Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: K-6/2023-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu Zvonimiru Biškupu, predsjedniku vijeća kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Martan, u kaznenom predmetu protiv okrivljene VK, zbog kaznenog djela iz čl. 247. st. 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12 – u daljnjem tekstu: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj: K-DO-80/15 od 11. siječnja 2016., nakon javne rasprave održane 29. svibnja i 17. lipnja 2026., potonje navedenog dana u prisutnosti zamjenika Općinskog državnog odvjetnika u Varaždinu Karla Martića, zamjenice opunomoćenice oštećenika Petre Vojnović, odvjetnice u Varaždinu, i branitelja okrivljenice Franje Šebijana, odvjetnika u Varaždinu, 23. lipnja 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljena VK, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći V i ZK, r. Z, rođena **.**.1958. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka RH, pismena, SSS-ekonomist, umirovljenica s mjesečnim primanjima od oko 800,00 eura, povremeno radi u Njemačkoj, razvedena, majka dvoje pljt. djece, suvlasnica obiteljske kuće u ½ dijela koja je pod hipotekom na adresi prebivališta, ne posjeduje pokretnu imovinu, ne vodi se drugi kazneni postupak, neosuđivana,

k r i v a  j e

što je

u vremenu od 10. lipnja do 24. lipnja 2014. u Varaždinu, kao direktor trgovačkog društva Vitez gradnja d.o.o. Varaždin, formalno i stvarno obavljajući poslove iz djelokruga tog društva, postupajući u cilju pribavljanja veće nepripadne materijalne koristi za to trgovačko društvo, iskoristila poslovnu suradnju koju je imala zaključenu kao izvođač radova sa OPG vlasništvo AK (investitorom) temeljem ugovora o građenju od 10. lipnja 2014. za rekonstrukciju i dogradnji gospodarske zgrade u [adresa] u vrijednosti radova od 1.607.128,15 kn, te sa vlasnikom obrta [obrt] - TK zaključila kooperantski ugovor o građenju broj 04-VG/2014 u vrijednosti od 844.633,90 kn, naručivši od istog izvođenje fasaderskih radova, krovopokrivačkih radova, radova rashladne komore, hladioničkih vrata i panel krova na gospodarskoj zgradi u [adresa], neistinito pri tome predočavajući da će se plaćanje izvedenih radova izvršiti prema ispostavljenim privremenim mjesečnim situacijama u roku od 7 dana od ovjere situacije i to ugovorom o cesiji direktno od investitora (OPG Mladen AK), bez namjere da tako postupi, jer je znala za financijske probleme trgovačkog društva Vitez gradnja d.o.o., povremene blokade žiro-računa trgovačkog društva te činjenicu da izvođač na opisani način neće moći naplatiti svoje potraživanje jer postoji zakonska zabrana vršenja obračunskog plaćanja kod poslovnog subjekta koji je u blokadi, pa kada joj je oštećenik TK povjerovao u njezine navode te kao izvođač izveo radove sukladno zaključenom ugovoru, te 1. kolovoza 2014. ispostavio situaciju broj 1 na iznos od 289.229,96 kn, a 29. rujna 2014. situaciju broj 2 na iznos od 577.833,64 kn, ugovoreni način plaćanja cesijom nije se mogao izvršiti zbog blokade žiro -računa TD Vitez gradnja d.o.o., tako da je po odobrenju investitora za plaćanje, banka namjenska novčana sredstva usmjerila na račun Vitez gradnja d.o.o., te su radovi iz situacije broj 1 oštećeniku ugovorom o cesiji plaćeni 26. rujna 2014. u iznosu od 230.749,05 kn, a preostali novčani iznos od 58.480,91 kn zbog blokade računa korišten je za podmirenje drugih dospjelih obveza društva Vitez gradnja d.o.o., dok radovi oštećenika iz situacije broj 2 usprkos dobivenim i osiguranim novčanim sredstvima od investitora i banke, a zbog blokade računa društva nisu niti djelomično plaćeni sukladno čl. 7. ugovora, a temeljem ugovorene cesije, te je na opisani način TK vlasnik obrta [obrt] oštećen za 636.314,55 kn,

dakle, u gospodarskom poslovanju s ciljem da pravnoj osobi koju zastupa pribavi protupravnu imovinsku korist dovela drugog lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i održavala ga u zabludi i time ga navela da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom je prouzročena znatna šteta,

čime je počinila kazneno djelo protiv gospodarstva – prijevarom u gospodarskom poslovanju, opisano u čl. 247. st. 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 247. st. 2. KZ/11.

II. Na temelju čl. 247. st. 2. KZ/11 okrivljena VK se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD

1 (JEDNE) GODINE

III. Na temelju čl. 56. KZ/11 okrivljenoj VK se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

na način da se izrečena kazna zatvora od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako okrivljenica u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj:

152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – u daljnjem tekstu: ZKP/08), oštećenom TK u cijelosti se dosuđuje postavljeni imovinskopravni zahtjev u iznosu od 84.453,45 eura (osamdesetčetiritisućečetiristopedesettri eura i četrdesetpet centi) te se nalaže okrivljenoj VK da navedeni iznos isplati oštećenom TK u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

V. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08, okrivljena VK dužna je naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. -6. ZKP/08 u ukupnom iznosu od 3.000,00 (tritisuće) eura, koji se odnosi na paušalnu svotu i troškove vještačenja, u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, kao i nužne izdatke oštećenika te nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika, u visini koju će sud odrediti posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podnijelo je ovom sudu u uvodu navedenu optužnicu protiv okrivljene VK zbog kaznenog djela protiv gospodarstva – prijevare u gospodarskom poslovanju, iz čl. 247. st. 1. i 2. KZ/11.

1.1. Presudom ovog suda broj: K-157/2016-44 od 19. travnja 2019. okrivljenica je oslobođena optužbe, međutim, navedena presuda ukinuta je rješenjem Županijskog suda u Sisku broj: Kž-161/2019-5 od 22. prosinca 2022. i predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje.

1.2. Stranke su se na raspravi suglasile da se postupak provede pred predsjednikom vijeća kao sucem pojedincem.

2. Oštećenik je na raspravi postavio imovinskopravni zahtjev u iznosu od 84.453,45 eura.

2.1. Očitujući se na optužbu okrivljenica je izjavila da se ne smatra krivom za kazneno djelo za koje se tereti te se usprotivila imovinskopravnom zahtjevu.

3. Tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pročitana je odnosno pregledana dokumentacija u spisu, i to izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Varaždinu, Ugovor o građenju od 10. lipnja 2014., kooperantski ugovor o građenju od 24. lipnja 2014., situacija broj 1, situacija broj 2, rješenje Financijske agencije Regionalnog centra Zagreb od 16. prosinca 2014., rješenje Financijske agencije Regionalnog centra Zagreb od 26. siječnja 2015., tarife utvrđenih tražbina i popis pojedinačnih obveza, izmijenjeni plan operativnog i financijskog restrukturiranja 2014.

– 2018. TD Vitez gradnja d.o.o., podaci Financijske agencije – izvadak iz JRR, očevidnik o redoslijedu osnova za plaćanje i očevidnik o danima insolventnosti, rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu broj P-363/14 od 11. studenog 2014., privremene situacije broj 6, broj 7, broj 9 i broj 11, Ugovor o cesiji od 11. rujna 2014., salda konto kartica OPG Čeh Mladen, potvrde o izvršenom nalogu Privredne banke Zagreb, prijedlog višestruke kompenzacije, univerzalni nalog za plaćanje, poziv na podnošenje ponude OPG Mladen Čeh, ponuda za izvođenje radova TD Vitez gradnja d.o.o., promemorija od 6. kolovoza 2014., Ugovor o cesiji od 11. rujna 2014., izvadak o stanju i prometu po računu Hypo Alpe-Adria za TD Vitez gradnja d.o.o., analitička konto kartica kratkoročnih pozajmica, knjigovodstvena kartica poslovnog partnera TD Vitez gradnja, podaci Hypo Alpe-Adria, rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak od 18. svibnja 2015., zaključak sa popisom vjerovnika Financijske agencije od 25. svibnja 2015., iskaz stalne sudske vještakinje ŽK od 25.08.2017., iskaz svjedoka OK od 16.11.2017., očitovanja Erste banke, dokumentacija dostavljena po Trgovačkom sudu u Varaždinu (list 337-348), dopuna nalaza i mišljenja od 16. siječnja 2019., uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi svjedoka AK, TK te stalne sudske vještakinje ŽK od 24.08.2017., kao i njezin nalaz i mišljenje od 11. siječnja 2016. (str. 278-295) te dodatna pisana očitovanja od 7.03.2018. i 20.07.2018., pročitani su očitovanje Erste banke od 15. ožujka 2018., podnesak okrivljenika na podnesak Erste banke od 5. studenog 2018., podnesak Erste banke od 27. studenog 2018., mail poruka iz IPARD natječaja, nacrt ugovora između AK i Vitez gradnje, prvi kooperantski ugovor između Vitez Gradnje i [obrt], korespondencija između konzultanta RK OPG Čeh i [obrt] iz siječnja 2014. (kuverta na str. 465 spisa), uz suglasnost stranaka pregledan je odnosno pročitan spis Trgovačkog suda u Varaždinu broj: St-191/18 i preslika rješenja iz tog spisa broj: 4 St-191/18-108 od 28. listopada 2022. (str. 491-493), kao i dopuna nalaza i mišljenja od 28. veljače 2024. (str. 475-483), na raspravi 29. svibnja 2026. ispitani su vještakinja ŽK te svjedoci TK i AK, a ujedno su uz suglasnost stranaka pročitani iskazi TK sa zapisnika od 23. siječnja 2024., 23. studenog 2015. i **.**.2017. i AK sa zapisnika od 23. siječnja 2024., 23. studenog 2015. i 25. kolovoza 2017. Na kraju dokaznog postupka ispitana je okrivljenica, kojom prilikom su uz suglasnost stranaka pročitani njezini iskazi odnosno reproducirane snimke njezinih ispitivanja od 30. listopada 2015., 16. travnja 2019. i sa zapisnika od 15. siječnja 2026 ., a prije toga pročitani su izvatci iz prekršajne i kaznene evidencije za okrivljenika.

3.4. Nakon provedenog dokaznog postupka prisutni su izjavili da nemaju ništa za primijetiti u odnosu na izvedene dokaze, prijedloga za dopunu dokaznog postupka niti primjedbe na provedeni dokazni postupak.

4. Okrivljenica je u svojoj obrani na kraju dokaznog postupka navela da ostaje kod svoje obrane iznijete na raspravi 15. siječnja 2026., dodajući da je predmetni natječaj bio pozivni. Ona je ranije poznavala gospodina TK o kojem kao izvođaču misli sve najbolje te joj je žao što se on zbog svega našao u problemima, ali da se ona ne osjeća nimalo odgovornom za predmetnu situaciju. TK i AK došli su do nje u jednom trenutku radi radova, njezina firma bila je stara tek 6 mjeseci, a poznato joj je da su AK drugi izvođači odbili jer nije dobio kredit. AK joj je nudio 20% avansa te se sve činilo u redu, a pogotovo jer je došao sa TK kojeg je znala i cijenila. Oni su došli do nje i u lipnju 2014., rekavši da kredit nije odobren, ali da je pitanje dana kada će biti pa je, vjerujući TK, krenula s radovima. Ubrzo je došlo do problema u plaćanju prema njoj pa je zaprijetila da će obustaviti radove, nakon čega joj je AK platio situaciju, dok je kasnije radi namjenskih sredstava rekao da se to treba prikazati kao pozajmica. Ona je sve usmjerila na predmetno gradilište. Kada su došli prvi novci, nije imala Canjuginu situaciju da bi mu mogla platiti, a kada je bila na moru on i AK su je nazivali da treba platiti TK, no s obzirom da je njezina fi rma ušla u blokadu to nije bilo moguće. Tada ju je nazvao AK i rekao da će TK izdati situaciju te je dogovoreno izdavanje na 230.000,00 kuna, no potom je TK donio situaciju koja je glasila na 270.000,00 kuna, stoga ona nije pristala na povećan iznos cesije po osnovi te situacije. Nije mogla platiti TK dok nije dobila novce od investitora, a negira da bi novci u konačnici završili u VITEZ GRADNJA, već je u stečajnom postupku došlo do namirenja vjerovnika, koliko joj je poznato prvenstveno iz državnog proračuna. Postavlja pitanje je li trebala uzeti privatan kredit, ističe da nije mogla platiti samo jednog vjerovnika odnosno TK koji je blokirao predstečaj, a svemu bi dodala i da TK jest zapao u financijske probleme, no izvukao se za razliku od nje koja nije uspjela te i dalje i privatno ima financijske probleme, a dobila je i karcinom zbog svega. TK je taj koji je falsificirao ugovor, a ne ona kao što je on izjavio, on je promijenio stranicu u ugovoru koja se odnosi na cesiju. BK i ŠK bili su njezini investitori time da joj je BK ostao i dužan. Od njih nije primila nikakvu pozajmicu, pozajmice je VITEZ GRADNJA primila samo od nje i obitelji, konkretno sinova OK i ĆK. Na pitanje oštećenika koji su to bili ponuđači s kojima je mogla sklopiti posao kao s podizvođačima o kojima je govorila, navela je da se u ovom trenutku ne može izjasniti koji su to točno bili, no isti su bili povoljniji. Nadalje, u vrijeme kada je njezin sin došao k javnom bilježniku na ovjeru cesije njezino trgovačko društvo jest bilo u blokadi pa ju je stoga zvao te je rekla neka ne potpisuje cesiju, time da je on tada donio situaciju. VITEZ GRADNJA joj nije vratila njezinu pozajmicu, a njezinoj djeci tek simbolično, a nisu su isplaćivali niti plaću.

