REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1143/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić, članice vijeća i Slavka Pavkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KE, OIB: [osobni identifikacijski broj] , iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Predrag Jovanović, odvjetnik u Labinu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž - 545/2022-3 od 30. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, br. P-3775/2019-12, od 08. travnja 2022., u sjednici održanoj 30. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja se odbija, a u dijelu u kojem se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije sukladno čl. 385.a st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž-545/2022-3 od 30. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, br. P -3775/2019-12, od 08. travnja 2022., uz tvrdnju da je pobijana odluka nezakonita.

2.1. U prijedlogu je naznačila slijedeća pravna pitanja:

„1 . Je li drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe članka 8. ZPP -a(čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a), odnosno povrijedio svoju obvezu savjesne i brižljive ocjene dokaza, kada odluku u ovome predmetu nije donio (zanemario ju je) s osnova činjenice da je rješenjem Županijskog suda u Šibeniku, br. Gž-1247/2015, od 22. studenog 2017. godine, presuđeno-utvrđeno-dokazano da je prilikom donošenja svojega rješenja br. P-4076/2015, od 05. srpnja 2015. godine, sudac Općinskog suda u Rijeci, stalna služba u Opatiji, postupao-radio nepravilno-nezakonito, odnosno svoju odluku o potvrđivanju prvostupanjske odluke temeljio na okolnostima da je Općinski sud u Rijeci, u predmetu toga suda br. P-5973/2015 (kasnije br. P-205/2018), donio valjanu odluku o troškovima toga postupka, a da potom tu svoju odluku drugostupanjski sud nije opravdao (obrazložio) jasnim-isključivim-logičnim razlozima?

2. Je li drugostupanjski sud počinio povredu odredbi članka 354, st. 2. t. 11. ZPP-a, kada se u svojoj odluci uopće nije očitovao o tužiteljevim žalbenim navodima, zasigurno relevantnim za njegovu odluku?“.

2.2. Kao razloge važnosti navedenim pitanjima pozvao se na odluke revizijskog suda broj Rev-1826/2019, od 4. srpnja 2023. i Rev x-1075/2013, od 17. prosinca 2014.

3. Uz izneseno navodi da joj je povrijeđeno pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske (''Narodne novine'' broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine – međunarodni ugovori'', 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17) i to na pravično (pošteno) suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava RH, kao i člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

5. Prijedlog je djelomično nedopušten, a djelomično neosnovan.

6.1. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno naznačena dva pravna pitanja i da su za naznačena pravna pitanja izneseni razlozi za koje predlagateljica smatra važnim razlozima tim pitanjima.

6.2. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su niže stupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

7. Tužiteljica tužbenim zahtjevom traži naknadu štete u svoti od 19.430,58 kn (18.760,00kn parničnog troška uvećanog za zakonske zatezne kamate), s kamatom od 1. svibnja 2019. pa do dana plaćanja, a sve uz naknadu parničnih troškova, sve to s osnova nezakonitog i nepravilnog rada suda (suca) prilikom donošenja rješenja o odbacivanju tužbe u predmetu broj P-4076/15 od 07. srpnja 2015. Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, i to na temelju činjenice da je samim donošenjem (ukidajuće) odluke, rješenja Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-1247/15 od 22. studenoga 2017. „potvrđen - dokazan nezakonit - nepravilan rad suca pri donošenju odluke - rješenja broj P-4076/15 od 07. srpnja 2015. kada je odbacio tužiteljičinu tužbu“.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio da rješenjem prvostupanjskog suda broj P-4076/15 od 07. srpnja 2015. sud nije tužiteljici naložio pokretanje druge parnice već je donio odluku o odbacivanju tužbe, a tužiteljica je protiv te odluke izjavila žalbu, te je odluka suda bila podvrgnuta ocjeni od strane višeg suda, te je ocijenio da ukidanjem navedenog rješenja tužiteljici nije nastupila šteta za koju bi odgovarala Republika Hrvatska.

9. Pobijanom drugostupanjskom presudom odgovoreno je na navode tužiteljice iznesene u žalbi, a koji se u bitnom svode na to da je postupak u predmetu P-5973/19 (kasnije P-205/18) pokrenula opreza radi da joj tražbina ne bi zastarjela ( ukoliko županijski sud njezinu žalbu odbije i potvrdi rješenje o odbacivanju tužbe ), a kako je Županijski sud u Šibeniku svojim rješenjem Gž-1247/2015, od 22. studenoga 2017. ukinuo rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, P-4076/1, od 07. srpnja 2015., nije imala drugog izbora nego povući tužbu podnesenu u predmetu Općinskog suda u Rijeci, broj P-5973/15 (kasnije P-205/18), na slijedeći način:

