REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1327/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Senije Ledić, članice vijeća, mr.sc. Igora Periše, člana vijeća i Goranke Barač- Ručević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Denis Pedić, odvjetnik iz Popovače, protiv tuženice Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, koju zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, Zelinska ulica 4, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-2496/2025-3 od 2. prosinca 2025., kojim je preinačena odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-649/2024-10 od 24. listopada 2025, u sjednici održanoj 30. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se temelji na naznačenim pravnim pitanjima, a odbacuje u dijelu koji se temelji na povredi temeljnih ljudskih prava.
Odbija se zahtjev tuženice za nadoknadu troškova sastava odgovora na prijedlog.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-2496/2025-3 od 2. prosinca 2025., kojim je preinačena odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-649/2024-10 od 24. listopada 2025., uz tvrdnju da je pobijana odluka nezakonita i da odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda ali i prakse drugostupanjskih sudova.
2. 1. U prijedlogu je naznačio pravna pitanja koja glase:
„1. Uzima li se u obzir vrijednost deklaratornog tužbenog zahtjeva prilikom izračuna vrijednosti predmeta spora kod odluke o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 37. st. 1. ZPP-a u slučaju postajanja i kondemnatornog tužbenog zahtjeva? 2. Je li drugostupanjski sud ovlašten utvrđivati vrijednost predmeta spora nakon zaključenja prethodnog postupka u smislu odredbe čl. 40. ZPP-a?"
2. 2. Za navedena pitanja tvrdi da odluka u sporu ovisi o rješenju tih pravnih pitanja, zbog čega su ona važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a da nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske o tim pravnim pitanjima, te se pozvao na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 204/2024-2 od 23. siječnja 2024., Rev-215/02-2 od 11. ožujka 2003. i Rev 1264/07-2 od 29. listopada 2008., u kojima je izneseno pravno shvaćanje prema kojem: "Naime, deklarativni zahtjev istaknuti uz tužbeni zahtjev na činidbu koji treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva na činidbu ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora. Vrijednost predmeta spora računa se tada prema vrijednosti zahtjeva na činidbu..." Uz njih pozvao se i na odluku Županijskog suda Zagrebu poslovni broj Gž-3575/2025-2 od 02. rujna 2025.
3. Uz izneseno navodi da mu je povrijeđeno pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske (NN 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – međunarodni ugovori 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17) i to pravo na pravično (pošteno) suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava RH, kao i člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz razloga što drugostupanjski sud uopće ne navodi na temelju kojih zakonskih odredbi ili ranije sudske prakse viših sudova smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio vrijednost predmeta spora i na temelju kojih zakonskih odredbi i na temelju kojeg kriterija on sada u svojoj odluci utvrđuje vrijednost predmeta spora u iznosu od 413,95 EUR.
4. U odgovoru na prijedlog tuženica osporava osnovanost podnesenog prijedloga, predlaže isti odbiti i traži troškove sastava odgovora na prijedlog sa zakonskom zateznom kamatom..
5. Prijedlog je dijelom neosnovan, a dijelom nedopušten.
6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno naznačena dva pravna pitanja koja se odnose na utvrđivanje vrijednosti predmeta spora u predmetima u kojima je uz deklaratorni zahtjev (koji je isključivo u službi kondemnatornog zahtjeva) postavljen i kondemnatorni tužbeni zahtjev i ovlasti drugostupanjskog suda za utvrđivanje vrijednost predmeta spora nakon zaključenja prethodnog postupka, međutim po ocjeni ovoga suda ona nisu važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
6. 1. Naime, ovaj sud je u brojnim odlukama kao npr. u odluci broj Rev 1170/2020-4 od 25. listopada 2023., odgovorio na pitanje načina utvrđivanja vps -a kada je uz deklaratorni postavljen i kondmnatorni zahtjev, a prema kojem „Tužitelj neosnovano pobija drugostupanjsku odluku i u dijelu koji se odnosi na način obračuna troškova parničnog postupka. Naime, s obzirom na to da je tužitelj uz deklaratorni zahtjev na utvrđenje diskriminacije, postavio i kondemnatorni na isplatu, pravilno su nižestupanjski sudovi vrijednost predmeta spora odredili prema visini postavljenog kondemnatornog zahtjeva, a pravno shvaćanje drugostupanjskog suda izneseno u pobijanoj odluci ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda vezano za navedeno pravno pitanje.
6. 2. U odnosu na drugo naznačeno pravno pitanje nije iznesen odgovarajući razlog važnosti jer se ni u jednoj odluci na koju se poziva tužitelj nije izneseno pravno shvaćanje ne problematizira navedeno pitanje.
7. Drugostupanjski sud je dostatno analizirao i ocijenio svaki provedeni dokaz, te je detaljno obrazložio zbog kojih razloga je i na koji način utvrdio vrijednost predmeta spora i odmjerio troškove postupka, a u odnosu na navode predlagatelja o povredi njezinih ustavnih i konvencijskih prava na kojima temelji svoj prijedlog, prema ocjeni ovog suda je odgovoreno u točkama točke 8. do 11. obrazloženja. Dakle, u drugostupanjskoj odluci je odgovoreno zbog kojih razloga nije prihvaćen dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova postupka. Prema ocjeni revizijskog suda, razlozi koje je dao drugostupanjski sud u obrazloženju u naprijed citiranim točkama zadovoljavaju kriterije relevantnosti i dostatnosti jer je iz pobijane odluke vidljivo, i to na pravno logičan i konzistentan način, koje su točno činjenice utvrđene u postupku i koje je pravo dovelo upravo do takve odluke. Ti razlozi upućuju na to da drugostupanjski sud u konkretnom slučaju nije dao svoju ocjenu na nerazuman način, da nije učinio neku drugu očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenio postojanje nekog važne okolnosti ili propustio uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, a pri tome nije zanemario dokaze koji su sudu prezentirale stranke. Stoga su razlozi navedeni u obrazloženju pobijane odluke obuhvatili su sve važne aspekte konkretnog slučaja koju su bili od utjecaja na konačnu odluku.
8. Slijedom iznesenog, predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pošteno suđenje i obrazloženu sudsku odluku. Stoga je ocjena ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda ni u smislu čl. 385.a st. 1., niti 2. te odredbe ZPP-a i dopuštenje revizije, te je na temelju odredbe čl. 385.a u svezi čl. 389. b. st. 1. i čl. 389.a st. 3. i st. 4 ZPP-a, riješeno kao u izreci.
9. Zahtjev tuženice za nadoknadu troškova sastava odgovora na prijedlog nije prihvaćen jer je ocijenjeno da je ta radnja bila nepotrebna u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 30. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