4.1. U obrani na raspravi 15. siječnja 2026., okrivljena VK navela je, u bitnome, da je 2013. registrirala TD Vitez gradnja d.o.o. [adresa], da bi nakon par mjeseci došao TK zajedno s AK koji su joj predložili suradnju vezano za OPG g. AK, rekavši da AK ima novac odnosno sklopljeni ugovor s IPARD-om. Rečeno joj je da bi po tom ugovoru dobila 20% avansa, a da bi bio određen rok od 5 dana za plaćanje po privremenim situacijama, koja ponuda bila vrlo zanimljiva pa je na istu pristala. Navodi da je TK svjedočeći na sudu rekao da je ona njega obmanula, na što ona ističe da nije imala pojma da AK uopće postoji i kakve namjere ima odnosno da ima kredit s IPARD-om. Potom su otprilike 6 mjeseci pregovarali te je u određenom trenutku stigao desetorici gospodarskih subjekata zahtjev za dostavu ponude, time da je pisalo da investitor inzistira da strojarske i fasaderske radove radi obrt g. TK, za kojeg dodaje da je radio sve promjene u troškovnicima, a u prijedlogu ugovora kojeg je dobila pisali su isti uvjeti koje su joj TK i AK prezentirali, a vezano za postotak avansa i rok plaćanja. Pita se da ako je točno da joj TK nije vjerovao, kako je to on iskazivao, kako to da ju je upoznao s AK i nagovarao da uđu u poslovni odnos, a isto tako i zbog čega njih dvojica nisu sklopili direktni ugovor. Nadalje iskazuje da se ona javila na spomenuti pozivni natječaj te je njezina ponuda bila prihvaćena kao najpovoljnija, no iznenadilo ju je to što je prošla, a s obzirom da je firma bila tek netom osnovana, a da je konkurencija bila renomirana. U lipnju 2014. sklopili su ugovor, time da je njezino poduzeće počelo vršiti radove čak i 2-3 dana prije njegova sklapanja, a prilikom sklapanja ugovora vidjela je da na istom nema ranije obećavanog avansa. Nakon dva tjedna rada krajem lipnja 2014. ispostavila je prvu privremenu situaciju, a nakon što po istoj tjedan dana nije bilo naplate, AK je rekao da kredit još nije plasiran pa je zaprijetila da će napustiti gradilište, budući da je svojim kooperantima obećala platiti avanse te su bile dogovorene i neke kompenzacije, pa su se isti počeli i buniti. Stoga joj je AK rekao da će, budući da kredit još nije odobren, on platiti prvu situaciju iz svojih sredstava, predloživši da se isto prikaže kao pozajmica s obzirom da se radilo o aranžmanu u okviru IPARD-a pa je postojala opasanost da se u tom okviru isto neće priznati. Početkom kolovoza 2014., time da je prije toga ispostavila i drugu privremenu situaciju, otišla je u Erste banku koja je pratila navedeni posao g. AK, gdje su joj rekli da kredit još nije odobren. Nakon što je referent izvršio dodatnu provjeru povratno je obavijestio da je kredit ipak potpisan, ali da investitor AK nije dao nalog za plaćanje. Budući da je njezina firma odradila sve potrebne radove, AK je u konačnici ipak platio, dok je ona platila radnike i svoje dobavljače, da bi je idući dan AK nazvao i pitao zašto nije platila ništa TK. Pritom pojašnjava da nije imala Canjuginu fakturu pa plaćanje zbog toga nije izvršeno, time da nije imala niti ugovor potpisan s njegove strane. Nadalje, navodi da su se nadzorni inženjer te AK i TK dogovorili da će TK izdati fakturu na koju bi ona trebala izdati svoju fakturu i cesiju. Napravila je privremenu situaciju i pripadajuću cesiju i otišla na more, gdje je imala gradilište, vezano za što dodaje da je uslijed stresa oboljela od karcinoma. U tom periodu TK je navratio u njezinu firmu i donio fakturu koja je bila na veći iznos od dogovorenog te je tražio cesiju na veći iznos. Potvrđuje da su je oni doista višekratno zvali kada je bila na Korčuli, no nikad nisu rekli da je zovu zbog nekog problema na gradilištu, već isključivo radi povećanja cesije, a u konačnici su potpisali cesiju kakvu je ona napravila, na smanjeni iznos, no ostala je faktura TK na povećani iznos. U međuvremenu je njezino poduzeće upalo u blokadu, a kad je TK ispostavio četvrtu privremenu situaciju, AK je rekao da naprave cesiju na ukupan iznos, na što je odgovorila da je u blokadi i predložila da od iznosa koji je bio otprilike 700.000,00 kuna iznos od 100.000,00 kuna uplati njezinoj mojoj firmi kako bi se odblokirala, a po polovicu ukupnog iznosa od 600.000,00 kuna uplati TK, a polovicu preostalim kooperantima. S obzirom na cijelu situaciju kooperanti su aktivirali sredstva osiguranja protiv njezine firme te je blokada samo rasla. Stoga je pokrenula postupak predstečajne nagodbe, da bi na predstečajnom vijeću TK izrazio protivljenje sklapanju predstečajne nagodbe, a ujedno je podnio zahtjev sudu za zapljenu sredstava uplaćenih od strane AK i za deponiranje istih na pologu suda. Svemu je dodala da bi ona, u situaciji da je bio isplaćen avans, i to bez obzira na rok plaćanja koji bi bio određen, mogla raditi, pa i druge poslove, no tome nije bilo tako. Smatrala je da će od navedenog posla imati korist za svoju firmu te ne zna što sam još mogla napraviti i gdje bi u svemu bila njezina greška. Smatra da je ona ta koja je bila obmanuta te ističe da AK nije izvršio sve obveze prema njoj. Na pitanje jesu li AK odnosno TK tražili dokaz financijske sposobnosti njezina društva prilikom pregovora o sklapanju ugovora odgovara da ne, nego da su oni sve provjerili. Pritom dodaje da je njezina firma par puta bila tek u kratkotrajnoj blokadi, a želim reći i da je nju iznenadilo kako to da je moja firma dobila predmetni posao s obzirom da je ista firma te godine imala manje prihode nego što je bila vrijednost ugovora. Na daljnje pitanje je li imala financijske kratkoročne pozajmice od MK, ŠK i ČK rekla je da nije, već se radilo o avansima koji su bili krivo proknjiženi kao pozajmice, a pozajmice da su njezinu poduzeću dane od nje i njezine djece te od još dva partnera koji su bili potencijalni budući investitori. U tom razdoblju sebi nije isplaćivala plaću, uzela je kredit i stavila hipoteku na obiteljsku kuću radi urednog funkcioniranja posla, no zahvaljujući ovoj situaciji sve se strovalilo, iako je posao prvotno odlično krenuo. Izvori sredstava za pozajmice od strane njezine obitelji TD-u Vitez gradnja d.o.o. bili su krediti odnosno njihova ušteđevina, a te im pozajmice nikada nisu vraćene te je i sada primorana dopunski raditi radi ostvarivanja sredstava za normalan život. Dodala je i da su prilikom pokretanja predstečajnog postupka ukupne tražbine svih vjerovnika iznosile oko 1.500.000,00 kuna, od čega je na sporno gradilište otpadao iznos od 1.200.000,00 kuna, stoga smatra da nije ni bilo vremena da njezina firma uđe u financijske dubioze, već da je sve posljedica predmetne situacije, a u konačnici je istaknula i da je iz dokumentacije te vještačkog nalaza i mišljenja vidljivo da bi njezina firma u vrijeme sklapanja ugovora imala oko 400.000,00 kuna dospjelih obveza, što jest točno, ali da je istovremeno ta ista firma imala oko 700.000,00 kuna dospjelih, a neplaćenih potraživanja.

4.2. U ranijoj obrani okrivljenica je navela da je krajem 2013. Vitez gradnja dobila poziv da stavi ponudu za izvođenje radova za OPG AK putem Ipa rd projekta. Pregovaralo se negdje 6 mjeseci, time da nisu pregovarali izravno s AK, već s agencijom koja je odobravala sredstva, odnosno bila je posrednik. Konačno je do realizacije trebalo doći kroz 6 mjeseci. Bilo je obećano avansno plaćanje i valuta 5 dana. Dobili su i prijedlog ugovora. Potpisan je ugovor o građenju sa OPG AK **.**.2014. Bilo je uvjetovano da proizvođač radova, i to strojarskih i fasaderskih radova bude obrt [obrt] TK, što njoj nije smetalo jer je gospodina poznavala. Točno je da su s njime zaključili kooperantski ugovor i da su od njega naručili izvođenje radova. Međutim tada su nastali problemi, njima nije uplaćen avansni iznos, a gospodin AK je inzistirao da započnu s radovima jer se bavi poljoprivrednom proizvodnjom, tako da su krenuli sa radovima praktički s vlastitim investicijama. Radovi su već odmakli, gotovo dva i pol mjeseca, a AK još nije dobio kredit pa mu je zaprijetila obustavom radova. Obzirom na ugovor kakav su imali i s kooperantima su dogovorili iste uvjete, odnosno avansno plaćanje i kratak rok valute. Kako su kooperanti izvodili radove, a takvi radovi su bili u pretežitom dijelu, oni su za izvršene radove tražili isplatu, neki su odustali od radova pa su morali sklapati nove ugovore po nepovoljnijim uvjetima, a neki su aktivirali instrumente osiguranja plaćanja. Kada je kredit odobren, tada su već bili u blokadi, a radilo se o blokadi od oko 8.000,00 kn koju je pokrenuo Hrvatski zavod za zapošljavanje. Tada je kontaktirala investitora putem e-maila i tražila da uplati sredstva kako bi se odblokirao račun. Nakon toga bi se mogle potpisivati cesije jer iste se po zakonu ne smiju potpisivati dok traje blokada računa. Investitor je to odbio, a njen sin kada je nosio na potpis prvu situaciju, odnosno obračun, njega su dočekali gospodin AK i gospodin TK i tražili da odu kod javnog bilježnika da potpiše cesiju pa ju je sin kontaktirao i ona mu je rekla da to ne čini jer im je račun u blokadi. Nakon toga blokirala ih je porezna uprava i dobavljači, uslijedio je postupak predstečajne nagodbe, međutim iznos koji je trebao njima biti uplaćen od investitora je na zahtjev TK prebačen na poseban račun, TK nije bio suglasan sa sklapanjem predstečajne nagodbe, tako da to nije uspjelo i pokrenut je stečajni postupak, na što više nije mogla utjecati. Nakon toga više nije imala nikakvog utjecaja na plaćanje. Pojasnila je da je do blokade od 8.500,00 kn od strane Zavoda za zapošljavanje došlo jer je Zavod njoj odobrio poticaj prilikom osnivanja firme, koji je trebao biti isplaćen njoj na ime plaće, no kako si nije isplaćivala plaću, Zavod je taj iznos tražio natrag odnosno pustili su na naplatu zadužnicu. Vezano uz financijsku situaciju navela je da su krajem 2013. pozitivno poslovali, imali su 750.000,00 kn potraživanja i 250.000,00 kn obveza, za prosinac još nije bila isplaćena plaća, i tada je bila pozitivna financijska situacija, dakle u trenutku kada su dobili poziv za ponudu. Iako su 3 mjeseca čekali uplatu avansa, iako to nije ispoštovano, na nagovor gospodina AK i TK su ipak krenuli s izvođenjem radova i sklapanjem ugovora s kooperantima, jer su ih i agencija i njih dvojica uvjeravali da je kredit odobren, da će im ugovoreni iznos biti isplaćen, jedino da nešto ne štima s hipotekom, zbog čega kasni isplata. Dakle, bili su u uvjerenju da će novac biti isplaćen. Vezano uz navod iz nalaza i mišljenja da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora u lipnju 2014. bilo neisplaćenih plaća radnicima 400.000,00 kuna navela je da je znala za taj iznos, a 3 mjeseca radnici nisu primili plaću jer se nije radilo, a potom su se uklanjali nedostaci na radovima na moru. Isto tako, gospodin AK i gospodin TK su znali da radnicima nisu isplaćene plaće, jer su istovremeno postojala i potraživanja koja nisu bila naplaćena. Na daljnje pitanje zamjenice da iz nalaza proizlazi da za razdoblje od 1. siječnja do 31. listopada 2014. su gubici prelazili vrijednost imovine i prihoda društva za više od 1.500.000,00, pa da li je bila svjesna takve financijske situacije, navela je da je, ali da tu samo polovicu tog iznosa čini potraživanje gospodina TK, a ostatak su potraživanja ostalih kooperanata, uglavnom s tog jednog gradilišta , pri tome su kooperanti zaračunavali i različite penale. Bila je svjesna da će kooperanti sastavljati račune, no isto tako su s njima ugovorili kompenzacije za radove, i to njihove građevinske radove. Navela je da [obrt] nije imao pravo direktno naplate ugovorom o cesiji, i to da banka isplati direktno njemu na račun za ugovorene radove te se isti nije mogao direktno naplaćivati od OPG AK, već isključivo od Vitez gradnje. Na pitanje da li je svjesna odredbe čl. 7. Ugovora koji su sklopili sa [obrt], gdje je navedeno da su investitor, naručitelj i izvođači suglasni da se situacije plaćaju direktno izvođaču temeljem ugovora o cesiji, navela je da je ona sastavljala taj ugovor i ne zna da bi to bilo naznačeno. Pojasnila je da ugovor koji je dostavl jen gospodinu TK nije odmah potpisan, odnosno nije potpisan 24.6.2014., jer taj ugovor nije TK vraćao. Donio ga je u firmu tek u kolovozu kada je kredit odobren i tada je gospođi A rekao da se unese ta odredba, odnosno on je donio jednu stranicu i unutra su ju umetnuli. Bila je upoznata s tom izmjenom i bila je suglasna da se na taj način plaća ugovorom o cesiji, međutim, samo ako im račun ne bude u blokadi i nakon toga je slala mail da investitor uplati iznos da se odblokira račun. Na pitanje da je u ugovoru navedeno da je sklopljen 24. lipnja 2014., a tvrdi da je konačno sklopljen u kolovozu, pa zašto je onda pristala da ostane taj datum, a ne da se navede kada je doista sklopljen, navela je da o tome tada nije razmišljala jer je ugovor sastavila ranije. Vezano uz tvrdnju da je TK dodao jednu stranicu pozvana je da se izjasni da li se onda na toj stranici nalazi njen potpis navela je da se ne može izjasniti jer je njena tajnica znala u njeno ime parafirati dokumente. Tvrdi da je prvotno s TK dogovorila da će se izvršiti plaćanje njegovih radova isključivo na njegov račun, međutim nakon odobrenja kredita je njoj investitor uvjetovao da joj neće isplatiti ništa ako ne potpiše odnosno pristane na izmjenu koja je naknadno navedena, a vezano za cesiju. Po njoj nije bilo niti potrebe da se stavlja u ugovor ta odredba, jer se ugovor o cesiji ionako neovisno o tom ugovoru mogao potpisati, naravno pod uvjetom da račun nije u blokadi. Na pitanje da li je prva izdana situacija uredno plaćena TK i da li je tada račun bio u blokadi navela je da mu je situacija usklađena putem cesije na iznos od 250.000,00 kn i tada račun nije bio u blokadi. Iako je bio dogovor da će TK ispostaviti račun na 250.000,00 kn, ispostavio je na 280.000,00 kn pa mu je ta cesija napravljena za 250.000,00 kn. Nije osporila njegovu ispostavljenu situaciju, već je potpisala cesiju za ranije dogovoreni iznos, a preostali iznos nije plaćen jer su pos lije ušli u blokadu. Investitor im više nije plaćao i novci su završili na posebnom računu.