„8. Protivno žalbenim navodima pravilno je sud zaključio da je tužiteljica u predmetu P-5973/15, u kojem je podnijela tužbu protiv iste tuženice, radi iste novčane tražbine 23. srpnja 2015., povukla tužbu 10. rujna 2018., a da je prethodno Općinski sud u Rijeci rješenjem od 11. siječnja 2017. odbacio njezinu tužbu, koje je rješenje Županijski sud u Puli, rješenjem od 10. siječnja 18. Gž-283/17, ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak, nakon čega je tužiteljica odlučila povući tužbu a ne nastaviti vođenje tog postupka. Nakon što je tuženica povukla tužbu 10. rujna 2018., a sud primjenom članka 193. ZPP 14. rujna 2018. donio rješenje P-205/18, utvrdivši da je tužba povučena, odluku o trošku utemeljio je na članku 158. stavak 1. ZPP -a po kojoj je tužitelj koji povuče tužbu dužan tuženiku naknaditi parnični trošak. Županijski sud u Puli je rješenjem Gž-93/19 od 07. veljače 2019. samo preinačio odluku o visini tog troška. Protivno žalbenim navodima pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

(…), tužiteljica je povukla tužbu za naknadu štete u svoti od 10.000,00 kn koja se odnosi na dvostruko plaćenu pristojbu. Tužiteljica je pravo na povrat te pristojbe ostvarila u predmetu u kojem je pristojbu platila u skladu sa odredbama o vraćanju pristojbe propisane Zakonom o sudskim pristojbama u predmetu Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, br. P-26/18, a ranije P-4076/15. Prvostupanjski je sud pravilno primijenio članak 154. stavak 1. i 158 stavak 1. ZPP-a jer nije bilo uvjeta za primjenu članka 158. st. 2. ZPP za ovaj vid štete od 10.000,00 kn.“ .

10. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a, revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno naznačena pravna pitanja, navedena u točki 2. 1. obrazloženja ovog rješenja, i da su za ta pitanja izneseni određeni razlozi njihove važnosti, pri čemu nezakonitost pobijane presude tužiteljica osporava naznačavanjem navedenih pravnih pitanja. Međutim, tim pitanjima tužiteljica nije udovoljila formalnim pretpostavkama za dopuštenje revizije, jer po ocjeni ovoga suda, naznačena pitanja nisu važna ni za odluku u ovoj pravnoj stvari, niti su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

11.1. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije zapravo se svodi na njezine ranije iznesene navode, a koji se odnose na ocjenu provedenih dokaza i izneseno pravno shvaćanje po nižestupanjskim sudovima, jer smatra da je trebalo suditi drugačije. Stoga naznačena pitanja ne mogu predstavljati razlog za dopuštenje revizije u smislu ranije citiranih odredbi čl. 385.a ZPP-a. U prijedlogu tuženica samo izražava nezadovoljstvo pobijanom presudom zbog navodnih bitnih povreda odredbi parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, te po njoj pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, što ne može više biti predmet preispitivanja u ovoj fazi postupka, pa tako ni razlog za dopuštenje revizije. Stoga su i navedena pitanja nedopuštena.

11.2. Osim toga, naznačena pitanja su vezana isključivo samo za ovaj predmet i ona kao takva ne mogu biti važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, a uz to polaze i od pogrešne pretpostavke tužiteljice prema kojoj je pogrešno primijenjena odredba čl. 8. te čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a kada se u svojoj odluci uopće nije očitovao o žalbenim navodima tužiteljice relevantnim za odluku.

11.3. Odluke na koje se poziva tužiteljica ne predstavljaju odgovarajuće razloge važnosti navedenim pitanjima, kada bi naznačena pitanja i bila važna u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a, jer nisu donesene u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji jer u tim odlukama sudovi nisu dali razloge o odlučnim činjenicama, za razliku od ovog slučaja.

12. Drugostupanjski sud je dostatno analizirao i ocijenio svaki provedeni dokaz, te je detaljno obrazložio zbog kojih razloga nisu osnovane tvrdnje predlagateljice u odnosu na njezin tužbeni zahtjev, a u odnosu na navode predlagateljice o povredi njezinih ustavnih i konvencijskih prava na kojima temelji svoj prijedlog, prema ocjeni ovog suda je odgovoreno u točkama 8. i 9. obrazloženja. Dakle, u drugostupanjskoj presudi je odgovoreno zbog kojih razloga nije prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice. Prema ocjen i revizijskog suda, razlozi koje je dao drugostupanjski sud u obrazloženju u naprijed citiranim točkama zadovoljavaju kriterije relevantnosti i dostatnosti jer je iz pobijane odluke vidljivo, i to na pravno logičan i konzistentan način, koje su točno činjenice utvrđene u postupku i koje je pravo dovelo upravo do takvih odluka. Ti razlozi upućuju na to da drugostupanjski sud u konkretnom slučaju nije dao svoju ocjenu na nerazuman način, da nije učinio neku drugu očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenio postojanje nekog važne okolnosti ili propustio uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, a pri tome nije zanemario dokaze koji je sudu prezentirala tužiteljice. Stoga su razlozi navedeni u obrazloženju pobijane odluke obuhvatili su sve važne aspekte konkretnog slučaja koju su bili od utjecaja na konačnu odluku.

13. Slijedom iznesenog, predlagateljica nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku povrijeđeno pravo na pošteno suđenje i obrazloženu sudsku odluku. Stoga je ocjena ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda ni u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a i dopuštenje revizije, te je na temelju odredbe čl. 385.a u svezi čl. 389. b. st. 1. i čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 30. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić