REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1201/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić, članice vijeća i Slavka Pavkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 22, protiv tuženika LOVAČKA UDRUGA „JELEN“ ĐURĐEVAC, Đurđevac, Vinogradska 86, OIB: 23177289921, kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 36, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Perić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž - 2076/2025-3 od 27. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-86/2023-32 od 5. ožujka 2025., u sjednici održanoj 30. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e :
Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2076/2025-3 od 27. listopada 2025., zbog razvoja prava i povrede prava jednakosti pred sudom.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2076/2025-3 od 27. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P - 86/2023-32 od 5. ožujka 2025. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2. Predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačuje pravna pitanja koja glase:
"1. Odgovara li lovoovlaštenik za štetu nastalu u naseljenom mjestu, s obzirom na zakonsku zabranu ustanovljenja lovišta u naseljima i obvezu jedinica lokalne samouprave da izrade Program zaštite divljači?
2. Odgovara li lovoovlaštenik za štetu ukoliko se u postupku nesporno utvrdi da šteta nije nastala zbog provođenja lova (čl. 80. stavak 6. Zakona o lovstvu , NN: 99/18, 32/19 i 32/20)?
3. Je li divljač na cesti „opasna stvar“?
4. Je li tužitelj dužan dokazati postojanje propusta/štetne radnje tuženika kao lovoovlaštenika i uzročne veze između konkretne štetne radnje i nastale štete, kada bi divljač bila opasna stvar te kada bi tuženik odgovarao za štetu po principu uzročnosti (objektivna odgovornost)?
3.1. Tuženik u prijedlogu posebno naglašava da se predmetni štetni događaj zbio u naseljenom mjestu tj. u ulici Grada Vukovara u Đurđevcu. Podnositelj prijedloga/tuženik je tijekom cijelog postupka isticao prigovor promašene pasivne legitimacije budući da tužitelj nije dokazao da se predmetni štetni događaj dogodio naletom na divljač na području lovišta tuženika, te s tim u vezi, ponovo ističe kako je u čl. 11. st. 2. t. 5. Zakona o lovstvu zabranjeno ustanovljenje lovišta u naseljenom mjestu. Iz navedenog je razvidno kako mjesto gdje se predmetni štetni događaj dogodio nije područje lovišta tuženika. Jedinica lokalne samouprave za naseljeno mjesto dužna je izraditi PZD – Program zaštite divljači. Posljedično, jedinica lokalne samouprave za područje PZD-a ima status lovoovlaštenika tj. prava i obveze lovoovlaštenika, sukladno čl. 4. st. 7. Zakona o lovstvu.
3.2. Nadalje ističe se kako tuženik nije i ne može biti pasivno legitimiran za područje na kojem nije lovoovlaštenik, da je odredbom čl. 20. st. 1. ZL -a propisano da na površinama na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta, divljač dužan štititi korisnik te površine, dok je st. 2. propisano da lov divljači s površina na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta obavlja korisnik te površine ako je registriran za obavljanje lova ili može lov povjeriti registriranoj pravnoj ili fizičkoj osobi (obrtniku). Odredbom čl. 47. st. 1. ZL-a propisano je i da Program zaštite divljači, kojim se uređuje zaštita i lov divljači na površinama na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta, korisnik površina podnosi Ministarstvu na suglasnost, koja je upravni akt.
3.3. Kao razlog važnosti naznačenih pitanja za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni tuženik se poziva, između ostalog i na odluku revizijskog suda broj Rev 1216/2015-2 od 18.12.2018., a na navode da divljač nije i ne može biti opasna stvar, navodi suprotne stavove VTS-a zauzete u presudama: poslovni broj: Pž-3286/2025-2, broj: Pž-3870/2022-2 od 6. 11. 2023., poslovni broj: Pž- 1812/2024-2 od 19. 8. 2024., poslovni broj: Pž-2806/2022-6 od 19. 11. 2024., poslovni broj: Pž-3861/2024-2 od 19. 11. 2024. i dr.
4. Osim iz navedenog razloga tuženik podnosi prijedlog i iz razloga propisanih odredbom čl. 285.a st. 2. ZPP-a navodeći: „Nepreciznim i neadekvatnim normiranjem pitanja odštetne odgovornosti u slučaju naleta na divljač te tumačenjem postojećih normi isključivo na štetu lovoovlaštenika dovedena je u pitanje pravna jednakost lovoovlaštenika, a jedno od temeljenih ljudskih prava – zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske jest jednakost svih pred zakonom ”Svi su pred zakonom jednaki”.“
5. Na prijedlog nije odgovoreno.
6. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da je tuženik dokazao do stupnja vjerojatnosti da mu je pobijanom presudom povrijeđeno pravo jednakosti pred sudom.
7.1. Naime, ustavno načelo jednakosti svih pred zakonom znači da su svi građani Republike Hrvatske jednaki u pravima i obvezama koje im određuje zakon, bez obzira na rasu, spol, vjeru, političko uvjerenje, nacionalno podrijetlo, imovinu, društveni položaj i druge osobine (Ustav Republike Hrvatske, članak 14). Ovo načelo jamči da se prema osobama koje su u istovjetnom pravnom položaju mora postupati jednako, a različito postupanje dopušteno je samo ako postoje razlozi koji su objektivni, razumni i opravdavaju različiti tretman (U-III/6111/2021, U-III/175/2025, U- I/6690/2021, U-I/2513/2015, U-I/885/2013, U-III/721/2019, U-III/2006/2019).
7.2. Ustavno načelo jednakosti nije apsolutno i ne zahtijeva identičan tretman svih bez obzira na razlike, nego nalaže da se s jednakima postupa jednako, a s različitima različito, u skladu s njihovim društveno relevantnim razlikama (U-I/144/2019). Povreda načela jednakosti nastaje kada se osobe u istovjetnom položaju tretiraju različito bez opravdanog razloga ili kada se različite osobe tretiraju jednako, što nije u skladu s načelom vladavine prava.
8. U konkretnom slučaju revizijski sud ocjenjuje da se pred nižestupanjskim sudovima odredbe ZL-u ne primjenjuju na slične situacije, kao predmetna, na isti način, te je, s obzirom na navedeno, ocijenjeno da se o ovakvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, zbog razvoja prava kroz sudsku praksu treba izjasniti i revizijski sud.
9. Slijedom navedenog, prijedlog je tuženika valjalo je prihvatiti na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP i riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 30. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