5. U ovom postupku nije bilo sporno da je u vremenu od 10. lipnja do 24. lipnja 2014. u [adresa] okrivljenica bila direktorica trgovačkog društva Vitez gradnja d.o.o. [adresa] te da je, kao takva, formalno i stvarno obavljala poslove iz djelokruga tog društva, zatim da je navedeno društvo imalo zaključenu poslovnu suradnju kao izvođač radova sa OPG vlasništvo AK (investitorom) temeljem ugovora o građenju od 10. lipnja 2014. za rekonstrukciju i dogradnju gospodarske zgrade u [adresa] u vrijednosti radova od 1.607.128,15 kn, da je s TK, vlasnikom obrta [obrt], zaključila kooperantski ugovor o građenju broj 04-VG/2014 u vrijednosti od 844.633,90 kn, naručivši od istog izvođenje fasaderskih radova, krovopokrivačkih radova, radova rashladne komore, hladioničkih vrata i panel krova na gospodarskoj zgradi u [adresa], da je u tom ugovoru navedeno da je sklopljen 24. lipnja 2014., da je u kooperantskom ugovoru u članku 7. navedeno da će se plaćanje izvedenih radova izvršiti prema ispostavljenim privremenim mjesečnim situacijama u roku od 7 dana od ovjere situacije, i to ugovorom o cesiji direktno od investitora (OPG Mladen Čeh), da je oštećeni TK kao izvođač izveo radove sukladno zaključenom ugovoru te 1. kolovoza 2014. ispostavio situaciju broj 1 na iznos od 289.229,96 kn, a 29. rujna 2014. situaciju broj 2 na iznos od 577.833,64 kn, da se ugovoreni način plaćanja cesijom nije mogao izvršiti zbog blokade žiro-računa TD Vitez gradnja d.o.o., tako da je po odobrenju investitora za plaćanje, banka namjenska novčana sredstva usmjerila na račun Vitez gradnja d.o.o. te su radovi iz situacije broj 1 oštećeniku ugovorom o cesiji plaćeni 26. rujna 2014. u iznosu od 230.749,05 kn, a preostali novčani iznos od 58.480,91 kn tada nije plaćen, da radovi oštećenika iz situacije broj 2 usprkos dobivenim i osiguranim novčanim sredstvima od investitora i banke, a zbog blokade računa društva, nisu plaćeni sukladno čl. 7. ugovora, a na temelju ugovorene cesije.

5.1. Sporno je, s druge strane, je li okrivljenica u vrijeme sklapanja kooperantskog ugovora znala da zbog financijskih problema trgovačkog društva Vitez gradnja d.o.o. i povremenih blokada žiro-računa trgovačkog društva, izvođač na ugovoreni način neće moći naplatiti svoje potraživanje jer postoji zakonska zabrana vršenja obračunskog plaćanja kod poslovnog subjekta koji je u blokadi. Sporno je da li je okrivljena postupala s prijevarnom namjerom u cilju pribavljanja veće nepripadne materijalne koristi za TD Vitez gradnju, odnosno bez namjere da postupa u skladu s odredbama kooperantskog ugovora te da li je na opisani način TK vlasnik obrta [obrt] oštećen za 636.314,55 kn.

6. Analizom i ocjenom provedenih dokaza u odnosu na sporne okolnosti, svakog pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, sukladno odredbi čl. 450. st. 2. ZKP/08, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenica počinila kazneno djelo za koje je optužena.

7. Svjedok AK, vlasnik poljoprivrednog gospodarstva OPG Mladen Čeh, iskazao je da se negdje tijekom 2013. njegovo gospodarstvo natjecalo u natječaju IPARD projekta, odnosno agencije, i to za dogradnju skladišnog prostora u mjestu Belica, na adresi gdje živi. Radilo se o rekonstrukciji i dogradnji zgrade u [adresa]. S obzirom na uvjete natječaja sakupljene su tri ponude, tražila se ponuda od građevinskih firmi i jednu ponudu je dalo i TD Vitez gradnja d.o.o. iz [adresa]. Sve te ponude proslijeđene su u Ministarstvo poljoprivrede, a on kao vlasnik gospodarstva odlučio se za najpovoljnijeg ponuditelja TD Vitez gradnja d.o.o. iako ranije nikada nije poslovno surađivao s TD Vitez gradnja, a niti je od prije poznavao direktoricu tog trgovačkog društva VK, kao ni OK. Nakon što su sakupljene tri ponude, sa trojicom ponuditelja se našao kod konzultanta odnosno nadzornog inženjera RK čiji je sin nadzirao cjelokupni projekat te se tamo odlučio da će daljnju poslovnu suradnju imati upravo sa društvom Vitez gradnja d.o.o. Za najviše 2 do 3 tjedna zaključen je i ugovor o građenju, nadzorni inženjer RK sastavio je ugovor o građenju te je isti predočen VK koja je čitavo vrijeme učestvovala u konkretnim pregovorima, ona je taj ugovor pregledala i nakon toga ugovor je potpisan 10. lipnja 2014. Njegov konzultant je prethodno izvršio provjere likvidnosti i načina poslovanja trgovačkog društva Vitez gradnja te je u to vrijeme proizlazilo da društvo nema problema, da nije u blokadi te da uredno posluje. Nije bilo riječi o nikakvom avansu već je ugovoreno isključivo plaćanje po situacijama. Nije imao vlastitih novčanih sredstava, već je zatražio kredit od banke, time da je kredit u vrijeme zaključenja ugovora o građenju bio već odobren no još nije dobio novčana sredstva jer je trebao samo potpis od strane banke, a radilo se zapravo o tehničkoj situaciji s obzirom da je bilo vrijeme godišnjih odmora pa se malo sa cjelokupnom realizacijom kredita odužilo. Mišljenja je da kredit nije bio nikakva zapreka da trgovačko društvo Vitez gradnja ne bi moglo obaviti ugovorene radove, odnosno da se isti ne bi mogli na vrijeme platiti. Poznato mu je da je nakon zaključenja ugovora o građenju došlo i zaključenja kooperantskog ugovora o građenju između društva Vitez gradnja d.o.o. i društva [obrt] odnosno direktora TK jer ga je u jednom trenutku prilikom izvođenja ugovorenih radova ĐK kontaktirala i tražila da li on ima kojeg poznatog izvođača radova za krovopokrivačke radove, te joj je rekao da poznaje TK obzirom je s njime već ranije poslovno surađivao i nikada imao nikakvih problema. Ona je stupila u kontakt s TK i došlo je do zaključenja kooperantskog ugovora između njih. Konkretnih saznanja o tome nema, osim što mu je još poznato da je TK tražio od nje da se plaćanje izvrši temeljem ugovora o cesiji. Na taj dio njihovog dogovora o načinu plaćanja nije imao nikakav utjecaj, jer je imao osigurana novčana sredstva i njegova je obveza bila da po ispostavljenoj privremenoj situaciji da nalog banci koja u tom trenutku daje odobrena novčana sredstva za izvršene poslove. Nakon što su se počeli izvoditi radovi od strane TK, odnosno nakon što je dio radova odrađen, ispostavljena je prva situacija. U tom trenutku, iako je sa Erste bankom bio dogovoren kredit, novčana sredstva još nisu sjela na njegov račun te se nisu mogli platiti radovi TK pa je u dogovoru sa NK istoj dao pozajmicu. Radilo se o pozajmici koju je dalo TD Čeh d.o.o. trgovačkom društvu Vitez gradnja, radilo se o pozajmici od 60.000 kuna, a taj novac je TD Vitez gradnja trebalo iskoristiti za plaćanje radova koji su do tada izvedeni, između ostalog i radove TK. Dakle, prva situacija je riješena pozajmicom na opisani način, a nakon toga radovi su nastavljeni. Nadalje, naveo je da ga je ĐK i po tri puta na dan znala zvati, tražila je novac od njega, govorila da na početku ugovaranja posla nije dobila nikakav avans, da će napustiti gradilište pa je imao veliki teret i obvezu da se ti radovi nastave, zbog čega je i prihvatio davanje pozajmice, no uz uvjet da ona tu pozajmicu njemu odmah vrati nakon što kredit bude odobren i novčana sredstva sjednu na račun. Međutim, stvari su se počele odvijati u krivom smjeru, novčana sredstva od kredita sjela su na račun i to po ispostavljenoj drugoj situaciji, nazvao je PK i rekao da se plaća druga situacija, da banka pušta novac i da neka mu vrati pozajmicu. Nakon toga ĐK je otišla na neko gradilište, čini mu se da na more, nije mu se javljala 6 tjedana i on je u tom trenutku shvatio da će imati problema sa daljnjim izvođenjem radova. Počeli su ga nazivati podizvođači s kojima ĐK nije kontaktirala i nije im vršila plaćanje izvedenih radova, oni su tada tražili od njega da im plati, a što nije bilo moguće jer je bilo ugovoreno da on izvrši plaćanje društvu Vitez gradnja, a ono podizvođačima. Poznato mu je da je TK po drugoj ispostavljenoj situaciji plaćen samo dio radova, dok mu je dio ostao nenaplaćen upravo zbog činjenice što je u međuvremenu TD Vitez gradnja došlo u blokadu te se nije moglo izvršiti plaćanje putem ugovora o cesiji. Značajni dio novčanih sredstava završio je na depozitu kod Trgovačkog suda u Varaždinu, jer je određena privremena mjera kojom je njemu odnosno njegovom OPG zabranjeno plaćanje. Napomenuo je da je na radovima rekonstrukcije i dogradnje njegove gospodarske zgrade učestvovalo šestero podizvođača koji do danas nisu u cijelosti isplaćeni od strane TD Vitez gradnja, time da je on u cijelosti ispunio svoju obvezu po svim ispostavljenim situacijama te je svu dokumentaciju vezanu na ovaj projekat dostavio u Zagreb, a što je i bio u obvezi, te mu je vraćeno 50% od odobrenog projekta. Naveo je i da je u tom poslovnom odnosu glavnu ulogu pregovarača imala EK, dok je OK bio prisutan samo prilikom potpisivanja ugovora i prilikom potpisivanja jednog ugovora o cesiji, on je samo povremeno pratio majku VK i ona je bila samostalna u odlučivanju. Prilikom potpisivanja jednog ugovora o cesiji ĐK nije mogla biti nazočna pa je OK to potpisao, ali nakon što je prethodno zvao majku i nakon što je to ona odobrila. Naveo je i kako početak radova nije kasnio no nakon što je gospođa VK napustila njegovo gradilište, a to je bilo kada je bila uplaćena druga situacija i kada joj je VK trebala vratiti pozajmicu, mjesec i pol mu se nije javljala na telefon iako ju je zvao barem 10 puta dnevno. U to vrijeme ona je bila u stalnom kontaktu s gđom T koja je bila njezin nadzornik. S radovima se započelo prije nego su njemu došla novčana sredstva od kredita i to najviše 3 tjedna prije. VK mu je govorila da će napustiti gradilište jer da je ona u Erste banci čula da on neće dobiti kredit, međutim , on je znao da će ga dobiti jer je prije izrade projekta dobio zeleno svijetlo da se upusti u projekat jer da će mu kredit biti odobren zbog pozitivnog poslovanja. Ne zna da li je o financijskom stanju TD Vitez gradnje bio informiran gospodin TK. Ne s jeća se da li je u vrijeme izvršenja depozita kojeg je spominjao već dospjela njihova obveza prema TD Vitez gradnji. Banka odobrena novčana sredstva kredita nije isplaćivala na njegov račun, odnosno račun korisnika kredita, već direktno izvođaču radova. Banka nije mogla plaćati direktno podizvođaču ako je račun izvođača bio u blokadi.

