Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7, 51000 Rijeka

Poslovni broj: Kž-127/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Srebrenke Šantić predsjednika vijeća te Saše Cvijetića i Sandre Juranović članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Dragane Umiljenović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠM, zbog kaznenog djela iz članka 205. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 dalje: KZ/11), rješavajući žalbu optuženog ŠM izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj K-688/2018-48 od 5. listopada 2022., u sjednici održanoj 27. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog ŠM te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj K-688/2018-48 od 5. listopada 2022. je na temelju članka 544. stavka. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22-dalje u tekstu: ZKP/08) kazneni nalog Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem K-688/2018-4 od 29. studenog 2018. stavljen izvan snage, te je optuženi ŠM proglašen je krivim za kazneno djelo protiv okoliša –ubijanjem ili mučenjem životinja iz članka 205. stavka 1. KZ/11, te je na temelju istog članka 205. stavka 1. KZ/11 u vezi članka 40. stavka 4. i članka 42. stavka 1 do 5. KZ/11 osuđen na novčanu kaznu u visini od 60 (šezdeset) dnevnih iznosa od 66,67 kuna (šezdeset šest kuna i šezdeset sedam lipa)/8,85 eura(osam eura i osamdeset pet centi)1, što iznosi 4.000,20 kuna (četiri tisuće kuna i dvadeset lipa)/530,92 eura (pet stotina trideset eura i devedeset i dva centa). Na temelju članka 42. stavka 6. KZ/11, određeno je da je optuženik dužan novčanu kaznu platiti u roku od 6 (šest) mjeseci od dana pravomoćnosti presude , te na temelju članka 43. stavka 1. KZ/11, ako novčanu kaznu ne plati u cijelosti ili djelomično u roku koji je određen presudom, naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona. Na temelju članka 43. stavka 2. KZ/11, ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od 3 (tri) mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, na način da se 1 (jedan) dnevni iznos zamijeni s 2 (dva) sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti sedamsto dvadeset sati. Na temelju članka 43. stavka 3. i 4. KZ/11, ako optuženik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora, kada se novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora, sud će 1 (jedan) dnevni iznos zamijeniti s 1 (jednim) danom zatvora, a rad za opće dobro će se zamijeniti sukladno odredbi članka 55. stavka 2. cit. Zakona, pri čemu kazna zatvora ne može biti dulja od 12 (dvanaest) mjeseci.

1.1. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 od optuženika se oduzimaju predmeti oduzeti potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta br. 01127096 od 3. lipnja 2018. i to: lovačka puška marke "CZLK 70", tvorničkog broja [serijski broj oružja], kalibar 223 Remington s optikom marke "Swarovski-optik" habicht 6x42, te 4 komada puščanog streljiva kalibar "223 Rem", te će se na temelju članka 181. stavak 7. ZKP/08 navedeni predmeti predati na raspolaganje RH MUP PU PG.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavak 1. i 2. ZKP/08 optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 2.000,00 kuna (dvije tisuće kuna)/265,45 eura (dvije stotine šezdeset pet kuna i četrdeset pet centi)3.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi ŠM po braniteljici Maji Buljan Gržetić, odvjetnici u Rijeci, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da županijski sud pobijana presuda preinači na način da optuženika oslobodi optužbe, podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i presudu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je u skladu s odredbom 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci na dužno razgledavanje.

5. Žalba optuženog ŠM nije osnovana.

7. Naime, nije u pravu optuženi ŠM kada žaleći se zbog povrede kaznenog zakona iz članka 469. točke 1. ZKP/08 tvrdi da je ista počinjena jer da u činjeničnom opisu nema opisanog subjektivnog obilježja kaznenog djela, odnosno opisa namjere. Naime, iz činjeničnog opisa predmetnog kaznenog djela jasno proizlazi da je optuženik puškom usmrtio psa bez opravdanog razloga, pa iz istog činjenično proizlazi da je predmetno kazneno djelo počinio s izravnom namjerom, što je i obrazloženo u točki 7. obrazloženja pobijane presude, pa nije u pravu žalitelj da djelo za koje je optuženik proglašen krivim nije kazneno djelo, niti da bi u tom smislu presudom bio povrijeđen kazneni zakon.

