošača i trgovca (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za obradu kredita) utvrđena nepoštenom, odnosno ništetnom, samo na temelju utvrđenja da se o ugovaranju iste nije posebno pregovaralo, bez da je sud utvrdio uzrokuje li ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača?
(ii.) Treba li se odredba ugovora o kreditu, sklopljenog između potrošača i trgovca, a kojom je ugovorena naknada za obradu kredita, smatrati cijenom ugovora o kreditu, u smislu članka 84. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003) (članka 99. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007), radi čega nije dopušteno ocjenjivati poštenost odredbe ukoliko je ista ugovorena kao jasna, lako uočljiva i lako razumljiva?
(iii.) Ima li utvrđenje nepoštenosti i posljedične ništetnosti ugovornih odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju odredbi iz ugovora o kreditu o primjeni valutne klauzule u CHF i naplati naknade za obradu kredita), za izravnu posljedicu i utvrđenje nepoštenosti stjecatelja (sastavljača takve odredbe), u smislu opsega vraćanja iznosa primljenih na temelju ništetne odredbe?
Odnosno
Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovornih odredbi potrošačkog ugovora o kreditu i to odredbi o primjeni valutne klauzule u CHF i naplati naknade za obradu kredita sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?
odnosno
da Vrhovni sud Republike Hrvatske donese rješenje kojim se tuženiku na temelju odredbe čl. 385. a st. 2. Zakona o parničnom postupku dopušta revizija zbog povrede pravo na jednakost svih pred zakonom iz čl. 14. st. 2. ustava RH, pravno na djelotvoran pravni lijek iz čl. 18. st. 1. Ustava RH i čl. 13.1. konvencije, te pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava RH i čl. 6.1. konvencije koja su tuženiku povrijeđena u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom.“.
2. Nadalje, tuženik navodi da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija) i to pravo na jednakost svih pred zakonom, pravo na djelotvoran pravni lijek te pravo na pravično suđenje.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) ovaj je sud ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije , nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Navedeno stoga, što shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi u odnosu na postavljena pravna pitanja ne odstupa od ustaljene prakse ovoga suda i pravnih shvaćanja izraženih primjerice u odlukama Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev- 3142/18 od 19. ožujka 2019., Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-308/22 od 19. travnja 2022. i dr., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu.
5. Slijedom navedenoga, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, odlučeno kao u izreci pod točkom I. ovoga rješenja.
6. Nadalje, ocjenjujući postojanje pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a, ocjena je ovoga suda da navodima iz prijedloga kao i prilozima koji su dostavljeni uz prijedlog tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Naime, prema ocjeni ovoga suda u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku je bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice predloži dokaze i na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U pobijanoj odluci odgovoreno je na sve žalbene navode tuženika od odlučnog značaja. Konačno, pobijana presuda je detaljno obrazložena te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom.
7. Stoga, ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje prema tome niti po ovoj osnovi nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu dopuštenje revizije.
8. Zbog navedenoga, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a riješeno je kao u izreci pod točkom II. ovoga rješenja.
Zagreb, 1. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