7.1. Iz iskaza svjedoka AK s rasprave od 23. siječnja 2024. u bitnome proizlazi da on prije predmetnog natječaja nije surađivao s VK niti je poznavao, dok je s TK surađivao ranije. Ne sjeća se više tko je angažirao TD Consulting niti pak koju ulogu bi isto odigralo u cijelom tom poslu. Kada je on s tri ponuditelja došao kod svojeg konzultanta, došao je do informacije da TD Vitez uredno posluje, ali sa sigurnošću ne može reći tko je provjerio financijsku situaciju navedenog društva. Od njegove strane kao investitora tijekom prije i tijekom zaključenja ugovora i cjelokupnog poslovanja nisu bili uvjetovani podizvođači koji bi se izabrali za obavljanje određenih poslova, a ne sjeća se više tko je radio nacrte ugovorne dokumentacije za sklapanje ugovora između njega kao investitora i TD Vitez gradnja d.o.o. Upitan da je prva cesija bila izrađena na iznos od nešto preko 230 tisuća kuna, a da je prva situacija ispostavljena od strane oštećenog TK bila ispostavljena na iznos od preko 280 tisuća kuna, naveo je da ne može objasniti zbog čega je to bilo tako. Na daljnje pitanje je li banka prije isplate tražila ovjeru ugovora o cesiji ili pak samo neki potpis na ugovor o cesiji, naveo je da to ne zna, kao što niti ne zna tko je od strane banke tražio navedeno. Jednako tako se zbog proteka vremena ne sjeća je li TD Vitez gradnja u trenutku kada se trebala izvršiti isplata po prvom ugovoru o cesiji bilo u blokadi. Ne zna točno reći zbog čega ugovor o krovopokrivačkim i drugim radovima koje je obavio TK nije zaključio sa njime osobno, odnosno s njegovim obrtom. Svjedok je pozajmicu od 60 tisuća kuna izvršio društvu Vitez gradnja d.o.o. kada je dospjela prva cesija, a taj je iznos uplatio na žiro račun pravne osobe, a predmetni iznos je na neki način kompenziran prilikom plaćanja zadnje cesije, sad se više točno ne sjeća na koji način jer je prošlo puno godina od tada, ali u svakom slučaju ista mu je vraćena. Prilikom sklapanja ugovora između njega i TD Vitez gradnja isto je preuzelo obvezu izvršiti sve radove koje je bilo potrebno izvršiti, a budući da su se poslovi trebali obaviti u Međimurju, a sjedište TD Vitez je u [adresa], VK ga je pitala da li poznaje kakve pouzdane izvođače s njegova područja koji bi b ili angažirani kao kooperanti. Koliko se sjeća ukupno je bilo angažirano za razne poslove 6 kooperanata, on je poznavao oštećenog TK s kojim je od ranije surađivao, te je njega predložio kao jednog od tih kooperanata, dok se za druge poslove ne sjeća da bi na traženje VK nekoga predložio jer nije ni poznavao osobe koje bi obavljale druge radove. Sjeća se da su se i za kooperante skupile tri ponude, a tada bi TD Vitez gradnja izabralo najpovoljnijeg kooperanta. Njemu je oštećenik rekao da mu TD Vitez gradnja nije platilo iznose za radove koje je obavio na njegovu objektu, odnosno da je preostali iznos koji mu nije plaćen negdje između 620 ili 630 tisuća kuna, dok je on sve svoje obveze prema TD Vitez podmirio, a što je vidljivo i po tome da je cjelokupnu dokumentaciju dostavio Erste banci i da je stoga što je sve obveze podmirio imao pravo na 50% povrata utrošenih sredstava. Nije s VK razgovarao zbog čega nakon što su joj sjela sredstva od njezine strane nisu plaćeni podizvođači radova, pa tako ovdje oštećeni, budući da je s istom komunicirao "na kapaljku", a pozvan da pojasni što to znači, naveo je da joj je primjerice i kada je želio da mu vrati pozajmicu nakon prve cesije koja je plaćena, zvao 10-tak puta dnevno, da mu se ista nije htjela javiti na telefonski poziv, a da bi se na pozive nadzornice uredno javila. Dodao je da je on imao isključivo obvezu platiti Vitez gradnji, dok je TD Vitez gradnja preuzelo i imalo obvezu plaćati podizvođače po ispostavljenim situacijama. Kada je u svojem iskazu spominjao primjerice prvu ili drugu privremenu situaciju, mislio je na privremenu situaciju koju je njemu ispostavljalo TD Vitez gradnja, a ne na privremenu situaciju bilo kojeg podizvođača.

7.2. Iz iskaza svjedoka AK s rasprave od 29. svibnja 2026. u bitnome proizlazi da je na pitanje je li bilo uvjetovano da se na predmetnom projektu podugovori obrt [obrt] gospodina TK, odgovorio da takvo što nije bilo uvjetovano, već je s obzirom na raniju suradnju svjedoka s navedenim obrtom takvo što bilo predloženo. Kada mu se predočena e-mail poruka s koverte na str. 465 spisa poslana od strane SK, kojom se moli da se za izradu ponude strojarskih instalacija dogovori poduzeće [obrt], naveo je da je to bilo u tom kontekstu kako je prethodno iskazao. Njega i okrivljenicu nije upoznao gospodin TK. Kada mu se predočen nacrt ugovora o izvođenju radova na rekonstrukciji i dogradnji pomoćne poljoprivredne građevine u koverti na str. 465 spisa, odgovorio je da se u ovom trenutku ne sjeća ništa vezano za isto odnosno vezano za u tom nacrtu spominjani avans od 20%, a na daljnje pitanje na koji način je utvrđivana financijska sposobnost TD-a okrivljenice rekao je da oni nikad nisu tražili odnosno utvrđivali financijsko stanje druge firme. Poznaje gospodina TK, s njim je ranije korektno surađivao odnosno on je korektno izvodio radove, a sve je zasigurno utjecalo na TK jer se radi o znatnim sredstvima odnosno u to vrijeme to su bili veliki novci, danas bi to vrijedilo barem dvostruko. Primjedbe na izvođenje radova od strane TK nije imao, a na pitanje gdje su završili novci za TK odgovorio je da kod gospođe VK, ne zna zašto ista te novce nje platila TK, time da je bilo zamišljeno da on kao investitor plati glavnom izvođaču VITEZ GRADNJA, a isti da potom plati svoje podizvođače. Na pitanje branitelja je li predmetni natječaj bio javni ili pozivni, odgovorio je da javni, da su trebale tri ponude ponuditelja, nije bio pozivni. TD VITEZ GRADNJA bilo je odabrano jer je dalo najpovoljniju tj. najjeftiniju ponudu. Imali su konzultanta, no odluka o odabiru TD VITEZ GRADNJA donijeta je slijedom uvjeta natječaja da se bira najjeftinija ponuda. Na adresi sjedišta firme okrivljenice u [adresa] je bio, tamo je dolazio nakon potpisa ugovora koliko ga sjećanje služi, nije bio prije. Misli da je ugovor bio potpisan u Čakovcu, a na daljnje pitanje branitelja jesu li njemu bila zaplijenjena kakva sredstva, odgovorio da je sudskom odlukom bilo određeno da se sredstva privremeno deponiraju na određeni račun, da bi kasnije ista bila uplaćena na njegov kreditni račun kod Erste banke, dok je u konačnici iznos tih sredstava bio uplaćen okrivljenici.

8. Svjedok TK, oštećenik u ovom postupku, naveo je da već dulje vrijeme poslovno surađuje sa AK te je imao saznanja da ovaj ulazi u posao rekonstrukcije i dogradnje gospodarske zgrade u [adresa] pa mu je s obzirom na već ranije stečeno međusobno povjerenje ponuđeno da bude podizvođač na toj građevini. Prethodno je AK zaključio ugovor o građenju s društvom Vitez gradnja, a nakon toga je došlo i do potpisivanja kooperantskog ugovora gdje je njemu od strane naručitelja, dakle društva Vitez gradnja povjereno izvođenje limarskih, krovopokrivačkih i strojarskih radova. Misli da je taj ugovor bio sačinjen po modelu osnovnog ugovora o građenju, jedino je on inzistirao da se u tom ugovoru decidirano naznači da se radovi plaćaju po ispostavljanju situacija i to direktno izvođaču temeljem ugovora o cesiji. Naime, od ranije nije poslovno surađivao sa društvom Vitez gradnja, međutim, otprije je poznavao PK jer je bila zaposlena u društvu Meteor, a bila mu je i poznata situacija da je to društvo bilo u značajnim problemima te se na taj način želio osigurati da mu se radovi plate. Smatrao je da ako ugovore način plaćanja putem cesije, da će u tom slučaju osigurati se da mu AK kao investitor direktno izvrši plaćanje, a u njega je imao povjerenje jer su bili višegodišnji poslovni partneri, dok za razliku od toga takvo povjerenje nije imao u VK. Počeo je izvršavati svoju ugovorom preuzetu obvezu, no već po ispostavljanju prve situacije TD Vitez gradnja dolazi u financijske probleme zbog čega se ugovoreni način plaćanja nije mogao primijeniti jer je postojala zakonska zabrana vršenja obračunskog plaćanja subjektima koji su u blokadi. Budući da mu je ipak jedan dio prve situacije bio naplaćen nastavio je sa radovima, a po završavanju istih ispostavio je drugu situaciju, no istu nije naplatio jer je Vitez gradnja bilo u blokadi. Zbog te činjenice pokrenut je postupak i traženo je izdavanje privremene mjere kod Trgovačkog suda u Varaždinu kako bi se onemogućilo da Vitez gradnja raspolaže sa sredstvima koja bi došla na njihov račun. U trenutku kada je uvidio da je društvo Vitez gradnja u problemima i da se neće moći sve odvijati kako je ugovoreno tražio je od IK da mu izda bjanko zadužnicu, no ona na to nije željela pristati. Tada je shvatio da je prevaren jer da mu je u tom trenutku ĐK izašla u susret i dala zadužnicu naplatio bi se i time bi sigurno premostio trenutne financijske probleme koje je imao. Također je pokušavao na razne načine od iste ishoditi plaćanje izvedenih radova, bio je spreman da joj otpusti i 100.000 kuna, no ona nije pristala na nikakvu nagodbu već je čitavo vrijeme tvrdila da je to isključivo njezin novac. Danas je zbog opisanih okolnosti u velikim problemima, radi se o velikom novčanom iznosu zbog kojeg ne može dalje poslovati, a nema niti mogućnosti da si taj novac povrati. Naveo je i da je nastavio s radovima, iako mu u cijelosti već prva situacija nije bila uredno plaćena, jer mu je bilo bilo poznato da se AK financira novcima EU fondova i da će projekt biti realiziran. Poznato mu je da je društvo Vitez gradnja d.o.o. pokrenulo najprije predstečajni postupak nakon što je ispostavio okončanu situaciju i već je ishođena privremena mjera na Trgovačkom sudu. Smatra se oštećenim i postavio je imovinskopravni zahtjev u visini od 640.000,00 kn, budući je sve radove odradio, a prije toga je i ciljano naručio materijal i opremu za predmetni objekt koji je i uporabljen na istom. Nikakvih primjedbi na njegov rad nije bilo s ničije strane, objekt je završen i primopredaja uspješno provedena. Inicijativa da potpiše predmetni ugovor kao podizvođač radova bila je od g. AK i gđe. ĐK, poslovnu suradnju mu je ponudila gđa ĐK. Ugovoren je bio način plaćanja na žiroračun njegova društva, ali preko cesije. Da ih se namjeravalo prevariti shvatio je nakon ispostave druge privremene situacije, no nije točno siguran koje, kada je OK kod javnog bilježnika trebao potpisati ugovor o cesiji, on je to odbio učiniti, a banka nije željela isplatiti novčana sredstva bez ovjerene cesije za svaku ispostavljenu privremenu situaciju. Privremenu mjeru su ishodili isključivo zato da se ne bi dogod ila situacija da banka isplati novčana sredstva koja su se odnosila na izvođenje njihovih radova na račun TD Vitez gradnja obzirom da je društvo bilo u blokadi pa smatra da ta novčana sredstva ne bi niti došla do njih već do drugih vjerovnika. Vezano uz ispostavu računa po prvoj privremenoj situaciji naveo je da je banka isplatila na račun TD Vitez gradnja misli 289.000,00 kuna i taj novac je trebao biti plaćen na njihov račun, no sjeća se da je i tu bilo problema jer taj novac nikako nije bio uplaćivan na njihov račun, bilo je natezanja oko desetak dana. Pri tome misli da se gđa OK nije javljala na telefon, pokušao je intervenirati i g. AK, čak se razmišljalo i o drugom izvođaču radova. Od tog iznosa 289.000,00 kuna isplaćen im je samo dio, ostalo je za isplatiti još oko 60.000,00 kn, no koliko zna to je gđa. OK potrošila za neke druge obveze. Banka je mogla i željela direktno na njihov račun isplatiti sredstva po drugoj privremenoj situaciji no tražila je ovjerenu cesiju, što je OK odbio potpisati, no ne sjeća se je li to bilo kod prve ili druge privremene situacije. U banci mu je rečeno da se ne može izvršiti isplata na njihov račun zbog blokade računa TD Vitez gradnje. Nadalje, naveo je da je vrijednost ugovorenih radova bila oko 900.000,00 kuna, od čega im je podmireno 230.000,00 kn, a što se tiče sudbine u stečajnom postupku ne zna da li će biti dovoljno sredstava za namirenje njihova potraživanja nakon što se isplate prioritetni vjerovnici. Prije nego što je sklapao poslovnu suradnju pretpostavljao je da bi Vitez gradnja mogla imati financijske probleme jer je imao saznanja da su u svim ranijim firmama u kojima je okrivljenica radila bili financijski problemi, ali ga je gđa. OK uvjeravala da neće biti nikakvih problema jer da je ona osnovala tu firmu radi sebe, svoje djece i budućnosti. OK mu nije ništa posebno govorio zašto ne želi potpisati cesiju, a gđa OK mu je gotovo mjesec i pol bila nedostupna, nije se željela javljati na telefon.