8. Pored toga, optuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer da nije odlučio o dijelu optužbe iz činjeničnog opisa u dijelu koji je glasio "u nakani da liši psa mješanca života" , čime pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 7. ZKP/08. Međutim, suprotno takvim navodima u žalbi, prvostupanjski sud je u točki 1. obrazloženja pobijane presude, naveo da je precizirao činjenični opis ne dirajući u identitet optužbe, te je iz izreke pobijane presude razvidno da je iz činjeničnog opisa izostavljen tekst "u nakani da ga liši života". Dakle, pobijanom presudom je u potpunosti riješen predmet optužbe jer je prvostupanjski sud ispravno iz činjeničnog opisa izostavio dijelove kojima ne dira u identitet optužbe, te je za takvo postupanje dao razloge. Pri tome je činjenični opis jasan i potpun i glede postojanja namjere za počinjenje djela, za što je dakle u 7. obrazloženja presude dao jasne i razumljive razloge, iz kojih razloga nije počinjena navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka.

8. Daljnju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, žalitelj vidi u tome da prvostupanjski sud u obrazloženju presude nije spomenuo da je obrana na raspravi 14. lipnja 2021. kao dokaz priložila članak iz Glasa Slavonije naslova „Psi lutalice napali i ugrizli ženu u Osijeku“, pa da nije obrazložio da bi navedeni članak bio izveden kao dokaz ili odbijeno izvođenje istog. Međutim, iz tog raspravnog zapisnika osim činjenice ulaganja tog članka u spis ne proizlazi da je predloženo da se isti provede kao dokaz, a pored toga, kako je rasprava započela iznova, gdje su provedeni i pročitani raniji dokazi, te nije pročitan navedeni članak, stranke nakon toga nisu imale drugih dokaznih prijedloga. Iz tog razloga kako taj dokaz nije proveden, a potom niti predložen, prvostupanjski sud nije niti trebao obrazlagati, zašto ga nije proveo, iz kojeg razloga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju ukazuje žalitelj.

9. Nadalje, žalitelj smatra da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08, jer je sud obrani zabranio pitanje svjedoku CM što mu je optuženik rekao o događaju. Imenovani da je svjedok po čuvenju pa je bilo bitno dopustiti mu da odgovori na pitanje, a nije se radilo o sadržaju nečega iz službene zabilješke policije u obavijesnom razgovoru pa sud nije smio zabraniti pitanje o navedenom.

9.1. Međutim, suprotno takvim navodima, sud nije nepravilno primijenio koju odredbu ZKP/08 ili na raspravi povrijedio pravo obrane, a da bi to utjecalo ili moglo utjecati na presudu. Naime, iz raspravnog zapisnika od 14. lipnja 2021. proizlazi da je raspravna sutkinja zabranila pitanje svjedoku jer da svjedok ne može prepričavati o onome što mu je optuženik rekao o inkriminiranom događaju. Iako je u pravu žalitelj da nije nedopušteno da svjedok iskazuje o onome o čemu mu je govorio optuženik, pa je sud na raspravnom zapisniku navodom u zapisniku da svjedok ne može prepričati o onome što mu je rekao okrivljenik, pogrešno obrazložio razlog za zabranu pitanja, jer sud sukladno članku 420. ZKP/08 strankama može zabraniti pitanje samo ako je nedopušteno ili se ne odnosi na predmet, isto nije utjecalo ili moglo utjecati na presudu.

9.2. Naime, navedene činjenice o tome što se dogodilo predmetnog dana na mjestu događaja, sud je utvrdio i o tome iznio razloge, cijeneći obranu optuženika s rasprave i predočenog zapisnika o ispitivanju osumnjičenika, kao i iz drugih dokaza, u vidu personalnih i materijalnih dokaza, pri čemu svjedok CM nesporno nije bio na mjestu događaja, već ga se pitalo samo o onome što mu je optuženik o događaju rekao, a sud je upravo takvu obranu optuženika cijenio, analizirao , kako zasebno tako i u vezi s ostalim dokazima. Iz tog razloga, nije počinjena bitna povreda na koju se poziva žalitelj.