8.1. Iz iskaza svjedoka TK s rasprave od 23. siječnja 2024. u bitnome proizlazi da ima saznanja da je njega AK predložio kao podizvođača VK, ali ne da bi isti uvjetovao da on mora biti jedan od podizvođača niti bi isto bilo navedeno u natječajnoj dokumentaciji. On se osobno nije mogao javiti na taj natječaj kao izvođač radova AK, nego samo obrt ili pravne osobe za koje su bile registrirane za sve radove koje je trebalo obaviti. Njegov obrt je registriran za obavljanje limarskih, krovopokrivačkih radova i za rashladne uređaje, a u konkretnom slučaju je trebalo obaviti i građevinske i električarske radove itd., za što njegov obrt nije registriran pa se stoga nije mogao javiti na natječaj. Ne sjeća se je li imao na uvidu troškovnik vezano prvenstveno za radove koje je obavljao prilikom raspisivanja natječaja, a ne može objasniti zbog čega je prva cesija na iznos od nešto preko 230 tisuća kuna, a prva ispostavljena situacija je na iznos od 289 tisuća kuna. Što se tiče ugovora o cesiji, moguće da je isti sastavljen kod javnog bilježnika, a nakon što su se AK, pretpostavlja banka, VK i on usuglasili oko sadržaja o cesiji, te su se i te prilike našli kod javnog bilježnika jer je ugovor o cesiji trebalo uvjeriti. Došli su AK i on te OK, sin okrivljenice, radi ovjere ugovora o cesiji, no istog OK nakon što je telefonski kontaktirao sa majkom VK nije potpisao, jednostavno se okrenuo i otišao, a koliko se sjeća nije bilo nikakvog govora zašto je to odbio potpisati, odnosno zašto nije potpisao. Ne sjeća se tko je sastavio kooperantski ugovor, on ga je dobio na uvid, siguran je da su se usuglasili prije potpisivanja istog, a on je inzistirao da način plaćanja u ugovoru bude naveden cesijom. Nakon što mu nisu bili plaćeni radovi, puno puta pokušavao je stupiti u kontakt s VK, a dva puta stupili su u kontakt kada je on pitao za plaćanje izvršenih radova, a ona nije iskazivala namjeru da ih plati, već je govorila da je to njezin novac i da će ona njime raspolagati kako misli da treba, nakon čega su tražili privremenu mjeru da se taj novac blokira, kada je shvatio da mu neće biti plaćeno. Sve opisano utjecalo je na poslovanje njegova obrta jer se radilo o relativno manjem obrtu za koji su to bila značajna sredstva, bio je onemogućen u bilo kakvom širenju obrta i poslovanja istog, već prisiljen na jednostavno preživljavanje. Obrt je u međuvremenu zatvorio i otvorio pravnu osobu sa istom djelatnošću.

8.2. Iz iskaza svjedoka TK s rasprave od 29. svibnja 2026. u bitnome proizlazi da je on upoznao gospodina AK i okrivljenicu, a na pitanje je li bilo uvjetovano da on bude podizvođač u odnosu na predmetni ugovor, rekao je da koliko zna nije bilo uvjetovano, ali da ga je gospodin AK tako predložio, s obzirom na njihovu raniju suradnju. Kada mu je predočen nacrt kooperantskog ugovora o građenju iz koverte na str. 465 spisa iz čl. 7. odlomka 2. kojeg ugovora ne proizlazi suglasnost da se situacije plaćaju direktno izvođaču temeljem ugovora o cesiji, za razliku od kooperantskog ugovora koji prileži str. 24-31 spisa, a koji je potpisan od stranaka tog ugovora u kojem se u odnosnom članku spominje ugovor o cesiji, rekao je da se vidi da je potonje navedeni ugovor potpisan te je kao takav pravovaljan, dok u odnosu na potpisani ugovor navodi da se po njegovu mišljenju može raditi o falsifikatu, da se vidi da isti nije potpisan, dok se ne sjeća je li se radilo o kakvim pregovorima da bi ugovor glasio kao što je prvo navedeno, dakle bez spominjanja ugovora o cesiji. Protiv nagodbe u predstečaju glasao je zbog toga jer mu se u tom trenutku činilo da je to ispravno u cilju da ostvari novac na koji polaže pravo, premda se u konačnici ispostavilo da novac unatoč tome nije dobio te on nije namiren u svom potraživanju. Njegov obrt otvoren je 2004., a predmetni događaj utjecao je na njegovo poslovanje, premda je nastavio raditi smanjio je broj zaposlenih, nije mogao raditi veće projekte, dok je svoje dobavljače morao namiriti. Privremena mjera je ukinuta u stečajnom postupku te su zaplijenjena sredstva prebačena na račun društva VITEZ GRADNJA. On je pokušavao i stupio u kontakt s okrivljenicom, no ona nije iskazala namjeru platiti svoju obvezu, s njezine strane nije bilo sluha za rješenje problema kako to nalažu dobri poslovni običaji, premda je on bio spreman na određene ustupke. Osim s okrivljenicom, ponekad je kontaktirao i s njezinim sinom OK, a svoju tražbinu nije naplatio. Na pitanje branitelja odgovorio je da je gospođi VK gospodin AK sigurno prezentirao da bi on bio podizvođač prije potpisa ugovora. Sjedište VITEZ GRADNJA bilo je u [adresa], ne sjeća se točno svih situacija, ali je on bio u sjedištu te firme. Prije predmetnog ugovora nije surađivao s VITEZ GRADNJA, dok je samu gospođu VK poznavao iz njezine ranije firme METEOR. Ne sjeća se je li posjetio okrivljenicu u sjedištu njezine firme prije potpisa ugovora, negdje se zasigurno jesu našli, ali ne zna gdje.

9. Svjedok OK, sin okrivljenice, iskazao je da je on formalno bio direktor Vitez gradnje d.o.o. i tamo je pomagao koliko je mogao, a sve odluke je donosila njegova majka. On se s predstavnikom oštećenika tu i tamo znao čuti i to obično kada bi on zvao i trebao njegovu majku. S njime nije pričao o poslu već neke prijateljske stvari, a moguće je i da je znao odvesti situacije do njih. Jednom kada je dovezao situaciju ili gospodin AK ili gospodin TK tražili su ga da potpiše neku cesiju međutim, to se nije na svoju ruku usudio učiniti već je nazvao majku koja mu je rekla da ne potpisuje s obzirom da je već u to vrijeme bila blokada računa Vitez gradnja d.o.o. Ništa konkretno mu nije bilo poznato o financijskoj situaciji u društvu, misli da je sve normalno funkcioniralo jer su se javljali na različite natječaje pa je sve moralo biti u redu. Jedino saznanje da je račun blokiran dobio je tom prilikom kada nije potpisao cesiju. Nije upućen u to da li je bilo još kakvih privremenih blokada. Konkretne detalje vezano uz predmetnu poslovnu suradnju ne zna. Nije došao u Čakovec s namjerom da potpiše cesiju, u tom slučaju sigurno ne bi zvao svoju majku zna samo da je dovezao situaciju. Ne sjeća se da li je TK od njega tražio bjanko zadužnicu.

10. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje ŽK i dokumentacije u spisu proizlazi da je TD „Vitez gradnja” d.o.o. prema OPG-u vl. AK izdalo 4 privremene situacije u ukupnom iznosu od 1.635.829,41 kn, od čega je plaćeno 929.514,86 kn, odnosno nije plaćen iznos od 706.314,55 kn, no stvarni dug je manji za iznos od 70.000,00 kn, iz razloga što u poslovnim knjigama TD „Vitez gradnja" d.o.o. nisu proknjižene višestruke kompenzacije vezane uz dvije pozajmice, primljene od TD "Čeh" d.o.o. Stvarni dug OPG-a vl. AK prema TD-u "Vitez gradnja" d.o.o. iznosi 636.314,55 kn. Dana 27. studenog 2014. je OPG vl. AK uplatilo u sudski depozit Trgovačkog suda u Varaždinu temeljem privremene mjere navedenog suda broj 6P-363/14-5 od 11. studenog 2014. iznos od 636.314,55 kn. Privremenom mjerom mu je zabranjeno da dobrovoljno izvrši svoju obvezu plaćanja TD-u „Vitez gradnja” d.o.o., a TD-u „Vitez gradnja" d.o.o. je zabranjeno da primi ispunjenje te obveze. Slijedom navedenog, OPG vl. AK je u cijelosti izvršilo svoju financijsku obvezu, no TD „Vitez gradnja” d.o.o. nije naplatilo svoje potraživanje u istom iznosu od OPG-a vl. AK, slijedom toga ni TK, vl. obrta " [obrt]" nije naplatio svoje potraživanje od TD-a „Vitez gradnja” d.o.o. Vezano uz pitanje je li OPG vl. KK kao investitor radova u roku izvršilo svoje obveze prema TD-u „Vitez gradnja” d.o.o., vještakinja utvrđuje da je samo II. situacija plaćena pravovremeno. Za izvedene radove po Kooperantskom ugovoru o građenju od 24. lipnja 2014. je TK, vl. obrta „ [obrt]" izdao TD-u "Vitez gradnja" d.o.o. 2 privremene situacije u ukupnom iznosu od 867.063,60 kn, od čega mu je plaćeno 230.749,05 kn i to 26. rujna 2014. putem cesije od strane OPG-a vl. „ AK. Dakle, nenaplaćeni iznos za izvedene radove je 636.314,55 kn. Vještakinja nije mogla utvrditi je li TK, vl. obrta „ [obrt]” izvršio radove u roku, jer nije imala Terminski plan izvođenja radova. TK, vl. obrta „ [obrt]" nije se mogao naplatiti po ugovoru o cesiji za iznos od 636.314,55 kn, jer ugovor o cesiji na taj iznos nije ni sklopljen. Sukladno članku 14. st. 2. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, propisano je da ovršenik - poslovni subjekt ne smije obavljati obračunsko plaćanje ako u Jedinstvenom registru računa ima oznaku blokade računa odnosno zabranu raspolaganja oročenim novčanim sredstvima. Zabrana obračunskog plaćanja nakon blokade računa je neupitna. Iz nalaza i mišljenja vještakinje proizlazi da je 10. lipnja 2014. kad je sklopljen Ugovor o građenju između OPG-a vl. AK kao investitora i TD-a „Vitez gradnja” d.o.o. kao izvođača, račun "Vitez gradnja" d.o.o. bio u blokadi. Dana 24. lipnja 2014., kada je sklopljen Kooperantski govor o građenju između TD-a „Vitez gradnja” d.o.o. kao naručitelja i TK, vl. obrta „ [obrt]“ kao izvođača, račun TD-a "Vitez gradnja” d.o.o. nije bio u blokadi. Ukupne obveze TD-a "Vitez gradnja" d.o.o. temeljem neisplaćenih neto plaća radnicima te poreza i doprinosa na dan 10. lipnja 2014. iznosile su 416.985,68 kn, dok su na dan 24. lipnja 2014. iznosile 389.793,45 kn. Na temelju privremene mjere Trgovačkog suda u Varaždinu broj 6P-363/14-5 od 11. studenog 2014., zabranjeno je OPG-u vl. AK da dobrovoljno izvrši svoju obvezu plaćanja prema TD-u „Vitez gradnja” d.o.o. u iznosu od 636.314,55 kn, te je navedeni iznos moralo položiti u sudski depozit Trgovačkog suda u Varaždinu, što je i učinilo dana 27. studenog 2014. Da od strane suda nije određena privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 636.314,55 kn, s uplatom dana 27. studenog 2014. na račun TD-a „Vitez gradnja” d.o.o. namirili bi se vjerovnici koji su na taj dan bili evidentirani u redoslijedu namirenja, što znači da nakon toga ne bi preostalo novca kojim bi se mogao namiriti TK, vl. obrta „ [obrt]”, jer je ukupan iznos svih naloga koji su bili evidentirani u blokadi toga dana bio 637.070,09 kn. Za izvedene radove je TK, vl. obrta „ [obrt]" izdao 2 privremene situacije TD-u „Vitez gradnja” d.o.o. u ukupnom iznosu od 867.063,60 kn, od čega mu je plaćeno 230.749,05 kn, dakle nenaplaćeni je iznos od 636.314,55 kn, što je ujedno i iznos štete na dan sastavljanja ovog nalaza. Eventualna mogućnost naplate ovisi o stečajnom postupku TD-a „Vitez gradnja” d.o.o., koji je otvoren dana 23. listopada 2015. kod Trgovačkog suda u Varaždinu pod brojem St-96/15-15. Vještakinja je mišljenja da se šteta u cijelosti mogla izbjeći da je TK, vl. obrta „ [obrt]' sklopio ugovor o izvođenju radova direktno sa investitorom OPG-om vl. AK, no nije joj poznato zbog čega se to nije dogodilo.

10.1. U dopuni nalaza i mišljenja od 20. srpnja 2018. vještakinja ŽK navela je da je na dan 13. kolovoza 2014. dospjela I. privremena situacija koju je izdao TK, vl. obrta „ [obrt]" prema TD-u „Vitez gradnja” d.o.o. u iznosu od 289.229,96 kn. Istoga dana bila je dospjela i II. privremena situacija koju je izdalo TD „Vitez gradnja" d.o.o. prema OPG-u vl. AK u iznosu od 623.955,99 kn, a koja je plaćena u cijelosti sljedeći dan, dakle 14. kolovoza 2014., i to na žiro račun TD-a „Vitez gradnja” d.o.o. Iz navedenog vještakinja zaključuje da je na prvi dan dospijeća, tj. na dan 13. kolovoza 2014. postojala mogućnost direktne naplate cijele I. privremene situacije koju je izdao TK, vl. obrta „ [obrt]” prema TD-u „Vitez gradnja” d.o.o. u iznosu od 289.229,96 kn, odnosno mogla se naplatiti navedena situacija za 58.480,91 kn više nego je ista naplaćena. Naime, I. privremena situacija koju je izdao TK, vl. obrta „ [obrt]" prema TD-u „Vitez gradnja” d.o.o. u iznosu od 289.229,96 kn djelomično se naplatila u iznosu od 230.749,05 kn, po ugovoru o cesiji od 11. rujna 2014., a ostao je nenaplaćeni iznos od 58.480,91 kn. Napomenula je da ovaj zaključak o mogućnosti naplate na dan 13. kolovoza 2014. valja uzeti s rezervom, jer nakon šturog očitovanja Erste& Steiermarkische bank d.d. nije poznato bi li banka, u slučaju da joj se TK, vI. obrta „ [obrt]” obratio sa zahtjevom za direktnu naplatu, izvršila takvu direktnu uplatu na račun TK, vl. obrta „ [obrt]", s obzirom da je na dan 13. kolovoza 2014. žiro račun TD-a "Vitez gradnja" d.o.o. bio u blokadi. Naime, nije bila moguća direktna naplata sa žiro računa OPG AK kao naručitelja radova, iz razloga što su isplate za obavljene radove išle iz sredstava dugoročnog kredita, kojeg mu je namjenski odobrila Erste&Steiermarkische bank d.d. Drugim riječ ima, banka je plaćanja obavljala direktno sa partije kredita, tj. sa računa banke na žiro račune primatelja. Nadalje, vještakinja navodi da je na dan 13. listopada 2014. dospjela II. privremena situacija koju je izdao Ž, vl. obrta „ [obrt]" prema TD- u „Vitez gradnja" d.o.o. u iznosu od 577.833,64 kn. Istoga dana bila je dospjela i IV. privremena situacija koju je izdalo TD „Vitez gradnja" d.o.o. prema OPG -u vlasnika AK u iznosu od 691.880,96 kn. Iz navedenog proizlazi zaključak da je od 13. listopada 2014. pa do 11. studenog 2014., kada je Trgovački sud u Varaždinu, temeljem privremene mjere broj: 6P-363/14-5 zabranio OPG-u vl. AK dobrovoljno ispuniti svoju obvezu plaćanja prema TD-u „Vitez gradnja" d.o.o., postojala mogućnost direktne naplate cijele II. privremene situacije u iznosu od 577.833,64 kn, koju je izdao TK, vl. obrta „ [obrt]" prema TD-u „Vitez gradnja" d.o.o., pod pretpostavkom da bi Erste&Steiermarkische bank d.d. takvo plaćanje izvršila, s obzirom da je kroz cijelo to vrijeme račun TD-a „Vitez gradnja" d.o.o. bio u trajnoj blokadi (počev od 30. rujna 2014. pa nadalje).

10.2. U dopuni nalaza i mišljenja od 16. siječnja 2019. , vezano uz očitovanje i dokumentaciju Erste&Steiermarkische bank d.d., vještakinja navodi da je banka navela da se TK, vlasnik obrta „ [obrt]', nije obratio banci sa zahtjevom za direktnu naplatu sredstava iz kredita, niti bi banka izvršila takvu naplatu, iz razloga što su sredstva iz kredita bila odobrena za namjensko korištenje u skladu s odobrenjem od strane Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju 1012012098, Aneksom 001 i Aneksom 002. Vještakinja utvrđuje da prema Ugovoru o dodjeli sredstava iz IPARD programa br. 1012012098 od 23. srpnja 2013., Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju odobrila je OPG-u AK sredstva potpore u iznosu od 2.129.230,23 kn, na ukupni iznos prihvatljivog ulaganja od 4.258.460,46 kn, odnosno potpora iznosi 50% od ukupnog iznosa prihvatljivog ulaganja u okviru IPARD programa, mjere 101 "Ulaganja u poljoprivredna gospodarstva u svrhu restrukturiranja i dostizanja standarda Zajednice”. Uz ugovor prileže prihvaćene ponude dobavljača, radi realizacije ulaganja (Tronic d.o.o., MGN d.o.o., Lumiko trgovina d.o.o., Frigopak d.o.o., LK, Stunjek d.o.o., Meštar Zdenac d.o.o., DK, Malus d.o.o., Kaja consulting d.o.o., Opće građevinsko poduzeće d.o.o., Manox d.o.o. i Primiko d.o.o.). Dana 18. prosinca 2013. sklopljen je Anex ugovoru o dodjeli sredstava, kojim se samo produljio rok za predaju zahtjeva za isplatu dodijeljenih sredstava potpore, sa prvotnog datuma 1. travnja 2014., na novi rok 1. travnja 2015. Dana 5. svibnja 2014. Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju poslala je AK pismo odobrenja za promjenu projekta ulaganja, tako da novi iznos prihvatljivog ulaganja iznosi 3.451.998,39 kn, a odobreni iznos potpore iznosi 1.725.999,19 kn. Između ostalog, promjena se odnosi i na promjenu troškovnika u vezi ponuditelja Primiko d.o.o., umjesto kojeg je odabrana nova ponuda broj VG-PONUDA-01-2014 ponuditelja TD-a „Vitez gradnja" d.o.o., s obzirom da je ta ponuda bila jeftinija od prvotno odobrenog ponuditelja Primiko d.o.o. Sukladno navedenom, 15. svibnja 2014. sklopljen je Aneks ugovora o dodjeli sredstava iz IPARD programa br. 1012012098/002. U ponudama nije navedeno da će TD „Vitez gradnja” d.o.o. za izvođenje svojih radova angažirati TK, vlasnika obrta „ [obrt]", odnosno nisu navedeni nikakvi detalji koji bi upućivali da će dio radova izvoditi taj kooperant. Prema očitovanju Erste&Steiermarkische bank d.d., oštećenik TK nije se obratio banci sa zahtjevom za direktnu naplatu sredstava iz kredita, no da se i obratio banka ne bi izvršila takvu naplatu, iz razloga što su sredstva iz kredita bila odobrena za namjensko korištenje i u skladu s odobrenjem od strane Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju 1012012098, Aneksom 001 i Aneksom 002. Uvidom u Ugovor o dodjeli sredstava iz IPARD programa br. 1012012098 te oba aneksa sa pripadajućim privitcima, vještakinja je utvrdila da u tim dokumentima nije navedeno da TD „Vitez gradnja" d.o.o. za dio svojih radova angažirati kooperanta, sada oštećenog TK.

10.3. Na raspravi 25. kolovoza 2017. vještakinja je pojasnila da je račun društva bio u blokadi nekoliko puta prije sklapanja ugovora, a na dan sklapanja ugovora između TD Vitez gradnja d.o.o. i obrta [obrt] račun društva nije bio u blokadi. To nisu bile dugotrajne blokade, odnosno nijedna nije trajala dulje vrijeme, odnosno ne više od mjesec dana, od 18. do 19. ožujka 2014., zatim od 9. do 10. travnja 2014., nadalje od 21. do 28. svibnja 2014. te na dan 10. lipnja 2014. Na dan 10. lipnja 2014. račun društva bio je u blokadi, na isti dan sklopljen je ugovor o građenju između OPG vlasništvo AK kao investitora i TD Vitez gradnja kao izvođača. Do plaćanja prema četvrtoj privremenoj situaciji nije došlo iz razloga što je u to vrijeme račun TD Vitez gradnja već bio u blokadi, a u to vrijeme je već postojao zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima u slučaju da bi TD Vitez gradnja napravilo cesiju došlo bi do prekršaja, odnosno nije bilo dozvoljeno obračunsko plaćanje u slučaju da je žiroračun u blokadi. U kooperantskom ugovoru oštećenika i TD Vitez gradnja je navedeno da će se plaćanje izvršiti obračunskim putem. Vezano uz drugu privremenu situaciju proizlazi da je TD Vitez gradnja naplatilo drugu privremenu situaciju u iznosu od 623.955,99 kuna 14. kolovoza 2014., i to uplatom na svoj račun. [obrt] je izdao prvu privremenu situaciju 1. kolovoza 2014. s dospijećem 13. kolovoza 2014. Ta situacija je Frigo-Montu plaćena 26. rujna 2014. u iznosu od 230.749,05 kuna, dakle ostalo je naplaćeno 54.480,91 kuna, znači da je TD Vitez gradnja prije toga naplatilo svoje potraživanje po drugoj privremenoj situaciji od AK.

10.4. U dopuni nalaza i mišljenja od 28. veljače 2024. (str. 475-483) vještakinja ŽK u bitnome je navela da je na dan 10. lipnja 2014. društvo Vitez Gradnja d.o.o. bilo prezaduženo jer je ukupna vrijednost imovine iznosila 1.160.289,34 kn, dok su obveze iznosile 2.115.825,50 kn te su od imovine bile veće za 955.536,16 kn, a isto je je društvo bilo prezaduženo na dan 24. lipnja 2014. , kada su obveze bile veće od imovine za 1.004.296,51 kn; nadalje, sveukupne obveze na dan 31. listopada 2014. iznosile su 2.724.398,16 kn, a odnose se na obveze za kratkoročne pozajmice u iznosu od 342.134,18 kn, obaveze prema dobavljačima u iznosu od 1.574.560,73 kn, obveze prema radnicima za neto plaće i nadoknade u iznosu od 431.641,40 kn, obveze za poreze, doprinose i ostala javna davanja u iznosu od 357.444,00 kn te ostale obveze u iznosu od 18.617,85 kn.

10.5. Vještakinja je na raspravi 29. svibnja 2026. navela da ostaje u cijelosti kod nalaza i mišljenja i svih dopuna istom danima tijekom ovog kaznenog postupka, a na pitanje suda jesu li u kratkoročne pozajmice uključeni i avansi od kupaca (MK, O, ŠK, ČK) odgovorila je da je uzela podatke iz dostupne dokumentacije, odnosno kako su isti knjiženi u posebnim knjigama, a isti su knjiženi na kontima klase 21, znači radi se o poziciji na kojoj su knjižene kratkoročne pozajmice primljene od fizičkih i pravnih osoba. Na daljnje pitanje od kakvog bi utjecaja bilo ako bi se radilo o avansima od kupaca, a ne o kratkoročnim pozajmicama, rekla je da se i u tom slučaju i dalje radi o obvezama TD Vitez Gradnja te postoji obveza za povrat iznosa danog po osnovi avansa. Stoga u bilanci to ne mijenja situaciju vezano za iznos obveza. Na daljnje pitanje od kakvog bi utjecaja na financijsko stanje trgovačkog društva VITEZ GRADNJA D.O.O. bilo da je isplaćen avans od 20% koji se spominje u nacrtu Ugovora o izvođenju radova na rekonstrukciji i dogradnji pomoćne poljoprivredne građevine, rekla je da je nemoguće u ovom trenutku odgovoriti precizno na to pitanje, da bi trebalo raditi rekonstrukciju cijelog poslovanja društva. Na pitanje zastupnika optužbe bi li iznos naveden u prethodno spominjanom nacrtu Ugovora koji prileži str. 465 spisa (koverta) bio dostatan da pokrije obveze društva, odgovorila je da ne bi, nego da bi društvo i dalje bilo prezaduženo. Na pitanje branitelja je li knjigovodstveno ispravno avanse knjižiti kao kratkoročne pozajmice vještakinja je navela da se radi o dva različita pojma, iako i jedno i drugo predstavljaju obveze društva, dodajući da je u knjigovodstvu potrebno biti precizan, ovdje se radi zapravo o osnovama knjigovodstva, a na pitanje je li se u konkretnom slučaju radilo o grešci u knjiženju, može reći samo da ovisi je li odgovorna osoba društva dala sve podatke potrebne za knjiženje. Na daljnje pitanje vezano za potraživanja TD VITEZ GRADNJA na dan 10. lipnja 2014., a vezano za tablicu na str. 2 zadnje dopune nalaza i mišljenja od 28. veljače 2024. istaknula je da su navedeni podatci točni, da je društvo na taj dan imalo potraživanja, ali da su ista bila manja od obveza , kako to i proizlazi iz ove dopune. Na daljnje pitanje branitelja vezano za avans odgovorila je da je to iznos novca kojeg kupac daje dobavljaču prema ugovorenim uvjetima, nije neuobičajen u poslovanju te omogućava nabavu materijala i da namiri neke troškove, pa u tom smislu predstavlja olakšanje izvođaču, time da se isti može proslijediti kooperantu.

11. Iz spisa predmeta Trgovačkog suda u Varaždinu broj: St-191/2018 proizlazi da je 8. lipnja 2015. obustavljen postupak predstečajne nagodbe nad TD Vitez Gradnja d.o.o., 17. lipnja 2015. Financijska agencija podnijela je prijedlog za pokretanje stečajnog postupka, rješenjem broj: St-96/15-15 od 23. listopada 2015. otvoren je stečajni postupak nad navedenim trgovačkim društvom, dok je rješenjem broj: St - 96/15-64 od 28. prosinca 2017. stečajni postupak zaključen te je rješenjem od 26. siječnja 2018. u sudski registar upisano brisanje subjekta upis Vitez gradnja d.o.o. Nadalje je rješenjem broj: St-191/18-2 od 29. lipnja 2018. određen nastavak stečajnog postupka nad stečajnom masom dužnika Vitez gradnja d.o.o. u stečaju, koji je zaključen rješenjem broj: St-191/18-108 od 28. listopada 2022. Osim toga, iz navedenog spisa vidljivo je da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku broj: Povrv-21/2025 od 26. svibnja 2025. održan na snazi platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je naloženo tuženicima JK i FK da stečajnoj masi iza Vitez gradnja d.o.o. u stečaju solidarno isplate iznos od 8.390,72 eura sa zateznim kamatama, dok je u preostalom dijelu, u pogledu iznosa od 12.129,98 eura, navedeni platni nalog ukinut.