10. Nadalje, nije u pravu žalitelj kada ukazuje da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08, jer da su ispitivanje optuženika pred policijom 4. lipnja 2018. i DVD snimka nezakonit dokaz jer na snimci i zapisniku nije zabilježena pouka osumnjičeniku da nije dužan iskazivati niti odgovarati na pitanja, a pouke se sukladno članku 208.a stavka 6. u svezi članka 275. ZKP/08 moraju snimiti i ubilježiti u zapisnik, pa da je taj dokaz pribavljen protivno odredbi članka 208.a stavka 3. i 6. ZKP/08, te po članku 208.a stavka 8. ZKP/08 propisan kao nezakonit dokaz. Obzirom da isto nije učinjeno i da je optuženik na raspravi ispitivan i na okolnost tog ranijeg iskaza, to da je i obrana na raspravi nezakonit dokaz. Međutim, protivno takvim navodima u zapisniku i snimci ispitivanja osumnjičenika zabilježeno je da je osumnjičenik upitan je li razumio pisanu pouku o pravima koja mu je prethodno predana i u kojoj upravo stoji upozorenje da nije dužan iznijeti obranu niti odgovarati na pitanja, te je u zapisniku zabilježeno da je pisanu pouku primio i razumio, što je potpisom i potvrdio, iz kojeg razloga proizlazi da je osumnjičenik sukladno ZKP/08 poučen da nije dužan iznijeti obranu i odgovarati na pitanja. Obzirom na navedeno predmetno ispitivanje osumnjičenika nije nezakonit dokaz u smislu članka 208. stavka 3., 6. i 8. ZKP/08, pa time ni obrana na raspravi, iz kojeg razloga se ne radi niti o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka na koju ukazuje optuženik.

11. Nadalje, žalbeni navodi zbog pogrešno i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja nisu osnovani.

11.1. Naime, protivno navodima u žalbi, u pravu je prvostupanjski sud kada je utvrdio da je optuženik pucao u psa s namjerom da ga usmrti, za što je dao jasne i u svemu prihvatljive razloge.

11.2. Naime, u pravu je prvostupanjski sud da je optuženik u prvom iskazu pred policijom, opisivao da je pas išao naprijed nazad pa da je on vikao "marš, marš", a kada je iz grmlja iskočio drugi pas, ovaj prvi je krenuo malo naprijed pa je on opalio u prvog psa, potom otišao do njega i vidio da je gotov, te da pri tome nije opisao je li mu uopće prijetila realna opasnost da ga pas napadne. Međutim, u obrani na raspravi da je rekao različito, odnosno da je ispred njegovog vozila čuo režanje , vidio psa koji je poskakujući s iskešenim zubima imao namjeru ugristi ga pa kad mu je povikao "bježi, marš" pas je ustuknuo nazad prema automobilu, a kad se pojavio drugi pas, prvi pas je krenuo treći put na njega pa je on učinio dva koraka i pucao u psa jer mu se previše približio. Obrazloženje davanja prvotnog iskaza na policiji, a da je dao skraćenu izjavu zbog šoka i teškog psihičkog stanja , sud pravilo nije prihvatio s obrazloženjem da tom prilikom optuženik nije dao razlog da bi se radilo o realnom napadu već po tom iskazu da nije napadnut niti od strane prvog niti drugog psa. Pri tome je u prvoj obrani naveo da je ispalio hitac pa se pas srušio i on otišao do njega i vidio da je gotov, a potom u obrani na raspravi naveo da je pas nakon što ga je pogodio trčao dijelom cestice do ugibališta gdje je zalegao, a on tek nakon što je poduzeo sve radnje i svojom puškom nanišan io drugog psa koji je u međuvremenu pobjegao vidio kako prvi, ustrijeljeni pas leži.