12. Iz e-mail poruka iz IPARD natječaja, nacrta ugovora između AK i Vitez gradnje, prvog kooperantskog ugovora između Vitez Gradnje i [obrt], korespondencije između konzultanta RK, OPG Čeh i [obrt] iz siječnja 2014. (kuverta na str. 465 spisa) proizlazi da nacrt ugovora o izvođenju radova predviđa obvezu investitora na isplatu 20% iznosa neto cijene radova, avansno za plaćanje materijala, dok nacrt Kooperantskog ugovora ne predviđa cesijsko plaćanje, a iz korespondencije je vidljivo da GK sugerira izmjenu troškovnika sukladno ponudi Frigomonta.

13. Kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz č l. 247. st. 1. KZ/11 čini tko u gospodarskom poslovanju s ciljem da pravnoj osobi koju zastupa ili drugoj pravnoj osobi pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini, dok je kvalificirani oblik tog kaznenog djela, iz st. 2. navedenog članka, počinjen ako je kaznenim djelom iz st. 1. prouzročena znatna šteta.

14. Iz nalaza i mišljenja financijske vještakinje ŽK, sa svim njegovim pisanim i usmenim dopunama – kojeg sud u cijelosti prihvaća jer je isti jasan, potpun i neproturječan samom sebi i utvrđenim okolnostima te ovaj sud u istome ne nalazi nikakvih nedostataka, a angažirana vještakinja u cijelosti je, i to jasno i argumentirano, odgovorila na sva postavljena pitanja i izjasnila se o svim relevantnim okolnostima – kako je i ranije navedeno, proizlazi da je na dan 10. lipnja 2014., kad je sklopljen Ugovor o građenju između OPG vl. AK kao investitora i TD „Vitez gradnja” d.o.o. kao izvođača, račun "Vitez gradnja" d.o.o. bio u blokadi, dok na dan 24. lipnja 2014., kada je sklopljen Kooperantski govor o građenju između TD „Vitez gradnja” d.o.o. kao naručitelja i TK, vl. obrta „ [obrt]“ kao izvođača, račun TD "Vitez gradnja” d.o.o. nije bio u blokadi, a da su ukupne obveze TD "Vitez gradnja" d.o.o. na temelju neisplaćenih neto plaća radnicima te poreza i doprinosa na dan 10. lipnja 2014. iznosile 416.985,68 kn, dok su na dan 24. lipnja 2014. iznosile 389.793,45 kn, ali i da je navedeno trgovačko društvo i na dan 10. lipnja 2014., kao i na dan 24. lipnja 2014. bilo prezaduženo (na koje su dane obveze bile veće od imovine za iznose od 955.536,16 kn odnosno za 1.004.296,51 kn). Vještakinja je, nadalje, na raspravi 29. svibnja 2026. odgovorila na pitanja obrane vezane za pojedine obveze društva, između ostalog i na tvrdnje da su u kratkoročne pozajmice uključeni avansi od pojedinih kupaca, i tako objasnila da je navedeno knjiženo na kontima klase 21, što znači da se radi o poziciji na kojoj su knjižene kratkoročne pozajmice primljene od fizičkih i pravnih osoba, pri čemu je na pitanje od kakvog bi utjecaja bilo ako bi se radilo o avansima od kupaca, a ne o kratkoročnim pozajmicama, odgovorila da se i u tom slučaju i dalje radi o obvezama TD Vitez Gradnja te postoji obveza za povrat iznosa danog po osnovi avansa, tako da to u bilanci ne mijenja situaciju vezano za iznos obveza, a istaknula je i da je društvo na dan 10. lipnja 2014. imalo potraživanja, ali da su ista bila manja od obveza.

14.1. Mišljenje je vještakinje da je TD „Vitez gradnja” d.o.o. teoretski bilo u mogućnosti, s obzirom na svoje ranije obveze i stanje računa, zaključiti posao sa AK i TK pod uvjetom da bi daljnje poslovanje društva u 2014. to omogućilo, gledano s aspekta likvidnosti i uspješnosti poslovanja, ali da je ubrzo nakon toga došlo do blokade računa, a uspješnost poslovanja nije ostvarena. Štoviše, navedeno društvo je u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. listopada 2014. ostvarilo gubitak u poslovanju od 1.574.930 kn, a budući da je u ugovoru s TK, vl. obrta „ [obrt]”, u čl. 7. navedeno da će se situacije plaćati direktno od investitora prema izvođaču temeljem ugovora o cesiji, a već prije toga je račun TD „Vitez gradnja" d.o.o. bio nekoliko puta u blokadi, te je, uzevši u obzir dospjele i neplaćene obveze za neto plaće te javna davanja (416.985,68 kn odnosno 389.793,45 kn), zaključak vještakinje ŽK da TD „Vitez gradnja” d.o.o. nije odgovorno pristupilo prilikom sklapanja ugovora jer je postojala opasnost od ponovnih blokada, a bila im je poznata odredba o zabrani obračunskih plaćanja tijekom blokade.

15. Okrivljenica je, stoga, bila svjesna da s obzirom na financijsko stanje te povremene blokade društva, za vrijeme kojih ne može sklapati ugovore o cesiji, možda neće moći ispuniti obveze prema oštećeniku, ali je sklapanjem ugovora s modelom plaćanja koji je ovisio o cesiji na takvu posljedicu pristala. Iz obrane same okrivljenice i iskaza njezina sina, svjedoka OK, proizlazi svijest okrivljenice da se ugovoreni model naplate ne može provesti ako je račun blokiran. To ukazuje da okrivljenica nije bila u neznanju o financijskim teškoćama (između ostalog, ona je u svojoj obrani navela da je znala za neisplaćene plaće svojim radnicima u iznosu od 400.000,00 kn odnosno da radnici tri mjeseca nisu primili plaću jer se nije radilo, a potom da su se otklanjali nedostaci u radovima na moru), već svjesna realnog rizika da će uredno namirenje kooperanta biti otežano ili onemogućeno. Unatoč tome, upustila se u ugovorni odnos s oštećenikom, ne temeljeći mogućnost ispunjenja svojih obveza prema njemu na stvarnim mogućnostima niti realnim izgledima, te je taj odnos u konačnici i rezultirao neplaćanjem značajnog dijela potraživanja za radove koje je isti izvršio. Ona je, iako svjesna prezaduženosti društva i postojećih (pa makar i kratkotrajnih) blokada, sklapajući ugovor ušla u poslovni odnos s ugovorenom cesijom, što je kod oštećenika stvaralo očekivanje da će plaćanje putem cesije biti uredno provedeno, premda taj model plaćanja u okolnostima blokade nije mogao uredno funkcionirati , i to s obzirom na odredbu čl. 14. st. 2. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine, broj: 91/10, 112/12) kojom je propisano da ovršenik – poslovni subjekt ne smije obavljati obračunsko plaćanje ako u Jedinstvenom registru računa ima oznaku blokade računa, odnosno zabranu raspolaganja oročenim novčanim sredstvima. Oštećeni TK iskazuje da svoju tražbinu nije naplatio, kao i da je tek s poteškoćama uspio stupiti u kontakt s okrivljenicom jer mu se nije željela javljati na telefon, ali da ona nije iskazala namjeru ispuniti svoju obvezu, odnosno da s njezine strane nije bilo sluha za rješenje problema kako to nalažu dobri poslovni običaji (govorila je da je to njezin novac i da će njime raspolagati kako misli da treba) , premda je on bio spreman na određene ustupke.

16. Sud cijeni vjerodostojnim iskaze svjedoka AK i TK u dijelu u kojem su isti međusobno suglasni te potkrijepljeni materijalnom dokumentacijom i nalazom i mišljenjem vještakinje. Iz iskaza AK proizlazi da je okrivljenica aktivno sudjelovala u pregovorima, da je bila upoznata s ugovornim odnosima i da je poslovni model bio postavljen tako da se plaćanje vrši iz namjenski odobrenih sredstava, a iz iskaza TK proizlazi da je upravo na temelju ugovorenog modela cesije stupio u poslovni odnos s TD Vitez gradnja d.o.o., da je očekivao urednu naplatu i da do naplate nije došlo zbog blokade računa i nepostupanja po ugovoru. S druge strane, sud ne prihvaća obranu okrivljenice u dijelu u kojem tvrdi da je do neplaćanja došlo tek naknadno bez njezine svijesti o riziku, jer takva obrana nije u suglasju s podacima o financijskom stanju društva, s iskazom njezina sina – svjedoka OK o blokadi računa, te s nalazom i mišljenjem vještakinje. Okrivljenica u svojoj obrani nastoji prevaliti odgovornost na samog oštećenika kada navodi da se on usprotivio sklapanju predstečajne nagodbe i podnio zahtjev sudu za zapljenu sredstava uplaćenih od strane AK i deponiranje istih na sudskom pologu, međutim, oštećenik je u svojem iskazu objasn io da je takvo njegovo postupanje bilo vođeno mišlju odnosno pokušajem da ishodi novac koji mu pripada. U vezi navedenog treba reći da se ovakvo postupanje oštećenika ne može njemu staviti na teret niti predstavlja razlog za ekskulpaciju okrivljenice jer je upravo oštećenik taj koji čija (značajna) tražbina nije naplaćena i koji se postavljao onako kako je u datom trenutku smatrao ispravnim, time da je zaključak vještakinje da bi se, da nije određena privremena mjera, namirili vjerovnici prema redoslijedu te ne bi preostalo ništa za namirenje oštećenog TK, vlasnika obrta [obrt]. U odnosu na pozivanje obrane na odredbu čl. 602. Zakona o obveznim odnosima , prema kojoj se za naplatu svojih tražbina prema izvođaču njegovi suradnici mogu obratiti neposredno naručitelju i zahtijevati od njega da im isplati te tražbine na teret iznosa koji u tom času duguje izvođaču, valja reći da iz nalaza i mišljenja vještakinje proizlazi da nije bila moguća naplata od OPG AK kao naručitelja radova iz razloga što isplata za obavljene radove nije ni bila moguća s njegova računa, već iz sredstava dugoročnog kredita kojeg mu je namjenski odobrila Erste&Steiermärkische bank d.d., dok iz očitovanja Erste&Steiermärkische bank d.d. od 23. listopada 2018. (str. 384) proizlazi da se oštećeni TK nije obratio banci sa zahtjevom za direktnu naplatu sredstava iz kredita, no da se i obratio banka ne bi izvršila takvu naplatu u razdoblju od 13. listopada do 11. studenog 2014., iz razloga što su sredstva iz kredita bila odobrena za namjensko korištenje i u skladu s odobrenjem od strane Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju 1012012098, Aneksom 001 i Aneksom 002. Ovdje, nadalje, u odnosu na navode vještakinje iz osnovnog nalaza i mišljenja prema kojima se predmetna šteta mogla izbjeći da je TK ugovor o izvođenju radova sklopio direktno s investitorom AK valja reći da je sam oštećenik u iskazu obrazložio da se nije mogao javiti na natječaj kao izvođač jer njegov obrt nije bio registriran za obavljanje svih radova koji su se tražili. Navedeno, međutim, niti nije od odlučnog značaja za ocjenu kaznene odgovornosti okrivljenice, jer okolnosti slučaja govore u prilog njezina postupanja s neizravnom namjerom, svjesno pristajući na nastup posljedice kod oštećenika odnosno o pristanku na rizik neispunjenja.

17. Ponavlja se, naime, da je okrivljenica, koja je aktivno sudjelovala u sklapanju predmetnog Kooperantskog ugovora o građenju, kao i samog Ugovora o građenju, znala za financijske probleme u kojima se nalazi njezino trgovačko društvo, između ostalog i za višestruke kratkotrajne blokade te da je na dan sklapanja Ugovora o građenju račun društva bio u blokadi, za nezanemarive obveze po osnovi neisplaćenih plaća radnicima te poreza i doprinosa na dan sklapanja Kooperantskog ugovora o građenju odnosno za prezaduženost društva na dane 10. i 24. lipnja 2014. (kada su obveze bile veće od imovine za 955.536,16 kn odnosno za 1.004.296,51 kn) odnosno da radnici tri mjeseca nisu primili plaću jer se nije radilo, a potom da su se otklanjali nedostaci u radovima na moru, a pored toga valja primijetiti i da je sama okrivljenica iskazala da ju je iznenadilo to da je njezina firma dobila predmetni posao, budući da je te godine imala manje prihode nego što je bila vrijednost ugovora. Navedeno upućuje da je okrivljenica znala da će zbog financijskog stanja društva i blokada ispunjenje ugovora na ugovoreni način biti izrazito upitno ili neprovedivo, ali se i unatoč tome upustila u sklapanje ugovora sa spornim sadržajem. Pri tome se u odnosu na priloženu dokumentaciju i navode obrane koji ukazuju da je u ranijim nacrtima ugovora odnosno kooperantskog ugovora bio predviđen avans od 20% odnosno da nije bilo predviđeno cesijsko plaćanje ukazuje da je okrivljenica aktivno sudjelovala u pregovorima oko sklapanja ugovora i isti u konačnici, kao takav, i sklopila; prema mišljenju financijske vještakinje niti iznos spomenutog avansa ne bi bio dostatan da pokrije obveze društva, već bi društvo i dalje bilo prezaduženo, dok iz iskaza okrivljenice ujedno proizlazi da je bila suglasna s ugovornom odredbom o plaćanju cesijom, ali samo pod uvjetom da račun društva ne bude u blokadi, a što pak, u korelaciji sa znanjem o financijskom stanju društva, dodatno ukazuje na njezinu svijest o potencijalnim problemima s izvršenjem obveza prema oštećeniku, čemu unatoč je sklopila Kooperantski ugovor predmetnog sadržaja. Valja ovdje dalje ponoviti da je mišljenje vještakinje da je TD „Vitez gradnja” d.o.o. teoretski bilo u mogućnosti zaključiti posao s AK i TK pod uvjetom da bi daljnje poslovanje društva u 2014. to omogućilo, gledano s aspekta likvidnosti i uspješnosti poslovanja, ali da je ubrzo nakon toga došlo do blokade računa, a uspješnost poslovanja nije ostvarena – štoviše, društvo je u razdoblju od 1. siječnja do 31. listopada 2014. ostvarilo gubitak u poslovanju od 1.574.930 kn – te je njezin zaključak da, s obzirom da je ugovoreno plaćanje direktno od investitora prema izvođaču na temelju ugovora o cesiji, a već prije toga je račun TD „Vitez gradnja" d.o.o. bio nekoliko puta u blokadi, te uzevši u obzir navedene dospjele i neplaćene obveze za neto plaće i javna davanja, TD „Vitez gradnja” d.o.o. nije odgovorno pristupilo prilikom sklapanja ugovora jer je postojala opasnost od ponovnih blokada, a bila im je poznata odredba o zabrani obračunskih plaćanja tijekom blokade. Iz iskaza oštećenog TK proizlazi da je njega, kojem su bili poznati raniji financijski problemi u firmama u kojima je okrivljenica radila, ona uvjeravala da neće biti nikakvih problema jer da je osnovala predmetnu firmu radi sebe, svoje djece i budućnosti, a pristajanje okrivljenice na predmetni poslovni aranžman uz plaćanje prema ugovoru o cesiji usprkos svijesti o financijskim poteškoćama svojeg trgovačkog društva, i time prihvaćanjem da oštećenik kao druga ugovorna strana radi unatoč tome što je s obzirom na financijske okolnosti u njezinu društvu bilo izrazito upitno hoće li ispunjenje ugovora na način u njemu sadržan biti provedivo, ukazuje na njezin svjesni pristanak na nastupanje predmetne posljedice, koja je u konačnici i nastupila tako da oštećeniku predmetni iznos nije podmiren.

18. Obrana nadalje ukazuje da su u dopunskom nalazu i mišljenju u kratkoročne pozajmice uključeni i avansi primljeni po ugovorima za izvođenje radova te pozajmice od okrivljenice i njezine djece, da su primljeni avansi utrošeni pa da ne postoji obveza njihova povrata, stoga da društvo na dan 10. lipnja 2014. nije bilo prezaduženo. Prema navodu vještakinje, njezin se nalaz temelji na dokumentaciji kojom je raspolagala, odnosno kako su pojedine stavke knjižene, time da je njezino mišljenje da se i u slučaju da se radilo o avansima, a ne o kratkoročnim pozajmicama, radi o obvezama TD Vitez gradnja d.o.o. te postoji obveza za povrat iznosa danih po osnovi avansa, pa da to u bilanci ne mijenja situaciju vezanu za iznos obveza. No i neovisno o tome, cjelokupno financijsko stanje ovog trgovačkog društva, o kojem je višekratno bila riječ i u ranijem dijelu ovog obrazloženja, takvo je da ukazuje da je društvo osim prezaduženosti bilo opterećeno značajnim financijskim problemima i pruža uporište za zaključak da je okrivljenica znala da će zbog financijskog stanja društva i blokada ispunjenje predmetne obveze biti izrazito upitno ili neprovedivo te da je u odnosu na mogućnost ispunjenja obveze pristala na nastup posljedice. Okrivljenica je ušla u ugovorni odnos znajući da je ugovoreni model cesije bio objektivno rizičan zbog blokada i prezaduženosti, koju spoznaju ne neutralizira sama činjenica da je očekivala buduću realizaciju projekta. Ugovor je sklopljen uz oslanjanje na neizvjesne buduće prihode, uz svijest o blokadama i prezaduženosti, koji prihodi, međutim, nisu realna i pouzdana osnova za ispunjenje preuzetih obveza, nego tek očekivanje koje nije moglo nadomjestiti objektivno postojeću nesposobnost društva da uredno podmiruje dospjele obveze, a što pak govori u prilog zaključku da je kod okrivljenice postojalo prihvaćanje rizika neispunjenja odnosno da je u takvoj situaciji druga strana bila navedena na poslovnu odluku koja se nije mogla sigurno ostvariti. Slijedom svega navedenog ocjena je ovog suda da okrivljenica zbog financijskih teškoća nije bila sigurna da će moći izvršiti plaćanja, ali je unatoč tome, dovodeći u, i održavajući oštećenika u zabludi, s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi sklopila Kooperantski ugovor s ugovorenom cesijom, tako svjesno pristajući na nastupanje posljedice. S obzirom na sve navedeno u prethodnom dijelu ovog obrazloženja, ostale okolnosti slučaja nisu takve naravi da bi dovodile u pitanje zaključak suda o odgovornosti okrivljenice.

19. Na temelju provedenog dokaznog postupka, imajući u vidu sve naprijed navedeno, pritom cijeneći vjerodostojnom materijalnu dokumentaciju u spisu, sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljena VK, opisanim ponašanjem, u vremenu od 10. lipnja do 24. lipnja 2014. u [adresa], kao direktor trgovačkog društva Vitez gradnja d.o.o. [adresa], formalno i stvarno obavljajući poslove iz djelokruga tog društva, postupajući u cilju pribavljanja veće nepripadne materijalne koristi za to trgovačko društvo, iskoristila poslovnu suradnju koju je imala zaključenu kao izvođač radova sa OPG vlasništvo AK (investitorom) temeljem ugovora o građenju od 10. lipnja 2014. za rekonstrukciju i dogradnju gospodarske zgrade u [adresa] u vrijednosti radova od 1.607.128,15 kn, te sa vlasnikom obrta [obrt] - TK zaključila kooperantski ugovor o građenju broj 04-VG/2014 u vrijednosti od 844.633,90 kn, naručivši od istog izvođenje fasaderskih radova, krovopokrivačkih radova, radova rashladne komore, hladioničkih vrata i panel krova na gospodarskoj zgradi u [adresa], neistinito pri tome predočavajući da će se plaćanje izvedenih radova izvršiti prema ispostavljenim privremenim mjesečnim situacijama u roku od 7 dana od ovjere situacije i to ugovorom o cesiji direktno od investitora (OPG Mladen Čeh), bez namjere da tako postupi, jer je znala za financijske probleme trgovačkog društva Vitez gradnja d.o.o., povremene blokade žiro-računa trgovačkog društva te činjenicu da izvođač na opisani način neće moći naplatiti svoje potraživanje jer postoji zakonska zabrana vršenja obračunskog plaćanja kod poslovnog subjekta koji je u blokadi, pa kada joj je oštećenik TK povjerovao u njezine navode te kao izvođač izveo radove sukladno zaključenom ugovoru, te 1. kolovoza 2014. ispostavio situaciju broj 1 na iznos od 289.229,96 kn, a 29. rujna 2014. situaciju broj 2 na iznos od 577.833,64 kn, ugovoreni način plaćanja cesijom nije se mogao izvršiti zbog blokade žiro -računa TD Vitez gradnja d.o.o., tako da je po odobrenju investitora za plaćanje, banka namjenska novčana sredstva usmjerila na račun Vitez gradnja d.o.o., te su radovi iz situacije broj 1 oštećeniku ugovorom o cesiji plaćeni 26. rujna 2014. u iznosu od 230.749,05 kn, a preostali novčani iznos od 58.480,91 kn zbog blokade računa korišten je za podmirenje drugih dospjelih obveza društva Vitez gradnja d.o.o., dok radovi oštećenika iz situacije broj 2 usprkos dobivenim i osiguranim novčanim sredstvima od investitora i banke, a zbog blokade računa društva nisu niti djelomično plaćeni sukladno čl. 7. ugovora, a temeljem ugovorene cesije, te je na opisani način TK vlasnik obrta [obrt] oštećen za 636.314,55 kn.

20. Na taj način okrivljenica je, na način kako joj je stavljeno na teret predmetnim optužnim aktom, u gospodarskom poslovanju s ciljem da pravnoj osobi koju zastupa pribavi protupravnu imovinsku korist dovela drugog lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i održavala ga u zabludi i time ga navela da na štetu svoje imovine nešto učini. Kako je kaznenim djelom prouzročena znatna šteta, i to jer je prema odredbi čl. 87. st. 29. KZ/11 vrijednost štete znatna ako prelazi 7963,37 eura, a u konkretnom slučaju prouzročena je šteta u iznosu od 636.314,55 kn odnosno 84.453,45 eura (prema fiksnom tečaju konverzije kuna u euro od 7,53450), time je na inkriminirani način počinila kazneno djelo protiv gospodarstva – prijevarom u gospodarskom poslovanju

– opisano u čl. 247. st. 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 247. st. 2. KZ/11. Što se tiče subjektivnog odnosa počinitelja prema djelu, sud nalazi da je isto počinjeno s neizravnom namjerom odnosno da je okrivljenica bila svjesna da može ostvariti obilježja predmetnog kaznenog djela te je na to pristala. Pritom nema dvojbe da je bila svjesna protupravnosti, znajući da je to djelo zabranjeno, na njezinoj strani ne postoji niti jedan ispričavajući razlog, dok ni ubrojivost okrivljenice tempore criminis nije bila sporna. Slijedom svega navedenog sud zaključuje da je okrivljenica osim objektivnih ostvarila i subjektivne elemente kaznenog djela stavljenog joj na teret i za koje je proglašena krivom.

21. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, sukladno čl. 47. KZ/11, pošao od stupnja krivnje (ovdje se radi o neizravnoj namjeri kao obliku krivnje, kako je to prethodno navedeno, te ubrojivosti okrivljenice svjesne da je njezino djelo zabranjeno) i svrhe kažnjavanja propisane u čl. 41. istog Zakona, te uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža.

21.1. Kao olakotne okolnosti okrivljenici su uzete njegova kaznena neosuđivanost i prekršajna nekažnjavanost, kao i znatan protek vremena od počinjenja ovog djela , njezina dob i narušeno zdravstveno stanje o kojem je iskazivala na raspravi, dok je otegotnim cijenjena visina štete koja znatno nadilazi prag za kvalifikaciju štete znatnom.

21.2. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, kao i da je zakonski minimum zapriječene kazne za navedeno kazneno djelo jedna, a maksimum deset godina, ovaj sud nalazi da je u konkretnom slučaju potrebno okrivljenicu osuditi na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i potom, primjenom čl. 56. KZ/11, primijeniti uvjetnu osudu tako da se izrečena kazna neće izvršiti ako okrivljenica u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo, a sve zbog ocjene da okrivljenica i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela. Ta ocjena temelji se na njezinu prijašnjem životu, osobnim prilikama i činjenici da je do sada kazneno neosuđivana i prekršajno nekažnjavana osoba. Sud smatra da će se upravo takvom kaznom osim specijalne postići i generalna prevencija te da će upravo odmjerena kazna izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

22. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 oštećenom TK u cijelosti je dosuđen postavljeni imovinskopravni zahtjev u iznosu od 84.453,45 eura te je naloženo okrivljenoj VK da navedeni iznos isplati oštećenom TK u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude. Naime, nakon utvrđenja da je okrivljenica počinila kazneno djelo stavljeno joj na teret, kojim je prouzročila štetu oštećenom trgovačkom društvu, u ukupnom iznosu od 636.314,55 kn, što predstavlja upravo kunski ekvivalent postavljenog imovinskopravnog zahtjeva u iznosu od 84.453,45 eura, trebalo je, u skladu s odredbom čl. 158. st. 2. ZKP/08, u cijelosti usvojiti imovinskopravni zahtjev oštećenog TK u navedenom iznosu.

23. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08, okrivljen ica je obvezana naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 3.000,00 eura, koji se odnosi na troškove financijskog vještačenja (1.309,18 eura/9.864,00 kn, 45,13 eura/340,00 kn, 169,89 eura/1.280,00 kn, 159,27 eura/1.200,00 kn, 191,12 eura/1.440,00 kn, 855,12 eura i 21,00 eura, dakle ukupne troškove osnovnog te dopunskih nalaza i mišljenja) i paušalnu svotu u visini razlike od zbroja prednje navedenih iznosa vezanih za vještačenje do dosuđenog iznosa troškova, u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, kao i nužne izdatke oštećenika te nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika, u visini koju će sud odrediti posebnim rješenjem , sve imajući u vidu njezine imovinske prilike, smatrajući da plaćanjem ukupnog iznosa troškova neće biti dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje, dok plaćanja troškova oštećeniku iz čl. 145. st. 1. toč. 8. ZKP/08 okrivljenica sukladno odredbama ZKP/08 niti ne može biti oslobođena.

U Varaždinu 23. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća kao

sudac pojedinac

Zvonimir Biškup

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u pisanom obliku u dovoljnom broju primjeraka za protivnu stranku te za sud, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO u Varaždinu, na broj: K-DO-80/15

2. Okrivljena VK

3. Branitelj okrivljenice Franjo Šebijan, odvjetnik u Varaždinu

4. Oštećeni TK

5. Opunomoćenica oštećenika Ivana Moravec, odvjetnica u Varaždinu