11.3. Prema prvoj obrani pred policijom obzirom na opis kretanja, udaljenost do psa kada ga je ustrijelio bi bila 1.5 do 2 metra. Međutim analizom fotodokumentacije očevida, očevida, skice lica mjesta i iskaza policajaca, svjedoka LM i UM, opisivanja mjesta gdje su nađeni čahura i tijelo psa, izostanka tragova krvi na putu od mjesta gdje je približno bila čahura do mjesta gdje je nađeno tijelo psa, koji bi bio 13,27 metara, pa da bi obzirom na mogućnost leta čahure nakon ispaljenja od dva do tri metra, ta udaljenost između optuženika i psa bila najmanje 8.27 do 10.27 metara, sud logično zaključuje da bi u situaciji da je pas pogođen iz blizine pa da je otrčao do mjesta gdje je legao, što bi moglo odgovarati optuženikovoj obrani na raspravi, na tom putu trebali postojati tragovi krvarenja, čime isključuje takvu mogućnost i pravilno zaključuje da je optuženik psa pogodio upravo s takve veće opisane udaljenosti. S obzirom na takav zaključak te opisani tijek događaja, okolnost da se ne radi o velikom psu, te da obzirom na udaljenost, optuženiku u tom trenutku nije prijetila opasnost od napada i ugriza psa, prvostupanjski sud je pravilno zaključio, a obzirom da je optuženik dugogodišnji lovac, da bi bilo logično da je prvotno ispalio hitac u zrak čime bi sasvim sigurno prestrašio i ustrijeljenog psa i onog drugog manjeg, međutim isto nije učinio već je bez ikakvog opravdanja ispalio hitac i usmrtio psa. Stoga s obzirom na okrivljenikovu život životno iskustvo i lovačko iskustvo, svijest da je lovačka puška odnosno streljivo koje se ispaljuje pogodno sredstvo da usmrti životinju, takvim postupanjem je s namjerom usmrtio psa, čime je ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja predmetnog kaznenog djela .

11.4. S obzirom na tako pravilno utvrđeno činjenično stanje i zaključak prvostupanjskog suda, okolnost na koju se poziva žalitelj, a da je svjedok GM koji je bio u šumi naveo da je prije pucnja čuo duži lavež pasa i upozorenje "bježi", a nakon minutu do dvije čuo pucanj, ne utječe na takvo pravilno utvrđeno činjenično stanje, jer okolnost da bi psi lajali i da bi okrivljenik viknuo psu "bježi", ne utječe na prethodno navedene okolnosti i zaključak da okrivljenik nije pucao u psa i usmrtio ga iz razloga što ga je pas napao na način da bi mu prijetila opasnost od istog, već ga hicem iz relativno veće udaljenosti bez razloga i bez svih dostupnih poduzetih mjera upozorenja istoga usmrtio.

12. Pored takvog pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zaključka o položaju optuženika, psa, njihovog kretanja i udaljenosti, što je sve detaljno obrazloženo u prvostupanjskoj presudi, pravilno je prvostupanjski sud odbio provesti očevid na licu mjesta, slijedom čega činjenično stanje nije nepotpuno utvrđeno.

13. Nadalje, kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu u odnosu na kaznenu sankciju, preispitana je i odluka o istoj. Pri tome je prvostupanjski sud prilikom odabira vrste i visine kaznene sankcije pravilno postupio u smislu članka 47. KZ/11, obrazlažući stupanj krivnje, kriminalnu količinu i nastupjelu posljedicu, te polazeći i od svrhe kažnjavanja, uz činjenicu optuženikove dosadašnje neosuđivanosti, pravilno utvrdio da će se upravo kaznenom sankcijom na koju je osudio optuženika, ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 odnosno utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela.

10. Slijedom navedenog, a kako ispitivanjem prvostupanjske presude u skladu s člankom 476. stavak 1. ZKP/08., nisu utvrđene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

Rijeka, 27. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Srebrenka Šantić